Koncem proteklog tjedna Nacionalu je veliki intervju dao Muhamed Alabar, vjerojatno najpoznatiji i najutjecajniji poduzetnik iz Dubaija, ali i puno šire, s poslovnim operacijama širom svijeta. Pozornost hrvatske javnosti privukao je u kontekstu projekta Zagreb na Savi, koji je za vrijeme Bandićeva posljednjeg gradonačelničkog mandata izazvao velike javne proteste, ponajprije zbog neprimjerena Bandićeva ponašanja i silovanja procedure. Projekt je trebala graditi tvrtka u Alabarovu suvlasništvu.

Alabar gradi i Beograd na vodi, projekt koji je godinama u središtu pozornosti tamošnje javnosti, kako zbog svog opsega tako svojedobno i zbog brojnih protesta lokalne zajednice koji su pratili neke faze njegove realizacije.

Ali oba spomenuta projekta sitna su u usporedbi s onime što je Alabar postigao u Dubaiju. Njegova tvrtka Emaar properties doslovno je izgradila najmanje 60 posto kompletnog modernog Dubaija – brojne hotele i poslovne zgrade, uključujući i čuvenu zgradu Burj Kalifa koja je u trenutku kada je otvorena bila najviša zgrada na svijetu i trajno je promijenila vizuru Dubaija.

Alabar je intervju za Nacional davao u autu, vozeći se u obilazak gradilišta na obali Indijskog oceana gdje upravo dovršava još jedan luksuzni hotel i apartmansko naselje, a u blizini gradi i kuću za odmor jednog člana kraljevske obitelji. Vožnja je trajala dva sata, dvostruko duže od planiranog, naprosto jer Google Maps nisu najbolje rješenje za prelazak preko pustinje, čak i ako je presijeca moderna autocesta. Alabar je nedavno kupio Bluesun Hotele, koji su bili u većinskom vlasništvu poduzetnika Jake Andabaka. U razgovoru za Nacional govorio je o razlozima svog investiranja u te hotele, planovima za potencijalne buduće investicije u Hrvatskoj, ali i o privatnim stvarima.

Kupio je u Zagrebu kuću koju mjesecima uređuje. Prilično je informiran o stanju na hrvatskom nekretninskom i turističkom tržištu, a uspostavio je i kontakte s nekim predstavnicima hrvatske vlade. Govorio je i o potresom pogođenim područjima Hrvatske i kako bi riješio problem njihove obnove. Otkrio je i kako je stupio u kontakt s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem te opisao o čemu je s njime razgovarao svega nekoliko sati prije Bandićeve iznenadne smrti.

NACIONAL: Može li se smatrati da ste kupnjom hotelskog lanca Bluesun zapravo tek najavili opsežnije investicije i ulazak na hrvatsko tržište?

Na neki način, da. Kada pogledate potencijal Hrvatske, njeno članstvo u EU-u i blizinu europskog tržišta, radi se o prekrasnoj zemlji. Međutim, kao investitor nazvao bih se prije svega gostom u vašoj zemlji. U tom smislu moramo surađivati s lokalnom tradicijom, zakonima i onako kako Vlada želi da se u Hrvatskoj posluje i napreduje. Ali osobno nemam sumnje, Hrvatska će samo ići naprijed. Ako ću uspjeti sudjelovati i pridonijeti tom napretku, bit će to za mene izvanredno.

NACIONAL: Koncem 2019. potpisali se sporazum o suradnji s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem. Kakav je danas status tog dokumenta, koji je predviđao određene rokove koje su gradske vlasti trebale ispoštovati kako bi se investicija nastavila?

Da budem iskren, morao bih to i sam provjeriti. Nisam siguran da je bio vremenski ograničen i da je istekao. Ali trebale su biti provedene neke promjene u lokalnim uvjetima za gradnju, a nisam siguran je li to napravljeno. Kako god, ako će nove gradske vlasti krenuti raspisivati neki novi natječaj, bit će mi drago u njemu sudjelovati. Mislim da su i prvi put sudjelovala najmanje tri kandidata. Mi ćemo se javiti ponovo.

NACIONAL: Kako ste uopće doznali za taj natječaj i što vas je motiviralo da se prijavite? Jeste li se s Bandićem upoznali prije ili nakon njegova raspisivanja?

