Prije sedam godina objavljena je knjiga „Osam planina“, debitantski rad talijanskog književnika Paola Cognettija, tada 38-godišnjaka koji je obožavao planinariti. Priča je to o dječaku Pietru koji u osamdesetim godinama prošlog stoljeća odlazi s roditeljima na odmor u talijanske Alpe, gdje u lokalnom selu upoznaje vršnjaka Brunu s kojim se zbližava. Nakon 15 godina ponovo se susreću u planinama i pretresaju svoje živote. S tom je knjigom, 2018. objavljenoj i u hrvatskom prijevodu, Cognetti osvojio nagradu Strega, najvažniju talijansku književnu nagradu i niz međunarodnih nagrada. Prošle godine snimljen je i istoimeni film koji je na festivalu u Cannesu osvojio nagradu žirija i koji se od 23. veljače počinje prikazivati u hrvatskim kinima. Tim povodom, ekskluzivno za Nacional, razgovarali smo s glavnim glumcima, Alessandrom Borghijem koji glumi Bruna, i Lucom Marinellijem koji glumi Pietra.

Ono što je zanimljivo jest da se za ekranizaciju ove hit knjige nije odlučio talijanski redatelj, već belgijski redateljski par Felix van Groeningen i Charlotte Vandermeersch, privatno nevjenčani bračni par. Marinelli kaže kako činjenica da Belgijanci snimaju talijanski film nikada nije bila prepreka. „Bilo je sjajno, Charlotte Vandermeersch je naučila talijanski u tri mjeseca. To je bilo nevjerojatno. Komunikacija u razvoju naših likova bila je važna, ali nije bila povezana s riječima, nego s osjećajima. Bilo je bitno ono što smo osjećali. Charlotte bi rekla ‘pokaži mi kako si vidio scenu koju smo jučer snimali, sjednimo za stol i razgovarajmo o likovima’. Ujedno, ja sam veliki obožavatelj njihovih prethodnih filmova u kojima sam vidio kako prilaze svojim glumcima, kako rade s njima“, kazao nam je na početku razgovora Marinelli. A najpoznatiji film Felixa van Groeningena je „Divan mladić“ iz 2018. sa Steveom Carrellom i Timothéeom Chalametom u glavnoj ulozi. „Na snimanju filma vidjeli smo koliko su se zaljubili u priču. Mislim da su bili izuzetno hrabri kada su odlučili doći u drugu zemlju gdje ljudi govore drugačijim jezikom. Bez obzira na to što sam veliki ljubitelj njihovih filmova, pribojavao sam se kako će se snaći. Ali ta njihova ljubav prema knjizi bila je jača od svih prepreka“, pojasnio je Marinelli.

Cijeli projekt je počeo tako što su glumci dobili scenarij s ponudom da se, ako su zainteresirani, jave na audiciju. Alessandro Borghi je rekao kako mu je scenarij od prvog trenutka bio fantastičan. „Nije baš uobičajeno da dobiješ scenarij koji je tako bogat detaljima u emocijama i pokušajima pronalaska komunikacije s drugim glavnim likom filma. Doista je bio odličan, ne pretjerujem“, tvrdi Borghi koji je, kao i Marinelli, došao na audiciju na kojoj su obojica željeli dobiti bilo koju od dvije glavne muške uloge. Borghi je dobio ulogu Bruna. „Rečeno mi je da je Bruno lik koji je nastao na temelju spoja dviju osoba, jedan je Nicola Magrin, prijatelj Paola Cognettija, drugi je Remigio Vicquery, njegov učitelj planinarenja koji je uvijek želi nešto naučiti o književnosti. Te dvije osobe pomogle su mi da radim na svom liku. Neke rečenice koje izgovaram u filmu su one koje sam naučio od njih“, ističe Borghi.

S jednakom je oduševljenjem i Marinelli pristupio snimanju filma. „Bilo je nevjerojatno čitati knjigu, zatim pročitati scenarij i započeti rad na filmu. Išli smo korak po korak. Prvi korak je bila zajednička audicija, drugi kada smo došli na snimanje filma. Tada smo počeli otkrivati ljepotu filma koji snimamo, počeo sam otkrivati ljepotu Alessandrove glume, nadam se da je on tada otkrivao i moju glumu. Tada sam shvatio kako lik Bruna raste i razvija se. Taj lik je bio prisutan od prvog trenutka, od audicije. Ne znam je li i lik Pietra bio tamo od prvog trenutka. Radili smo zajedno, zajednički prolazili kroz izazove, to je bila ljepota snimanja ovog filma“.

Iako na trenutke zvuče kao da su početnici koji su oduševljeni jednim od prvih iskustava na filmu, to nije tako. Marinelli je 38-godišnjak koji je vrhunac doživio 2019., kada je za ulogu u filmu „Martin Eden“ proglašen najboljim glumcem na festivalu u Veneciji. Borghi je 36-godišnjak koji je svoj uspon počeo 2016. ulogom u seriji „Suburra“, a 2019. proglašen je najboljim talijanskim glumcem za ulogu u filmu „Sulla Mia Pelle“. Njih dvojica, koji su se poznavali od prije, proveli su tri mjeseca u planinama na snimanju filma pa su se dodatno zbližili i zbog toga i bolje razumjeli likove koje glume. Borghi smatra da je njihovo prijateljstvo ključno za funkcioniranje filma.

