Uskok je počeo istraživati kako se Vladimir Terešak, odvjetnik HDZ-a u aferi Fimi media, čovjek koji zastupa više istaknutih članova te stranke opterećenih korupcijskim aferama te koji ostvaruje ogromne prihode od privilegiranih aranžmana povezanih s tvrtkama kojima upravlja HDZ-ov kadar, domogao elitnog stana u centru Zagreba koji je trebao pripasti Gradu Zagrebu.

Otkrio je to Nacionalu visoki pravosudni izvor navodeći kako je nakon prošlotjednog otkrića Nacionala Uskok ‘’oformio spis’’ povezan s tom velikom aferom, čiji se razmjeri pretvaraju u gotovo paradigmatsku priču o funkcioniranju HDZ-a od nastanka države do današnjih grabežnih dana u suvremenoj Hrvatskoj.

Uskok će tijekom rada na tom predmetu pokušati rekonstruirati sve kontroverzne okolnosti koje su dovele do toga da se Vladimir Terešak, po svemu sudeći, zahvaljujući pomno isplaniranoj kriminalnoj operaciji domogao stana bogatog poduzetnika Alfreda Kerečina u Boškovićevoj ulici 7 u Zagrebu.

Fokus interesa Uskoka trebao bi biti na okolnostima koje su prethodile donošenju sudskog rješenja kojim je sutkinja priznala svjedočanstva koja su kod javnog bilježnika Slavka Remenarića ovjerila dvojica svjedoka – Dalibor Suman i Pero Križetić. Naime, oni su kod Remenarića u Samoboru izjavili da je Alfred Kerečin usmeno svoju imovinu ostavio Tomislavu Šoiću.

Rješenje koje je potpisala sutkinja Jasna Gazić Ferenčina je doneseno 26. veljače 2021. godine. Međutim, 4. kolovoza te iste godine Suman ovjerava spomenutu pismenu izjavu u kojoj navodi kako je njegovo svjedočenje kod javnog bilježnika bilo lažno i kako ga je dao samo zato što mu je bilo obećano 300 tisuća eura, a ustvrdio je da je i javni bilježnik Remenarić nagrađen sa 100 tisuća eura. Predomislio se jer, kako piše, nije dobio obećani novac te sa sebe želi skinuti bilo kakvu kaznenu odgovornost. Da Tomislav Šoić, kako proizlazi iz izjave Dalibora Sumana, nije organizirao lažne svjedoke, imovinu Alfreda Kerečina naslijedili bi Grad Zagreb i Grad Samobor.

Alfred Kerečin (lijevo) bio je, kako tvrde osobe koje su ga poznavale, jedan od suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana čiju je sliku, s hrvatskom zastavom, držao i u svom uredu u kuvajtu, a Josip Perković (dolje desno) navodno mu je izdao desetke lažnih putovnica kako bi mogao nesmetano putovati zbog dovoza oružja za obranu Hrvatske. FOTO: Nacional, Arhiva Nacionala, Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Osim stana u Boškovićevoj, Kerečin je ostavio dvije tvrtke koje su radile na Bliskom istoku, a na čijim je računima bilo oko 18 milijuna kuna te automobil Mercedes i vilu iznad Samobora, o čijoj vrijednosti dovoljno pokazuje podatak iz oporuke po kojoj ukupna kvadratura vile s okućnicom iznosi 3165 kvadratnih metara. Kerečin je imao i dva pištolja Glock 19, novac na računima u Raiffeisen i Zagrebačkoj banci, kao i pokretnine u sefu. Kako Kerečin nije imao legalnog nasljednika, odluku o nasljedstvu donio je Općinski sud u Zagrebu, a tamo je sutkinja Jasna Gazić Ferenčina donijela odluku kojom je priznala usmenu oporuku kojom sve nasljedstvo Alfreda Kerečina pripada Tomislavu Šoiću iz Samobora.

Istražitelji Uskoka prvenstveno će morati rekonstruirati okolnosti pod kojima je Suman ustvrdio da je cijeli taj slučaj lažiran kako bi se Kerečinu preotela imovina. Svakako će trebati izvršiti uvid i u arhivu javnog bilježnika Slavka Remenarića, koja krije detalje o tomu kako su to Suman i Križetić navodno usmeno čuli od Kerečina da svoju imovinu ostavlja u nasljedstvo Tomislavu Šoiću.

