[quote_box_center]

• ‘Milošević i Mitsotakis su 1992. u Ateni skovali plan podjele Makedonije i stvaranja ‘pravoslavnog bloka’ koji bi blokirao NATO-ov utjecaj u našem dijelu Europe. Grčka je uvijek igrala istu igru’

• ‘Ostaje dojam da su Amerikanci nezainteresirani za Makedoniju. Kao da su nas zaboravili jer više ne stvaramo probleme’

[/quote_box_center]

Prije nekoliko dana u svom predsjedničkom uredu suradnika Nacionala Janusza Bugajskog primio je makedonski predsjednik Đorge Ivanov, gdje mu je dao opsežan intervju o složenoj makedonskoj situaciji, kako na unutarnjopolitičkoj, tako i na vanjskopolitičkoj sceni. Zbivanja u Makedoniji i problemi s tom državom u posljednje vrijeme su u središtu međunarodne pozornosti. Grčka toj zemlji nameće međunarodnu blokadu, a rasprava između vlade i oporbe dovodi u pitanje i unutarnju stabilnost zemlje. Oporba vladu optužuje za nepotizam i razne zloupotrebe vlasti, a vlada opoziciju da po inozemnim napucima priprema državni udar.

Sve to prijeti da Makedoniju odvuče u međuetničke sukobe, što bi moglo uznemiriti i šire susjedstvo te zemlje. O tim otvorenim pitanjima s Nacionalovim suradnikom razgovarao je predsjednik države Ivanov.

NACIONAL: Nedavno je u Makedoniji bilo mnogo sporenja, čak i optužbi za vladinu zlouporabu vlasti, kao i, s druge strane, za oporbenu urotu i planiranje državnog udara. Što mislite o tim skandalima?

Nekako smo se već navikli da slične situacije imamo svake dvije godine. Primjerice, prethodna dva puta kad smo imali takve situacije svoju ulogu predsjednika vidio sam u tome da potičem dijaloge između političkih lidera. Moja je uloga u tome da sazivam sastanke političkih lidera kako bi se raspravljalo o problemima koji su se pojavili. Pozivao sam šefove oporbe i vlade da razgovaraju iza zatvorenih vrata kako bi se našla rješenja za razne probleme. Europska komisija također je pomogla. Ali sad imamo drukčiju situaciju, jer smo prekinuli tu praksu i imamo situaciju u kojoj vođa opozicije uopće ne priznaje instituciju predsjednika Republike.

NACIONAL: Kako se to može riješiti? Hoćete li imati prijevremene izbore?

Vidjeli smo neka iskustva u susjednim zemljama. Vidjeli smo, primjerice, albanski scenarij u kojem su članovi Europskog parlamenta pokušali i uspjeli vratiti članove opozicijske stranke u parlament. Vidjeli smo i bugarski slučaj. Bio je to sličan scenarij sa skandalom zbog prisluškivanja, ali oni su uspjeli uspostaviti tehničku ili neku neku vrstu prijelazne vlade i organizirati prijevremene izbore. Ipak, naš je slučaj posve drukčiji, jer oporba se ne želi vratiti u Sobranje, a niti želi prijevremene izbore, što situaciju čini kudikamo delikatnijom.

NACIONAL: Kakvo bi bilo rješenje koje biste Vi ponudili? Kuda void ova situacija? Kako da se Makedonija izvuče iz krize?

