Objavljeno u Nacionalu br. 837, 2011-11-29

Predsjednik SDP-a i vođa Kukuriku koalicije govori o tome kako će izgledati njegova vlada, što će poduzeti ako postane premijer i zašto još dugo nećemo živjeti bolje

Ako Kukuriku koalicija u nedjelju, 4. prosinca osvoji većinu u Saboru, a sva dosadašnja istraživanja pokazuju da će tako biti, Zoran Milanović, predsjednik SDP-a i vođa spomenute koalicije, postat će deveti hrvatski premijer, tek drugi koji nije iz redova HDZ-a. Izuzmemo li ratne 90-te, Milanović će preuzeti upravljanje izvršnom vlasti u dosad najdramatičnijim okolnostima u 20-godišnjoj povijesti Hrvatske.

Država koju će naslijediti društveno je razjedinjena, ekonomski devastirana, kulturno nedefinirana, moralno urušena, bez ikakva ekonomskog rasta, s demografskim padom, stopom nezaposlenosti većom od 12 posto, gotovo izjednačenim brojem umirovljenika i radno aktivna stanovništva. Njezin fiskalni saldo iznosi 20 milijardi kuna deficita, javni dug odavno je prešao polovicu, a vanjski dug čitavu vrijednost bruto društvenog dohotka. Međutim, pobijedi li na izborima Milanović će voditi zemlju koja je punopravna članica NATO-saveza i na pragu je ulaska u Europsku uniju.

O tome što će odmah poduzeti ako postane premijer, kako će izgledati njegova vlada, tko će mu biti najbliži suradnici, kako će voditi ekonomsku, društvenu i vanjsku politiku te na koji način zemlju planira izvući iz krize sa Zoranom Milanovićem razgovarao sam proteklog petka u sjedištu SDP-a.

Pobijedite li na izborima, što će biti najvažniji konkretni potezi nove vlade u prvih 100 dana?

– Najprije moramo utvrditi financijsku krvnu sliku zemlje. Želimo precizno utvrditi kolike i kakve obveze su preuzete, koje je stvarno stanje državnog proračuna. Imamo približnu, ali ne dovoljno jasnu sliku. Želimo vjerovati da nas ne čekaju dugovi i deficiti koji nisu prikazani, kao što se to dogodilo u nekim zemljama EU. Moramo osigurati likvidnost i donijeti održiv, a opet dovoljno ambiciozan proračun do kraja ožujka. To će biti presudno za hrvatski kreditni rejting. Stječe se dojam da je izborna kampanja mlaka, bez snažnih i konkretnih poruka.

Izbjegavate li svjesno govoriti o nezgodnim potezima koji su pred vama?

– Poruke moraju biti primjerene trenutku. Činjenica da je deficit opće države procijenjen na više od 20 milijardi kuna obvezuje na oprez jer nismo sigurni što nas još čeka. Znoj sigurno, vjerujem bez krvi i suza. I dosta neizvjesnosti. Bit će teško i zato nam treba jasna i nedvosmislena podrška građana. Što se tiče naših političkih poruka i retorike u izbornoj kampanji, ona je zbog ovakvih izbornih pravila s početkom službene kampanje potpuno nestala s ekrana, nastupio je šum koji se uvriježeno probija skandalima i uvredama. Mi u tome odbijamo sudjelovati.

Rekli ste da neće biti otpuštanja u javnoj upravi. Kakav ćete stav zauzeti prema zatečenim političkim kadrovima?

– Političke rukovodeće funkcije su izborne i normalno je da se one mijenjaju nakon izbora ako na vlast dođe druga politička opcija.

Mislio sam na niže administrativne funkcije koje su se dijelile prema stranačkoj pripadnosti?

– U javnoj upravi nema mjesta stranačkim kriterijima napredovanja, nego radu, odgovornosti i mjerljivim rezultatima. Ne smije se događati da bez kriterija netko napreduje – to treba mijenjati. No naslijeđeni kadrovi na nižim razinama su gotovo nepromjenjivi.

Kako onda namjeravate javnu upravu i administraciju učiniti efikasnijom?

– Od prvog ćemo dana postaviti kriterije koji će vrijediti za sve nas. I za mene osobno. Zaposleni u javnim poduzećima, naročito u javnoj upravi, morat će više raditi, a taj će rad biti vrlo egzaktno i strogo vrednovan. Ne mogu izjednačiti državnog službenika s političarom. Na političarima je, njihovim vlastitim izborom i voljom, puno veća odgovornost i rizik. To se ne odnosi na ljude koji su zaposleni u javnom sustavu, oni moraju imati određenu razinu zaštite. Ali svakako ćemo biti rigorozni i očekivati veću produktivnost i efikasnost jer to je, a ne broj zaposlenih, glavni razlog tromosti državne birokracije. Prekomjeran broj zaposlenih i njihova neadekvatna obrazovna struktura veći je problem u državnim poduzećima nego u javnoj upravi. Svjedoci smo da se u javnim poduzećima sustavno kršio zakon, a ona su bila kasice-prasice i leglo nerada.