Ali svakako će najznačajnije tragove moći pronaći u kaznenoj prijavi koju je još prije dvije godine protiv Šoića, Sumana i Križetića podnio poslovni čovjek Riyad Y Tarazi, Kerečinov prijatelj iz Kuvajta, koji je u njoj iznio niz dokumenata koji dodatno sugeriraju da je Kerečinova ostavština nezakonito prisvojena.

Činjenica da je protagonist ove grabeži odvjetnik HDZ-a, koji je upoznat s najtajnijim detaljima funkcioniranja ove stranke, koji je ranije obnašao dužnost državnog odvjetnika u Zlataru i koji zbog statusa koji uživa u HDZ-u agilno lobira da postane i glavni državni odvjetnik, nije jedina koja ovaj slučaj izdiže iz razine uobičajene crne kronike, lokalne prijevare i grabeži.

Taj slučaj u zonu prvorazrednog scenarija za paradigmatski filmski triler i prvorazrednog primjera o pljačkaškoj metamorfozi hrvatske države pod vodstvom HDZ-a uvodi njegov ključni protagonist – Alfred Kerečin.

Njegovu bogatu ostavštinu koja je zbog činjenice da je bio bez nasljednika trebala pripasti gradovima Zagrebu i Samoboru te na neki način također ostati Hrvatskoj, razgrabili su, čini se pomno isplaniranom prijevarom, sin Josipa Šoića, šefa Komercijalne banke Zagreb koja je početkom 90-ih donirala HDZ i tadašnju Tuđmanovu NK Croatiju, te Vladimir Terešak, odvjetnik koji je neuspješno na sudu pokušavao obraniti HDZ od optužbi za sistemsku korupciju.

Protagonist grabeži je odvjetnik HDZ-a koji je upoznat s najtajnijim detaljima funkcioniranja ove stranke, ranije je obnašao dužnost državnog odvjetnika u Zlataru, a zbog statusa koji uživa u HDZ-u lobirao je i da postane glavni državni odvjetnik. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Ključni je moment te priče u tomu što je Kerečin svoju bogatu ostavštinu dobrim dijelom stekao kao hrvatski patriot, koji je u pogibeljnim vremenima embarga uvedenog na uvoz oružja na početku raspada Jugoslavije, kao osoba od najvećeg povjerenja Franje Tuđmana, potajno naoružavao Hrvatsku. I vjerojatno naumio Hrvatskoj ostaviti i svoju imovinu. Utoliko ta priča izvrsno ilustrira formativno lice stvaranja hrvatske države, ali i njeno grabežno naličje koje, kako se pokazuje, punim sjajem sjaji za mandata Andreja Plenkovića na čelu HDZ-a i države.

Alfred Kerečin, bogati poduzetnik čijeg se stana u Boškovićevoj 7 po svemu sudeći na prijevaru domogao odvjetnik HDZ-a Vladimir Terešak, bio je jedan od najpovjerljivijih suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je za njega odrađivao jednu od najtajnijih misija u povijesti Hrvatske i čovjek koji je neizmjerno zadužio Hrvatsku jer je početkom 90-ih, u vrijeme početka srpske agresije na Republiku Hrvatsku, potajno organizirao nabavu oružja za obranu u Domovinskom ratu – budući da je imao izvrsne veze i poznanstva u arapskom svijetu, a najveći dio tog oružja dopremio je iz Sirije.

No umjesto zahvale, umro je 24. ožujka 2020. sam u stanu s dvije mačke, navodno od srca, a nakon što ga je mrtvog pronašla spremačica, njegov ukop čekao se čak mjesec dana jer nije imao nikoga tko bi mu organizirao sprovod. Bilo je i određenih komplikacija jer je to bilo na samom početku izbijanja koronakrize. Takozvani nasljednici koji su kasnije razgrabili njegovu imovinu nisu bili ni blizu da mu organiziraju sprovod, a troškove sprovoda na kraju je platio njegov prijatelj iz Kuvajta. Pokopan je u društvu pet, šest prijatelja na groblju Miroševac bez ikakvih državnih počasti iako je nepobitno zadužio Hrvatsku tijekom misije naoružavanja u vrijeme kad država još nije bila ni priznata i kad je to zbog nametnutog embarga bilo nemoguće učiniti uobičajenim načinom.

