U srijedu, 21. siječnja, na sastanku Predsjedništva SDP-a pokrenuta je rasprava o temi koja bi se uskoro mogla naći u središtu pozornosti javnosti i političkih prepucavanja vlasti i opozicije. Razgovaralo se o divljanju tečaja švicarskog franka, analizirali se rezultati predsjedničkih izbora i započele su pripreme za pregovore o sastavljanju predizborne koalicije lijevog centra. Međutim, ministar uprave i šef splitsko-dalmatinskog SDP-a Arsen Bauk upozorio je svoje stranačke kolege da hitno trebaju održati obećanja iz prosinca prošle godine i srediti stanje u hrvatskom nogometu, jer bi im se nerad na tom pitanju mogao vratiti kao bumerang na izborima potkraj godine, posebno u Dalmaciji, gdje je početkom prosinca na splitskoj rivi tridesetak tisuća građana prosvjedovalo zahtijevajući promjene u hrvatskom nogometu.

[quote_box_center]

• Ministar uprave i šef splitsko-dalmatinskog SDP-a Arsen Bauk upozorio je svoje stranačke kolege da hitno trebaju održati obećanja iz prosinca prošle godine i srediti stanje u hrvatskom nogometu, jer bi im se nerad na tom pitanju mogao vratiti kao bumerang na izborima potkraj godine

• Sređivanje stanja u hrvatskom nogometu kompleksna je tema koju nije jednostavno riješiti, ali su za takvo što u Vladi stvorili većinu preduvjeta

[/quote_box_center]

Sređivanje stanja u hrvatskom nogometu kompleksna je tema koju nije jednostavno riješiti, ali su za takvo što u Vladi stvorili većinu preduvjeta. Dijelom se ono nužno povezuje sa Zdravkom Mamićem, najmoćnijim i najspretnijim čovjekom u hrvatskom nogometnom miljeu. O Mamiću se već godinama javno diskutira, ponajprije zbog njegova utjecaja, zarade koju ostvaruje na unosnim prodajama igrača, ali često i zbog njegovih krajnje neprimjerenih javnih istupa. Provedu li se uskoro već pripremljeni prijedlozi ministra Arsena Bauka, Zdravko Mamić mogao bi biti privremeno izopćen iz hrvatskog nogometa.

AKO BI SE TO DOGODILO, to bi posredno za SDP moglo biti značajno i zbog još jednog dijela Mamićevih aktivnosti, a one su najizravnije povezane sa zbivanjima na političkoj sceni. Ograniči li se Mamićev utjecaj u hrvatskom nogometu, to bi moglo otežati financiranje HDZ-a u predizbornoj godini.

Izvršni predsjednik Dinama već je nekoliko puta javno priznao da financijski pomaže HDZ, no njegova ključna pomoć toj stranci očekuje se upravo u tekućoj godini. Tijekom predizborne kampanje za predsjedničke izbore Zdravko Mamić službeno je donirao deset tisuća kuna Kolindi Grabar-Kitarović. Tvrdi se da je ta financijska pomoć zapravo bila puno izdašnija. Spominje se da je Mamić za potrebe predizborne kampanje HDZ-ove kandidatkinje zapravo izdvojio pet milijuna kuna. Takve su se tvrdnje počele pojavljivati prvenstveno zato što ih je u više navrata neformalno plasirao sam Mamić.

Ako bi to bilo točno, otvorilo bi se pitanje transparentnosti financiranja Kolinde Grabar-Kitarović, a posredno opet i pitanje financiranja HDZ-a. Moguće je da se upravo zato Kolinda Grabar-Kitarović gotovo upadljivo izbjegavala izjasniti o stanju u hrvatskom nogometu i o Zdravku Mamiću. Kad su je početkom siječnja u Splitu u jeku predizborne kampanje novinari upitali namjerava li vratiti donaciju Zdravka Mamića i vidi li u njoj išta sporno, nova hrvatska predsjednica je izjavila: “Zašto bih vratila? Oprostite, sve su donacije transparentne i sve su prijavljene Državnom izbornom povjerenstvu. Čemu uopće takvo pitanje?”

Na ponovljeno pitanje je li joj Mamićev novac sporan bar s moralne strane, ona je izjavila da se politika ne bi trebala miješati u sport. “Gospodina Mamića ne promatram kroz prizmu politike, nego kao svakog drugog građanina Hrvatske. On ima jednaka prava kao i ostali, pa tako može dati donaciju kao i svaki drugi građanin. Bez obzira na to što se događa i bez obzira na sve napise, nikoga se ne može a priori osuđivati ni za što”, izjavila je tada Kolinda Grabar-Kitarović. Kad su novinari ustrajali da se izjasni o stanju u hrvatskom nogometu, to je pitanje njezin glasnogovornik Mladen Pavić zabranio i naprasno prekinuo konferenciju za novinare.