Ne, njega nisam prije upoznao. Ali inače običavam posjećivati lokalne gradonačelnike, poput, primjerice, gradonačelnika Tirane te se raspitivati planiraju li ikakav razvoj i raspisivanje natječaja tog tipa. Međutim, mi i inače pratimo ta zbivanja i javljamo se na razne natječaje. Tako smo doznali da se i u Zagrebu priprema jedan takav veliki razvojni projekt i javili smo se.

NACIONAL: Kako ste se upoznali s Bandićem i kakav je dojam na vas ostavio? Kakav vam je uopće dojam o Zagrebu?

Zagreb sam posjetio i prije nego što sam upoznao Bandića. Šetao sam se zagrebačkim ulicama i provodio nešto vremena i na hrvatskoj obali. Bio sam očaran ljepotom Hrvatske pa sam potom počeo pratiti i zbivanja na tržištu nekretnina na području Zagreba ili, primjerice, broj turista koji godišnje posjećuju grad. Pa sam samom sebi rekao – taj se broj naprosto mora povećati. Zatim sam počeo analizirati i hotelsko tržište pa sam došao do istog zaključka. To naprosto mora rasti. I odlučio sam se uključiti na to tržište. Međutim, u to vrijeme uopće nisam bio upoznat s lokalnom politikom. Kada sam upoznao Bandića, ostavio je na mene dojam čovjeka s puno energije. On je na moj dolazak i ambicije reagirao pozitivno. Ali nije govorio engleski jezik pa smo stalno trebali prevoditelja. To je bila zapreka zbog koje ta komunikacija nije mogla doseći prikladnu razinu.

NACIONAL: Jeste li i dalje zainteresirani za taj projekt u Zagrebu?

Jesam, rado ćemo se uključiti bude li to moguće.

NACIONAL: Do koje ste mjere upoznati s kontroverzama koje su pratile taj projekt? Bandić isprva nije htio pokazati dokument koji je Grad Zagreb s vama potpisao i učinio je to bez potrebne suglasnosti Gradske skupštine. Projekt je, među ostalim, predviđao izmještanje Hipodroma i sve je to dovelo do opravdanog revolta javnosti, na čemu se počela profilirati politička platforma koja upravo preuzima kontrolu nad Zagrebom. S druge strane, rekli ste mi u neformalnom razgovoru da na tom području ne zamišljate velike nebodere, nego prvenstveno tipologiju gradnje koja podsjeća na Gornji grad i tradicionalnu lokalnu arhitekturu. Kako sve to komentirate?

Mi kao strani investitori ne možemo isprva kvalitetno razumijevati lokalnu politiku. Nisam bio toliko svjestan svih tih političkih aspekata. Kao graditelj doista volim niske građevine i mislim da gradovi moraju njegovati svoj lokalni arhitektonski izričaj. Beč mora izgledati kao Beč, a Zagreb kao Zagreb. Kao i mnogi drugi ljudi, volim posjetiti Firencu. Jer Firenca je Firenca. Zagreb ne bi trebao izgledati kao Dubai i obratno. Dosta smo planirali kako bi taj dio Zagreba trebao izgledati. S veseljem ću vam to pokazati. Sve bi to izgledalo ujedno i moderno, treba predvidjeti dosta parkirališnih mjesta, parkova, šetnica, škola i drugih sadržaja. Bilo je to zamišljeno kao privatno-poslovno partnerstvo s lokalnom zajednicom, uz raspodjelu profita. Oko svega smo se savjetovali s revizorskom kućom Ernest & Young jer slično tako radimo u puno zemalja. Domaćini ulože u projekt svoje zemljište, mi gradimo i proizvedemo projekt i sadržaje, a oni usput zadrže dio vlasništva i profita.

NACIONAL: Kako gledate na zagrebačko tržište nekretnina, koje mnogi smatraju preskupim u odnosu na neke druge podjednako razvijene zemlje EU-a? Ima li ono ikakvog prostora za daljnji rast?