Kerečin je u toj misiji blisko surađivao s Josipom Perkovićem, šefom obavještajne službe s početka 90-ih, inače bivšim čelnikom nekadašnje Udbe koji je sa Zdravkom Mustačem u Njemačkoj osuđen zbog organiziranja ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, koji se danas nalazi na odsluženju zatvorske kazne u kaznionici u Glini. Prije nego što je izručen Njemačkoj na suđenje, Josip Perković je u intervjuu Večernjem listu ispričao kako je početkom 90-ih osigurao čak 136 transfera oružja te kako tijekom tih operacija nije izgubio ni metak.

Nacional je sada doznao da je u većem broju tih transfera ključnu ulogu imao upravo Alfred Kerečin kojem je Perković za potrebe tajnih misija osigurao najmanje 20 lažnih putovnica.

Izvor blizak pokojnom Kerečinu upoznat s nekim detaljima tih operacija za Nacional je ispričao:

“Kerečin je bio jedan od prvih suradnika predsjednika Franje Tuđmana. Dovozio je oružje najvećim dijelom iz Sirije, a sve je dogovarao s Hafezom al-Asadom, bivšim sirijskim predsjednikom i ocem Bašara al-Asada. Sirija je bila jedna od rijetkih zemalja koja nam je u tom trenutku bila spremna pomoći. Dok je Alfred dogovarao transfere oružja, ni jedna isporuka nije pala, a kad se kasnije Vladimir Zagorac umiješao u te poslove, počele su se događati provale.”

‘Kerečin je jako volio Tuđmana i bio mu je odan, ali nije mogao ići protiv Manolića i Mesića i teško mu je padao taj njihov sukob’, tvrdi Nacionalov izvor referirajući se na njihov politički razlaz 1994.

Riječ je o nabavi oružja koja se u to vrijeme financirala isključivo novcem prikupljenim od Hrvata u dijaspori.

“Radilo se o iznosima od 50 do 100 milijuna njemačkih maraka. Kad bi došla dojava da je novac došao, Alfred Kerečin bi otišao k Josipu Perkoviću, on bi mu izdao putovnicu, zatim bi otišao automobilom u Beč, a iz Beča zatim avionom na odredište. Svaki put bi mu Perković izdao putovnicu na drugo ime, imao je najmanje 20 lažnih putovnica. Osim u Siriji, imao je veze i u Južnoj Americi, posebno u Brazilu. Znam da je kasnije, kad su se drugi umiješali u nabavu oružja i kad su isporuke počele padati, na jednom sastanku otvoreno rekao Tuđmanu: ‘Ovo je izdaja! Dok sam ja uvozio oružje, ni jedan kontingent nije pao’. Za razliku od nekih drugih, Alfred Kerečin nikada ništa za to što je naoružavao Hrvatsku nije tražio ni uzeo zauzvrat”, ispričao je Nacionalov izvor.

Prema tvrdnjama tog izvora, predsjednik Tuđman želio se odužiti Kerečinu, a kako mu nije mogao službeno platiti za njegove usluge, htio mu je pokloniti zgradu današnjeg Ministarstva gospodarstva, no Kerečin je to odbio.

Alfred Kerečin rođen je 11. veljače 1949. u Bejrutu, glavnom gradu Libanona. Njegova je majka bila Hrvatica iz Koprivnice koja je 1945. završila najprije u izbjegličkom kampu El Shatt u Egiptu, a u tom periodu je ondje upoznala i njegova oca koji je bio Arapin.

Alfred Kerečin veći dio svog života živio je u Kuvajtu gdje je imao svoju privatnu tvrtku, no početkom 90-ih došao je u Hrvatsku i stavio se na raspolaganje Tuđmanu. Tuđman ga je pak dodijelio Josipu Perkoviću, svom prvom obavještajcu.

