EKSKLUZIVNO Unatoč Kuščevićevu odlasku u HDZ-u raste nezadovoljstvo premijerovom mlitavošću i neformalno se već traži novi vođa

UMJESTO DA ČEKA KUŠČEVIĆEVU OSTAVKU, PLENKOVIĆ ga je trebao smijeniti i najaviti čišćenje Vlade i stranke od korupcije. Jedino tako mogao bi spasiti svoj dosad aferama teško kompromitirani premijerski mandat

“Andrej Plenković postao je glavni problem HDZ-a. Nisu to više njegovi sve brojniji ministri i bliski stranački suradnici opterećeni aferama. On je taj problem postao onog trenutka kada se nije riješio Milijana Brkića, a potom ni Gabrijele Žalac, Gorana Marića i na koncu Lovre Kuščevića. Te situacije pokazale su da on uopće ne razumije kako naša stranka funkcionira. I članstvo stranke i javnost osjećaju kada se trebaju donositi teške odluke. A kada ih šef stranke ne donosi, onda je i stranka u problemu. Članovi HDZ-a navikli su na čvrstu ruku, na autoritet. Plenković više nema ni jedno ni drugo, a definitivno nema liderskog potencijala. Poneki bljesak poput onog kad se riješio Mostovih ministara, samo je izuzetak, a ne najava konzistentnosti tog liderskog potencijala. Zato će ga se HDZ naprosto riješiti. Taj je proces već otpočeo, samo ga, čini se, Plenković nije svjestan. Koliko ga poznajem, on će u zadnji trenutak nešto učiniti, ali bude li to na tragu onoga kako je ‘riješio’ problem s pločom HOS-a u Jasenovcu, svejedno se neće dobro provesti.”

To je Nacionalu izjavio jedan od vodećih ljudi HDZ-a, koji obnaša visoku javnu funkciju izvan Vlade. No on je samo jedan od vodećih HDZ-ovaca koji su došli do zaključka da Plenkovićeva era ide svojem kraju te da je HDZ-u nužan novi, odlučniji vođa. Ono što se događalo s aferom oko ministra Lovre Kuščevića, samo im to potvrđuje. Plenković nije prvi povukao potez, već je čekao da kompromitirani ministar sam odstupi. A to percepciji Plenkovića u njihovim očima ne pomaže. U stranci vlada veliko razočaranje njime. Potraga za novim vođom, kako saznaje Nacional, već je počela. Spominju se razna imena, i to ne samo onih osoba koje su se već posljednjih mjeseci deklarirale kao pretendenti za mjesto šefa HDZ-a, poput Davora Stiera ili Mire Kovača, koji se – kako saznaje Nacional – na nekim sastancima s članovima stranke već predstavlja kao njen budući šef.

‘SPASIO BI I SEBE I NAS da je otišao u Bruxelles, ali sam je sebe pokopao. Povukao je neke poteze zbog kojih su se i oni uvjerili u njegovu neodlučnost i njegov karakter’, kaže izvor iz HDZ-a o svom šefu

Plenković je u prvoj polovici srpnja 2019., čini se, na nepovratnom putu prema dolje, kao i rejting stranke koju nominalno vodi. Stoga mu se u HDZ-u neformalno već traži nasljednika, unutarstranačka oporba s njim se ismijava i naslađuje se njegovim problemima, a Plenković se u toj situaciji našao jer dosad nije pokazao da je, kada je to potrebno, na vrijeme sposoban donositi logične i nužne političke odluke u ključnim trenucima i adekvatno ih objasniti. Zbog tog neadekvatnog, po mnogima i nedoraslog ponašanja u kriznim situacijama, i Plenkovićevi najbliži suradnici počeli su ozbiljno sumnjati u njegove liderske kapacitete.

Nacional je u razgovoru s više istaknutih članova HDZ-a, kako sklonih i lojalnih, tako i onih kritički nastrojenih prema Plenkoviću, doznao što oni misle o svom stranačkom šefu u svjetlu Kuščevićeve afere. Za Nacional su otkrili što smjeraju, kako se planiraju ophoditi prema Plenkoviću i kakvu mu sudbinu predviđaju.