Na izvjestan način, bili smo nekako svjesni što će se dogoditi. Lani, kad smo se sastali s gospodinom Van Rompuyem in Bruxellesu, on je rekao da Europsko vijeće ne može odlučiti o datumu početka pregovora s Makedonijom niti jamčiti za nj, kao ni da ne može iznaći način kako da obaveže Grčku da deblokira naše integracije. Na neki nam je način bilo rečeno da ćemo morati sami izići nakraj s cijelom situacijom. Sva ta blokada naših integracija u NATO i EU također je pridonijela nagomilanom osjećaju frustracije među ljudima, a posebno u oporbi, koja već nekoliko puta nije uspjela pobijediti na izborima. Ova situacija sa skandalom prisluškivanja pruža im lažnu nadu da će to nekako uspjeti iskoristiti i srušiti vladu, što je, međutim, nemoguće, jer je demokracija prekompliciran sustav da bi se upotrebljavala na taj način. U demokraciji morate upotrebljavati instrumente što ih nude parlament i neophodne parlamentarne procedure kako biste postigli ono što želite, drugim riječima, prijevremene izbore.

NACIONAL:U raznim međunarodnim izvještajima bilo je kritika nazadovanja, osobito u vezi s medijima, pravnim sustavom, nekim državnim institucijama. Kako to komentirate?

Što se tiče NATO-a, udovoljili smo svim potrebnim standardima. Kao što smo rekli u Bukureštu, dosad smo dovršili 18 akcijskih planova za članstvo. Što se pak tiče EU-a, Europska je komisija u svakom dosadašnjem izvještaju o napretku zamijetila progres što ga je Makedonija postigla glede reformi i ispunjavanja nužnih obveza. Ali, kad su NATO i EU apsolutno bespomoćni da donesu odluku o našoj euroatlantskoj integraciji, okrivljuju nas i otvaraju teme što ste ih spomenuli: pravosudnu i medijsku situaciju itd. Jamčim vam da Makedonija u tom poglédu njeguje više standarde čak negoli neke članice EU-a. Ne kažem da smo savršeni niti da je situacija idealna, ali to nipošto ne može biti alibi ili izlika za razne tipove blokade naše zemlje. To je svojevrsno licemjerje EU-a, jer posljedice blokade sad se nameću u formi novih zahtjeva.

NACIONAL: Potencira li blokada Makedonije, paraliza njene međunarodne integracije, nestabilnost i u Makedoniji?

Pogledamo li posljedice te blokade i osvrnemo li se na neke deklaracije i izjave otprije desetak godina što su ih potpisali i izgovorili političari iz našega južnog susjedstva, dobit ćemo cjelovitu sliku situacije. Pogledate li intervju bivšega grčkog premijera Andonisa Samarasa, u kojem je otvoreno izjavio da Grci moraju nastaviti blokirati Makedoniju, jer bi to značilo definitivan nestanak te zemlje, što bi pak značilo i nestanak problema što ga oni imaju s našom zemljom. To se može provjeriti. Ta izjava i taj intervju mogu se naći i na internetu.

‘OSTAJE DOJAM DA SU AMERIKANCI NEZAINTERESIRANI ZA MAKEDONIJU. KAO DA SU NAS ZABORAVILI JER VIŠE NE STVARAMO PROBLEME’
FOTO: Ured predsjednika Republike Makedonije

NACIONAL: Mislite li, dakle, da Grčka hotimice pokušava destabilizirati Makedoniju?

Govorim izričito o vodstvu koje još uvijek robuje paradigmama hladnoga rata i posljedicama toga razdoblja, jer su prethodne grčke političke elite bile posljednje iz hladnog rata. Nakon pada istočnoga bloka i rasapa SFRJ sve nove države imale su nove političke elite. Samo je u Grčkoj ostala ista politička elita, s istom starom hladnoratovskom retorikom, bez želje za dijalogom, bez htijenja da se riješe pitanja što ih je otvarala ponajprije ona, ali umjesto toga ona upotrebljava ta pitanja kao monetu za potkusurivanje ne bi li zadovoljila svoje potrebe pred međunarodnim organizacijama, na primjer.

NACIONAL: Grčka sad ima drugi problem, jer ima ultralijevu vladu, koja baš nije osobito proNATOovska. Vidite li ikakav napredak s novom Syrizinom vladom u razgovorima o imenu vaše zemlje?

