Objavljeno u Nacionalu br. 510, 2005-08-22

Nacional objavljuje dokument koji otkriva da je smjenjeni čelnik HFP-a Damir Ostović još 30. studenog informirao Vladu o poništenju odluke o nagodbi s holdinzima Darka Ostoje i Georga Eltza

Afera “Liburnia”, koju je Nacional prošli tjedan označio kao najveću hrvatsku pljačku, nakon čega je premijer Ivo Sanader poništio spornu nagodbu Hrvatskog fonda za privatizaciju s DOM i SN Holdingom, postaje sve neugodnija za Sanaderovu vladu, ponajprije za potpredsjednika Vlade Damira Polančeca.
Nacional je potkraj prošlog tjedna dobio dokument koji otkriva da je Damir Ostović informirao Vladu o tome da je Andrija Hebrang poništio nagodbu s Darkom Ostojom i Georgom Eltzom. Taj dokument pokazuje da je Polančec znao da je Andrija Hebrang poništio nagodbu s Ostojom i Eltzom te da Vlada i Polančec ne govore istinu tvrdeći da je za propuste u toj aferi odgovoran samo Ostović, donedavni šef Fonda za privatizaciju. Dokument u posjedu Nacionala osobito je neugodan za Polančeca jer pokazuje da on ili vrlo površno obavlja svoj posao ili, što je još gore, svjesno laže kako bi zaštitio Vladu koja o toj aferi također ne govori istinu.

Ostović je Vladu obavijestio da je Hebrang poništio nagodbu s Ostojom i Eltzom u dopisu od 30. studenoga 2004. (Klasa: 740-02/03-02-6, Urbroj: 563-03-0401/01-2004-38), koji nosi sljedeći naslov: Obavijest o stavljanju van snage Odluke Upravnog odbora HFP-a, klasa: 024-04/04-03-9, urbroj:563-01/01-2004-04. od 10. rujna 2004., informacija o pregovorima sa SN Holdingom. U njemu Ostović informira Vladu o kronologiji donošenja odluka Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju u tom slučaju.

Taj dokument otkriva da Ostović nije odgovoran za to što Polančec tvrdi kako nije znao da je sporazum o nagodbi poništen. To što se Polančec malo kasnije priključio vladi Ive Sanadera ne znači da bi Ostović sve svoje odluke morao ponovno slati u Vladu kako bi bio siguran da će njezin novi potpredsjednik za njih doznati.
Unatoč tomu, glasnogovornik Vlade Ratko Maček u ponedjeljak je Nacionalu demantirao da je Ostović spomenuti dopis poslao Vladi. “Ostović Vladu i Polančeca o tome nije informirao”, rekao je za Nacional Maček, otklanjajući tako potrebu za pitanjem tko bi u Vladi bio odgovoran za informiranje Polančeca o tom dopisu, u slučaju da ga je Ostović poslao Vladi. Te tvrdnje Ratka Mačeka pokazuju ili da Vlada doista radi svoj posao vrlo površno, ili da je netko namjerno sakrio Ostovićev dopis kako bi zbog nepoznatih interesa otvorio mogućnost da se o toj mutnoj nagodbi ponovno počne pregovarati.
Dan nakon što je Nacional aferu “Liburnia” okarakterizirao kao najveću hrvatsku pljačku, premijer Ivo Sanader nije samo najavio poništenje sporne nagodbe već je odlučio i smijeniti Ostovića, čelnika Fonda za privatizaciju, navodeći da je on odgovoran za proceduralne pogreške tijekom pripreme i realizacije sporne nagodbe. U naknadnim javnim tumačenjima Ostoviću se stavljalo na teret da prilikom sklapanja nagodbe nije kontaktirao s lokalnom samoupravom i Državnim odvjetništvom kako bi doznao imaju li oni primjedbe na transakciju. Uz to, Ostovića se optužuje da nije obavijestio Polančeca da je 5. studenoga 2004. povučena odluka Upravnog odbora Fonda za privatizaciju o prihvaćanju prijedloga Sporazuma o nagodbi od 10. rujna 2004.

Obje je odluke potpisao tadašnji potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang. On je javno detaljno objasnio da je u studenome 2004. shvatio kako je nagodba s Ostojom mutna te je od nje odustao i provjerio zna li Vlada za to. Polančec tvrdi da nije znao za povlačenje odluke o nagodbi od 5. studenoga 2004., nakon čega je Vlada ponovno krenula pregovarati o nagodbi s DOM i SN Holdingom, što je 4. kolovoza 2005. rezultiralo donošenjem odluke o realizaciji sporne nagodbe na temelju koje su Ostoja i Eltz gotovo zagospodarili sa 15 opatijskih hotela.
Polančec je potkraj prošlog tjedna izjavio da je postupak nagodbe proveden površno te da je i sam pogriješio, ali da se zato ne smatra odgovornim. “Doista nisam znao za poništenje odluke iz rujna prošle godine. Nitko mi nije to rekao, niti mi je na to skrenuo pozornost”, izjavio je Polančec, tvrdeći da je pročitao svu u Vladi postojeću dokumentaciju o tom slučaju.
Polančecov javni istup i neformalne informacije koje su iz krugova bliskih Vladi dospjele u različite hrvatske novine trebali su napraviti kontrolu štete i objasniti da je premijer Sanader ispravno postupio kada je naredio smjenu Ostovića jer za aferu osim njega i nekih njemu podređenih valjda nitko drugi nije odgovoran.

