Ivan Turudić, poznati sudac Visokog kaznenog suda i zasad, po brojnim procjenama, najizgledniji kandidat za glavnog državnog odvjetnika, zatražio je od predsjednika Visokog kaznenog suda Željka Horvatovića da ga izuzme od odlučivanja o žalbi koju je Josipa Pleslić (nekoć Josipa Rimac) uložila protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, a kojom želi pobiti odluku optužnog vijeća koje je u listopadu prošle godine odbilo zahtjev njene obrane da se iz spisa kao nezakoniti izdvoje neki dokazi u aferi Vjetroelektrane. Obrana Josipe Rimac tada je najavila žalbu o kojoj će odlučiti Visoki kazneni sud.

Ivan Turudić napisao je 14. prosinca 2023. Željku Horvatoviću sljedeće:

„Ovim putem obavještavam predsjednika suda da mi je u rad dodijeljen spis I Kž-Us-141/2023 u kaznenom predmetu protiv okrivljene Josipe Pleslić i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 295. stavak 2. Kaznenog zakona, radi odluke o žalbama okrivljenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. lipnja 2023. i 20. rujna 2023. S obzirom na to da sam dugogodišnji poznanik okrivljene Josipe Pleslić, u cilju izbjegavanja bilo kakve sumnje u pristranost, predlažem u skladu s člankom 32. stavak 2. ZKP/08. otklanjanje od obavljanja sudačke dužnosti u ovom predmetu te dodjeljivanje predmeta drugom sucu u rad.“

Ivan Turudić poznati je sudac Visokog kaznenog suda i zasad, po brojnim procjenama, najizgledniji kandidat za glavnog državnog odvjetnika. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Svega četiri dana kasnije, 18. prosinca 2023. Željko Horvatović donio je rješenje kojim je prihvatio Turudićev zahtjev kao osnovan.

Pravosudni izvor koji je Nacionalu dostavio na uvid spomenuti Turudićev zahtjev i Horvatovićevo rješenje navodi kako ta situacija otvara pitanje bi li i kako Turudić u takvim i sličnim situacijama uopće mogao funkcionirati kao glavni državni odvjetnik. Taj izvor o tomu kaže:

„Legitiman je i opravdan Turudićev zahtjev da kao sudac bude izuzet od odlučivanja o tom predmetu. Ali takvi manevri nisu mogući kada je u pitanju obnašanje funkcije glavnog državnog odvjetnika. Pa se postavlja pitanje kako izbjeći njegov sukob interesa u slučajevima u kojima on kao mogući šef DORH-a treba usmjeravati sve, a svakako najosjetljivije slučajeve kaznenog progona, naročito u situacijama kada su osobe suočene s kaznenim progonom Turudićevi dugogodišnji poznanici ili prijatelji. Izuzimanja u DORH-u nema, a Turudić zbog svoje široke mreže društvenih kontakata s pravnim problemima opterećenim pojedincima, može imati ozbiljan problem sukoba interesa budu li za njegova mogućeg mandata na čelu DORH-a na meti kaznenog progona osobe poput Josipe Pleslić. Naročito u tom kontekstu odskače slučaj kaznenog progona Zdravka Mamića, koji je po izričitom zahtjevu Uskoka upravo zbog njegova prijateljstva s Turudićem i nekim drugim sucima prebačen iz Zagreba u Osijek. Osim toga, Turudić se ponašao kao francuska sobarica tvrdeći da njegov teški pokušaj manipulacije u slučaju drugog suđenja Mamiću i ostalima nije bio sukob interesa, jer kao Mamićev sin Mario nema nikakve veze sa svojim ocem. Izuzeo je cijeli spis i htio kupiti vrijeme Zdravku Mamiću da dodatno otegne to suđenje. Pa zamislite kako bi to izgledalo da je Turudić bio šef DORH-a kada je trebalo usmjeravati taj kazneni progon.“