Syriza je mlada politička stranka koja nikad nije bila umiješana u situacije što ih je stvorila prethodna grčka politička elita. Prema tome, oni ne upotrebljavaju istu paradigmu ili istu retoriku kao njihovi predšasnici pa to pruža izvjesnu nadu. To su mladi ljudi, svjesni nove realnosti. Svjesni su koristi od bliskosti sa susjednim zemljama. Primjerice, grčko i makedonsko društvo bliski su u ekonomskim pitanjima. Mnogi Makedonci, prema grčkim statističkim podacima, svake godine ostave milijardu eura kupujući u Grčkoj i turistički ju posjećujući te plaćajući druge vrste usluga. Ima 200 grčkih tvrtki koje vrlo uspješno posluju u Makedoniji. One ostvaruju profit od također otprilike milijardu eura. Prema tome, to je ukupni profit za Grčku iznad 2 milijarde eura svake godine. I mnnogi Grci dolaze u Makedoniju, ovdje plaćaju usluge i kupuju hranu jer je jeftinija. Vjerujem da je ovo generacija novih političara koji će biti svjesni nove realnosti, a i vrlo svjesni koliko su ta dva društva međuovisna. I nadam se da će ti političari na vrijeme uvidjeti koliko je beskorisno baviti se pitanjem koje nije izvorno grčko i da će slijediti primjer znanstvenika i kulturnih radnika te da će izgrađivati nove odnose u duhu prijateljstva.

NACIONAL: Mislite li da će biti napretka u razgovorima između Atene i Skopja? A ako hoće, kakvu će ulogu odigrati Europska Unija i SAD?

Ono do čega nas je dosad vodio proces pod vodstvom Ujedinjenih nacija jest status quo jer nema promjena i novih pomaka. Iznimka je bila presuda Međunarodnog suda pravde koja je ponudila zakonit rezultat toga procesa. Bila je to presuda koja se odnosi na provizornu preporuku našoj zemlji u vezi s ulaskom u NATO. Ipak, opet smo vidjeli licemjeran stav, osobito bivšeg glavnog tajnika NATO-a koji je odbacio tu presudu tvrdeći da ona ne obvezuje NATO. Ipak, zaboravio je da su države članice NATO-a ujedno i članice UN-a i da je Međunarodni sud pravde tijelo UN-a, što znači da njegova presuda obvezuje sve države. To je bila propuštena prilika da se nađe izlaz iz tog slučaja i sačuva obraz grčkih političara. Bila je to i prilika za tu međunarodnu organizaciju da dokaže svoju relevantnost i stvori presedan za druge moguće slučaje te vrste ubuduće.

NACIONAL: Mislite li da će biti napretka, da se vratimo na moje pitanje, u Syrizinu mandatu? Očekujete li neku značajnu inicijativu?

To je vrlo dugotrajan proces. Ima mnogo nagomilane netolerantnosti, pa čak i mržnje na objema stranama. Postoji i odgovornost međunarodnih organizacija, a tu bih posebno istaknuo Ujedinjene nacije, jer EU ne može učiniti ništa. Grčka je članica EU i ne može biti protiv sebe. I neke druge države pridonijele su stvaranju problema s imenom u 20. stoljeću raznim vrstama djelovanja. Prema tome, EU nam ne bi mogao pomoći u ovoj situaciji čak i kad bi htio. Ali, s druge strane, oni mogu podržavati proces što ga vodi UN, kako on ne bi bio presedan za buduće situacije tako da se druge zemlje ne suoče s istim preprekama s kakvima se mi sada suočavamo.

NACIONAL: Želite li reći da je SAD zanemario taj problem? Bi li se SAD trebao više angažirati da Makedonija napreduje prema članstvu u NATO-u?