Isti visoki dužnosnik HDZ-a naveo je da je osobno s Plenkovićem u više navrata diskutirao o tome kako je nužno riješiti se svih kompromitiranih suradnika. Ali Plenković poteze nije povukao. Slično su za Nacional neformalno izjavili i drugi iskusni članovi HDZ-a. Više tzv. barakaša sklonih Plenkoviću, koji ga prilično cijene, navelo je da je krajnje vrijeme da se Plenković počne ponašati kao lider. Jedan od njih s primjetnom dozom ironije za Nacional je prije nekoliko dana izjavio:

“Stvarno mi nije jasno zašto bi sad Kuščević trebao biti problem ako je politički preživio Milijan Brkić. Pa ono s čime se povezuje Brkića kompromitantnije je od svega s čime se povezuje Gabrijelu Žalac, Gorana Marića, Tomislava Tolušića i Lovru Kuščevića zajedno. Naravno, to govorim kako bih objasnio koliko je pogubno to što Plenković nije počistio probleme redom, onako kako su se pojavljivali. I onda se još pitamo kako to da nam pada rejting ili zašto nismo osvojili željenih pet ili šest mandata u Europskom parlamentu. Neće to moći dugo tako, jer HDZ po svom povijesnom ustroju ne trpi duži period nejasnoća. A upravo je to Plenković kreirao.”

Zbog njegova oklijevanja iziritirani su, u najmanju ruku, i njegovi bliski suradnici. Među njima su Gordan Jandroković, Branko Bačić i Davor Božinović. Svi oni ga već dulje uvjeravaju u nužnost konkretnih poteza, još iz vremena kada se zbog afere SMS u središtu pozornosti nalazio Milijan Brkić. I nadalje čekaju Plenkovićev potez.

‘ANDREJ PLENKOVIĆ POSTAO JE GLAVNI PROBLEM HDZ-a onoga trenutka kada se nije riješio Milijana Brkića, zatim Gabrijele Žalac, Gorana Marića i na koncu Kuščevića’, kaže jedan od vodećih HDZ-ovaca

Zato i ne čudi što ga njegovi unutarstranački oponenti, iako još uvijek neformalno, sve žešće kritiziraju. Jedan od njih za Nacional je ovako komentirao prošlotjednu odluku Andreja Plenkovića da odmah ne zatraži ostavku ministra Lovre Kuščevića i ostavi ga na njegovoj poziciji:

“I prije smo znali da se ne razumije u politiku, a sada je dokazao da je potpuno izgubio kontakt sa stvarnošću i zdrav razum.” Slično misli i još jedan visoko pozicionirani član HDZ-a nesklon Plenkoviću.

“To je sramota – i za njega i za stranku. Kuščević je trebao otići prvoga dana kada su isplivali svi oni dokumenti. Katastar je sada manje bitan, ali on je kao načelnik općine pogodovao sam sebi i preprodavao prenamijenjena zemljišta za trostruku cijenu. Nije li to eklatantan primjer zloporabe položaja i ovlasti, u čemu bi moglo biti i kaznene odgovornosti? Gdje li je Plenković samo našao te ministre od kojih svaki ima više nekretnina nego neki ozbiljni poduzetnici u ovoj zemlji i još k tome ne mogu objasniti kako su ih stekli. Što je najgore, Kušćević je na kraju sam dao ostavku, kao i Martina Dalić, jer je njemu samome voda došla do grla, ali to je sve prekasno.”

Jedan saborski zastupnik HDZ-a šokiran je Plenkovićevim ponašanjem. Za Nacional je rekao:

“Kako mu nije jasno da je već nanesena nenadoknadiva šteta i stranci i njemu samome? To što je svakodnevno izlazilo u medijima naprosto je strašno i većina članova HDZ-a očekivala je da se još prošle srijede na Predsjedništvu stranke zahvali Kuščeviću na suradnji. Nije samo strašno to što ga je branio, već i kako ga je branio. Dakle, sve što je radio prije no što je postao ministar se ne računa. Mogao je, znači, i ubiti čovjeka pa nikome ništa, jer nije u ministarskom mandatu. Je li taj navodno europski premijer čuo za riječ politička odgovornost?”

Taj saborski zastupnik HDZ-a za Nacional je otkrio i kakvu strategiju u obračunu s Plenkovićem planiraju upotrijebiti. Naveo je da ne planiraju isprva javno stvarati pritisak ili buniti se u stranci, nego tvrdi da im je plan drugačiji:

“Što se nas koji smo oporba Plenkoviću unutar stranke tiče, nama savršeno odgovara da javnosti pokaže svoje pravo lice i sam sebe sruši. Ne namjeravamo poduzimati ništa – barem do jeseni, a onda je moguće da ćemo, uz predsjedničke izbore, inicirati i unutarstranačke izbore. Za sada ćemo samo šutjeti i promatrati. To je njegova odgovornost i odgovornost njegove vlade, kao što je bila i ona lista za europske izbore. Ne pada nam na pamet da se miješamo. Mi ćemo čekati. A on je svojim čekanjem stvarno nadmašio samoga sebe i doveo se u situaciju da ga je čak i jedan HNS prozivao i ucjenjivao.”