Pojedinci u USKOK-u smatraju da Josipa Pleslić može osigurati konkretne informacije koje bi dovele do kaznenog progona Ivana Turudića. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

U proljeće 2023. u emisiji „Nedjeljom u 2“ Ivan Turudić javno je priznao da je Josipa Pleslić (ranije Rimac) u vrijeme dok je bila pod mjerama bila i u njegovu uredu dok je obnašao funkciju predsjednika zagrebačkoga Županijskoga suda, kao i da je s njim razmjenjivala poruke. Jedan pravosudni izvor taj njegov istup doživio je prvenstveno kao vješto upakiran pokušaj preventivne kontrole štete, po svemu sudeći nakon što je Turudić procijenio da je samo pitanje vremena kada će neki njegov „obožavatelj“ iz Uskoka iz spisa protiv Josipe Pleslić plasirati u javnost poruke koje je s njom razmjenjivao putem mobitela.

Isti izvor smatra da je izjavom u emisiji „Nedjeljom u 2“ Turudić te njihove kontakte nastojao potpuno banalizirati, tvrdeći da u tome „nema ništa sporno“ te da je „dolazak Rimac bio evidentiran na porti Suda“.

Prema Turudićevim riječima, Josipa Pleslić je „tražila požurenje“ nekog spisa koji nije bio njezin spis, no on joj nije mogao pomoći. Drugi pravosudni izvor to je komentirao ovako: „Čak i ako bi mu se bezrezervno povjerovalo da su upravo o tomu razgovarali, nije jasno kako Turudić nije vidio ništa sporno u tome što je Josipa Pleslić od njega tražila požurenje bilo kakvog spisa. Osim toga, požurivanje sudskog postupanja može se primjereno tražiti isključivo putem adekvatno i argumentirano sročenog podneska nekog opunomoćenog odvjetnika ili stranke u postupku, a ne slanjem tadašnje državne tajnice u posjet predsjedniku nekog suda.“

Turudić nije tada otkrio o kojem se spisu radilo. Taj Turudićev javni istup intrigantan je zbog još jednog razloga. Iako se znalo da se Turudić i Josipa Pleslić od ranije poznaju, Turudić je dotad tvrdio tek da su se ranije slučajno sreli u jednom lokalu, ali njezine posjete njegovu uredu i međusobnu telefonsku komunikaciju dotad nije spominjao.

Prema Turudićevim riječima Josipa Pleslić je ‘tražila požurenje’ spisa koji nije bio njezin spis, no on tvrdi da joj nije mogao pomoći. ‘Čak i ako bi mu se povjerovalo, nije jasno kako nije vidio ništa sporno u traženju’

Štoviše, neposredno nakon uhićenja Josipe Pleslić, Ivan Turudić je 1. lipnja 2020. na N1 televiziji izjavio sljedeće:

“Poznajemo se, ali nije to bilo ciljano, bili smo u istom prostoru, u istome kafiću, pozdravili se i to je to.”

Izvori bliski Josipi Pleslić te njihove kontakte također nastoje relativizirati. Navode da su oni u više navrata komunicirali isključivo o temama vezanim uz funkcioniranje pravosuđa, o koeficijentima za plaće sudaca, te da su to bile legitimne teme koje je Josipa Pleslić kao državna tajnica u Ministarstvu uprave i s Turudićem mogla otvarati i o njima diskutirati.

Izvor koji je Nacionalu na uvid dostavio Turudićev zahtjev za izuzeće od odlučivanja o žalbi Josipe Pleslić, tvrdi da se ona kod Ivana Turudića došla zauzeti za Ivana Inju Bašića, brata Milenka Bašića, njenog prijatelja i također protagonista afere Vjetroelektrane.