IZVORI BLISKI HDZ-U tvrde da se tako postupilo zato što je to bio naputak vodstva HDZ-a i da se iza toga krije zanimljiva pozadina. Tvrdi se da je Zdravko Mamić najavio da bi mogao još puno izdašnije financirati HDZ tijekom predizborne kampanje za parlamentarne izbore, ali i pomoći stranci kad postane pravomoćna presuda u slučaju Fimi medija.

Ako se potvrdi prvostupanjska odluka, HDZ će biti prisiljen vratiti 30-ak milijuna kuna u državni proračun. Račun stranke bio bi blokiran i ovršen, a tako se teško mogu dobiti izbori, pa HDZ očekuje konkretan Mamićev prilog, tvrde izvori bliski HDZ-u. Pomoć bi mu se, naravno, vratila nakon izbora, prije svega omogućavanjem da zadrži postojeći utjecaj na zbivanja u hrvatskom nogometu. Taj bi plan uskoro mogao bitno onemogućiti Arsen Bauk.

Bauk je od prosinačkih splitskih prosvjeda zbog stanja u hrvatskom nogometu pripremio nacrt promjene zakona i doveo stvar gotovo do kraja pa se sada radi samo o političkoj odluci: želi li SDP krenuti čišćenje nogometa već sada, a usput i zadati težak udarac glavnom konkurentu u bespoštednom ratu za vlast. Na samoj sjednici predsjedništva stranke o tome se zasad razgovaralo naoko suzdržano, tek kroz prizmu odnosa u sportu i površinskog obračuna s HDZ-ovim ljudima u Izvršnom odboru Hrvatskog nogometnog saveza, čijih čak 11 od 17 članova ima člansku iskaznicu HDZ-a i tako vjerojatno direktno krše Zakon o sprečavanju sukoba interesa.

Kad je Bauk na Predsjedništvu SDP-a otvorio tu temu, taj je prijedlog dočekan s “općim simpatijama”, prenosi izvor Nacionala iz SDP-a. Kako bi se u praksi počelo mijenjati stanje u hrvatskom nogometu i posredno spriječilo jačanje izvjesnih financijskih veza između Zdravka Mamića i HDZ-a, trebalo bi hitno izmijeniti Zakon o sportu. Čeka se samo mig Zorana Milanovića, nakon čega bi se cijela nogometno-politička piramida povezana s Mamićem urušila u najviše šest mjeseci.

Prijedlozi ministra uprave sastoje se od nekoliko kratkih, ali ključnih izmjena Zakona o sportu. Kako Nacional doznaje, riječ je o načinu izbora članova skupština sportskih saveza, zatim o zabrani rada u sportu osobama koje su pravomoćno osuđene za nerede na stadionima, kao i o obvezi objavljivanja financijskih izvještaja svih sportskih klubova.

U OPISANOM DRUŠTVENOM I POLITIČKOM KONTEKSTU ključna predložena izmjena Zakona o sportu samo je naoko isključivo načelne naravi. Njome bi se sportski dužnosnici izjednačili s “običnim” navijačima, ali bi njena posljedica bilo promptno fizičko micanje Zdravka Mamića iz nogometa na rok od tri godine.

“Dakle, propisalo bi se da osobe koje su pravomoćno osuđene i kažnjene zbog nereda na stadionima ne smiju obnašati nikakve funkcije u sportu sve dok ne protekne rok za rehabilitaciju. Mamić je već osuđen za izazivanje incidenta u loži na Poljudu”, otkriva Nacionalov izvor blizak Vladi.

Izvršni predsjednik Dinama, naime, prošle je godine na splitskom Prekršajnom sudu osuđen upravo po Zakonu o sprečavanju nereda na sportskim terenima, i to nakon što je provocirao i sudjelovao u tučnjavi u svečanoj loži splitskog stadiona. Policija ga je isprva prijavila samo po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, no nakon pritiska javnosti dodana je i optužnica koja je uobičajena kad se radi o navijačima – s tim što nije zatraženo da mu se zabrani pristup svim stadionima u Hrvatskoj, nego samo onima u Splitu.