Na SAD gledamo drukčije. U zadnje vrijeme čini se da se na izvjestan način povukao iz jugoistočne Europe. Više ne osjećamo njegovu prisutnost u ovoj regiji. Nadalje, Makedoniju već vrlo dugo nisu posjetili visoki dužnosnici SAD-a. Nisam imao priliku osobno se susresti s visokim dužnosnicima SAD-a osim na marginama međunarodnih foruma. Primjerice, susreo sam se s predsjednikom Obamom. Ali još uvijek ostaje dojam da su oni nezainteresirani za Makedoniju. Kao da su nas zaboravili jer više ne stvaramo probleme.

NACIONAL: A to je velika pogreška na Balkanu, zanemariti bilo koje pitanje koje nije riješeno.

Nažalost, u ovom dijelu Europe mnogo smo propatili jer smo često bili uvučeni u igre drugih. Prije smo običavali rješavati vlastite probleme. Kako god bilo, 20. stoljeće bilo je iznimka na Balkanu. Prije je to bio otvoren prostor. Živjeli smo u eri carstava, u kojima je postojala slobodna komunikacija. Ipak, uslijedio je hladni rat i, kao što vidite, nema infrakstrukture ni prema istoku ni prema zapadu. Nema željezničke povezanosti od Albanije do Bugarske. Mi sad osjećamo posljedice 20. stoljeća koje je zamrznulo sve vrste komunikacije. Prije smo običavali rješavati probleme osobnom komunikacijom. Dat ću vam primjer. Za vrijeme svog prethodnog mandata pet sam puta službeno pozivao grčkog predsjednika da se sastanemo. Odgovor je uvijek bio niječan. U 25 godina makedonske neovisnosti nije bilo susreta između grčkog i makedonskog predsjednika. Kako da nađemo rješenje ako uopće ne komuniciramo? Takvu paradigmu 21. stoljeće trebalo bi pokušati promijeniti. I zato trebamo EU. Trebamo ju i zato da otvorimo prostor kako bismo obnovili komunikaciju.

NACIONAL: Koliko je albansko stanovništvo integrirano u makedonsko društvo, u njegove političke i ekonomske institucije? Koliko je važno uvijek imati albanskog partnera u koalicijskoj vladi?

Za vrijeme Jugoslavije odnose među narodima zapravo je kreirao Beograd, političko, ideološko i vojno središte države. To je vrijedilo i za odnose između Makedonaca i Albanaca. Ipak, nakon neovisnosti mnogi političari bili su skloni gledištu da je Makedonija stvorena kao potreba Jugoslavije. A to još uvijek postoji kod nekih ljudi i u medijima. Nakon neovisnosti Makedonije stvorili smo model u kojem bi svi trebali sudjelovati u stvaranju naše zajedničke budućnosti. To je značilo da su i Albanci mogli osnivati svoje političke stranke kako bi sudjelovali u javnom životu i u vlasti. Nakon sukoba 2001. i nakon ustavnih promjena to je dovelo do tzv. inkluzivne ili multietničke demokracije, koju sam upravo spomenuo. To je jamčilo prava svim zajednicama. Bili bismo vrlo sretni kad bi neka vrsta Ohridskog okvirnog sporazuma postojala i za neke susjedne zemlje. Jer mnogi ljudi vjeruju, a to i jest činjenica, da se ljudska mogu iscrpiti i da se uvijek pojavljuju nova prava. Ipak, ljudi su nekako vjerovali da bi jedino manjine trebale imati prava, a etničkim Makedoncima ostale bi samo dužnosti. Ali nikad ne smijemo zaboraviti da nova prava donose i nove dužnosti i da sve zajednice to trebaju jednako poštovati.

NACIONAL: Biste li rekli da je Ohridski okvirni sporazum u cijelosti implementiran ili još ima elemenata koje treba primijeniti? Čuo sam od nekih Albanaca da su još uvijek podzastupljeni u državnim institucijama. Kako biste to komentirali?