Kako gledate na ambiciju Radimira Čačića da sam kreira i upravlja gospodarskim procesima u vašoj vladi?

– Očito se posljednjih mjeseci to pitanje nepotrebno pokušava učiniti intrigantnim. Valjda se zna koja je uloga i važnost osobe koja obnavlja tu dužnost u vladi, kao što se zna koja je uloga predsjednika vlade ili ministra vanjskih poslova. Funkcija i posao potpredsjednika određeni su zakonom i tu nema ničeg pretencioznog. U slučaju naše izborne pobjede, najviše operativne poslove u vladi obavljat će političari kompetentni za svoja područja. Znamo tko je sve vodio resor gospodarstva u HDZ-ovim vladama proteklih osam godina. Sjetite se samo tko je bio zadužen za koordinaciju gospodarstva, primjerice, u prvoj Sanaderovoj vladi, ljudi koji s gospodarstvom zaista nemaju veze.

Imate li gotov popis eventualnih budućih ministara?

– Popis nije konačan, ali jasno je da o tome intenzivno razmišljam i konzultiram se. No trenutno o tome ne mogu javno govoriti jer bi to bilo nekorektno i politički glupo. Konture moje eventualne vlade jasno se vide. Tu neće biti velikih iznenađenja.

Je li Slavku Liniću namijenjena uloga u izvršnoj vlasti?

– Ponavljam, ovi izbori nisu dobiveni. Tek očekujemo povjerenje građana. Prema tome, govorim hipotetski, pod uvjetom da dobijemo povjerenje građana da sastavljamo buduću hrvatsku vladu. Ako tako bude, zna se da će Čačić biti potpredsjednik vlade za gospodarstvo. Zna se i zakonski i tradicionalno koja je koordinacijska uloga potpredsjednika vlade – gospodarstvo, unutarnja i vanjska politika, europske integracije i društvene djelatnosti. To su četiri bazične koordinacije. Stvari su jasnije kad je riječ o ljudima iz drugih stranaka naše koalicije. O drugim imenima ne mogu govoriti, posebno kad je riječ o ljudima iz SDP-a. Sve drugo su igre, poput HDZ-ovih šest potpredsjednika vlade od kojih se za trojicu uopće ne zna što rade.

Planirate imati četiri potpredsjednika?

– Ako dobijemo povjerenje građana, imat ćemo puno manje potpredsjednika nego aktualna vlada. Vjerujem da bi i oni imali manje tih pozicija da nisu upali u političke tjesnace.

Imate li alternativno rješenje za slučaj negativna ishoda Čačićeva sudskog procesa u Mađarskoj?

– To je hipotetsko pitanje. Vjerujem da ishod neće biti negativan, a ako bude, o tome ćemo tada odlučivati. O alternativnu planu i tim pitanjima koje s razlogom zanimaju hrvatsku javnost, govorio je Čačić. Precizno.

Kako će izgledati vaša vlada ako dobijete izbore, koliko će imati ministarstava i hoćete li ukinuti pozicije državnih tajnika?

– Planiramo imati vladu sastavljenu od političara. Dakle, to bi trebala biti politička vlada, kao u svim liberalnim demokracijama.

Koliko ministarstava namjeravate imati?

– Otprilike isto koliko ih ima aktualna vlada, ali jamčim da ćemo imati manje dužnosnika u rangu državnih tajnika koji su, ustvari, dosad bili zamjenici ministara. Očito je ciljano došlo do proliferacije ljudi kojima se htjelo dati političku težinu. Mislim da svako ministarstvo ne bi smjelo imati više od jednog zamjenika.

Dakle, definitivno namjeravate ukinuti poziciju državnih tajnika?

– Da, pogotovo s ovakvim ovlastima koje danas imaju. Ono što je nekad bila funkcija zamjenika ministra, u aktualnoj vladi je uz malo fleksibilnije tumačenje trebao biti državni tajnik. No sustav je degenerirao pa danas u nekim ministarstvima imamo državnih tajnika kao nekad pomoćnika ministara. Hijerarhijski ispod njih tu su još ravnatelji koji su na čelu uprava u ministarstvima, što je nekad bio posao pomoćnika ministra. Dakle, broj državnih dužnosnika visokog ranga namjerno je umnožavan.

Mijenjat ćete zakon o vladi?

– Hoćemo, ali to neće biti nikakva dubinska reforma već samo povratak na model koji je solidno funkcionirao do dolaska Sanadera na vlast. Razlog promjena tada su bile isključivo kadrovske potrebe HDZ-a.