‘NAMA SAVRŠENO ODGOVARA da Plenković javnosti pokaže svoje pravo lice i sam sebe sruši. Nećemo poduzimati ništa – barem do jeseni, a onda su mogući i unutarstranački izbori’, kaže saborski zastupnik

Visoki politički izvor blizak Plenkoviću za Nacional je izjavio da se on s pregovora o novom vodstvu EU-a vratio prilično ljutit, i to na više skupina ljudi. Pritom je, kako je naveo isti izvor, najmanje ljut na unutarstranačku oporbu, jer ga njihovo ponašanje ne iznenađuje. Prema njegovim tvrdnjama Plenković je ljut na neke saborske zastupnike svoje stranke, jer smatra da se nisu iskazali izjavama u krizi povezanoj s Kuščevićem. Ljut je i na koalicijske partnere iz HNS-a i SDSS-a, ali i na neke novinare, naročito jer misli da nisu dobro razumjeli što je on doista radio u Bruxellesu. Drugim riječima, Plenković je, čini se, u nekom sasvim drugom filmu. Taj izvor o tome je rekao:

“Plenković je ljut na novinare koji su pratili što se zbiva u Bruxellesu tijekom pregovora. Ponajviše na novinare Jutarnjeg lista i Večernjeg lista. On misli da oni nisu dobro razumjeli njegovu ulogu u pregovaračkom procesu i da nitko tko nije njemački kancelar, ili Nijemac uopće, nije igrao važniju ulogu u europskim pučanima. Plenković je do kraja branio poziciju pučana i Webera, i to sve dok Weber sam nije rekao da se to ne može braniti. Njih dvojica su u izvrsnim odnosima. S druge strane, nikad se nitko nije Angeli Merkel suprotstavio kao što se on suprotstavio njenom dogovoru u Osaki, što je napravio na principijelnoj razini. Plenković smatra da Hrvatska ima jak interes u tome da na čelu EK-a ne bude Timmermans, zadrti socijalist koji bi stao na stranu Slovenaca oko arbitraže. Posljedice njegova ponašanja već su pozitivno vidljive. Sjajno je primljen u Poljskoj, a porastao mu je rejting i među zemljama tzv. Višegradske skupine. Sve je to dobar zalog za vrijeme u kojem će Hrvatska preuzeti predsjedanje EU-om.”

No i u HDZ-u ima vrlo kritičkih mišljenja o njegovu postupanju u Bruxellesu. Upitan da komentira ranije spekulacije o mogućnosti da Plenković dobije neku od visokih funkcija u Bruxellesu, drugi sugovornik rekao je da su za tu opciju itekako navijali u stranci:

“Spasio bi i sebe i nas. Čak smo svojim vezama malo i pomogli da se o tome počne govoriti, pa i zainteresirali za to neke članove Europske pučke stranke. No on je sam sebe pokopao. Povukao je neke poteze zbog kojih su se i oni uvjerili u njegovu neodlučnost i njegov karakter. Kad sam vidio naslov u Večernjaku koji govori o tome kako je Plenković pobijedio osovinu Merkel-Macron, skoro sam puknuo od smijeha. Pa oni su instalirali svoje ljude na čelne pozicije, a nikoga iz istočne i srednje Europe nema. Plenkoviću bi bilo pametnije da je podržao Timmermansa i tražio nešto zauzvrat. Mogao je isposlovati neku poziciju koja bi bila dobra za Hrvatsku i ovaj dio Europe. Pokazao se kao jako loš pregovarač.”

Nesposobnost i neodlučnost u rješavanju afera u zemlji te neuspjeh u Bruxellesu bitno su porušili Plenkovićevu staturu u stranci. Čak i izvori skloni Plenkoviću navode da dosad nitko unutar HDZ-a nije tako otvoreno kritizirao aktualnog stranačkog šefa. Jedan od tih izvora rekao je da se Miro Kovač totalno razmahao, da se i javno predstavlja kao kandidat za šefa stranke i budući premijer, da i s Hrvatima u dijaspori i članovima HDZ-a tako komunicira. Taj izvor o Kovaču je rekao:

“On ne taji ništa, više nema ni zrnca diplomatske diskrecije. Uspostavio je komunikaciju i s Matom Radeljićem i Miroslavom Škorom, ali i s Karamarkovim ministrima. To je neka sasvim nova situacija od one prije par mjeseci, kad se Plenkovića manje-više šaptom kritiziralo. Ali s druge strane, zašto bi se itko bojao javno kritizirati Plenkovića? Treba li ga se bojati? Hoće li se možda provesti kao Milijan Brkić, Gabrijela Žalac, ili pak Goran Marić, koji usto još Plenkovića ogovara gdje god stigne? A to si je Andrej sam skuhao.”