[quote_box_center]
-
Austrijsko državno odvjetništvo pokrenulo je pitanje neobično golemog utjecaja Ivića Pašalića na bivšu upravu austrijske banke Hypo Alpe Adria
-
Pašalić je u drugoj polovici 1990-ih bio najmoćniji, ali po mnogima i najmračniji hrvatski političar, umiješan u brojne afere
-
Ivića Pašalića austrijski je dnevni list Der Standard stavio u žarište svog napisa o spornoj prenamjeni zemljišta na otoku Pagu
[/quote_box_center]
Austrijsko državno odvjetništvo pokrenulo je pitanje neobično golemog utjecaja Ivića Pašalića na bivšu upravu austrijske banke Hypo Alpe Adria. Pašalić je u drugoj polovici 1990-ih bio najmoćniji, ali po mnogima i najmračniji hrvatski političar, umiješan u brojne afere. U to se vrijeme i znatno obogatio, a stečeno bogatstvo godinama je uspijevao vješto prikrivati, ali je zahvaljujući austrijskim državnim odvjetnicima i austrijskim medijima to iznova postalo važnom temom od javnog interesa.
Ivića Pašalića austrijski je dnevni list Der Standard stavio u žarište svog napisa o spornoj prenamjeni zemljišta na otoku Pagu, zbog čega austrijsko državno odvjetništvo kani podići optužnicu protiv nekih bivših čelnika banke Hypo Alpe Adria. Priča je dospjela u središte pozornosti i u Hrvatskoj kad je austrijski tjednik Profil objavio da je za spornu prenamjenu zemljišta isplaćeno 630.000 eura trojici hrvatskih političara – Davorinu Mlakaru, bivšem ministru uprave i aktualnom saborskom zastupniku, bivšem pomoćniku unutarnjih poslova Josipu Vresku i paškom HSS-ovcu Danijelu Ropušu. Iako je Mlakar izjavio da je za Hypo banku radio volonterski, tek ne bi li naknadno s njima sklopio poslovni ugovor, upućeni austrijski izvor rekao je za Nacional da je Mlakaru isplaćen cijeli iznos na račun u Lihtenštajnu i da je, po svemu sudeći, on taj novac poslije dijelio ostalima upletenima u tu aferu. Pašalića u toj aferi Der Standard apostrofira već u početnoj fazi, kao suvlasnika tvrtke koja je sporni pašnjak prodala Hypo banci za 37,2 milijuna eura.
Prema navodima toga austrijskog dnevnika, interna dokumentacija banke iz onoga vremena otkriva da su njeni tadašnji čelnici Wolfgang Kulterer i Günther Striedinger cijelu tu operaciju započeli samo kako bi pomogli jednom VIP klijentu, a to je bila osoba koja se zvala Mister P., po svemu sudeći – upravo Ivić Pašalić. Trebalo je pomoći posrnulim neimenovanim tvrtkama koje se povezuju s Pašalićem pa su čelnici banke osmislili posebnu operaciju koju je trebalo provesti preko Lihtenštajna. Tim se otkrićem ponovo pod povećalo stavlja porijeklo imovine Ivića Pašalića, misterij koji je godinama nedokučiv, ili pak možda nezanimljiv hrvatskim istražiteljima.
Tajne Pašalićeve veze s bivšim vodstvom banke Hypo Alpe Adria otkriva tajno špijunsko izvješće, dokument čiji je sadržaj upravo Nacional već 2011. otkrio hrvatskoj javnosti. U tom su dokumentu na 80-ak stranica sadržane intrigantne informacije o pozadini ulaska te banke na hrvatsko tržište, o osobama koje su najviše utjecale na njeno poslovanje, kao i o dotad hrvatskoj javnosti nepoznatoj sprezi austrijskih bankara s hrvatskim političarima, među kojima je vrlo istaknutu ulogu imao Ivić Pašalić.
