EKSKLUZIVNO: Svjedok progovorio o tome kako je bivši predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon otkrio tajni dogovor hrvatskog premijera i potpredsjednika Uprave MOL Grupe u Splitu
‘Csányi je na utakmici nasamo popričao s Plenkovićem i nakon toga se vratio i rekao Fasimonu da će sve biti u redu’, kaže izvor spreman to posvjedočiti. Uskok je od 2011. istraživao kaznenu prijavu HANFA-e protiv vrhuške MOL-a zbog manipulacije tržištem kapitala i nezakonitog upravljanja Inom. Šef DORH-a Dražen Jelenić 15. studenoga 2019. oduzima predmet Uskoku; 5. veljače 2020. kaznena prijava je odbačena
Bivši predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon pred svjedocima je posredno optužio hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da je, potaknut od potpredsjednika Uprave MOL Grupe Sándora Csányija, iskoristio svoj premijerski utjecaj kako bi tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića potaknuo na pronalaženje načina za odbacivanje ključne kaznene prijave HANFA-e, podnesene protiv MOL-a zbog manipulacija tržištem kapitala i s ciljem da se upravljačka prava u Ini vrate pod kontrolu hrvatske vlade. Sándor Csány bio je obuhvaćen i ozbiljno pritisnut tom kaznenom prijavom, zbog čega je davao iskaz pred hrvatskim istražiteljima.
S brojnim detaljima i širim kontekstom Nacionalu je to koncem proteklog tjedna otkrio izvor koji o tom šokantnom događaju ima neposredna saznanja i spreman je o svemu svjedočiti na sudu.
Prema njegovim navodima, Fasimon je pred svjedocima rekao da su se Plenković i Csányi oko toga usuglasili razgovarajući nasamo tijekom nogometnog susreta reprezentacija Hrvatske i Mađarske na Poljudu, održane 10. listopada 2019. u Splitu.
Nacionalov izvor koji o tome ima precizna saznanja ovako je opisao što je Fasimon izjavio pred svjedocima:
“Fasimon je pred svjedocima rekao da je MOL u dogovoru s nekima od političara očekivao da se pitanje kaznene prijave HANFA-e oko nezakonitog trgovanja dionicama Ine riješi do sredine rujna 2019., a kako nije bilo tako, Csányi je na utakmici Hrvatska-Mađarska 10. listopada 2019. nasamo popričao s Plenkovićem. I nakon toga se vratio i rekao Fasimonu da će sve biti u redu.”
Premijer Plenković i potpredsjednik MOL Grupe Sándor Csányi pratili su utakmicu Hrvatska-Mađarska iz prvog reda, a poslije toga su popričali. FOTO: Igor Soban/PIXSELL
Taj izvor tvrdi da je upravo razgovor Plenkovića i Csányija rezultirao odbačajem obiju kaznenih prijava koje je podnijela HANFA te da je cijela operacija izvedena na izuzetno prljav način. Riječ je o istrazi koju je formalno i operativno vrlo temeljito vodio USKOK.
Nove su to informacije koje najizravnije dosad hrvatskog premijera guraju u zonu ozbiljne sumnje da je obnašajući premijersku dužnost, zloupotrijebio svoj položaj na štetu ključnih hrvatskih energetskih interesa, a posljedično i nacionalne sigurnosti. I to tako što je izvršio pritisak na pravosudnu instituciju.
Pritisnut četirima optužnicama protiv bivših ministara u svojoj vladi, Plenković je upravo prošloga tjedna dao znakovitu izjavu koja pokazuje da sve manje vodi računa o prikrivanju svoje sklonosti prema relativiziranju njihova angažmana te vrši pritisak na pravosuđe u situacijama kada mu to politički ne odgovara. Suočen s novinarskim upitom da komentira podizanje tih optužnica, izjavio je sljedeće: „Što se tiče ovoga, to je stav DORH-a, sad ćemo ići dalje pa će se vidjeti što će na kraju od svega toga biti.“
Potvrde li se navodi spomenutog Nacionalova izvora, to će otkriće najizravnije dosad staviti hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u središte odluka o sudbini hrvatske strateške kompanije Ine koje idu izravno u korist mađarskog MOL-a. I ujedno otvoriti pitanje je li premijer Plenković u donošenju tih odluka bio pod izravnim utjecajem najviše pozicioniranih ljudi MOL Grupe te je li i kako u korist MOL-a utjecao na najosjetljivije istrage USKOK-a i pravosudne procese.
