Johnny Depp četiri godine nije snimio film, da bi se ove godine vratio ulogom francuskog kralja Luja XV. u filmu „Jeanne du Barry“. Radi se o francuskom filmu koji je režirala Maïwenn i koja u tom filmu glumi glavnu žensku ulogu, Jeanne du Barry, koja je bila ljubavnica Luja XV. Depp četiri godine nije snimio film jer se našao na listi nepoželjnih u Hollywoodu uslijed razvoda sa suprugom Amber Heard koja ga je optužila za obiteljsko nasilništvo, na što je on uzvratio tužbom koju je na kraju i dobio.

Nekad jedan od najpopularnijih glumaca koji je u vrijeme franšize „Pirati s Kariba“ bio i najplaćeniji glumac na svijetu, tri puta nominiran za Oscara, posljednjih godina ne može dobiti ulogu u Hollywoodu. Dapače, on ih zbog optužbi za nasilništvo i gubi, kao što je izgubio onu u franšizi „Fantastične zvijeri“. Zato su mu francuski producenti pružili nadu te je film „Jeanne du Barry“ otvorio ovogodišnji filmski festival u Cannesu, iako su čelnici festivala bili pod udarom dijela francuskih medija koji su tvrdili da time promoviraju obiteljskog nasilnika.

Tom prilikom Johnny Depp dao je ekskluzivan intervju za Nacional u povodu filma „Jeanne du Barry“ koji se u četvrtak, 30. studenoga, počinje prikazivati u hrvatskim kinima. Pred početak intervjua bili smo upozoreni da ne postavljamo pitanja o njegovoj bivšoj supruzi i sudskim procesima jer on na takva pitanja ne odgovara. Odgovarao je na ostala pitanja, sporo i uz dosta mumljanja, ali radostan što publika ponovo plješće njegovu filmu, a fotografi ga opsjedaju.

NACIONAL: U filmu „Jeanne du Barry“ glumite francuskog kralja Luja XV. Na koji način ste stvorili taj lik i gdje ste našli inspiraciju?

Inspiracija mi je došla onog trenutka kada sam dobio ponudu da ga glumim. Luj XV. živio je u 18. stoljeću, u vremenima koja su bila vrlo zanimljiva, što me zaintrigiralo. Ponuda je stigla u vrijeme kada sam želio snimiti film, a kako sam uvijek bio glumac koji je imao dobar instinkt, tako sam i ovog puta rekao „Hej, ovo je vrlo zanimljivo, nikada nisam glumio ovakvu ulogu“. Da, uvijek postoji mogućnost da film propadne i da se ispostavi da sam napravio nevjerojatnu pogrešku. No rekao sam „Sviđa mi se, to je ono što trebam napraviti“. Nakon toga susreo sam se s redateljicom i koscenaristicom filma Maïwenn u jednom baru u Londonu i počeli smo razgovarati o filmu.

Film ‘Jeanne du Barry’ režirala je Maïwenn, a Depp je za potrebe filma naučio govoriti francuski jezik. FOTO: Stephanie Branchu

NACIONAL: Jeste li pomislili da su neki aspekti kraljevskog života povezani s vašim životom?

Da, postoje aspekti koje bi netko mogao povezati, a sigurno u to ne spada želja da budem kralj. Kada počnete istraživati njegov život, saznate detalje i kako ga je vodio. Morao je na različite načine nastupati i govoriti, na jedan način se obraćao parlamentu, na drugi način je razgovarao sa svojim najbližim suradnicima. Maïwenn je istraživala to razdoblje i povjesničari tvrde da su se na kraljevskom dvoru svi ponašali vrlo formalno. No nema dokaza da se kralj tako ponašao u intimnom životu pa je stoga odlučila prikazati intiman život kralja u manje formalnom obliku.

NACIONAL: Nedavno ste u jednom intervjuu rekli da je većina likova koje ste glumili u filmovima bilo nesretno. Na koji način je Luj XV. nesretan?

Mislim da je za Luja XV. bilo neizbježno da postane jedan od takvih koji putem izgube svoju ljudskost, svoju osjećajnost. Takvi ljudi odbacuju sve ono što bi ih moglo činiti savršenim. Takvi su vladari. Kao što sam rekao, jedan je način na koji se morao nositi s parlamentom, na drugi način se ophodio s obitelji, sa svojom kćeri, kada ga istražujete imate osjećaj da se u njemu nalazi devet različitih osobnosti. On je rođen da bi bio kralj, kao dijete je to i postao jer su ga okrunili kada je imao 12 godina i od tada je za njega sve bila rutina. Svi ti elementi njega definiraju kao osobu, ali moje je mišljenje da nije bio u potpunosti sretan. A posebno se njegov život promijenio kada je došlo do upale slijepog crijeva. K tome, kada je bio u društvu Jeanne du Barry, onda je bio potpuno druga osoba. Zbog svega toga bio je komplicirana osoba. Kada se usporedim s njime, ja se nemam ni na što žaliti. Ne samo ja, nitko od nas. No ima jedna čudna stvar. Naime, kada netko četrdesetak godina živi takav život, onda ne očekujete da je ni izblizu normalan. Ako me uspoređujete s njim, reći ću vam da ja ni prije nisam bio normalan. Morao sam prilagoditi svoj svijet kako bih mogao živjeti. Neprestano sam morao živjeti iza prozorskih stakala, bilo da sam bio u kući, u automobilu, u vlaku, avionu, hotelskoj sobi. Prokleti prozori. E, sada, zamislite kralja kojem to donosi i karizmu i prokletstvo. Moj se svaki korak prati otkako sam imao 23 godine, a sada imam 60. Puno je to vremena. Odabereš svoj put, svoj život, to ti donosi i negativne efekte, ali i mogućnost da budeš kreativan na način koji smatraš neophodnim.