Kad se u hrvatskom političkom vrhu razmatralo kojim stranim bankama treba dopustiti ulazak na hrvatsko financijsko tržište, Pašalić je bio savjetnik tadašnjega predsjednika Franje Tuđmana za unutarnju politiku. S tog se položaja raznim manipulacijama, ali i političkom vještinom, prometnuo u de facto najmoćnijeg hrvatskog političara iza Tuđmana. Potkraj 1990-ih počeo je gubiti politički utjecaj upletenosti u skandalozne afere koje su bile uvod u promjenu vlasti. Zahvaljujući svom utjecaju Pašalić se i obogatio pa je, nakon što je HDZ u siječnju 2000. izgubio vlast, izvjesno vrijeme nastavio političku karijeru kroz marginalni Hrvatski blok.
Međutim, uskoro je postao politički posve nebitan, a kad je vidio da HDZ pod vodstvom Ive Sanadera, koji ga je prethodno porazio na unutarstranačkim izborima, nema ambicija potanko propitati kako je Pašalić stekao zavidno bogatstvo, Pašalić se okanio politike i upustio se u ambicioznu poduzetničku karijeru u graditeljstvu zahvaljujući kreditima što mu ih je odobrio Hypo Alpe Adria Bank.
Špijunsko izvješće o poslovanju banke Hypo Alpe Adria, što su ga sastavili umirovljeni obavještajci za interne potrebe BLB-a (Bayerische Landesbank iz Münchena), vrlo je instruktivno za lakše razumijevanje ne samo razloga zbog kojih su čelnici te banke imali sluha za financiranje Pašalićevih privatnih projekata, nego i motiva zbog kojih HDZ nikada nije imao ambicija da upotrijebi poluge vlasti kako bi se temeljito istražila zagonetka Pašalićeva bogatstva. Ono navodi da je Pašalić imao velik utjecaj na ključne poslovne poteze te banke u Hrvatskoj i da je taj njegov utjecaj na austrijske bankare bio poznat i bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu, koji je trenutačno u zatvoru, djelomice i stoga što je upravo od vodstva Hypoa primao protuzakonitu proviziju.
Izvješće otkriva da je Pašalić bio na većini sastanaka na kojima su austrijski bankari odlučivali u što će investirati novac svojih štediša, kao i da su zbog njegova utjecaja smatrali da je zajedno s Vladimirom Zagorcem bio svojevrsni tajni član nadzornog odbora banke. Izvješće iznosi i razlog zbog kojega su njih dvojica mogli imati takav status u banci – jer su u nju unijeli goleme količine novca.
Izvješće podrobno opisuje političku situaciju u Hrvatskoj koja je prethodila ulasku banke Hypo Alpe Adria na hrvatsko tržište, u kojoj je Ivić Pašalić imao itekako značajnu ulogu. Opisana je ovako: “Nakon osamostaljenja Hrvatske i uspostave prijateljskih i poslovnih veza te zemlje s Austrijom većina austrijskih banaka bila je sklona prihvatiti hrvatsku ponudu i preko austrijske politike ući u Hrvatsku. U tom smjeru vođeni su i razgovori s Franjom Tuđmanom, koji je nakon konzultacija procjenjivao kojim bi bankama trebalo dopustiti ulazak u Hrvatsku.
U tim procjenama ključne sugestije imao je Ivić Pašalić. Sredinom 1990-ih Tuđman je odobrio projekt Ivića Pašalića utemeljen na Tuđmanovoj ideji o 200 obitelji koje bi vladale hrvatskom imovinom te je Pašalić ušao u detaljnije pregovore s Jörgom Haiderom i Hypo Alpe Adria bankom uz posredovanje Waltera Wolfa, Ivana Jakovčića i Ive Sanadera. Dogovorena je kao pokriće za Tuđmanov i Pašalićev projekt suradnje Istarske županije i Koruške, te ulazak Hypo Alpe Adria banke u Istru. Nakon toga je banka masovno počela jeftino kupovati nekretnine i poljoprivredna zemljišta u Istri, ali ulazi u početku i u konflikt s Tvornicom duhana Rovinj, koja ima iste pretenzije, ali je u sukobu s IDS-om i Jakovčićem koji ih nastoje blokirati.”