Međutim, dokument u posjedu Nacionala otkriva ili da Polančec ne govori istinu ili da mu je netko u Vladi namjerno uskratio ključnu informaciju za aferu “Liburnia”, koju je Ostović u Vladu poslao 30. studenoga 2004. S obzirom na to zbog afere “Liburnia” otkaz bi morao dobiti ili Polančec ili netko unutar Vlade tko ga o slučaju nije posve informirao.
Ostović je u ovom slučaju najvjerojatnije samo provodio ono što je dogovoreno na višoj razini. Odluka o spornoj nagodbi donesena je 4. kolovoza 2005. na zatvorenoj sjednici Vlade, potom je prebačena na postupanje Upravnom odboru Fonda za privatizaciju kojim predsjeda Polančec, da bi tek na temelju naputaka Upravnog odbora Ostović krenuo u realizaciju transakcije.
Krugovi upućeni u aferu Nacionalu su također potvrdili da je sve odlučeno na visokoj političkoj razini. Glavnim akterima pregovora o spornoj nagodbi oni označavaju Polančeca, Ostovića i Melidu Ivković, predstojnicu Ostovićeva kabineta. Isti krugovi tvrde da nitko drugi u Fondu, čak ni njihova pravna služba, s pregovorima nije imao nikakve veze. To objašnjava zašto na spornim dokumentima nigdje nema potpisa Ivana Gotovca, potpredsjednika Fonda za sektor prodaje i upravljanje portfeljom Fonda. Unatoč tomu, Vlada je zbog navodnih propusta predložila i njegovu smjenu.

U Fondu razmatraju mogućnost podnošenja kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja zbog navodnog neovlaštenog distribuiranja dokumentacije Fonda. Na takvo razmišljanje ponukala ih je tiskovna konferencija na kojoj je Ostoja novinarima podijelio Odluku Upravnog odbora Fonda kojom je 10. rujna 2004. prihvaćen prijedlog sporazuma o nagodbi. Neki krugovi bliski Vladi tvrde da Ostoja unatoč pregovorima nije od Fonda trebao dobiti te odluke i da ih zapravo neovlašteno posjeduje.
Nacional je doznao i da su Ostojini ljudi u više navrata pod posve nemoralnim okolnostima fotokopirali službenu dokumentaciju Fonda za privatizaciju.
Potkraj prošlog tjedna nevjericu javnosti izazvali su napisi u Večernjem listu da je istu dokumentaciju u Fondu prije policije detaljno pregledavala Božena Mesec, bivša tajnica Fonda, danas Ostojina djelatnica. Večernji list tvrdi da je ona u prošli petak u Fondu za privatizaciju provela puna tri sata. Krugovi bliski Vladi tvrde da ju je pod vrlo sumnjivim okolnostima u Fond pustila Melida Ivković, predstojnica Ostovićeva kabineta. Ona je navodno neslužbeno potvrdila da je Boženu Mesec pustila u Fond jer je predstavnica stranke u sporu, stoga na to ima pravo, te da joj je samo dala fotokopiju odluke Upravnog odbora Fonda o odustajanju od nagodbe 5. studenoga 2004. Božena Mesec također je izjavila da je to bio jedini razlog njezina posjeta Fondu. Obje su prekršile uobičajenu proceduru Fonda u slučajevima kad zainteresirane stranke od Fonda traže uvid u službenu dokumentaciju. Ni Melida Ivković ni Božena Mesec Nacionalu nisu bile dostupne za komentar tih zbivanja.