To je dobro pitanje. Na tu temu gledam globalno i uspoređujem cijene stanova s gradovima u SAD-u, Dubaiju, Pragu i drugima širom svijeta. Nažalost, na zagrebačko tržište utjecao je i potres. Prilično sam zainteresiran za proizvodnju kuća za nastradale po pristupačnim cijenama. Normalno je da svatko svoju kuću želi prodati što skuplje, ali ako te cijene počnu jako rasti, to može postati opasno. U Zagrebu visoku razinu cijena održava nedostatna izgradnja novih stanova. Vidio sam tu jako puno zemljišta na izvrsnim pozicijama koja se mogu izvanredno razviti. Primjerice, kod Glavnog kolodvora, u blizini Velesajma i slično. Izgradi li se dovoljno novih stanova, i cijene će se korigirati. Taj porast cijena stanova u Zagrebu ni u kojem slučaju nije u suglasju s visinom prosječnih osobnih dohodaka.

NACIONAL: Spomenuli ste zagrebački potres. Kako komentirate dosadašnji tijek obnove, kako u Zagrebu tako i na području Siska i Banije, i opći dojam javnosti da su i Vlada i pogotovo lokalne zagrebačke vlasti podbacili i nisu dorasli tom izazovu? Što bi se dogodilo u Dubaiju da je doživio takav potres i kakva bi bila dinamika obnove?

U Dubaiju bismo sigurno pozvali vojsku da se angažira, da daje instrukcije i provodi nadzor. Tako je bilo i tijekom pandemije korone. Vojska je preuzela kompletan proces cijepljenja građana. To su disciplinirani ljudi potrebni za izvanredna stanja. A potres u Zagrebu je po pitanju ljudskih sudbina izvanredno stanje. To je poput rata. Znao sam čuti priče o nedostatku radne snage. Ali to se mora riješiti. Uzmite dvije godine, uđite, riješite problem i iziđite. Jedan od projekata koje razvijamo su i tzv. socijalne kuće. Trenutno testiramo četiri tipa takvih kuća i pripremamo ih za masovnu proizvodnju. Imat će dnevnu, dvije spavaće sobe, kupaonicu i neće koštati više od deset tisuća dolara. Konstrukcija se dijelom izvodi od palminog lišća koje se ugrađuje u panele. To je jedan od projekata koji su trenutno najbliže mom srcu. Radimo ih za zemlje u kojima su potrebne, poput Egipta, Pakistana, ali i za područja pogođena potresom poput Albanije, ili Siska i Banije.

NACIONAL: Spomenuli ste izvanredno stanje. Je li ono zbog pandemije korone i službeno proglašeno u Dubaiju i ostalim emiratima?

Nitko to službeno nije objavio, ali vojska i policija preuzeli su izgradnju dodatnih bolničkih kapaciteta, nabavu cjepiva, vojne bolnice i liječnici bili su na terenu. Posao vojske je zaštita društva. Ono što se dogodilo u Zagrebu posve je isto. Netko je te ljude nakon potresa trebao zbrinuti i zaštititi. Pa tisuće ljudi ostalo je bez doma, i to dulje vrijeme.

NACIONAL: Rekli ste mi u neformalnom razgovoru da vam je trebalo tri godine da iznova izgradite svoj luksuzni hotel Address Downtown u srcu poslovne zone Dubaija, koji je prije par godina potpuno izgorio u požaru na dočeku Nove godine. Da vas netko angažira i da vam odriješene ruke, koliko bi vam trebalo da obnovite potresom oštećeni Zagreb?

Ja sam nestrpljiv čovjek. Te stvari radim jako brzo. Rekao bih da bi mi trebale dvije, najzad tri godine. To je vrlo ozbiljna tema i problem koji se mora riješiti. Bez birokratskih kompliciranja siguran sam da bih bio gotov i za dvije godine. I to u slučaju da dobijem slobodu djelovanja, bez opstrukcija oko potrebnih dopuštenja i sa slobodom da uvezem potrebnu radnu snagu.

‘Kao graditelj doista volim niske građevine i mislim da gradovi moraju njegovati lokalni arhitektonski izričaj. Beč mora izgledati kao Beč, a Zagreb kao Zagreb. Zagreb ne bi trebao izgledati kao Dubai’

NACIONAL: Biste li poštovali lokalne građevinske propise, arhitekturu i standarde gradnje?