„To je jedna od tajni zašto film tako dobro funkcionira. Nisam, kao glumac, osjećao sumnju hoćemo li nas dvojica kliknuti jer je veza već postojala. Povezanost koju imamo u našem privatnom životu već je bila polovica stvaranja ove snažne veze između dvojice muškaraca na platnu. Ono što mi se svidjelo jest to što sam svaki dan otkrivao nešto novo na snimanju, ne samo o našim likovima, već i o prijateljstvu Luce i mene“, kaže Borghi, dok Marinelli upozorava da su se morali zbližiti i s likovima koje su glumili.

‘U nekim trenucima postoje scene koje mogu biti bliske homoerotičnosti. Ali toga ipak nema jer iza svega stoji njihovo duboko prijateljstvo’, kaže Borghi. FOTO: Promo

„Želio sam shvatiti odakle dolazi Pietro, on mi je bio inspiracija, razmišljao sam na isti način kao i redatelji Felix van Groeningen i Charlotte Vandermeersch. Ne znam što sam napravio, ne znam što sam preuzeo i od lika Pietra kojeg glumim, ali proveo sam puno vremena s njim, postali smo jako dobri prijatelji. A kada postaneš prijatelj s nekim, onda nešto i preuzimaš od njega“, smatra Marinelli.

Film počinje sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada su Pietro i Bruno 12-godišnjaci, a glume ih Lupo Barbiero i Cristiano Sassella. Borghi i Marinelli dolazili su na snimanje da bi vidjeli kako njihovi likovi izgledaju kao 12-godišnjaci. „Prisustvovali smo snimanju njihovih scena kako bismo uspostavili vezu između nas i njih. Njih dvojica bili su fantastični. Cristiano Sassella, koji glumi Brunu u dječačkim godina, potpuno je lud, obožavam ga. On i Lupo Barbiero, koji glumi mladog Pietra, puni su energije, morali smo paziti na njih jer su bili spremni na razne ludorije. Bili su mi ogromna inspiracija“, tvrdi Borghi. Kada su autori filma angažirali Cristiana Sassella za ulogu dječaka Bruna, shvatili su da on i njegova obitelj žive u selu na planini te su angažirali i njegova oca Alexa koji ne samo da je dobio malu ulogu u filmu, već je podučavao Borghija dijalektu kojim se govori u tom selu. „On me je naučio svemu potrebnom o životu u planinama, od brige za krave pa nadalje. Svakog dana sam od njega učio nešto novo. Tako smo došli do toga da smo svi bili jedna velika obitelj“, oduševljeno priča Borghi.

A onda je došlo vrijeme snimanja njihovih scena, pri čemu su ih redatelji upozorili na ono osnovno, a to je da je Bruno mladić odrastao na selu, a Pietro u gradu. I zato je snimanje filma na trenutke bilo zahtjevno te je svaka scena bila snimana pet-šest puta. „Sa svakim novim pokušajem saznali bismo nešto novo o toj sceni. Pazite, Bruno je odrastao u planinskom području, Pietro nije. Glumio sam Bruna i stalno sam razmišljao o tome kako prihvatiti ljude koji dolaze u moj planinski kraj. Hoće li ih moći prihvatiti, hoće li oni moći postati dio tog života? Ako ću ih prihvatiti, onda ću ih i naučiti životu u planinama. Ne govorim o turistima koji će doći i otići, govorim o ljudima koji dolaze zimi, kada je hladno i kada život nije lak. To je Brunov pogled na život. I zato smo svakoj sceni prilazili na različite načine i zato smo ih snimali iz petog ili šestog pokušaja. Ponekad je to naporno, moraš ostati fokusiran, pokušavati na različite načine snimiti scenu i pronaći najbolji način“, tvrdi Borghi koji dodaje kako su im redatelji u tim trenucima puno pomagali. „Najbolja stvar kod Felixa i Charlotte jest ta da prilikom svakog ponavljanja osjećaš samopouzdanje u pokušaju da snimiš nešto novo i drugačije. Rekli bi nam – osjećajte se slobodno, isprobajte nešto drugačije, improvizirajte“, rekao je, dok Marinelli smatra da je u konačnici snimanje bilo jako zabavno.

Kada se, nakon 15 godina pauze, Pietro i Bruno ponovo sretnu u planinama, njihova bliskost je nevjerojatna, tolika da gledatelji s lakoćom pomisle kako se radi o homoseksualnoj povezanosti. Zbog toga su mediji nakon premijere filma u Cannesu pisali da je „Osam planina“ talijanska verzija filma „Planina Brokeback“, bez obzira na to što ni u jednoj sceni nema ni poljupca, a kamoli seksa. Jesu li dvojica glavnih glumaca vidjeli naznake homoseksualnosti u filmu?

„Filmovi su sjajna stvar i zato što, gledajući ih, u njima možeš vidjeti sve što zamisliš. Volio bih se zaljubiti u ovog frajera koji sada sjedi do mene, ali to nije bio slučaj. No razumijem vaše razmišljanje. U nekim trenucima postoje scene koje mogu biti bliske homoerotičnosti. Ali ponavljam, toga ipak nema jer iza svega stoji njihovo vrlo duboko prijateljstvo. U mom privatnom životu prijateljstvo je jednako ljubavi. Za mene je to isti osjećaj. Imam puno prijatelja koje volim, ali ih ne ljubim. Razumijem vaše pitanje, ali ovo ipak nije talijanska verzija filma ‘Planina Brokeback’“, odgovorio nam je Borghi. Kada smo im rekli kako u filmu ništa ne saznajemo o njihovu privatnom, ljubavnom životu, što budi pretpostavke o homoseksualnosti, samo su nam rekli „Ni mi također“.