Jeste li odlučili kome ćete povjeriti funkciju ministra financija?

– Ministarstvo financija bit će ključni resor u prvih pola godine, ali kao što sam rekao, o tome trenutačno ne mogu govoriti.

Bi li ta osoba trebala biti politički jaka, s iskustvom u vođenju velikih sustava i takvih karakternih osobina da se može ravnopravno nositi s energičnim Čačićem?

– Slažem se s konstatacijom da je za tu funkciju bitan karakter, kao što je važna i stručnost.

Zašto ste oklijevali s micanjem Gorana Habuša s izborne liste, je li otpor HNS-a bio prevelik?

– Kukuriku koalicija je precizno formiran politički savez u kojem četiri stranke, prema koalicijskom sporazumu, zadržavaju punu autonomiju u predlaganju kandidata na unaprijed determinirana mjesta na listama. O tome kako sam i o čemu razgovarao s partnerima ne mogu javno govoriti, ali to sad više nije važno. Gospodin Habuš je pogriješio i odlukom HNS-a zamijenjen je na izbornoj listi.

Je li, prema vašem mišljenju, Habuš trebao odstupiti s funkcije gradonačelnika Varaždina?

– Mogu reći da takve greške u svojoj vladi neću nikome dopuštati. Kao predsjednik vlade, zbog nedopustivih grešaka, tražio bih odgovornost. Pitanje Habušova gradonačelničkog mandata je, s obzirom na izborni model, malo kompleksnije pitanje.

Biste li tražili odgovornost bilo kojeg državnog dužnosnika, ne samo ministra?

– Svaki državni dužnosnik, osim zakonske, mora snositi političku i moralnu odgovornost. Vlada je ustavna i zakonska kategorija, naša koalicija nije. Vidite da nam Državno izborno povjerenstvo nije dopustilo isticanje naziva Kukuriku na glasačkom listiću. Dakle, postoji ta zakonska razlika između predizborne koalicije i vlade. Recimo da je Habuš član SDP-a.

Bi li tada odstupio s gradonačelničkog mjesta?

– Ne želim odgovarati na hipotetska pitanja. Nije li koalicija propustila priliku da na slučaju Habuš pravodobno i efektno poentira u smislu vraćanja povjerenja građana u politiku? – Kada bih odgovorio na to pitanje, ispalo bi da solim pamet kolegama iz HNS-a, a to ne želim. A za ovakve prijestupe, nemam ni razumijevanja ni opravdanja.

Ipak, jedan od vaših proklamiranih ciljeva je i vraćanje povjerenja građana u politiku.

– Slažem se da smo zajedno mogli bolje i brže reagirati.

Kritičari vam zamjeraju da ste se odrekli socijaldemokracije izjavom da je SDP liberalna stranka centra?

– Može me se kritizirati zbog bilo kojih poteza i izjava, ali ja to nisam izjavio. Rekao sam da je SDP stranka ljevice, ali i liberalna i stranka lijevog centra. Naš socijalni svjetonazor jest liberalan, pogotovo u odnosu prema manjinama, rodnoj ravnopravnosti, istospolnim zajednicama, medicinski potpomognutoj oplodnji i prema nizu drugih pitanja gdje, nažalost, postoji preduboka razdjelnica u hrvatskom društvu. U onoj mjeri u kojoj se mijenja društvo, mora se, zadržavajući temeljne vrijednosti, mijenjati i SDP. Svijet se u zadnjih 20 godina, otkad je SDP osnovan, drastično promijenio. Dolaze nove generacije i mi moramo znati koje im vrijednosti nudimo. Moramo biti svjesni ideja koje nas okupljaju, što naši birači osjećaju i misle, a da opet ne eliminiramo one kojima možemo biti prihvatljivi. Politika je djelatnost koja vodi, ali dobro je da političari ponekad i slijede.

Znači li to da ćete, prema potrebi, odstupiti od osnovnog načela socijaldemokracije, a to je težnja k smanjivanju nejednakosti među građanima?

– Socijaldemokraciju vidim kao solidarnost, slobodu, pravednost i svijest o tome da se dohodak i nova vrijednost prije svega stvaraju u gospodarstvu. Sve te vrijednosti, kao i društvo, uostalom, ne mogu se razviti bez nadgradnje i djelatnosti koje imaju svoju cijenu. Na nama je da ih učinimo kvalitetnima i svima dostupnima, ali i ekonomičnima i produktivnima, s nastojanjem da se ne rasipa novac. U uvjetima krize vidim jaču ulogu države. Jesam liberalan, ali nisam neoliberal i gajim prijezir prema kulturi pohlepe. Uostalom, još smo uoči prošlih izbora promovirali kulturu rada naspram kulture prekonoćne lake zarade kroz spekulacije. U tome vidim temeljne vrijednosti SDP-a i socijaldemokracije.