Naravno. Volim lokalnu hrvatsku arhitekturu. Zagrebačkim ulicama volim se šetati ponajprije zbog lokalne arhitekture. Međutim, Zagrebu nedostaje ljubavi. Čak i kada pogledam zagrebačke pločnike, vidim jedan tužan grad.

NACIONAL: A što je s beogradskom arhitekturom? Pročitao sam serije članaka u kojima su brojni lokalni arhitekti naprosto zgranuti onime što ste radili prilikom realizacije kontroverznog projekta Beograd na vodi. Kako to komentirate?

Oni nas naprosto tada nisu poznavali. Ali ne krivim ih. Nažalost, reputacija graditelja nekretninskih projekata globalno nije dobra. Najčešće govore jedno, a naprave drugo. Vođeni su novcem i profitom. Naravno, to je legitimno. Ali brojnim svojim poslovnim prijateljima i kolegama često znam reći da su već zaradili ogroman novac i da nije sve u novcu. Projekte treba izvesti kako treba. Često me pitaju zašto svake godine u Dubaiju financiramo novogodišnji vatromet iznosom od 20 milijuna dolara. Uvijek odgovorim jednako – to je moj grad, koji mi je omogućio da zaradim jako dobro. Nešto moram vratiti. Omogućiti gradu u kojem sam odrastao vatromet koji godišnje gleda 2,5 milijardi ljudi, pruža mi veliku čast. Privilegiran sam što to mogu učiniti.

NACIONAL: Ali u Hrvatsku ne dolazite samo iz ljubavi. Nego zasigurno kako biste zaradili?

U Hrvatsku dolazim iz ljubavi prema zemlji. A s takvim stavom vjerojatno ću i zaraditi. Ako ne volite ono što radite, nikada nećete zaraditi. U životu sam se doista jako naradio. Ne moram ići u Hrvatsku. Doista ne moram. Ali kada sam se šetao Zagrebom i jadranskom obalom, rekao sam si – ovo je raj na zemlji. Želim biti dio tog raja. Jednostavno da jednostavnije ne može biti.

NACIONAL: Bilo je u medijskom prostoru i javnosti dvojbi vezanih uz podrijetlo kapitala s kojim realizirate projekte Beograd na vodi i kupnju hotelskog lanca Bluesun. S kojim ste kapitalom ušli na hrvatsko turističko tržište?

Današnji svijet toliko je transparentan da se nigdje ne možete sakriti. Zahvaljujući Googleu više na svijetu nema tajni. Čak i ako ne želite doći u Dubai i vidjeti tko smo i što smo ili ako ne želite pitati banke za podrijetlo kapitala. Bluesun Hotele kupili smo preko natječajne procedure koju je gospodin Andabak odradio jako dobro i na kojoj su sudjelovale i druge kompanije. Doista smo jako sretni što smo dio te priče. Većinom je to moj novac i dijelom novac mojih partnera. Mislim da vodstva širom svijeta sada već jako dobro shvaćaju da banke neće prihvatiti ni deset dolara bez da im znaju podrijetlo. U Dubaiju ne postoji banka koja će prihvatiti više od tri tisuće dolara bez ozbiljne provjere tko ste i otkud vam kapital. Više nema skrivanja. Nadam se da ljudi vide kako je naša tvrtka rasla i kroz posljednjih 25 godina postala jedna od najvećih na svijetu u onome što radi. I sve to preko burze. Osim toga, imam i vlastiti posao elektroničke trgovine (e-Commerce) u koji su investirali ozbiljni fondovi. Na koncu, lokalni bankari koji su poslovali s Bluesun Hotelima morali su provjeriti tko smo i što smo. Radi se o četiri banke. To su morali učiniti ako žele s nama nastaviti poslovati.

NACIONAL: Kakva je bila Bandićeva uloga u tom poslu? Koliko je on na vas utjecao ili vas potaknuo na tu investiciju?

Rekao bih nikakva. Taj sam posao držao u potpunoj tajnosti sve do uoči potpisivanja ugovora. Nisam u to htio nikoga uključivati jer sam bio zabrinut zbog politike. Rekao sam si, ako se to dogodi, objavit ćemo to kako treba.

