“Možeš odabrati. Ako ćemo objaviti taj intervju, morat ćeš napustiti EPH. Biraj: želiš li ostati ili želiš da objavimo taj intervju”, rekao je Hanžeković Bobanu.

Zvonimir Boban, koji je tada još uvijek bio zaposlen kao predsjednik Uprave Sportskih novosti, dnevnih novina u vlasništvu Europapress Holdinga, kratko mu je odgovorio: “Ako nećeš objaviti ti, ima tko hoće u drugim medijima.” Istoga dana kada je sporni intervju objavljen, prošle subote u poslijepodnevnim satima, Boban je kratko priopćio većem broju novinara da napušta EPH. “Da, istina je. Nažalost je istina. A istina je tako gadljiva da je moram odraditi u miru”, kratko je izjavio Boban, što je u nedjelju u kratkom razgovoru potvrdio i Nacionalu bez ikakve želje za davanjem dodatnih komentara.

Intervju sa Zvonimirom Bobanom uredništvo Jutarnjeg lista objavilo je u Magazinu, posebnom subotnjem prilogu. Bobanov intervju najavljen je i na naslovnoj stranici tog priloga, kao i u radijskoj reklami kojom se subotnje izdanje te novine nastojalo učiniti privlačnijim čitalačkoj publici. Izvori bliski EPH tvrde da je uredništvo Jutarnjeg lista planiralo najavu tog intervjua objaviti i na naslovnici novine kao glavnu temu. Međutim, to se nije dogodilo.

Drugo: nije kompromitiran i čini se neupitno pošten, a to je, na našu sramotu, velika mu prednost. I njegova ljubav za Hrvatsku nije urlatorska, nego živi u odgovornosti i poručuje u činjenicama, a i druga mu ruka nije u džepu. Treće: imam dojam da je spoznao izgubljeno vrijeme i da je spreman napokon pokrenuti tromi državni aparat ove naše nesretnice i donositi aktivne i brze odluke, jer one mu sude i sudit će ako opet bude u sedlu.

Odluke koje će iznad svega olakšati i ubrzati bilo koju poslovnu inicijativu i smanjiti i ubrzati birokratizam koji ubija. Moja je misao da zaslužuje drugu šansu, da bi mogao objediniti ljude i da je spreman za to. A narod će već potpisati svoje. Na kraju krajeva, čovjek je pismeni orator i intelektualac koji nas osramotiti neće. A ne glasa mi se za detuđmanizatore koji tuđmaniziraju. Ne želim utjecati ni na koga niti mogu, ali čini mi se da su ovi izbori strašno bitni za Hrvatsku pa sam napustio svoj odmak i političku intimu i osjećam odgovornost da kažem šta mislim. Vjerujem kako je ključno da i zbog bolje desne opcije pobijedi lijeva. Jer možda tako dobijemo ‘praviju’ desnu koja mi je bliža u mnogim pogledima. Nažalost, ova sada – nije ni u jednom.”

Te Bobanove izjave privukle su pozornost javnosti, ponajprije jer ga se godinama smatralo bliskim HDZ-u. I on sam nikada nije krio da je desno politički orijentiran. Istoga dana RTL Televizija tom je Bobanovu istupu posvetila značajan prostor, tvrdeći da se radi o najvećem iznenađenju u ovoj fazi predizborne kampanje. Bobana su i u HDZ-u često isticali kao simbol otpora jugoslavenstvu, ponajprije zbog nadaleko poznatog Bobanova nasrtaja na policajca na utakmici Dinama protiv Crvene zvezde 13. svibnja 1990., što se često prikazivalo kao početak Domovinskog rata. RTL je podsjetio i na to kako se na stranačkim skupovima HDZ-a aplaudiralo kada se puštala ta snimka.

Marijan Hanžeković smatra da Zvonimir Boban nije imao pravo tako istupiti, jer je u vrijeme davanja intervjua bio zaposlen u EPH. Također smatra spornim što je Boban kao zaposlenik Sportskih novosti iskoristio druge novine unutar EPH za plasiranje svojih političkih stajališta. Prema Hanžekoviću, Boban ima pravo na svoje privatno mišljenje, može glasati za bilo koga, može se pridružiti i Milanovićevu predizbornom stožeru, ali on te svoje stavove nije smio iznijeti javno u njegovim novinama dok je bio njegov zaposlenik, jer je time izložio te novine, ispričao je Nacionalu izvor blizak vlasniku EPH. Ostaje nejasno čemu je taj Bobanov istup izložio Jutarnji list, s obzirom na to da je riječ o autoriziranom intervjuu čovjeka koji nije samo djelatnik EPH, već je prvenstveno poznata javna osoba.