Ivan Inja Bašić, „kralj limuzina“, u listopadu 2023. priznao je krivnju i nagodio se s Uskokom te je na koncu osuđen na rad za opće dobro. Porazan je to epilog slučaja u kojem je samo optužnica imala 1000, a sam spis broji desetke tisuća stranica, u kojem je Uskok detektirao da su članovi Bašićeve zločinačke grupe nezakonito uvozili luksuzne automobile i oštetili proračun za 496 tisuća eura varanjem na porezu. Bašić je uz to ostao bez sedam automobila i 300 tisuća eura.

Od Bašića je tijekom 2010. automobil kupio i Turudićev prijatelj Zdravko Mamić. Inja Bašić kasnije je dao i dio od 11 milijuna kuna za jamčevinu koju su Zdravko i Zoran Mamić svojedobno predali kako bi izašli iz istražnog zatvora.

Isti izvor tvrdi kako Uskok sumnja da Josipa Pleslić raspolaže detaljnim saznanjima o navodno spornom Turudićevom angažmanu povezanom s tim slučajem. Štoviše, taj izvor tvrdi da je upravo taj slučaj bio jedan od razloga što Uskok nije postigao nagodbu s Josipom Pleslić. O tomu taj izvor kaže sljedeće:

„Pojedinci u Uskoku smatraju da Josipa Pleslić može osigurati konkretne informacije koje bi dovele do kaznenog progona Ivana Turudića zbog neprimjerenog angažmana u tom slučaju. Ne vjeruju joj da to nije tako i zato se nisu uspjeli dogovoriti o nagodbi. Nisu točne teze da je nagodba propala samo zato što se Josipa Pleslić nije složila s visinom ponuđene zatvorske kazne koju bi morala odslužiti.“

Izvori bliski Josipi Pleslić sve te navode odlučno demantiraju. Međutim, ako su točni, već samo navodi da pojedinci unutar Uskoka pokušavaju doći do informacija koje bi dovele do Turudićeva kaznenog progona, pokazuju koliki je animozitet između pojedinaca unutar sustava DORH-a i Ivana Turudića.

Sve to dodatno produbljuje već ionako zaoštrenu javnu polemiku oko Turudićeve kandidature za glavnog državnog odvjetnika.

Na pitanje bi li se Ivan Turudić kao glavni državni odvjetnik zbog toga našao u sukobu interesa te može li to biti prepreka njegovom imenovanju, visoki pravosudni izvor dobro upoznat s funkcioniranjem Državnog odvjetništva tvrdi:

“Nema nikakve zapreke jer glavni državni odvjetnik, tko god on bio, uvijek može poznavati, u svojoj karijeri susresti ili biti vezan s nekim tko je u kaznenom postupku. To je gotovo nemoguće izbjeći. Pa i za vrijeme bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića u kaznenom postupku bio je doktor Josip Paladino, ugledni kirurg s Rebra koji je s Bajićem odrastao. U takvim se situacijama glavni državni odvjetnik izuzme i ne donosi nikakve odluke. Tim više što se, primjerice, u odnosu na Zdravka Mamića postupak već nalazi pred sudom u povodu optužnice sačinjene na temelju prethodno prikupljenih dokaza, tako da u tom dijelu Turudić više teško može utjecati na postupak čak i da to želi. Ono što bi eventualno mogao, mogao bi na kaznenom odjelu referirati može li se od nekog dijela optužnice eventualno odustati. Međutim, formalne zapreke za njegovo imenovanje nema.”

Kad je, pak, riječ o postupcima u kojima još nije podignuta optužnica, kakav je slučaj bivše državne tajnice Josipe Pleslić (nekoć Rimac), a glavni državni odvjetnik poznaje tu osobu ili je s njom na neki način povezan, ovaj visoki pravosudni izvor tvrdi sljedeće:

“Glavni državni odvjetnik ne donosi neposredno odluke. On može pitati za spis. Ali u takvom slučaju se treba izuzeti. Sličnih situacija bilo je i u slučaju drugih državnih odvjetnika koji su tražili izuzeća u pojedinim predmetima. I kad neki sudac dobije neki predmet u kojem treba suditi osobama s kojima je na neki način povezan, postoje okolnosti za otklon od postupanja. Međutim, nije dovoljno da sudac ili državni odvjetnik nekog poznaje, nego je bitno je li on s tom osobom u nekim bliskim, povezanim odnosima zbog kojih bi njegovo postupanje moglo doći u pitanje. Ako netko nekog poznaje na nivou ‘dobar dan, kako ste’, to ga ne isključuje od rada na tom predmetu. Traži se, dakle, neki bliski povezani odnos koji je takve prirode da utječe na objektivnost rasuđivanja. Samo poznavanje nekoga apsolutno nije dostatno za okolnost da se nekoga isključi od obavljanja funkcije.”

Isti pravosudni izvor smatra da ako dođe do predmeta u kojem je glavni državni odvjetnik s nekim baš povezan, tada on treba otkloniti svoje postupanje ako je ono uopće potrebno. O tomu Nacionalov izvor kaže:

“Glavni državni odvjetnik po Zakonu o državnom odvjetništvu mora biti obaviješten o onim predmetima koji su od značaja za Državno odvjetništvo, bilo da se radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima ili o medijski eksponiranim predmetima gdje može biti u pitanju i djelo iz općinske nadležnosti, ali postoji velik fokus javnosti. Tu je, dakle, riječ o onim predmetima koji zapravo iziskuju i stvaraju percepciju javnosti o radu Državnog odvjetništva i koji iziskuju njegovo znanje kao glavnog državnog odvjetnika o tim predmetima.

Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek nije se kandidirala za novi mandat, a tijekom aktualnog mandata, koji joj istječe početkom svibnja ove godine, rad DORH-a obilježile su mnoge afere, među kojima je svakako proglašenje vještačenja u predmetu Agrokor nezakonitim. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Postoji velika razlika između ustroja, organizacije i rada Državnog odvjetništva i suda, gdje je svaki sudac samostalan. Ovdje je državni odvjetnik samostalan, a zamjenici su ti koji zapravo donose odluke samostalno, ali za njihove odluke odgovara glavni državni odvjetnik. No svaki zamjenik, ako smatra da je neka uputa nezakonita, ima pravo zatražiti obveznu uputu o postupanju. To nije neuobičajeno.”

Drugi visoki pravosudni izvor ne dijeli to mišljenje te navodi da odnosi glavnog državnog odvjetnika s nekom osobom u pravnim problemima svakako mogu utjecati na njegove podređene, ma kako i koliko se glavni državni odvjetnik načelno distancirao od odlučivanja u tom slučaju. Taj izvor kaže:

„Postoje različiti načini upliva u rad podređenih u takvom sustavu, a Turudić je majstor proizvodnje utjecaja i u puno zahtjevnijim i intrigantnijim situacijama, radi to bez ustezanja te često manipulira na rubu zakonitosti kada procijeni da mu je to u interesu. Dobrim dijelom se i zato oko njega često i javljaju razne kontroverze.“

‘Josipa Pleslić došla se kod Turudića zauzeti za svog prijatelja Ivana Inju Bašića, brata Milenka Bašića, također protagonista afere Vjetroelektrane. Inja Bašić, ‘kralj limuzina’, priznao je krivnju i nagodio se’

Izvor blizak vrhu HDZ-a izjavio je za Nacional da bi, unatoč svemu, izgledno moglo doći do imenovanja suca Ivana Turudića na mjesto glavnog državnog odvjetnika, a objasnio je to ovako:

“Turudićev dolazak na mjesto glavnog državnog odvjetnika čista je politička odluka, Turudić je blizak HDZ-u i svjetonazorski i politički i on je definitivno čovjek koji odgovara ovom političkom trenutku. No ključno je da to imenovanje ne može proći bez premijera, on mora prvenstveno biti njemu po volji.”