NACIONAL: Pa opet, susreli ste se s Bandićem uoči potpisivanja tog ugovora, svega nekoliko sati prije njegove iznenadne smrti.

Točno. Ali prošlo je puno vremena otkad smo se prošli put susreli. Popili smo šalicu poslijepodnevnog čaja.

NACIONAL: O čemu ste razgovarali?

Iskreno govoreći, bio je to uobičajeni neobavezni razgovor. Prilično sam stidljiv, nisam sklon požurivanju projekata. Ne radim te stvari, naprosto nisam takav tip. Pričali smo o uzgoju biljaka i stočarstvu, potom o BiH, otkud on potječe i gdje ima imanje, gdje mu je živjela majka. O svemu tome pričali smo uz prevoditelja. Potom smo diskutirali o koroni, procesu cijepljenja, dokad će sve to potrajati i slično. Nije moj stil pritiskati ikoga oko bilo kakvih projekata. Tada se stvori ozračje u kojem se komentira tako da se govori – evo, opet dolazi ovaj Muhamed… Naprosto uživam u svojoj kući u Zagrebu. S projektom ili bez njega.

NACIONAL: Kad ste kupili kuću u Zagrebu?

Svidio mi se grad. Kupio sam kuću prije godinu i pol dana i otad smo je mjesecima uređivali. Postala nam je doista obiteljski dom, sviđa mi se što je svega par minuta pješice od katedrale. Ugodno mi je u Zagrebu, a i spavam bolje kada sam tu.

NACIONAL: U Zagrebu je na pomolu značajna promjena, vlast u gradu preuzima nova politička snaga Možemo!. Koliko ste upoznati s tim procesima?

Znam ponešto. Radi se o novim ljudima, gospodin koji bi trebao postati gradonačelnik ima drugačiji stil ponašanja, drugačije izgleda, puno pažnje posvećuje okolišu. Ozračje se mijenja, cijeli svijet se mijenja. Uzmite samo da svoj mobitel nadograđujete svaka tri tjedna. Slično je sa svijetom. Nadam se da će to biti dobra promjena. Vjerujem da će za Zagreb učiniti puno dobroga. Zagreb zaslužuje ljubav. I nešto brži razvoj nego prije. Brzina je potrebna. Mora se hvatati priključak, kao s mobitelima, što sam već spomenuo.

‘U Dubaiju ne postoji banka koja će prihvatiti više od tri tisuće dolara bez ozbiljne provjere tko ste i otkud vam kapital. Nadam se da ljudi vide da je naša tvrtka rasla i u 25 godina postala jedna od najvećih na svijetu’

NACIONAL: Kakvi su vam planovi s Bluesun Hotelima? Rekli ste mi ranije da ste već uoči potpisivanja ugovora započeli neke radove i nabave, kako to?

Kad pogledam ljepotu vaše obale, koju smatram najljepšom na svijetu, kao i vašu gostoljubivost, uočavam veliku disproporciju s obzirom na ekonomsku iskoristivost. Naročito kada je u pitanju infrastruktura vaše hotelske industrije, hotela i pratećih objekata. Budem li imao sreće, uspjet ćemo podignuti tu razinu kada su u pitanju Bluesun hoteli. Imamo dovoljan broj kreveta. Ali ne želim raditi nikakvu nadogradnju koja bi ikoga na bilo koji način uvrijedila. Radit ćemo nadogradnju koja će odražavati ljepote Hrvatske. Vrlo vjerojatno ćemo neke od svojih hotela dići na razinu pet zvjezdica, dok će ostali biti na vrlo visokoj, stilski profiliranoj razini od četiri zvjezdice. Ali hoteli trebaju i dodatne sadržaje, kvalitetnu hranu i slično, jer ljudi koji ondje dolaze praktički će tamo živjeti. Nadogradit ćemo restorane, igrališta i slično. Veselim se suradnji s gradonačelnicima u gradovima u kojima su hoteli. Želim znati što žele, čemu teže, što se događa u lokalnim sredinama te sve to povezati i kombinirati sa svojim hotelima. Jako se tome veselim, naročito mogućnosti da malim lokalnim proizvođačima otvorimo svoje hotele za plasman njihovih proizvoda.