Josip Šoić bio vlasnik ogromne vile u Samoboru koju je prodao upravo Alfredu Kerečinu. Nacionalovi izvori tvrde da su se upravo tako upoznali Alfred Kerečin i Tomislav Šoić, jedan od sinova Josipa Šoića

U svom uredu u Kuvajtu Kerečin je imao Tuđmanovu sliku i hrvatsku zastavu. Nacional je dobio na uvid jedan video koji je Kerečin iz Kuvajta poslao bliskim prijateljima s kojima je komunicirao. Na tom videu on sjedi za stolom u uredu, iza njega nalazi se velika staklena vitrina u kojoj se nalaze i fotografija predsjednika Tuđmana i hrvatska zastava. Kerečin puši kubansku cigaru i široko se smiješi dok razgovara s nekim u uredu.

Osim s Tuđmanom, Kerečin je bio u bliskim odnosima i s Josipom Manolićem i Stjepanom Mesićem, a Nacionalov izvor tvrdi da mu je toliko teško pao njihov politički razlaz 1994., kad su Manolić i Mesić otišli iz HDZ-a i osnovali vlastitu stranku jer se nisu slagali s Tuđmanovom politikom prema Bosni i Hercegovini, da je otišao natrag u Kuvajt kako se ne bi morao opredijeliti za jednu ili drugu stranu.

“Kerečin je jako volio Tuđmana i bio mu je odan, ali nije mogao ići protiv Manolića i Mesića i teško mu je padao taj njihov sukob”, tvrdi Nacionalov izvor.

Inače, Kerečin je 1992. u Zagrebu otvorio tvrtku Cromas d.o.o. za konzalting i trgovinu, i to upravo na adresi Boškovićeva 7, to jest na adresi stana koji je danas u vlasništvu Vladimira Terešaka i njegove supruge.

U tom stanu, koji je koristio kao poslovni prostor, Kerečin je imao i dvije kutije s izuzetno vrijednim kolekcijama satova koje su nakon njegove smrti navodno netragom nestale.

Kerečinova imovina pripala je Tomislavu Šoiću, sinu pokojnog Josipa Šoića, bivšeg šefa hns-a i dinama i šefa Komercijalne banke koja je početkom 90-ih donirala HDZ i tadašnju Tuđmanovu NK Croatiju

Tu je informaciju Nacionalu otkrio prijatelj pokojnog Alfreda Kerečina, ogorčen načinom na kojem je tom čovjeku, koji nije imao nasljednika i čije je nasljedstvo trebalo pripasti Zagrebu i Samoboru nakon smrti otuđena imovina. Nacional je u prošlom broju objavio dokument koji budi krajnje ozbiljnu sumnju, a suštinski pokazuje da je Terešak u suradnji s Tomislavom Šoićem iz Samobora i javnim bilježnikom Slavkom Remenarićem organizirao pljačku nasljedstva Alfreda Kerečina koja se temeljila na iskazu dvojice, kako će se ispostaviti, lažnih svjedoka – Dalibora Sumana i Pere Križetića. Sumanu su Terešak i Šoić obećali za lažno svjedočenje 300 tisuća eura, a obećali su nagraditi i Peru Križetića.

Oni su potom svjedočili da je Kerečin usmenom oporukom svu svoju imovinu ostavio Šoiću. Potom je sve sudski provedeno, a dio te imovine, to jest elitni stan u Boškovićevoj 7 u Zagrebu, završio je u vlasništvu Vladimira Terešaka.

Formalno je svu Kerečinovu imovinu naslijedio Tomislav Šoić i to temeljem izjave dvojice svjedoka. Jedan od tih svjedoka, Dalibor Suman, napisao je izjavu kojom je priznao da je lažno svjedočio jer mu je za nagradu bilo obećano 300 tisuća eura, a da su u svemu sudjelovali i odvjetnik Vladimir Terešak i javni bilježnik Slavko Remenarić.

Nacional je sada doznao i nove detalje koji pokazuju kako je zapravo Tomislav Šoić upoznao Alfreda Kerečina i došao do saznanja da on ima ogromnu imovinu, a nema nasljednika.