Budete li morali tražiti partnere za natpolovičnu većinu, koga ćete prvoga nazvati – Lesara ili Pupovca?

– Vidjet ćemo što će nam izbori donijeti. Očekujem podršku građana i mandat za promjene. Ne za dominaciju i teror većine u Saboru, nego za čvrstu većinu s kojom ćemo moći pristupiti donošenju zahtjevnih odluka za društvo i gospodarstvo. Naravno, kroz neprekidan odnos s građanima, koristeći kanale komunikacije kroz civilno društvo.

Ako većina Kukuriku koalicije odmah u izbornoj noći bude natpolovična, hoće li svejedno u vašoj vladi sudjelovati manjinci, kao potvrda dosegnutih demokratskih i civilizacijskih standarda, kako se svojedobno Milorad Pupovac o tome izjasnio?

– Ako kažem da poštujem manjine, zvučat će kao prazna floskula, a činjenica je da naše stranke uživaju veliku podršku pripadnika manjina. To se ne vidi samo u distribuciji glasova na izborima, nego i u stranačkom članstvu, prije svega u SDP-u. Nemamo nikakve nacionalne kvote, već nas ljudi prepoznaju. Pogledajte Vukovar, pobjeda tamo nije bila moguća bez velike podrške Srba.

Dobro, smatrate li da bi predstavnik Pupovčeva SDSS-a trebao biti u izvršnoj vlasti bez obzira na to koja politička opcija tu vlast obnašala?

– Reći ću samo da ćemo o problemima i opravdanu nezadovoljstvu srpske nacionalne manjine u svim dijelovima zemlje itekako voditi računa. To ćemo raditi na mnogo pošteniji i transparentniji način nego što je to rađeno dosad. Samo pričekajte.

Jeste li spremni radikalno mijenjati izborno zakonodavstvo, uvesti otvorene liste? Ustavni je sud već upozorio na to da će izbori biti nezakoniti i neustavni zbog velike razlike vrijednosti glasova u različitim izbornim jedinicama.

– Izborni model koji imamo na snazi je od 1999. i bio je rezultat kompromisa svih stranaka u Saboru. On je donekle reprezentativan, ali ima i određene nedostatke. Može se reći da je partitokratski i da ide na ruku strankama koje na liste stavljaju stranački provjerene ljude. Reprezentativniji je od, recimo, britanskog izbornog modela koji je brutalan prema svima koji nisu osvojili 30 posto glasova. Mislim da izborni zakon treba doraditi iako on donekle osigurava stabilnost vlasti i, uz sve nedostatke, uvelike preslikava volju birača. No institut nositelja liste nema nikakva smisla. Besmisleno je da ja nosim 9. ili 10. izbornu listu, a živim u centru Zagreba. Dakle, ukinut ćemo institut nositelja lista, ali to ne bih nazvao reformom, već kozmetičkom promjenom. Treba srediti biračke popise, a svakako treba mijenjati pravila o medijskom praćenju izborne kampanje koja su potpuno besmislena. Izborne jedinice treba izbalansirati s obzirom na broj birača – tu nema dvojbe.

Hoće li izbori biti neregularni zbog nesređenih biračkih popisa?

– Taj prigovor treba biti upućen stranci koja je već osam godina na vlasti. Izborno zakonodavstvo možemo okrenuti naglavačke, ali ako imate neuredne biračke popise, dojam neregularnosti izbora ostaje. No ti popisi, ma kakvi bili, manje utječu na regularnost izbora nego što se obično misli. Događaju se nepravilnosti, ali čini mi se još uvijek manje nego na Floridi 2000. Stvar je u tome da određen broj ljudi ne živi u mjestima u kojima su prijavljeni. To ne znači nužno da se krade na izborima.

Što je s mogućnošću uvođenja otvorenih lista?

– Mješoviti izborni sustav imali smo od 1995. do 1999., a onda je promijenjen uslijed velikih pritisaka. Isto kao što su bili pritisci da se izmijeni predsjednički sustav, a onda smo nešto slično uveli na lokalnoj razini kod izbora načelnika i gradonačelnika. Želimo otvorene liste uvesti na izborima za Europski parlament. Bit će zanimljivo kako će to naši birači prihvatiti. Iskustva zemalja s otvorenim listama pokazuju da je to sustav koji favorizira poznate muškarce. Teško da ćete na otvorenoj listi glasovati za nekoga tko je pod brojem sedam, mlad je i nepoznat. Borut Pahor je ušao u Europski parlament 2004. na taj način. Bio je zadnji na listi svoje stranke i da se biralo prema proporcionalnu sustavu, ne bi prošao. Birači su ga zaokruživali jer su znali tko je. Uvjeren sam da demokratski ustrojene i otvorene stranke otvaraju najveći prostor za unapređenje reprezentativnosti. Kao protuargument otvorenim listama mogu poslužiti neovisne liste koje kad uđu u Sabor, osnivaju stranku. Osim toga, model koji imamo preduvjet je za ostvarenje rodnih kvota u izbornom zakonodavstvu. Bude li model većinski, nužno kompetitivan, taj aspekt demokracije, rodna ravnopravnost, mogao bi se potpuno izgubiti.