NACIONAL: Planirate li uvoziti radnu snagu ili koristiti hrvatske radnike? Koliko ste upoznati s hrvatskim tržištem rada?

Danas imamo većinu domaćih radnika. Preko ljeta im se pridružuje i određeni broj ljudi iz okolnih zemalja. Volim imati dobro istrenirane zaposlenike koji gostima pružaju odličnu uslugu. Očekujem da bi dugoročno moglo doći do pritiska na lokalno tržište rada, ali tu su i neka okolna tržišta. Mi upravljamo s više od trideset hotela u većem broju zemalja, svi oni imaju osoblje, šefove kuhinja, službe za održavanje i bude li pritiska u ljetnim mjesecima, imamo koga povući i s tih odredišta. Osim toga, već smo pozvali sve upravitelje hotela kod nas u Dubai da se upoznaju s našim načinom rada, da vide gdje smo i što radimo. Sada su dio jedne veće obitelji. Istodobno, kada govorimo o preuređenju hotela, naši dizajneri trenutno u Splitu provode vrijeme s lokalnim ljudima i diskutiraju kako i što napraviti. Nisu naši dizajneri ništa pametniji od lokalnih. Možda su preuredili više hotela, napravili više pogrešaka, ali možemo reći da smo optimizirali svoje poslovne procese.

NACIONAL: Kako planirate produžiti turističku sezonu u Hrvatskoj? Imate li na tom području kakvih planova, kakve dodatne sadržaje možete ponuditi?

Dubai je možda najbolji primjer. Kad sam prije 25 godina započinjao posao, u Dubaiju je sezona trajala neka četiri mjeseca. Potom su se neki hoteli zatvarali. Danas svi hoteli u Dubaiju rade kompletnu godinu. I danas je, kao i tada, jako vruće. Ali su hoteli počeli nuditi više sadržaja svojim gostima, naročito kada su obitelji u pitanju. Pružaju im više zabave, naročito za vrućih razdoblja. Naše su vrućine poput zime u Hrvatskoj. Uložili smo više marketinških napora i bolje povezali hotele s onime što se zbiva u gradu. Za Hrvatsku je izvrsno to što je dio EU-a, što je na svega par sati vožnje od velikih europskih gradova i tržišta. Nažalost, puno je starijih ljudi, zdravlje postaje jako važna tema. Ulaganja u wellness i zdravstveni turizam mogla bi turističku sezonu produžiti najmanje za dva mjeseca. Jer te populacije u Europi sve je više, a vrijeme je u Hrvatskoj itekako umjereno u usporedbi sa sjeverom Europe. U redu, riskiram ulažući novac, ali vjerujem u to što radim. Morate vjerovati u to što radite, inače bolje ostanite sjediti ispod drveta. Uživam u renoviranju naših hotela, a dijelom i u tomu što bismo mogli potaknuti i druge hotele da učine isto kada vide što mi radimo. Nastojat ćemo u svom segmentu podići razinu turističkih usluga i potaknuti razvoj lokalne zajednice. Lijep je to upotpunjujući krug.

NACIONAL: Kakvi su uvjeti poslovanja u Hrvatskoj u usporedbi s Dubaijem i ostalim zemljama u kojima poslujete? U kakvim ste odnosima s vlastima u Dubaiju?

Mislim da su sve vlasti danas podjednake, jer djeluju pod velikim pritiskom. Tu je pritisak legislative, društvenih mreža, a potom svih nas građana. Brojni moji prijatelji žale se na zakonske propise, pritiske, ali život nije lak. Život je težak, naročito ako želite biti poslovno uspješni. Ako ćete se stalno žaliti, problema će biti sve više. Imam problema sa zakonskim odredbama u Egiptu, Indiji, Srbiji. To je naprosto normalna situacija. Nastojim izgraditi odnose, marljivo raditi i kada to vide ljudi iz lokalnih zajednica, i oni će vam pokušati pomoći.

NACIONAL: Jeste li imali ikakvih kontakata s predstavnicima hrvatske vlade?

Poznajem ministra financija i puno ga poštujem, gotovo kao prijatelja. Ubrzo planiram posjetiti gradonačelnike svih gradova u kojima imamo hotele u Hrvatskoj. Pitat ću ih kako mogu s njima služiti zajednici.