Sud mu je najprije izrekao “mjeru opreza”, a potom mu i presudio da ne smije dolaziti na utakmice u Split idućih devet mjeseci – što je Visoki prekršajni sud nakon Mamićeve žalbe smanjio na šest mjeseci. Ipak, u ovom postupku otkriveno je da je Dinamov predsjednik već u dva navrata bio službeno prijavljivan za nerede na stadionima, samo što su oba slučaja misteriozno otplovila u zastaru. Uglavnom, zakonski rok za rehabilitaciju po pravomoćnoj presudi protiv njega iznosi tri godine, na koliko bi Mamić trebao izgubiti sve funkcije u sportu.

Koliko god izgledalo da se ta mjera donosi zbog samo jednog čovjeka, riješila bi se apsurdna i vjerojatno neustavna nejednakost da je u ložama nogometnih stadiona dopušteno ono što nije na tribinama – huligansko ponašanje.

Druga mjera, izbor članova skupština sportskih saveza, primjenjivala bi se na one sportove u kojima je većina klubova u najvišem rangu profesionalnog karaktera, što se zasad odnosi na nogomet, košarku i vaterpolo, eventualno još i rukomet. Umjesto dosadašnjeg biranja “jedan klub – jedan glas”, što je dovelo do goleme prevlasti HDZ-a jer ta stranka na lokalnoj razini ima neobičan fetiš prema nogometu i seoski joj klubovi služe za vrlo netransparentne donacije iz lokalnih proračuna, veću moć dobili bi najveći i najznačajniji klubovi.

“Konkretno, skupštinu HNS-a danas čine predstavnici svih županijskih saveza, a broj članova za svaku od njih ovisi o broju nogometnih klubova na tom području. To je dovelo čak i do fiktivnog osnivanja klubova, ali i do toga da je od 17 ljudi u Izvršnom odboru HNS-a čak 11 njih s članskom iskaznicom HDZ-a. Štoviše, većinom se radi o njihovim lokalnim dužnosnicima”, objašnjava Nacionalov izvor blizak Vladi.

“UBUDUĆE BI SE SUSTAV POSTAVIO pravednije: u skupštini HNS-a sjedio bi po jedan predstavnik svake županije i po dva predstavnika svakog kluba iz prve lige, uz eventualno još nekoliko ljudi koji bi zastupali ‘male’ klubove ili specifične struke poput trenera. Na lokalnoj bi se pak razini stvari također radikalno izmijenile – klubovi iz najnižeg ranga, pete lige, imali bi po jedan glas, oni iz četvrte dvostruko više i tako dalje sve do prvoligaša sa 16 glasova. Tako bi se uvela ravnoteža među regijama i među klubovima, a i ne bi bilo moguće zagospodariti nogometom samo zahvaljujući naklonosti jedne stranke ili strateški raspoređenim ljudima na lokalnoj razini”, tvrdi izvor blizak Vladi.

Ključna stvar Baukova prijedloga jest rok njegove provedbe: sportski savezi imali bi šest mjeseci za reorganizaciju, jer bi u protivnom sve njihove odluke bile pravno nevažeće i mogle bi se pobijati na nacionalnim sudovima. Hrvatski nogometni savez potpuno bi se reorganizirao u roku od pola godine.

Treća hitna mjera odnosi se na obavezno objavljivanje financijskih izvještaja svih klubova čiji godišnji proračun prelazi 10 milijuna kuna, što bi samo po sebi trebalo biti razumljivo. Ipak, po današnjem odnosu snaga u nogometu to nije tako: izvještaje objavljuju klubovi koji su pretvoreni u dionička društva, poput Rijeke, Hajduka, Osijeka ili Zadra, dok ostali, predvođeni Dinamom, posluju po znatno labavijim pravilima za udruge građana. A upravo je Dinamo u samo šest godina primio najmanje 245 milijuna kuna iz zagrebačkog gradskog proračuna, što je potvrđeno čak i u javno dostupnim izvorima, dok višemilijunski prihodi od transfera igrača u inozemstvo (procjenjuje se da su posljednjih godina debelo premašili iznos od 100 milijuna eura) zajedno s netransparentnim poslovanjem Mamiću daju gotovo neograničenu mogućnost za održavanje moći, ali i utjecaja na brojna politička kretanja u državi.