Hanžeković smatra da nije primjereno da član uprave jednih njegovih novina javno govori u drugim njegovim novinama za koga će glasati na izborima. Izvori bliski EPH tvrde da je Hanžeković uvjeren da nije riječ o slučajnom intervjuu, da mu se sve to pokušalo napraviti iza leđa te sumnja da se iza toga skriva pomno planirana akcija kojoj je cilj bio ispitati kako će Hanžeković u toj situaciji reagirati. Uz sve to, Hanžeković misli da se Boban u posljednje vrijeme počeo približavati Emilu Tedeschiju, poduzetniku i prijatelju Zorana Milanovića, te da i u tim okolnostima treba tražiti pozadinu Bobanova javnog istupa.

Hanžeković je zato pred Bobana stavio ultimatum: “Ili odustani od intervjua ili ćeš morati otići.” Vlasnik EPH ne boji se da će im taj slučaj donijeti loš publicitet. Boban je, smatra Hanžeković, bio odlično plaćen za ne odveć dobar posao koji je odrađivao na poziciji predsjednika uprave Sportskih novosti, da nije uspio restrukturirati novinu niti povećati prihode od prodaje oglasnog prostora. Zamjera mu i česta odsustva zbog poslovnog angažmana za talijansku Sky televiziju i uvjeren je da će mu puno ljudi čestitati na tom poslovnom potezu.

Izvori bliski Bobanu tvrde da on misli da pritisak pod kojim se našao nije primjeren, da je bilo razloga da se intervju objavi te da se može tvrditi da je sporni intervju gotovo sakriven unutar Jutarnjeg lista.

Izvori koji nisu skloni Hanžekoviću tvrde da sve navedeno samo pokazuje da on zapravo ne razumije najbolje novinarstvo, ali i da se u pozadini takvog njegova stava, koji nominalno zagovara krajnju neutralnost, zapravo krije naklonost upravo prema HDZ-om predvođenoj koaliciji. Isti izvori tvrde da je Hanžekovića u intervjuu zasigurno zasmetalo i ono što je Boban rekao o Zdravku Mamiću, Davoru Šukeru i Joeu Šimuniću, o kojima je izjavio: “Žao mi je Mamića, kojeg poznajem odmalena, jer odavno je taj čovjek sam sebi tragedija, ali to bi se i dalo prihvatiti da nas ta tragedija toliko ne košta. I nogomet i Hrvatsku u cjelini.

I to je naša sramota. Naša državna sramota. Ali on i njegovi prvaci to ne vide tako, zaslijepljeni svojim sitnim interesom dok spletkare u izbezumljenoj borbi za pozicije i sinekure. A veliki meštar nogometne lože samo je posljedica njihovih interesa, njihove bestidnosti i njegove nezasitne ambicije da bude netko. A što je jadan postao… Kao i naša genijalna devetka i pokorni izvršitelj muteža koji nam je oteo sebe na najbrutalniji način. Nekidan se nogopredsjednik čuo s mojim prijateljem rekavši mu da ne razumije o čemu pišem, i da ne razumijem kako stvari hodaju. Bit će da je tako, bit će da ja ne razumijem. On, u svojoj lucidnosti, eto, razumije… Joe, koji je ispravan i drag čovjek, i po meni najbolji defenzivni igrač u hrvatskoj povijesti, trebao bi već jednom odrasti i odvojiti se od krivo upućenog ‘australskohrvatskog djeteta’. Pa neka se upita je li moguće voljeti Hrvatsku kroz milijun drugih ekspresija, a ne kroz suludi i inkriminirani ‘Za dom spremni’… Istina je da se ubijao i deportirao nedužni svijet pod te tri žalosne riječi. A i da se rasprodala Hrvatska pod tom egidom, također je neupitan povijesni i izdajnički fakt.”

Hanžekovićevi protivnici tvrde da unutar pojedinih EPH izdanja raste pritisak na novinare kada pišu o većem broju tema koje su u doticaju s Hanžekovićevim razgranatim poslovnim interesima. Iako su zbog sličnih pritisaka i tijekom proteklog vikenda zabilježeni odlasci pojedinih novinara iz izdanja EPH, nisu rijetki oni koji smatraju da tvrdnje o navodnom Hanžekovićevu neprimjerenom uplitanju u uređivačku politiku treba uzeti s rezervom, naročito kada su u pitanju tekstovi o pravnim problemima Zdravka Mamića.