Što će biti sa zakonima koje je HDZ-ova većina na brzinu donosila pred kraj mandata, poput zakona o ništetnosti i zakona o policiji?

– Zakon o ništetnosti je pravno i politički ništetan sam po sebi. Kao da ste donijeli zakon o zabrani oblačnog vremena preko vikenda. Potpuno je besmislen i nikog na ništa ne obvezuje. Problem zbog kojeg se donosio je političko- diplomatske prirode, a to konkretno znači da umjesto donošenja zakona, treba razgovarati s vlastima u Srbiji. I to na razini ministara pravosuđa, a ne državnih odvjetnika, jer to nije njihov posao. Državni odvjetnici ne razmišljaju o mogućim političkim posljedicama, pa je sve što su dosad dogovorili potencijalni konflikt. Normalno je da optužnica stara 20 godina izaziva reakcije u Hrvatskoj.

Zakon o policiji nećete dirati?

– Poželjno je da pripadnici policije ne budu članovi stranke, naročito u zemljama kao što je naša. Zabrana partijskog članstva treba vrijediti za policiju, obavještajnu zajednicu, kao što vrijedi i za vojsku. Ti ljudi su pripadnici represivnog sustava i u okviru društvenog dogovora, u širem smislu riječi, bave se poslovima koji uključuju suspenziju ljudskih sloboda. Takve osobe moraju biti distancirane od dnevne politike i političkih utjecaja.

Niste spremni na smanjenje broja glasova za raspisivanje referenduma, nego eventualno za produljenje roka za njihovo prikupljanje na 30 dana? Sindikati su vas prošlog tjedna prozvali zbog toga.

– Nitko od nas nije razgovarao sa sindikatima. Mene ponajprije po ovom pitanju zanima mišljenje HDZ-a, stranke s kojom su sindikati pregovarali. Znam što sam govorio 2010. kada smo mijenjali Ustav zbog EU i dobro se zna koji je bio naš prijedlog, a koji je bio stav HDZ-a. Zalažem se za politiku u kojoj će sve parlamentarne stranke preuzimati odgovornost za neke stvari. Ono što je HDZ napravio je manipulativno i zloćudno. Prvo čekam njih da se izjasne, a onda ćemo razgovarati sa sindikatima. Razumijem potrebu sindikata da budu prisutni pa i da imaju određene instrumente djelovanja. Ali ponavljam, dogovor koji su oni postigli s vladom nas ni politički ni pravno ni moralno ne obvezuje jer u njemu nismo sudjelovali. To je bio klasični politički dogovor. Bit će zanimljivo vidjeti njihov stav kada budu u oporbi, a onda ćemo se lako dogovoriti što je dobro za Hrvatsku.

Hoćete li smanjiti, prema mišljenju mnogih, nepravedne beneficije poput povlaštenih mirovina koje uživaju određeni društveni i politički slojevi, poput saborskih zastupnika?

– Povlaštene saborske mirovine ćemo ukinuti jer je ovakav sustav potpuno nepravedan i nakaradan. Neće biti moguće da netko stekne pravo na mirovinu nakon dvije ili četiri godine saborskog mandata i da je aktivira s 50 ili 55 godina, dok ostali moraju raditi do 60. ili 65. godine. Druga je stvar kad je netko u više navrata biran na najviše državne funkcije, jer ipak se radi o dužnostima koje od čovjeka zahtijevaju potpuno micanje od svega drugoga zbog sukoba interesa. Ali to su minimalne kompenzacije. Švedska, Danska i Njemačka imaju pravedan i racionalan model, a postojeći hrvatski model je srednjoazijski i on je slika i prilika HDZ-a. Neću dopustiti da neki političar iz naših redova koji je još uvijek u kombinacijama aktivira mirovinu ako za nju, prema sadašnjem modelu, ima uvjete i onda ju zamrzne nakon ulaska u Sabor. Nezamislivo mi je da bi se netko za tako nešto mogao odlučiti. Kritizirali ste glavnog državnog odvjetnika da je trebao ranije početi borbu protiv korupcije, ali ne mogu mu se osporiti rezultati u posljednje dvije godine.