ČAK I NAKON ŠTO SE ZAGREBAČKI GRADONAČELNIK Milan Bandić suočio s pravnim problemima, pritok novca iz zagrebačke blagajne nije prekinut: u ovoj godini Dinamo će dobiti više od 20 milijuna kuna, formalno za “održavanje stadiona i omladinsku školu”. Vrijedi zabilježiti da je na tome posebno inzistirao predsjednik Gradske skupštine Darinko Kosor, ujedno i predsjednik HSLS-a, HDZ-ova koalicijskog partnera na nacionalnoj razini, svjesno ignorirajući upozorenja da se time krše Zakon o sportu i Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja. Svaka potpora klubovima javnim novcem, naime, pa čak i ona koja se daje za formalno dopuštene svrhe poput infrastrukture ili omladinske škole, mora prethodno dobiti odobrenje Ministarstva financija ili Europske komisije.

Ključno je pitanje, po kojemu će se vidjeti misli li SDP doista žurno kvalitetnije i uravnoteženije urediti odnose u sportu i posredno ograničiti Mamićev utjecaj, hoće li se Baukove izmjene naći pred Saborom u hitnoj proceduri, ili će se ići u redovni postupak s jednim ili dva čitanja. Dogodi li se ovo drugo, stvar će se gotovo sigurno rastegnuti najmanje do kraja godine i male su šanse da do izbora u prosincu bude bilo kakvih promjena. A osim političke štete to bi značilo da su moguće i ozbiljnije društvene posljedice – još uoči masovnih prosvjeda na splitskoj rivi u prosincu sigurnosne službe upozorile su Vladu da se situacija opasno približava točki na kojoj može izmaći kontroli. Hajdukovi navijači predvođeni Torcidom tada su pridobili masovnu podršku javnosti, pa čak i organizirane Mamićeve oporbe okupljene u inicijativi Zajedno za Dinamo, što je prijetilo eskalacijom građanskog nezadovoljstva. Tenzije su spustili iz same Vlade organiziravši seriju sastanaka s ministrima i obećanjem da će se aktivirati u roku od dva do tri mjeseca, na što je Arsen Bauk podsjetio svoje kolege. Ali ih i upozorio da informacije s terena ne isključuju nove prosvjede na proljeće ili jesen.

SLUŽBENI PREDLAGAČ IZMJENA ZAKONA o sportu trebali bi biti Vedran Mornar i njegovo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Međutim, inicijativu je u tom procesu od početka imao ministar uprave Bauk, uz pomoć Roka Andričevića, zamjenika ministra prosvjete, obrazovanja i sporta. Oni su već formirali stručnu grupu koja će formalno predložiti izmjene Zakona o sportu. Tvrdi se da je već bilo i napetosti između Bauka i Mornara i da je Bauk bio nezadovoljan jer je Mornar prema njegovu viđenju navodno u Sabor htio uputiti tek kozmetički prijedlog zakonskih izmjena, bez tri ključne odredbe koje bi stubokom promijenile način funkcioniranja cijelog sporta. Iako je moguće da ih u Zakon ugrade sami zastupnici, inicijativa se ipak očekuje od samog Zorana Milanovića i njegove vlade. Procjenjuje se da će on sam predstaviti “sportski” paket mjera, jednako kao što je predstavio mini poreznu reformu, oprost dugova građanima ili zamrzavanje tečaja švicarskog franka, pa tako osnažiti svoj novootkriveni smjer približavanja građanima i osluškivanja bila ulice.

“Rasprava na Predsjedništvu vodila se u nekoliko smjerova: najprije se veći dio članova složio da bi trebalo inzistirati na strogom poštivanju Zakona o sprečavanju sukoba interesa, koji govori da političarima nije mjesto u sportskim savezima”, otkriva izvor blizak Vladi. Neki u vodstvu SDP-a misle da bi otvaranje teme na taj način moglo biti kontraproduktivno i izazvati novu žestoku javnu polemiku s HDZ-om, dok bi veći dio zainteresirane javnosti bio rezigniran jer bit problema nije riješena. Na tome je, uostalom, u Dalmaciji pokleknuo i Ivo Josipović: iako je svim kanalima nastojao podsjetiti na povezanost Kolinde Grabar-Kitarović s njezinim donatorom Zdravkom Mamićem, birači su mu zamjerili da je kasno progovorio o sportu i da se u njegovih pet godina mandata ništa konkretno nije napravilo na raščišćavanju stanja u hrvatskom nogometu. “Ljudi u SDP-u svjesni su da je ovo velik politički uteg oko vrata, a velik dio njih otvoreno sumnja da Mamić zaobilaznim putem financira HDZ, kao i Milana Bandića. Osim toga, na ovome bi se moglo istjerati Tomislava Karamarka na čistac, jer bi se napokon morao javno izjasniti o problemu nogometa. Pokrenemo li akciju, on i HDZ u svakom su slučaju gubitnici”, kaže Nacionalov sugovornik iz vrha SDP-a i podsjeća da je oko nogometa potkraj prošle godine nastao i mali raskol u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Splitski ogranak stranke, naime, još je u studenome nakon višesatne burne rasprave i nadglasavanja ipak podržao zahtjeve Torcide i skup na rivi, dok je središnjica o tome potpuno zašutjela, tek povremeno ponavljajući frazu o “nemiješanju politike u nogomet”.