Prvi put je to da se premijera Plenkovića dovodi u izravnu vezu i odnos s jednim visokim čelnikom MOL Grupe – što se nije dogodilo, barem formalno, otkad je bivši premijer Ivo Sanader snimljen na tajnom sastanku s predsjednikom Uprave MOL-a Zsoltom Hernádijem u zagrebačkom restoranu Marcellino 19. listopada 2009., što je rezultiralo i najvećim i najvažnijim pravosudnim procesom u povijesti Hrvatske – onim u kojem je jedan hrvatski premijer optužen, a sada i pravomoćno osuđen za primanje mita.
Punih deset godina nakon tog snimljenog sastanka Ive Sanadera i Zsolta Hernádija, 10. listopada 2019. godine, hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila je u Splitu jednu od svojih uvjerljivih pobjeda. U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2020., u skupini E, Hrvatska je zabila tri gola protiv reprezentacije Mađarske, dok Mađarska nije zabila nijedan gol. Barem na travnjaku.
No Mađarska je u ozračju te utakmice zadala Hrvatskoj puno jači udarac i zabila “gol”, i to, po navodima svjedoka s neposrednim saznanjima, uz asistenciju hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.
Naime, tijekom te veličanstvene utakmice odvijala se jedna druga “utakmica” koja je za Hrvatsku i njezino gospodarstvo imala daleko značajnije posljedice od onih sportskih, a nije bila ni sportska ni veličanstvena.
‘Fasimon je pred svjedocima rekao da je MOL u dogovoru s nekima od političara očekivao da se pitanje kaznene prijave HANFA-e oko nezakonitog trgovanja dionicama Ine riješi’, tvrdi Nacionalov izvor
Hrvatski premijer Andrej Plenković tog je 10. listopada 2019. godine, dok se na splitskom Poljudu odvijala utakmica Hrvatska-Mađarska kojoj su prisustvovali i neki od najvažnijih ljudi u državi i u HDZ-u, obavio je povjerljivi razgovor s jednim visokorangiranim gostom iz Mađarske. Taj gost, kao i Plenković, pratio je utakmicu iz prvoga reda svečane lože na centralnom dijelu zapadne tribine stadiona Poljud. Taj gost bio je potpredsjednik Uprave MOL Grupe Sándor Csányi, milijarder, po mnogim listama najbogatiji Mađar i jedan od najmoćnijih ljudi u Mađarskoj, ujedno i predsjednik Uprave mađarske OTP banke, danas vrlo aktivne u akvizicijama s hrvatskim poljoprivrednim zemljištem i zainteresirane za kupnju Belja, koje pod sobom ima ogromne poljoprivredne površine.
Csányi je formalno tu utakmicu pratio jer je veliki zaljubljenik u nogomet te od 2010. obnaša i funkciju predsjednika Mađarskog nogometnog saveza, a također je bio član Izvršnog odbora UEFA-e te je 2019. izabran i za potpredsjednika UEFA-e, a od 2018. obnaša i funkciju potpredsjednika FIFA-e. U prvom redu svečane lože Poljuda Csányi je bio smješten između Davora Šukera, tadašnjeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, i Branka Miške, bivšeg predsjednika HNS-a. No glavni razlog Csányijeva dolaska na utakmicu nije bio nogomet ni druženje sa Šukerom i Mikšom, već prvorazredno političko i pravosudno pitanje. Subjekt njegova interesa sjedio je dva mjesta dalje i bio je to premijer Plenković.
Csányi je u tom trenutku bio i protagonist jedne velike USKOK-ove istrage u ključnom predmetu na temelju kojeg je Republika Hrvatska imala mogućnost vratiti MOL-u nezakonito predana upravljačka prava nad Inom. Tu je prijavu još 2011. godine predala HANFA-a – Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.
O problematici kaznenih prijava koje je protiv MOL-a podnijela HANFA, pred svjedocima je govorio i bivši predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL
HANFA je te 2011. podnijela kaznenu prijavu protiv najviše pozicioniranih ljudi MOL-a, predsjednika Uprave Zsolta Hernádija i potpredsjednika Uprave Sándora Csányija, zapravo cijele Uprave MOL-a i više njima podređenih osoba, i to zbog manipulacije tržištem kapitala i nezakonitog upravljanja Inom.