Hoće li koalicija podržati njegov ostanak kad mu u lipnju istekne mandat?

– To pitanje sada nije na dnevnom redu. Smatram da je sporedno tko je glavni državni odvjetnik, bez obzira na monokratsku prirodu sustava državnog odvjetništva i velike ovlasti čovjeka koji mu je na čelu. U svakom trenutku mora postojati dvadesetak ljudi u državi s potrebnim iskustvom i znanjem i s dovoljno jakim karakterom da rade taj posao. Prigovori koje smo iznosili na račun glavnoga državnog odvjetnika stoje i danas. Oni su se odnosili na okolnosti nerada i kalkulacija. Sada je stanje drugačije, ali konačne rezultate borbe protiv korupcije još uvijek čekamo. Mjerljiv rezultat su ipak presude.

Zadržat ćete državnu potrošnju na 120 milijardi kuna. Kako namjeravate pokriti deficit od 15 milijardi ako se država neće zaduživati?

– To ćemo vidjeti kad i ako preuzmemo državnu blagajnu. Moramo riješiti problem nelikvidnosti i u prvih 50 dana snimiti stanje državne blagajne da bismo znali s čime možemo računati. Za nas je velik izazov donijeti uravnotežen proračun koji neće biti statičan. Najlakše bi bilo srezati 10 ili 15 milijardi kuna potrošnje u proračunu, ali to bi izazvalo još dublju recesiju. Čak i da se tome nitko ne usprotivi, u društvu ta vrsta bolnih rezova je razvojno problematična i ona bi bila svojevrsna amputacija. Samo kosu i nokte možete odrezati i očekivati da će opet narasti.

Kako onda pokriti deficit, državi prijeti pad kreditnog rejtinga?

– Sada odgovore tražimo, a ako preuzmemo vlast, onda ćemo odgovore i davati. I zaduživanje je opcija, ali ne beskonačno i bespovratno.

Nije li rizično ulaziti u nova zaduživanja kada javni dug iznosi 40 posto, a vanjski više od 100 posto BDP-a?

– Te su brojke zabrinjavajuće, ali s obzirom na našu mogućnost servisiranja duga, nisu alarmantne. Neke zemlje razmjerno imaju veće udjele duga u BDP-u od Hrvatske, ali slažem se da mi preko ovoga ne možemo ići. Moramo podvući crtu. Hrvatska nije pred propašću, ali mora donijeti vrlo ozbiljne odluke, a jedna od njih je da se više ne možemo zaduživati na ovakav način. Moramo se koncentrirati na to da nam cijena zaduživanja ne pređe sedam posto, što će se dogoditi ako nam padne kreditni rejting. Zaduživanje po kamatnoj stopi većoj od sedam posto bilo bi ravno samoubojstvu. Imamo samo 50 dana da spriječimo takav scenarij.

Bilo je dosta kritika na najavu da će se novac iz mirovinskih fondova prelijevati u javne investicije i koncesije. Šef Hanfe Ante Samodol optužio vas je da namjeravate od mirovinskih napraviti fondove rizična kapitala.

– Pitanje je što je rizično. Ulaganje mirovinskih fondova je vrlo konzervativno zakonski regulirano, čime im je, u cilju sigurnosti, vrlo ograničen manevarski prostor. Mirovinski fondovi moraju jamčiti određenu razinu prinosa kroz dugi niz godina da bi sutra mogli isplaćivati mirovine. O tome ovisi stotine tisuća građana. Zato je strateško pitanje za Hrvatsku u što ti fondovi mogu ulagati. Dosad su milijarde uložene u državne obveznice, a sve ima svoj kraj. Pitanje je što je isplativo. Smatramo da je energetika nerizičan prostor u koji mirovinski fondovi trebaju ulagati. U protivnom, na raspolaganju nam ostaju samo državne obveznice, a u takvu sustavu mora jednom nastupiti entropija.

Dobro, a što je s koncesijama na autoceste?

– Koncesije su moguće, ali pod uvjetom da se u projekciji takva ulaganja pokažu isplativima. Od te ideje ne mora u konačnici biti ništa, a takvim prijedlozima samo pokazujemo da istražujemo mogućnosti i da smo otvoreni za ozbiljan razgovor. Fondovi ni u ludilu ne bi pristali na takvu priču ako procijene da to nije isplativo. No ako se pokaže da autoceste koje smo uz velike razmjere pljačke i dalje uspijevali graditi jeftinije nego što to rade u Europi, nisu isplative i ako ne mogu generirati prihod od kojeg će rasti kapitalizirana štednja građana, tada to nije rješenje. U svakom slučaju, tu ideju treba ozbiljno razmotriti. Za početak, zapitajmo se je li bolje da tim resursom upravljaju mirovinski fondovi pod strogom kontrolom i regulativom države ili neki rođo u Hrvatskim autocestama.