NACIONAL: Govoreći o kreativnosti, vi ćete, nakon dugo godina, režirati film „Modi“, biografski film o talijanskom umjetniku Amedeu Modiglianiju.

Hoću, ali za to ne trebate uopće biti kreativni.

NACIONAL: Hoćete li „krasti“ redateljske ideje i poteze od redatelja s kojima ste do sada radili u karijeri?

Apsolutno, „krasti“ ću od ljudi koji su me impresionirali. Maïwenn me itekako impresionirala. Ona je rekla nešto izuzetno kako treba gledati na stvaranje filma. Rekla je, snimajući film „Jeanne du Barry“, da je to dokumentarac s glumcima.

NACIONAL: Prije 26 godina prvi ste i jedini put režirali film. Što ste tada naučili?

Vratimo se u 1997. godinu kada sam režirao film „The Brave“ u kojem sam i glumio. Greškom sam pristao i režirati taj film i biti koscenarist te glumiti u njemu. Loša odluka, trebao sam odbiti dvije od te tri stvari. Marlon Brando je glumio u tom filmu, pristojno je odlučio pokloniti mi svoje vrijeme. Brando je glumio u tom filmu sa slušalicom u uhu. Njegova tajnica Caroline bila je udaljena od njega 30 metara, imala je slušalice i mali mikrofon te mu govorila rečenice koje je onda on izgovarao. Brando je tada imao 73 godine, bilo je 8.30 navečer, a u tim okolnostima ne biste dobili scene s Brandom kakve sam trebao. Odlučio sam pustiti ga da ode kući, naspava se, kako bismo nastavili sutra ujutro. Zatim sam uzeo njegovu slušalicu i stavio je u svoje uho. Postavili smo ekran na kojem sam vidio Brandovu izvedbu scene, čuo u slušalici rečenice koje je trebao izgovoriti i onda sam ja izgovarao svoje rečenice. Ekipa filma gledala me kao potpunog luđaka. Dakle, u glavi sam imao Brandove rečenice. Tada sam shvatio koliko je to super i kako moram stalno imati slušalicu da bih čuo neke zvukove. Na snimanjima sljedećih filmova koristio bih slušalicu u uhu da slušam glazbu, ponekad bi me iznenadili sa zvukom gajdi, plačem djeteta, zvukom vlaka koji dolazi, i sve to dok sam snimao scenu u kojoj razgovaram s nekim. Nitko nije razumio zašto to radim, ali to je djelovalo na mene. Glazbu sam koristio jer me inspirirala.

‘Inspiracija mi je došla onog trenutka kada sam dobio ponudu da glumim Luja XV.’ FOTO: Joel C Ryan/Invision/AP/GuliverImages

NACIONAL: Ulogom u filmu „Jeanne du Barry“ vratili ste se u središte zanimanja. Koliko ste zadovoljni zbog toga, jeste li osjetili olakšanje?

Naporno sam radio s Maïwenn i ostatkom filmske ekipe, snimanje je išlo vrlo brzo. Reći ću vam ono što sam i do sada govorio, smatram da je ovo bila dobro odabrana uloga te da sam je dobro odigrao, zbog Maïwenn i važnosti priče. Ako to funkcionira na filmskom platnu, onda sam ja srećković. Maïwenn je sve to izgradila oko nas, taj osjećaj da živimo u 18. stoljeću u Francuskoj, kako bi nas stimulirala u našem radu. Ni u jednom trenutku nisam se osjećao neugodno na snimanju filma.

NACIONAL: Ovo nije prvi povijesni film u kojem glumite, takav je bio i film „Libertine – otrov za žene“, u kojem ste glumili pjesnika iz 17. stoljeća. Je li vam privlačan izlazak iz stvarnog svijeta i ulazak u svijet star nekoliko stoljeća?