U fokusu prve, možda i najvažnije istrage bio je paket tajnih dionica Ine s kojima je MOL zapravo nezakonito htio steći većinski paket od preko 50 posto vlasništva nad strateškom hrvatskom naftnom kompanijom. Istraga po toj kaznenoj prijavi provodila se više godina, i to uz međunarodnu pravnu pomoć, tijekom istrage ispitan je i Sándor Csányi i upravo je ta prijava vrha MOL-a, uključujući i Csányija, predstavljala najveći problem, možda čak i veći od sudskog postupka protiv Zsolta Hernádija i bivšeg premijera Ive Sanadera. Tim više što je Visoki upravni sud još 31. ožujka 2015. donio odluku kojom je potvrdio da je u tom slučaju bila riječ o nezakonitom manipuliranju tržištem.
Upravo u listopadu 2019. USKOK je i službeno zaprimio rezultate međunarodnih istraga provedenih u stranim državama, koje je još ranije zatražio na temelju međunarodne pravne pomoći. Rezultati tih međunarodnih istraga prevedeni su na hrvatski jezik te je nakon njihove analize i povezivanja s rezultatima ranije provedenih izvida o utvrđenjima koja slijede iz provedenih izvida, u listopadu 2019. o rezultatima provedene istrage obaviješten i DORH, što je Nacionalu još ranije DORH i službeno potvrdio.
Tijekom utakmice Hrvatska-Mađarska 10. listopada 2019. na splitskom Poljudu, u kojoj je Hrvatska zabila Mađarskoj tri gola, potpredsjednik Uprave MOL-a Sándor Csányi, ujedno šef Mađarskog nogometnog saveza, sjedio je između tadašnjeg šefa HNS-a Davora Šukera i bivšeg šefa HNS-a Branka Mikše. FOTO: Igor Soban, Slavko Midzor/PIXSELL
To je značilo da je USKOK na temelju toga trebao donijeti konačnu odluku o prijavama protiv čelnih ljudi MOL-a, uključujući i Csányija.
Vrh MOL-a zato je pod svaku cijenu želio maknuti i poništiti tu prijavu.
Upravo u to vrijeme odvijala se utakmica Hrvatska-Mađarska i na marginama te utakmice sastali su se Plenković i Csányi. Mjesec dana nakon te utakmice tadašnji glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić donio je odluku da se prijave HANFA-e prebace niže rangiranom Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koje je 5. veljače 2020. odbacilo kaznene prijave.
Nacional je još ranije, na temelju razgovora s više visokih pravosudnih izvora, pisao o tome kako je Jelenić tu operaciju proveo pod političkim pritiskom.
Sándor Csányi je milijarder, po mnogim listama najbogatiji Mađar i jedan od najmoćnijih ljudi u Mađarskoj, ujedno i predsjednik Uprave mađarske OTP banke, ali i potpredsjednik FIFA-e i UEFA-e
Da su vodeći ljudi MOL-a tu prijavu smatrali najopasnijom za svoje poslovne interese i reputaciju tvrtke, posvjedočilo je za Nacional više izvora iz poslovnih i političkih krugova bliskih Ini. No Nacional je sada došao do saznanja da je o toj problematici kaznenih prijava koje je protiv MOL-a podnijela HANFA, pred svjedocima govorio i bivši predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon, čovjek koji je nedavno morao otići iz Ine zbog velike plinske afere u kojoj je ta kompanija na trgovini plinom opljačkana za najmanje milijardu kuna.
Nacionalov izvor koji o tome ima precizna saznanja potvrdio je da je Fasimon itekako bio upoznat s političkim lobiranjima i nastojanjima da se ta prijava povuče.
Po svemu sudeći, ta se prijava s obzirom na to da ju je podnijela HANFA kao službeno tijelo Republike Hrvatske, možda i čuvala kao svojevrsno “posljednje oružje” koje Hrvatska kao država može upotrijebiti protiv MOL-a. No nakon razgovora Plenkovića i Csányija na Poljudu, ta je prijava na još uvijek misteriozan način odbačena.