U izvješću stoji da je politički vrh Hrvatske izabrao Hypo Alpe Adria banku jer je preko te banke vrtio više od milijarde dolara isisanog hrvatskog novca, koji je uz pomoć parainvesticijskih fondova ubacivan u Hrvatsku i zemlje u okruženju. “Sve je to rađeno dogovorom između Ivića Pašalića, Günthera Striedingera i Wolfganga Kulterera. Kada se pogleda struktura vlasništva Hypo Alpe Adria banke i njenih parainvesticijskih fondova i sestrinskih tvrtki, vidi se da oko 60-70 posto kontrolira manja grupa ljudi uglavnom ratnih profitera bliska Iviću Pašaliću, a koja se obvezala na pašalićevski zid šutnje i prodavanja magle”, stoji u izvješću.
U njemu se tvrdi da je Ivić Pašalić imao toliki utjecaj na čelnike banke da je on osobno odlučio tko će kupiti bančinu sestrinsku tvrtku Hypo Alpe Adria Bank Consultants. Banka je morala početi zatvarati sve svoje tvrtke koje se nisu bavile bankarskim poslovanjem nakon što je prije par godina zbog netransparentnog poslovanja došla u ogromne gubitke u Austriji. To je ondje izazvalo velike političke potrese, koji traju i današnjih dana.
“Sestrinska tvrtka Hypo Alpe Adria banke sa sjedištem u Zagrebu je Hypo Alpe Adria Bank Consultants i preko nje je išlo pranje novca kroz Striedingerove osmišljene makinacije. Predsjednik uprave od 2000. do 2006. bio je Wolfgang Kulterer koji je izuzetno blizak s Ivićem Pašalićem i Ivom Sanaderom. U ožujku 2007. neto dobit Hypo Alpe Adria Bank Consultants bila je 50 milijuna kuna niža i iznosila je 159 milijuna kuna, što je vrlo neobično i traži objašnjenje. Početkom 2007. Hypo Alpe Adria Bank Consultants je po prijedlogu Striedingera trebao kupiti talijanski poduzetnik Maurizio Zamparini, s čime se nije složio Ivić Pašalić, koji je predložio da će to kupiti hrvatski državljani Nino Pavić i još netko iz bankarskih krugova u Zagrebu. S tim prijedlogom su se složili Striedinger i Kulterer”, stoji u izvješću.
U izvješću se nudi i objašnjenje zašto se Pašalića pitalo o prodaji Hypo Alpe Adria Bank Consultantsa – zato što je Pašalić bio glavni Striedingerov savjetnik koji je i osmislio osnivanje te tvrtke, uz izravnu podršku Jörga Haidera.
O Pašalićevu se utjecaju na poslovanje banke pisalo i u onim dijelovima izvješća u kojima se objašnjavala uloga istarskog poduzetnika Milana Naperotića u poslovanju banke. U izvješću se navodi da se njegova jaka pozicija u banci bazirala na vrlo bliskoj poslovnoj, a posebno privatnoj vezi s Güntherom Striedingerom. U izvješću stoji: “Većina kombinacija s kupovinom zemljišta u Istri dogovorena je na Naperotićevim sastancima u Austriji i drugdje sa Striedingerom, Kultererom i Pašalićem. Na tim je sastancima Naperotić dobio informacije od Striedingera da se neki poslovi odrađuju za Vladimira Zagorca, a od Pašalića da je trebalo pomoći Milanu Lučiću.”
Sve navedeno pokazuje zašto su Kulterer i Striedinger mogli imati razloga uvažavati Pašalića kao VIP klijenta banke. Ostaje tek da se odgovori na pitanje kojim se to posrnulim tvrtkama Ivića Pašalića u to vrijeme pomagalo, koliko je novca on unio u tu banku, kakav je novac bio posrijedi te što je doista bilo u pozadini milijunskih kredita što ih je ta banka odobravala Pašaliću u vrijeme kad je on ambiciozno počeo graditi karijeru građevinskoga poduzetnika.
Nakon najnovije objave Der Standarda Ivić Pašalić je za Jutarnji list izjavio da nema nikakve veze s poslovima u kojima ga se spominje niti s preprodajom bilo kakvog zemljišta. Izjavio je da Mister P. može biti bilo tko i da ne zna na temelju čega ga austrijski istražitelji povezuju s ovim slučajem.
Komentari