Tomislav Šoić sin je Josipa Šoića, nekadašnjeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza (1996.-1997.), NK Dinama (1991.) i direktora Komercijalne banke Zagreb oko koje je krajem 90-ih izbila ogromna afera kad se otkrilo da su direktori javnih gradskih poduzeća ondje uplaćivali novac, a zauzvrat su članovi njihovih obitelji ondje dobivali kredite. Istovremeno, ta je banka donirala HDZ i Dinamo, odnosno tadašnju Croatiju. Kako se može vidjeti iz novinskih članaka u Večernjem listu koji je pratio tu aferu, tadašnji predsjednik Gradske skupštine Zlatko Canjuga vozio je automobil te banke i koristio se njihovim mobitelom, a njegov punac dao je banci u zakup poslovni prostor i oročio u banci svoj novac uz kamatu 3,5 posto mjesečno.

No za ovaj je slučaj bitno to da je Josip Šoić bio vlasnik ogromne vile u Samoboru koju je prodao upravo Alfredu Kerečinu. Nacionalovi izvori tvrde da su se upravo tako upoznali Alfred Kerečin i Tomislav Šoić, jedan od sinova Josipa Šoića. Lažiranjem oporuke Alfreda Kerečina, barem kako proizlazi iz izjave svjedoka Dalibora Sumana koji je bio angažiran za tu operaciju, Tomislav Šoić je praktički dobio nazad vilu koju je njegov otac prodao Kerečinu.

Tomislav Šoić lažiranjem oporuke Alfreda Kerečina ponovno je stekao i velebnu vilu u Samoboru koju je njegov otac Josip Šoić svojedobno prodao Kerečinu, ali i novac s više bankovnih računa i brojne pokretnine. FOTO: Nacional

Tomislav Šoić naslijedio je od Kerečina i udjele u dvije tvrtke, Croatia-International i Istambulja, ova druga je u međuvremenu brisana iz Sudskog registra. Tvrtka Croatia-International i dalje je aktivna, a kao jedini osnivač upisan je Tomislav Šoić. Međutim, iz Sudskog registra može se vidjeti da je Šoić povezan s ukupno čak 11 tvrtki, od kojih je njih čak 10 obrisano, a aktivna je samo tvrtka Croatia-International koju je naslijedio od Kerečina.

Kao i stan u Boškovićevoj 7 koji je čim je oporučno vlasništvo prebačeno na njega poklonio Sunčici Terešak, supruzi Vladimira Terešaka, o čemu je Nacional objavio dokumentaciju. Unatoč tome što je vlasništvo provedeno u zemljišnim knjigama, gdje je kao vlasnica navedena Terešakova supruga s kojom je on potom sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, on je u izjavi za Nacional negirao da je vlasnik stana i odbio bilo što dalje komentirati. Kerečinov prijatelj, koji tvrdi da se nikada od njega nije okoristio, tvrdi da je velika nepravda što su se njegove imovine domogli ljudi koji to ničim nisu zaslužili i da bi jedino pravedno bilo da su Kerečinova imovina i novac bili prebačeni Dječjem domu u Nazorovoj.

“Bio je jako osjetljiv na nezbrinutu djecu, taj novac njima bi sigurno dobro došao, a možda se ispred doma u znak zahvale mogla izgraditi njegova bista i time tom čovjeku odati priznanje za sve što je učinio”, smatra njegov prijatelj.

Naravno, to tehnički nije bilo moguće, osim ako bi imovina pripala Gradu Zagrebu čija bi vlast potom eventualno mogla donijeti takvu odluku. Međutim, preduvjet za takvo što bilo bi da se poništi oporuka koja je temeljena na navodno lažnim iskazima.

To bi se moglo dogoditi ako USKOK uistinu provede dubinsku istragu, ispita svjedoke, prvenstveno Dalibora Sumana koji je sastavio izjavu u kojoj tvrdi da je lažno svjedočio, a potom i sve ostale te utvrdi tko je govorio istinu, a tko lagao. Te koja je točno bila uloga Vladimira Terešaka, odvjetnika koji je branio HDZ u aferi Fimi media i koji dobiva unosne poslove s brojnim državnim tvrtkama te zbog čega mu je Šoić prepisao vrijedan stan u centru Zagreba.