Objavljeno u Nacionalu br. 561, 2006-08-14

Vlasnici DIV-a iz Samobora, vodeće europske grupacije za proizvodnju željezničkih dijelova, govore o razlozima svoje najnovije akvizicije u Srbiji

“Očekujemo goleme poslove tijekom obnove željeznica na području bivše Jugoslavije i zato smo kupili srpsku tvornicu MIN iz Svrljiga. O kakvim će poslovima biti riječ vidi se iz činjenice da zaostatak ulaganja u željeznice na prostoru bivše Jugoslavije u segmentu kojim se mi bavimo iznosi od 30 do 50 milijuna eura, a prema međunarodnim obvezama, uskoro treba početi temeljita obnova pruga na cijelom Balkanu”, kaže Tomislav Debeljak, direktor i suvlasnik obiteljske tvrtke DIV, koja u svoje tri tvornice u Samoboru, Kninu i sada u Svrljigu te predstavništvima u Valjevu, Sarajevu, njemačkom Hagenu i francuskom Lilleu zapošljava 620 radnika i godišnje proizvede oko 15 tisuća tona vijaka i dijelova za vagone, lokomotive i druga željeznička vozila. DIV je u vlasništvu Tomislava Debeljaka i njegova oca Božidara.

Njihova nekoć mala obiteljska tvrtka sada spada među najveće europske tvornice vijaka a po kompletnosti proizvodnje najjača je grupacija u cijeloj Europi. Konkurencija su im tek neke velike kineske tvrtke. Vlasnici DIV-a očekuju da će ubrzo udvostručiti proizvodnju u Srbiji. “Nećemo tražiti da se radnici lome od posla, nego da rade normalnim tempom te rad nagraditi, a nerad destimulirati. To znači da neće više moći doći ujutro pa popiti kavu, onda jesti gablec, uzeti dodatni odmor prije i poslije gableca i na kraju ranije otići s posla. U prvom obilasku napravili smo malu probu. Njima je radno vrijeme do pola tri, a mi smo se u dva spustili u pogon. Nismo zatekli baš nikog da je radio za strojem. Nevjerojatno je da su uz takav način rada na nuli, to me zapravo razveselilo. Što će tek biti kad uvedemo red, nove strojeve i sustav nagrada i kazni za dobre i loše radnike? Oni sad proizvode oko 3600 tona vijaka godišnje, a mi ubrzo namjeravamo to podići na 6 do 7 tisuća tona; planiramo i daljnji porast proizvodnje”, kaže Božidar Debeljak dodajući da će ulaganje od milijun i pol eura ići prije svega u naprednije strojeve i proširivanje proizvodnje. Prosječna neto plaća pogonskog radnika u MIN-u je 130 eura, s tim da direktor ima plaću ispod 400 eura. “Ta je plaća tamo iznad prosjeka, ali svejedno želimo menadžmentu znatno podići plaću jer će dobiti i veću odgovornost. Kompletan menadžment ćemo zadržati, zadovoljni smo njima. Direktor u Svrljigu je magistar strojarstva. Vidio sam da zna sve o poslu, ali im najviše nedostaje kvalitetna komercijala i tržište gdje ćemo mi imati važnu ulogu. Naravno, prema ugovoru ćemo zadržati sve radnike, ali ćemo neke prerasporediti, jer ima mnogo prostora u poboljšanju tehnoloških procesa i automatizaciji, što će smanjiti potreban broj ljudi”, kaže Božidar Debeljak. Iako su neki hrvatski investitori imali problema pri investiranju u Srbiju, DIV ih nije imao, tvrdi Božidar Debeljak.

“Već dvije godine imamo svoju tvrtku u Valjevu, koja ima bruto promet od 1,5 milijuna eura godišnje. Tamo imamo šest radnika, odličnog direktora i ljude koji imaju iskustva u poslu; tržište je prepoznalo kvalitetu proizvoda, cijena i usluga, i posao se naglo širi. Tvrtka DIV nastala je u unajmljenoj garaži 1971. kao obrt pod nazivom Debeljak izrada vijaka. Tomislav Debeljak priča da je njegov otac slučajno odlučio pokrenuti baš taj posao. “Zarađivao je za školovanje u Zagrebu vozeći kamion za jednog privatnika. Kako je uz rad studirao strojarstvo, našao je posao u remontnom zavodu u Bregani. Skupio je novac za automobil, fićeka, ali kad je šetao kraj nekog otpada, vidio je jedan stroj. Mislio je da je to stroj za brušenje i kupio ga umjesto automobila. Ispostavilo se da je to bio stroj za valjanje navoja. Kad je ponovo skupio novac za fiću, predomislio se i kupio alate za taj stroj i reparirao ga. Počeo je raditi, kupio je gradilište za kuću i radionicu, a tek nakon toga i fiću. Jedino slobodno vrijeme kad sam ga stizao vidjeti bilo je nedjeljom nakon 14 sati, ostale dane radio je u zavodu i radionici do kasno”, prisjeća se Tomislav Debeljak. Prvog čovjeka Božidar Debeljak zaposlio je 1975, a 80-ih je DIV postao respektabilan pogon koji je proizvodio vijke za tvrtke iz cijele tadašnje Jugoslavije. Devedesetih je pogon narastao na 20 ljudi a onda je izgrađena tvornica u Samoboru u kojoj je bilo zaposleno 50 ljudi.