NACIONAL: O čemu ste razgovarali sa Zdravkom Marićem?

Pitao sam ga za savjet oko mirovinskih fondova. Mislio sam da je on za njih nadležan. To nam je važno jer su oni i dalje u vlasničkoj strukturi Bluesun Hotela. Zanimalo me što ministar o tomu misli. Bio je vrlo pozitivan. Rekao mi je da traže investicije i dobre partnere. Bio je ljubazan i spojio me s njihovim predstavnicima. Susreli smo se i imali jedan veliki pozitivan sastanak. Svako malo ga nazovem, pitam ga kako je i kako mu je obitelj, popričamo o malim stvarima. Nijednom ga nisam upitao ni o jednom projektu.

NACIONAL: Koji je bio najveći rizik koji ste poduzeli u životu?

Svakako posao elektroničke trgovine. Nisam htio to tržište prepustiti Amazonu. U ranija vremena vojske bi ušle i osvajale zemlje. Danas se to promijenilo. Sve je u ekonomiji. Amazon je okupirao Ameriku. To je najveća kompanija, jedina koja se usudila prijetiti Bijeloj kući. Duboko u sebi nisam htio dopustiti da se to dogodi i u našim zemljama. Pa sam to rekao djeci, zatim otišao kod našeg premijera i rekao mu da želim pokrenuti taj posao. On se s time suglasio. Imao sam tada 58 godina, nisam baš neki tehnološki tip, ali volim svoju zemlju. Tjedan dana prije nego što sam pokrenuo taj posao, posjetio me Jeff Bezos. Rekao sam mu: Jeff, ti si pristojan čovjek, ali ja idućeg tjedna pokrećem svoju tvrtku. Nije se udostojio odgovoriti. Sada poslujemo već nekoliko godina, a prošlu godinu završili smo s četiri milijarde dolara prihoda. Još uvijek nismo profitabilni, ali nakon par godina očekujem početak profita. To je budućnost. Nije baš jednostavno inicijalno gubiti novac, održati povjerenje investitora i spriječiti pad cijene dionica. Ali uspijevam u tome. Amazon posluje u Dubaiju, ali konkurencija je dobra stvar. Tako velike kompanije bez konkurencije su opasne. Google zna o vama više nego vi sami. Facebook zna točno koliko vremena gdje provodite, koliko ste u spavaćoj sobi s vlastitom ženom. I nemaju nikakvu konkurenciju.

NACIONAL: Početkom 2000-ih gostovali ste u emisiji „Hardtalk“ kod Tima Sebastiana. Bilo je to nedugo nakon terorističkih napada Al Kaide na SAD i puno ste govorili o prijetnji terorizma. Što se na tom području u zemljama u okruženju Dubaija otad promijenilo, je li ta prijetnja danas barem donekle pod kontrolom u odnosu na tadašnja vremena?

Vlade u ovoj regiji kontinuirano se bore protiv terorizma, ali bile su stidljive kada je trebalo o tome javno govoriti. Sada se to promijenilo. O tomu se otvoreno govori – kako su se protiv islamista borili 25 godina. Teroristi su protiv civiliziranih društava. Mislim da islamisti dolaze iz pakla. Dobra stvar oko naših šeika je u tomu što se nikoga ne boje. Neki od njih doniraju izgradnje crkava drugih religija u našim zemljama. U Dubaiju gradimo katoličke crkve i molitvena mjesta za Židove. Crkve se možda arhitektonski razlikuju, ali bog koji nas gleda odozgo zasigurno vidi da se unutar tih zgrada događa isto. Molimo se za božju milost, za dobrobit vlastitih obitelji. Vjera je ista. Svi volimo svoje majke na jednak način. U tomu je ljepota vjere – želi od nas napraviti bolja ljudska bića. Pa zašto da se onda oko toga svađamo. Moj ujak i unuk nose ime Isus, jedna sestra se zove Marija. Znate što mi je nekoliko godina ranije rekao bivši američki predsjednik Obama? Unatoč svom tom izvanrednom američkom obrazovnom sustavu, požalio mi se da mu nedostaje dobrih, hrabrih, radišnih i lojalnih ljudi. Ali politika je često u poslu podjela među ljudima.