Kakve strukturne reforme se mogu očekivati ako postanete premijer?

– Moramo što prije provesti fiskalnu i funkcionalnu decentralizaciju. Svjestan sam da je za tako nešto sada najgori mogući trenutak, jer su državni i lokalni proračuni u velikim problemima. Međutim, srednjoročno to je naš cilj – da se o novcu s više ingerencije odlučuje tamo gdje se on i stvara, u lokalnoj zajednici.

Kakvu ćete poreznu politiku voditi?

– Cilj je jeftinija i efikasnija država, ali o tome svi pričaju. Kad čitate programe, vidjet ćete da razlike nisu tako velike, čak i u programima naših konkurenata s ljevice. Zato su ovi izbori borba za povjerenje. Što je s porezom na luksuz? – Uvest ćemo porez na dividendu, ali ukinut ćemo porez na reinvestiranu dobit. Idemo na oslobađanje od doprinosa na novozaposlene da bi poslodavce oslobodili straha od nesigurnosti i potaknuli ih na zapošljavanje. To znači odricanje od dijela proračunskih i paraproračunskih prihoda, ali druge nam nema.

Hoćete li na tragu toga mijenjati i radno zakonodavstvo?

– Zakon o radu nećemo mijenjati. Posebno ne na štetu radnika. Vidimo da su najuspješnije države, Njemačka i skandinavske zemlje, one koje najviše poštuju dijalog, participaciju i radništvo. Takve države možda nemaju najbučnije, ali imaju najbolje sindikate. Napravit ćemo sve da olakšamo vođenje posla u Hrvatskoj te da poduzetništvo postane privlačnije. Država u tom smislu mora biti prisutna, ali brža, fleksibilnija i prijateljska, jednom riječju opravdana. Jesam za više države, naročito u krizi, ali nisam za etatizam. To je kulturološko pitanje i u razmjerima društvenog dogovora znači da radnici moraju biti zaštićeni. I sami ste priznali da ne znate što vas čeka u javnim financijama.

Zašto bi sklapanje aranžmana s MMF-om bila kapitulacija, posebno u situaciji kada su to napravile razvijenije zemlje od Hrvatske? Zašto se zazire od MMF-a ako ta institucija donosi jeftiniji kapital i pridonosi učvršćivanju kreditnog rejtinga zemlje?

– Možda to ne bi bila kapitulacija, već neka vrsta predaje u situaciji u kojoj se borite za mandat da biste situaciju mijenjali sami. Učinit ćemo sve da hrvatska vlada ostane jedina koja će donositi odluke vezane uz fiskalnu politiku. Ako moram svojim građanima reći nešto nepopularno, neću se skrivati iza nekog činovnika u MMFu. Da je MMF baš tako isplativ, svi bi ga zvali.

Kakvo je vaše mišljenje o guverneru HNB-a Željku Rohatinskom? Vidite li nekog drugog na njegovoj poziciji?

– Posao guvernera Rohatinskog u datim okolnostima vidim kao umjetnost mogućeg, on je neka vrsta umjetnika u okvirima mogućeg. Guverneru mandat traje i to za nas zasad nije tema o kojoj treba razgovarati. Najavili ste da će vaša vlada nastaviti s privatizacijom, ali da će kompanije od strateške važnosti ostati u državnim rukama.

Koja su to poduzeća?

– Prirodni monopoli i resursi poput šuma, voda, elektroprivrede i željeznica ostaju u državnom vlasništvu i oko toga nema dvojbe. Oni ne idu na bubanj. Naravno da nove hidrocentrale i vjetroelektrane, čiju će izgradnju financirati privatni investitori i mirovinski fondovi, neće biti u sustavu HEP-a, ali distribuciju ne damo nikome. Željeznica je zapuštena, radi se s pola kapaciteta, zaposlen je velik broj ljudi od kojih neki, ne svojom krivnjom, ne rade ništa, vlakovi na sjeveru zemlje voze 30 kilometara na sat sporije nego 80-ih godina. Bez uplitanja države i stranih investicija tu se ne može ništa pomaknuti. Važno je reći da je prometni prostor naš strateški resurs, a tu smo na razini na kakvoj smo bili u vrijeme Austrougarske Monarhije. Pritom treba znati da je ulaganje u željeznicu triput skuplje nego što je bila gradnja cesta u vrijeme kad je HDZ doveo cijenu po kilometru do neslućenih razmjera.

Na koju biste prvu međunarodnu adresu voljeli otputovati u ulozi premijera?