Još trpimo posljedice tzv. podjele uloga u društvu iz starog režima, jer činjenica je da Albancima dugo nije bilo dostupno visoko školstvo zbog čega je bilo premalo kvalificiranih ljudi koji bi mogli ispunjavati kriterije što ih zahtijeva Europska komisija kako bi bili zastupljeni u administraciji. Inače, načelo ujednačene zastupljenosti ne bi smjelo biti jedini kriterij za uspjeh Ohridskog sporazuma i njegove implementacije. To je dugotrajan proces, ali moramo biti i samokritični jer od uvođenja promjena i potpisivanja Sporazuma ministar, koji je bio zadužen za njegovu implementaciju, uvijek je bio član albanske stranke u koaliciji, što znači da bi odgovornost za to ponekad pripala ljudima koji bi također trebali tumačiti tu implementaciju.

NACIONAL: Kako vidite prijedloge nekih albanskih lidera da se uspostavi dvodomni parlament, zastupnički dom i dom nacija?

Suočavamo se s paradoksom! S jedne strane, neki kažu da Ohridski okvirni sporazum još nije potpuno implementiran, a, s druge, predlažu novi sporazum, ili pak da se unesu nove promjene u stari. U vrijeme skiciranja Ohridskoga okvirnog sporazuma međunarodna nam je zajednica pomagala u traganju za rješenjem problema što su ih pokretali uglavnom članovi manjinske zajednice. Tako smo došli do ovoga modela za koji se pretpostavljalo da je funkcionalan ili da ima funkcionalne institucije. Sad pak neki ljudi nude nove ideje koje izlaze izvan okvira što su ih predložili jamci Ohridskoga okvirnog sporazuma. To sad prelazi u zonu stvaranja novoga poretka i napuštanja unitarnoga karaktera države, s federativnim elementima, a ako to učinimo, nikad nećemo moći vratiti unitarni karakter države. To su vrlo opasne teze, posebice na Balkanu. Kad jednom budemo u EU, moći ćemo oblikovati svoje odnose na temelju različitih interesa koje imamo. A tada možda možemo raspravljati o nečemu što se zove institucionalni inženjering. Kako god bilo, vjerujem da upuštanje u takvu debatu u ovom trenutku može biti kobno za balkansku regiju.

NACIONAL: Pretpostavljam da je opasnost o kojoj govorite, klizenje u neku vrstu bosanskohercegovačke situacije? Država s više “entiteta” koja je disfunkcionalna, s vrlo oskudnom perspektivom napretka kroz reformske procese i ulaska u Europsku Uniju. Nije li to ono što Makedonija treba izbjeći?

Daytonski je sporazum donio mir u Bosnu i Hercegovinu. Ipak, sad vidimo što su posljedice toga sporazuma: posve disfunkcionalna i blokirana država. Ideje što ste ih spomenuli odvele bi nas do toga da postanemo novom Bosnom i Hercegovinom, državom nesposobnom da donosi odluke za vlastito dobro i na dobrobit jugoistočne Europe.

NACIONAL: Biste li se složili da administracija Vladimira Putina izvlači korist iz spora između Grčke i Makedonije? Drugim riječima, budući da taj spor blokira daljnje proširenje NATO-a, Putinova Rusija po defaultu profitira pa je stoga u njenom interesu da se taj spor nastavi – i nikad se ne riješi!

Vratite li se unatrag i prisjetite kako je uopće bio pokrenut taj problem s imenom makedonske države, naići ćete na takozvani plan Slobodana Miloševića i Konstantinosa Mitsotakisa o podjeli Makedonije što su ga ta dvojica 1992. skovali u Ateni kako bi se stvorio “pravoslavni blok” koji bi blokirao NATO-ov utjecaj u našem dijelu Europe. Grčka je uvijek igrala istu igru, ali NATO je to shvatio tek nedavno. Mi smo već bili žrtve igara što su ih igrali drugi. Vratite li se tim problemima, vidjet ćete čiji je interes bio da se Makedonija drži izvan NATO-a cijelo to vrijeme sve dosad, tko je bio zbiljski kreator grčke politike i tko je zbiljski profitirao od toga takozvanog problema s imenom grčke države.