Budući da USKOK nije želio stati iza odbačaja kaznene prijave, tadašnji glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić izvršio je pritisak da se te prijave, na kojima je godinama radio USKOK, prebace na nižerangirano Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, koje ih je potom i odbacilo.
Tadašnji glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić oduzeo je USKOK-u predmet dviju HANFA-inih kaznenih prijava, jer USKOK, na čijem je čelu Vanja Marušić, nije želio stati iza odbačaja tih kaznenih prijava. FOTO:
Više pravosudnih izvora još je krajem prošle godine za Nacional ustvrdilo da je Jelenić to učinio pod pritiskom politike, to jest Banskih dvora, ili barem osluškujući njihove želje. To je bilo u vrijeme nakon što je postalo jasno da je Vlada odigrala posljednji čin u farsi oko, kako se to i službeno pokazalo, lažnog Plenkovićeva obećanja da će Hrvatska otkupiti dionice Ine od MOL-a. Jedan od visokopozicioniranih izvora iz pravosudnih krugova za Nacional je u listopadu 2021. iznio dramatične informacije:
“Odbačaj kaznene prijave HANFA-e protiv čelnika MOL-a Zsolta Hernádija, Sándora Csányija i ostalih, zbog nezakonitog upravljanja Inom i manipulacije tržištem kapitala, najsramotnija je i najprljavija operacija DORH-a. Riječ je o prijavi na kojoj je godinama radio visokospecijalizirani tim iz USKOK-a da bi odjednom predmet bio prebačen na odlučivanje Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, čiji šef Krunoslav Stjepan Rajačić nije imao hrabrosti suprotstaviti se tome i vratiti predmet na odlučivanje USKOK-u. Umjesto toga, on je na sebe preuzeo teret odbacivanja te prijave. A to je bila isključivo politička odluka. HDZ je štitio Mađare, a DORH je štitio HDZ. Šef Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu Krunoslav Stjepan Rajačić, koji je na to mjesto došao tek nekoliko mjeseci ranije iz Zlatara, samo je poslušno proveo tu odluku.”
Te kaznene prijave, tvrdilo je za Nacional više izvora iz visokih pravosudnih krugova, nisu smjele biti odbačene jer je postojao niz dokaza za podizanje optužnice pa zato USKOK, koji je godinama radio na tom predmetu, nije formalno stao iza odbačaja tih prijava, već je to u suglasnosti s Draženom Jelenićem učinilo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na čelu s javnosti malo poznatim Krunoslavom Stjepanom Rajačićem, čovjekom koji je svega nekoliko mjeseci prije toga radio u građanskom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru da bi potom strelovito avansirao na čelno mjesto najvažnijeg odvjetništva u zemlji.
DORH je u listopadu 2019. dobio prijevod i analizu rezultata međunardone istrage temeljem koje je USKOK trebao odlučiti o kaznenim prijavama. Vrh MOL-a to je pod svaku cijenu htio spriječiti
Da je riječ o jednom od najvećih pravosudnih skandala kojim je zapravo potkopan desetogodišnji rad USKOK-a na predmetu Ina-MOL, potvrdilo je tada za Nacional više izvora iz pravosudnih krugova, ali su oni pritom iznijeli i tvrdnje da najveću krivnju snosi upravo Dražen Jelenić.
Prijava HANFA-e – to jest dvije kaznene prijave protiv vodećih osoba MOL-a, jedna za manipuliranje tržištem kapitala, a druga za nezakonito upravljanje Inom – za Hrvatsku je bila od iznimnog značenja jer ju je podnijela službena, ali neovisna financijska institucija, odnosno neovisno regulatorno tijelo. U trenutku podnošenja prijave na čelu HANFA-e bio je Ante Samodol, ujedno bivši član Uprave Zagrebačkog holdinga. Ta je prijava, prema tvrdnjama više Nacionalovih izvora, bila iznimno dobro pripremljena i obrazložena i mogla je čak i poslužiti Vladi kao temelj za rušenje sramotne predaje upravljačkih prava nad Inom mađarskom MOL-u u režiji bivšeg premijera Ive Sanadera. HANFA je u svojoj prijavi, naime, dokazala da MOL upravlja Inom nezakonito, zaobilazeći zapravo Upravu tvrtke, koja jedina po zakonu smije donositi odluke, no u stvarnosti je MOL donošenje ključnih odluka prebacio na izvršne direktore koji su bili izravno pod ingerencijom MOL-a. Argumenti izneseni u toj prijavi, čiji je sadržaj prije toga bio objavljen i u službenom izvješću HANFA-e, mogli su Vladi poslužiti i kao “oružje” u borbi protiv otimačine koju nad Inom provodi MOL. Međutim, u Vladi očito nisu ni tražili “oružje” protiv MOL-a.