Na pitanje mogu li HDZ i Plenković računati na Turudićevu “lojalnost stranci”, to jest jesu li od njega nešto tražili zauzvrat, taj izvor odgovara:

“U vrijeme bivše predsjednice HDZ-a i premijerke Jadranke Kosor tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić odradio je sve što je trebalo odraditi iako ga je bivši premijer Ivo Sanader izabrao i iako je upravo njegovim blagoslovom došao na poziciju glavnog državnog odvjetnika. A onda je taj isti Bajić odradio ne samo protiv Sanadera, nego protiv pola HDZ-a. Kako će se Turudić postaviti, za sada je nepoznanica, ali nisam siguran da bi Plenković ponovio grešku kakvu je Sanader napravio s Bajićem.”

Premijer Andrej Plenković nije želio odgovoriti na novinarska pitanja je li dao mig Turudiću da se kandidira za glavnog državnog odvjetnika te je li istina da je on njegov favorit, već je umjesto toga zbijao šale o rafalima. FOTO: Marko Prpic/PIXSELL

S druge strane, isti taj izvor ističe kako je moguće da oko imenovanja Turudića nije ni bilo nekog posebnog dogovora, nego je Turudić, kao i više puta dosad u sličnim situacijama, samoinicijativno odlučio izraziti svoju visoku ambiciju.

“Problem je u tome što ljudi više i ne žele na odgovorne funkcije tako da je moguće da sve ovo nije bilo nešto posebno planirano, a Turudić ima ambiciju i HDZ-u blizak background. Međutim, to je ozbiljna stvar jer je riječ o izuzetno moćnoj poziciji, trenutno čak i najmoćnijoj poziciji u državi ne računajući poziciju premijera”, smatra Nacionalov izvor iz HDZ-a.

S druge strane, jedan visoki pravosudni izvor oštro se protivi Turudićevu imenovanju za šefa DORH-a i o tome kaže:

„Ne znam vidi li Andrej Plenković koliko je Turudić nepouzdan i ljigav. Trebao bi znati i da je Turudić opasan. Vjerojatno je već barem shvatio da je bolesno ambiciozan. Ivan Turudić je socijalni karijerist, čudan tip koji želi neprestanu pažnju javnosti.“

‘Glavni državni odvjetnik po zakonu mora biti obaviješten o onim predmetima koji su od značaja za DORH, bilo da se radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima ili o medijski eksponiranim predmetima’

Dva neovisna izvora izjavila su za Nacional da ako Ivan Turudić bude izabran za glavnog državnog odvjetnika, mogao bi rukovoditi DORH-om slično kako je to radio poznati bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Bajićev stil značajno se razlikovao od načina obnašanja te dužnosti njegovih nasljednika, a to su bili Dinko Cvitan, Dražen Jelenić i Zlata Hrvoj-Šipek. Jedan od tih izvora o tomu kaže:

“Bajić je bio glavni državni odvjetnik koji je i osobno prikupljao informacije, kretao se po terenu, nije bio uredski čovjek, već je smatrao da glavni državni odvjetnik treba biti aktivan i angažiran. Njegov krug poznanstava bio je iznimno širok, a sva ta poznanstva, uključujući i ona s nekim kompromitiranim ljudima, koristio je za prikupljanje informacija te bi o svim bitnim sastancima sastavljao službene bilješke”, rekao je za Nacional izvor blizak DORH-u.

U tom kontekstu jedan od izvora Nacionala predviđa da bi Ivan Turudić po stilu upravljanja mogao biti sličan Bajiću s obzirom na to da zna kako funkcionira „ulica“ i ima širok dijapazon poznanstava, podosta i s kompromitiranim pojedincima, i ne libi ih se koristiti.

Ovo je sukus žalbe Josipe Pleslić o kojoj Turudić nije htio odlučivati

‘Iz fokusa su nestali županijski državni odvjetnici koji bi trebali rasteretiti USKOK’