“Nedavno sam računao da nam je prosječno povećanje proizvodnje u posljednjih 10 godina bilo nevjerojatnih 42 posto godišnje, zbog čega smo i dobili zlatnu kunu kao najuspješnije trgovačko društvo u cijeloj Zagrebačkoj županiji. Cilj nam je nastaviti taj trend”, kaže Tomislav Debeljak. U trend rasta uklopila se i kupnja najvećeg srpskog proizvođača vijaka, MIN iz Svrljiga. Tu tvrtku smještenu u malome mjestu nedaleko od Niša preuzeli su prije dva tjedna za samo 581 tisuću eura, ali su se obvezali na ulaganje još 1,5 milijuna eura, nakon čega će tamošnju proizvodnju udvostručiti na oko 7000 tona godišnje, a potom i utrostručiti. “U proširenje smo krenuli da kompletiramo proizvodnju. U Samoboru i Kninu pretežno smo radili vijke hladnim kovanjem a one proizvedene toplim kovanjem kupovali smo od MIN-a. I u Hrvatskoj imamo topli postupak, ali nemamo dovoljne kapacitete. S druge strane, u Srbiji su specijalizirani za topli postupak. No još nam je važnija činjenica da MIN Svrljig proizvodi pričvrsni pribor za željezničke tračnice i uređaje kojima se pričvršćuju pragovi, te je u tom programu poznat kao najkvalitetnija tvornica u Europi”, kaže Tomislav Debeljak. Nakon prodaje, tamošnja agencija za privatizaciju najavila je “otpust” nekih dugovanja MIN-u. “Najbolje od svega je to što nismo kupili tvrtku u stečaju nego zdravu tvrtku. MIN radi s pozitivnom nulom. Da smo u Hrvatskoj sami gradili tvornicu za toplo kovanje vijaka, to bi nas stajalo deset puta više nego kupnja tvornice, s tim da bismo imali konkurenciju koja ima bolje predispozicije na tržištu zbog cijena i tradicije. Osim toga, oni poznaju tehnologiju, imaju strojeve i ljude koji znaju raditi”, kaže Božidar Debeljak. “Posao širimo i na druge zemlje, a u planu nam je otvaranje poslovnice u Bugarskoj i Rumunjskoj. Ali to je posao koji će potpuno preuzeti Tomislav. Što se tiče mene, ja ću se voditi iskustvom od prije 30 godina, kad sam u Njemačkoj kupovao neke polovne strojeve. Htio sam upoznati gazdu poduzeća. Nasmijali su mi se i rekli da direktora vide jednom godišnje, kada dođe pokupiti novac. Vrijeme je da i ja počnem tako živjeti.

‘U Kninu nam nedostaje radnika’

U usporedbi s tijekom ekspanzije u Srbiji, DIV je više problema imao pri kupnji kninske tvornice TVIK. Tu su tvornicu 2001. uzeli u najam, a 2004. su postali i njezinim vlasnicima. Nakon ulaganja i dokapitalizacije od 19 milijuna kuna te isplate 1,2 milijuna kuna radnicima Knin je postao centar proizvodnje vijaka u Hrvatskoj. “Prije nego što smo mi došli u Kninu dvije godine nisu radili i tvrtka je bila u stečaju. Tamo se dogodilo najveće razaranje, ali ne granatama. Većina prostora i strojeva bila je devastirana, skidali su s njih dijelove, a sada nam tamo nedostaje kvalificiranih metalskih radnika, pa imamo 160 zaposlenih iako nam je cilj imati mnogo više ljudi. Premda je u Kninu mnogo nezaposlenih, samo nekoliko ljudi nam je došlo s prekvalifikacijom, stoga u dogovoru sa školskim centrom osposobljavamo mlade ljude”, kaže Debeljak. Božidar Debeljak najavljuje dodatna zapošljavanja: “Mi smo najjači proizvođač vijaka u ovom dijelu Europe, a jaki smo u cijelom asortimanu vijčane robe. Zapad nam nije konkurencija zbog visokih cijena, a istok zbog loše kvalitete.”