Krugovi bliski Vladi Nacionalu su potvrdili da je Božena Mesec u više navrata boravila u prostorijama Fonda za privatizaciju. Uz prošli petak, ona je u Fondu za privatizaciju boravila i dan prije, 17. kolovoza. Policija je uvidom u knjigu posjeta Fondu zasad uspjela rekonstruirati da je ona u Fondu tog dana boravila puna četiri sata i da je kao razlog svog posjeta navela susret s Melidom Ivković.
Isti su krugovi Nacionalu otkrili još jedan detalj koji objašnjava zašto je Ostoja izvrsno informiran o tijeku cijele afere i zašto ima otvorena vrata većine domaćih novina. Tvrde da je samo nekoliko dana nakon izbijanja afere Fond za privatizaciju posjetila Kristina Laco, direktorica agencije za odnose s javnošću Premise. Ona je u Fondu također detaljno pregledavala svu dokumentaciju iz spornog slučaja, a u prostorije Fonda pustila ju je, navodno, ponovno Melida Ivković. Ostoja je angažirao Premisu odmah nakon izbijanja afere, što je Nacionalu potvrdila Violeta Colić, zamjenica direktorice Premise. Krugovi bliski Vladi tvrde da je Kristina Laco od Fonda tražila relevantnu dokumentaciju kako bi se Ostoja i Eltz mogli kvalitetnije javno braniti.

Veliko je pitanje je li Kristina Laco pri ulasku u Fond pokazala pismenu punomoć Ostojina fonda, kojim se morala legitimirati kao stranka u postupku i na temelju koje bi joj se, nakon pismene molbe, mogao omogućiti uvid u dokumentaciju Fonda. Ako se ona nije pravilno legitimirala kao stranka u postupku, netko bi u Fondu trebao odgovarati jer ju je bespravno pustio da izvrši uvid u sporne dokumente.
Krugovi bliski Vladi Nacionalu su potvrdili da su i Božena Mesec i Kristina Laco imali povlašteni tretman prilikom korištenja dokumentacije Fonda. U normalnoj proceduri stranke zainteresirane za uvid u dokumentaciju Fonda moraju odgovornim osobama uputiti pismeni zahtjev za uvid u dokumentaciju i obrazložiti ga. U arhivi Fonda nikakvi pismeni zahtjevi o tom slučaju nisu pronađeni. Potom bi mjerodavne službe Fonda zahtjev razmotrile i u slučaju da ga odobre dale bi zainteresiranoj stranci uvid u dokumente, ali ne bi dopustile da ih fotokopiraju. Takav povlašteni tretman Ostoja je poslije iskoristio mašući na tiskovnoj konferenciji odlukom Upravnog odbora Fonda o nagodbi iz rujna 2004. Ostoja novinarima nije pokazao Hebrangovu odluku o odustajanju od nagodbe iz studenoga 2004., čiju fotokopiju vjerojatno također posjeduje u svojoj arhivi.

Takvo komforno kretanje Ostojinih ljudi po Fondu za privatizaciju može imati dvojako značenje: ili su neki dužnosnici Fonda neobično bliski i povezani s Ostojom, ili su pustili njegove ljude da uzimaju službenu državnu dokumentaciju jer je cijela transakcija imala potporu samog vrha Vlade pa nitko u Fondu nije postavljao suvišna pitanja oko procedure.
Da bi afera “Liburnia” mogla višestruko zakomplicirati rad Vlade, pokazuje još jedna pojedinost. Vlada je potkraj srpnja osnovala Povjerenstvo za nastavak privatizacije Ine, sa zadatkom da Vladi predloži najpovoljniji model nastavka privatizacije te kompanije. Ono je početkom kolovoza raspisalo međunarodni pozivni natječaj za odabir financijskog savjetnika za nastavak privatizacije Ine.
Za predsjednika Povjerenstva izabran je Polančec, jedan od članova je Ostović, dok je tajnica povjerenstva šefica njegova kabineta Melida Ivković. Budući da je Ostović razriješen dužnosti, vjerojatno će ostati i bez članstva u tom povjerenstvu. Neizvjesno je kakva će sudbina zadesiti Melidu Ivković nakon što Fond i službeno preuzme Grgo Ivezić, dosadašnji državni tajnik Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Iako Polančec priznaje pogrešku, ali niječe odgovornost, dokumenti Fonda za privatizaciju u posjedu Nacionala pokazuju da bi i on trebao snositi odgovornost za aferu.

Bude li Vlada dosljedna u kažnjavanju odgovornih, mogla bi biti usporena i provedba nekih njezinih drugih aktivnosti, poput nastavka privatizacije Ine. No čak i te negativne nuspojave afere “Liburnia” mogle bi za Vladu biti mnogo manje neugodne, ustraje li u tome da su za aferu odgovorni isključivo Ostović i njegov podređeni Ivan Gotovac.
U nekim političkim krugovima Sanaderovu odluku da na čelo Fonda postavi Grgu Ivezića smatraju vrlo hrabrom. U tome vide želju HDZ-a da kompletnu privatizaciju stavi još čvršće pod svoju stranačku kontrolu, iako su već i dosad kreirali mnogobrojne afere.
Na temelju postojećeg razvoja afere “Liburnia”, može se vrlo osnovano sumnjati da objašnjenja te mutne nagodbe treba tražiti u samom vrhu Vlade. Zato bi Polančecovo odbijanje suočavanja s vlastitom odgovornošću moglo ugroziti i samog premijera Sanadera.