– Budem li izabran za premijera, to će vjerojatno biti regija, Srbija, BiH i Slovenija. Ne nužno tim redom, ponajprije zbog ekonomskih i sigurnosnih interesa. Vanjski su poslovi bili moja vokacija i moja ljubav. Doduše, u posljednjih 10 godina tu su mi refleksi malo popustili. Nemam velikih pretenzija jer nismo globalna sila, ali uloga vlade, pa samim time i premijera, u vanjskoj politici je presudna. Tu ću se oslanjati na nekoliko ljudi i mislim itekako davati ritam vanjskoj politici. Hoće li budući ministar vanjskih poslova imati samostalnost u vođenju vanjske politike? – S obzirom na količinu unutarnjih problema koje imamo u zemlji, ministar vanjskih polova bit će vrlo samostalan u obavljanju svog posla.

Navodno namjeravate izdvojiti resor europskih integracija iz MVP-a u poseban vladin ured u kojem bi glavnu riječ imao Neven Mimica?

– Uskoro ulazimo u EU i pitanje europskih integracija će prestati biti pitanje vanjskih poslova. EU uvelike postaje pitanje unutarnje politike te gospodarske, financijske i regionalne koordinacije. Prema tome, tu će u vrlo bliskoj perspektivi biti potrebna dnevna suradnja između misije u Bruxellesu, ministarstva vanjskih poslova i kabineta premijera. U tom će sustavu premijer puno više nego ranije morati biti uključen u dnevnu vanjsku politiku.

Kakav će biti stav buduće vlade prema konceptu EU dviju brzina koji zagovaraju Merkel i Sarkozy?

– Hrvatska ulazi u EU u dosta neizvjesnu trenutku. Morat ćemo se odrediti i prema euru. Načelno smo za ulazak u monetarnu uniju, s malim “ali” i “kako”. Budući položaj Hrvatske u EU ovisi o nama. Ne kažem da ćemo biti trendsetteri i kreirati glavne pravce i trendove jer bi to bilo pretenciozno, ali ćemo itekako biti samosvjesni i puni samopoštovanja s ciljem prepoznavanja vlastitih interesa. A interes nam je da se u fiskalnoj sferi ne ponašamo poput nekih europskih država za koje je očito da im članstvo u EU nije pomoglo nego odmoglo jer su stvorili lažni osjećaj sigurnosti. U tom smislu mislimo biti EU u šestoj brzini.

Hoćete li zauzeti aktivniju i samostalniju vanjsku politiku u odnosu na Bruxelles i na Washington?

– Apsolutno, ali nikako autističnu.

Mislite li da trebamo priznati Palestinu i općenito da trebamo voditi bitno samostalniju vanjsku politiku umjesto preuzimanja stajališta Bruxellesa i Washingtona?

– Oko Palestine sam do prije pola godine imao suzdržaniji stav, ali s obzirom na okolnosti, sklon sam ga mijenjati. Treba priznati da je Palestina realnost. Baš se na pitanju Palestine pokazalo da nema gotovih stajališta Bruxellesa i Washingtona. Pogledajte samo kako su europske liberalne demokracije glasovale o članstvu Palestine u UNESCO-u i vidjet ćete potpuni rasap. Podijelile su se čak i skandinavske zemlje.

Vesna Pusić, kandidatkinja za ministricu vanjskih poslova, zalaže se za stvaranje trećeg, hrvatskog entiteta u BiH? Slažete se s takvom politikom?

– Jasno je da su Hrvati u BiH, iako ekonomski gledano najpotentnija zajednica, 16 godina nakon Daytonskog sporazuma politički u najtežoj situaciji. Svakako će se nešto morati mijenjati, ali upornim i dosadnim razgovorom. Bit ćemo vrlo aktivni kad je riječ o Hrvatima u BiH. Ne u rasturanju BiH, već u njenu jačanju. Mislite li da bi trebalo povući tužbu protiv Srbije za genocid? – U tu se tužbu doslovno uletjelo 1999. i prvi memorijal koji je pisan bio je skandalozan iako su ga masno naplatili tadašnji vladini konzultanti. Radi se o klasičnom sudskom procesu. Očito smo došli u slijepu ulicu i morat ćemo razgovarati sa Srbijom. S obzirom na to, moramo gledati hrvatski interes i dokazivati nešto što je dokazivo. U tim odnosima ne smije biti previše emocija.

Hoće li koalicija liberalizirati kazneni zakon, barem kad je riječ o dekriminalizaciji lakih droga?

– Da, manje količine za osobnu uporabu. Konzumente treba kažnjavati prekršajno, ovisnike liječiti, a dilere, odnosno organizirani kriminal koji stoji iza krijumčarenja i preprodaje narkotika najoštrije kažnjavati. Oni moraju biti predmetom policijskih istraživanja, a ne povećavati policijsku statistiku hvatanjem konzumenata.