“SVE TO MOŽEMO NAPRAVITI već na ovom zasjedanju Sabora, dakle u veljači, samo je pitanje hoće li Milanović dati zeleno svjetlo da se to učini. Nije teško predvidjeti da će se s nastavkom nogometnog prvenstva sredinom idućeg mjeseca pritisak javnosti povećati”, tvrdi izvor iz SDP-a. S druge strane, u SDP-u su itekako svjesni da je Zdravko Mamić u svojih deset godina vladavine nogometom izgradio čvrstu mrežu utjecajnih prijatelja: hvali se prijateljstvom i javno ispija kave s Ivanom Turudićem, šefom zagrebačkog županijskog suda i jednim od najmoćnijih sudaca u državi, kao i s nekim USKOK-ovim tužiteljicama. U Dinamu je zaposlio bivšeg načelnika Policijske uprave zagrebačke Marijana Tomurada, dok u skupštini zagrebačkog kluba sjedi dugačak niz moćnih imena, od ekonomista Mladena Vedriša do odvjetnika Marijana Hanžekovića, odnedavno vlasnika Europapress holdinga. Tvrdi se da je Zdravko Mamić blizak prijatelj sa Sinišom Petrovićem, koji je pak prijatelj i osoba od povjerenja premijera Zorana Milanovića. Neki čak idu toliko daleko da tvrde da Siniša Petrović neformalno savjetuje Mamića i da se upravo on svojedobno silno potrudio da u Zakon o sportu ne uđu neke odredbe koje bi Mamiću otežale ili onemogućile rad u sportu. Tadašnji ministar sporta Željko Jovanović uzalud je prosvjedovao, a nešto kasnije je smijenjen, dok je njegova Sportska inspekcija praktički prestala ozbiljno raditi. Tvrdi se da se čak i rješenje po kojemu se Dinamo mora preustrojiti u udrugu koja bi zadovoljavala hrvatske zakone prolongiralo nekoliko puta.

JOVANOVIĆ BI NESPORNO podržao akciju rušenja Mamića, što je dao do znanja već na prošlotjednoj sjednici Predsjedništva SDP-a, a tek ćemo vidjeti kako će se postaviti Milanoviću nesklon riječki lobi predvođen Zlatkom Komadinom. Riječani su, naime, u posljednje dvije godine vrlo ponosni na svoj nogometni klub, premda je javna tajna da za dio toga trebaju zahvaliti nagodbama koje je Mamić postigao s vlasnikom Gabrieleom Volpijem i predsjednikom NK Rijeke Damirom Miškovićem. Volpi se, uostalom, u kuloarima također spominje kao mogući HDZ-ov donator iz sjene pa se s velikim oprezom gleda na njegovu “besplatnu logističku pomoć” koju je ponudio Luci Ploče za istraživanje ugljikovodika u Jadranu.

U pločanskoj luci, kao i u samom gradu, već desetljećima je na vlasti HDZ. Šefu SDP-a Zoranu Milanoviću u promjenama Zakona o sportu po hitnoj proceduri otvorenu podršku gotovo bi sigurno pružio krug njemu najodanijih ministara i ljudi od povjerenja – osim Bauka u tom kontekstu spominju se još i Ante Kotromanović, Ranko Ostojić i Branko Grčić, koji igrom slučaja svi dolaze iz splitskog bazena SDP-a. Tu je i gradonačelnik Splita Ivo Baldasar, koji je znatno ojačao i preuzeo potpunu kontrolu nad lokalnom organizacijom SDP-a. Njegova pomoć Milanoviću u vrijeme obračuna sa Slavkom Linićem bila je itekako korisna, a zasad ju je “naplatio” samo jednom uslugom – zaustavljanjem smjene šefa splitske bolnice Kolje Poljaka. Brojni članovi SDP-a sada čekaju što će u vezi s tim pitanjem odlučiti premijer Zoran Milanović.