Itekako. Svakog dana dolazio sam na snimanje, ulazio u prostorije u kojima je boravio Luj XV., navlačio čizme i odjeću iz tog vremena. Što me istog trenutka, kao glumca, stimuliralo. Imao sam pogled na jezero, žabe su kreketale, sve je oko mene bilo organsko. Osjećao sam da se nalazim upravo tamo gdje se i trebam nalaziti. S obzirom na to da sam naučio francuski jezik za potrebe ovog filma, sve mi je bilo zabavno tijekom snimanja. Jedino o čemu sam trebao razmišljati je o tome kakav pristup povijesnoj ličnosti ću imati, ličnosti koja je bila slojevita. Kada sam se prvi put susreo s Maïwenn, rekao sam joj „Jesi li sigurna da ne želiš ovu ulogu dati nekom francuskom glumcu?“.

NACIONAL: Što američka filmska industrija ima zajedničko s palačom u Versaillesu?

Mogao bih to sumirati u nekoliko točaka. Govorimo od hollywoodskom sustavu, posebno sustavu velikih filmskih studija, i načinu na koji je taj sustav do sada funkcionirao. Govorim o ljudima koji su godinama i godinama bili na čelu tih studija i koji su godinama i godinama obnavljali formulu koju možemo nazvati pobjedničkom formulom. Stvarali su zabavne, duhovite filmske likove koji su im donosili gomile novca na svjetskim kino blagajnama. To je neko vrijeme funkcioniralo. A onda je došlo do promjena, vremena se mijenjaju, klinci su odrasli. Ono što sam ja zaključio, slijedom susreta s mnogim ljudima s kojima sam beskonačno dugo i iskreno razgovarao, da gledatelji ne žele više da ih se šopa takvim filmovima. Oni žele iskusiti nešto novo, nešto drugačije. Zato sam ja, kao glumac, uvijek osjećao odgovornost prema gledateljima. I zato sam uvijek bio spreman riskirati zbog gledatelja koji plaćaju kino ulaznicu da bi gledali neki film, pa makar taj film na kraju propao. Moraš imati razlog, moraš imati svrhu zbog čega glumiš u nekom filmu. Moraš biti spreman ući u arenu i, kako se to kaže, zgrabiti bika za rogove te krenuti u smjeru u kojem želiš krenuti. Postoje prilike za snimanjem filmova u produkciji velikih hollywoodskih studija i prilike za snimanjem filmova u ostatku svijeta. Mislim da su čelnici veliki studija shvatili, a do toga sam došao nakon razgovora s nekoliko njih, da oni služe za jednokratnu uporabu. Jesu, i oni shvaćaju da će biti odbačeni nakon kratkog vremena. Ali što da rade? Ako uprava nekog filmskog studija želi da se postupa na jedan određeni način te da nema skretanja s te putanje, onda nema načina da netko ostane dugo na čelnoj poziciji i normalno funkcionira. Slave se ljudi koji odobravaju snimanja određenih filmova, koji odobravaju ridikulozno velike proračune filmova, romantičnih komedija s dvoje poznatih glumaca, koji će im donijeti ogroman novac. Ljudima je pun kufer takvih filmova, oni žele osjetiti nešto drugo. Čelnici filmskih studija, svi oni koji donose odluke i odobravaju snimanje filmova, više od nas su ljudi za jednokratnu uporabu. Povijest pokazuje da se oni ne zadržavaju predugo na svojim pozicijama. Niti mislim da su to najkreativnije osobe koje sam susreo. A i ne mislim da su zauzeli te pozicije zato što su kreativni. Misle da su uspješni ako su završili fakultet, super, ja nisam.

Johnny Depp dao je ekskluzivan intervju novinaru Nacionala Deanu Sinovčiću. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Osjećate li da ste i vi jednokratno iskorišteni kao i čelnici filmskih studija?

Očigledno jesam. Kod mene je problem što su me bacili u kantu za smeće, ali iz tog iskustva sam puno naučio.

NACIONAL: Smatrate li da vas Hollywood bojkotira ili mislite da bi se klima mogla promijeniti kada govorimo o filmovima velikih filmskih studija?

Jesam li osjećao bojkot Hollywooda? Ako nemate puls, onda to niste osjetili. Ne. Ništa od ovoga se ne događa. To je samo neka vrsta čudne šale. Spavali ste 35 godina, nakon čega se nešto čudno počelo zbivati. Kada vas zamole da odustanete od filma koji snimate zbog nečega što je samo hrpa samoglasnika i suglasnika koji lebde u zraku, onda pomalo osjećate bojkot. Osjećam li se sada bojkot? Ne, uopće. Ne osjećam bojkot Hollywooda jer ne razmišljam o tome. Ne razmišljam o Hollywoodu. Nemam više potrebe za Hollywoodom. Ovo je vrlo čudno, smiješno vrijeme u kojem bi svi voljeli biti svoji, ali ne mogu. Jer moraju slijediti osobu ispred sebe. Ako želiš živjeti takvim životom, želim ti sve najbolje. Ja ću biti negdje na suprotnoj strani.

Johnny Depp za Nacional: “Da, krast ću redateljske ideje ljudi koji su me impresionirali”