Da je riječ o iznimno osjetljivoj prijavi, potvrđuje i činjenica da je DORH o tome odlučivao sve do 2020. godine. Odnosno, kako su tvrdili Nacionalovi izvori, izbjegavao odlučiti.
Potpredsjednik Uprave MOL Grupe Sándor Csányi, kao i tadašnji predsjednik Uprave Ine Zoltán Áldott, obuhvaćeni su prijavom HANFA-e i ispitani u istrazi USKOK-a, a 2013. sudjelovali su u pregovorima s Vladom. FOTO:
Dvojica sugovornika iz pravosudnih krugova čiji smo identitet morali zaštititi, kao i pozicije s kojih dolaze, nisu jedini koji su tvrdili da je bilo političkih pritisaka na DORH zbog te HANFA-ine kaznene prijave protiv čelnika MOL-a. Istu informaciju Nacionalu je u listopadu prošle godine potvrdio i izvor koji je s USKOK-om izravno komunicirao upravo po pitanju odnosa Ine i MOL-a, pa i oko te prijave koju je podnijela HANFA. Tom izvoru se visokopozicionirana osoba iz USKOK-a također požalila na velike pritiske u tom predmetu. No čelni ljudi USKOK-a evidentno nisu željeli na sebe preuzeti odgovornost zbog odbacivanja te prijave.
Treći izvor, iz upućenih odvjetničkih krugova, Nacionalu je tada precizno pojasnio zbog čega Općinsko državno odvjetništvo uopće nije smjelo odlučivati o HANFA-inoj prijavi:
“Riječ je o kaznenom djelu koje je uključivalo pojam zločinačko udruživanje, a to nije u nadležnosti Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu. To vam je kao da Općinsko državno odvjetništvo odbaci prijavu za ubojstvo ili ratni zločin, a i u jednom i u drugom slučaju nadležno je Županijsko državno odvjetništvo.”
U vrijeme kad je odluka donesena Krunoslav Stjepan Rajačić bio je tek nekoliko mjeseci šef Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, a na tu je poziciju došao iz Zlatara. Drugim riječima, postavlja se pitanje je li se ikada u svojoj karijeri sreo s tako kompleksnim predmetom. Upravo je na Rajačića bivši glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić uputio poznatog oftalmologa Nikicu Gabrića (čemu svjedoče poruke koje je Gabrić objavio) kad mu je on prvi put htio prijaviti pokušaj iznude, a riječ je o slučaju koji je na koncu doveo do Jelenićeve smjene zbog Nacionalova otkrića da je bio mason. Smjena Jelenića dogodila se dva tjedna nakon što je Rajačić na svoja leđa prebacio odbacivanje HANFA-ine prijave.
‘Postova banka A.S. (iz Slovačke) financirala je kupnju dionica Ine d.d. od strane društva Uprecht Investment Limited s Cipra preko ugovora o repo transakcijama, pri čemu je ugovor zaključen 30. prosinca 2010.’
Iz DORH-a su, međutim, inzistirali na tvrdnji da je u slučaju HANFA-e riječ o predmetu “iz stvarne i mjesne nadležnosti” Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu.
Ako je to tako, logično je zapitati se zašto onda i slučajevi poput, primjerice, slučaja glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića ili afere JANAF, nisu bili u “stvarnoj i mjesnoj” nadležnosti Općinskog državnog odvjetništva, već se njima bavio i još uvijek se bavi USKOK.
Štoviše, iz odgovora koji je DORH u listopadu prošle godine dostavio Nacionalu u startu je proizlazio niz nelogičnosti. HANFA je prvu prijavu podnijela u svibnju, a drugu u rujnu 2011. godine. Nije bila riječ o neozbiljnoj anonimnoj prijavi, već o prijavi koju je podnijela jedna službena institucija hrvatske države i koju je trebalo shvatiti vrlo ozbiljno. DORH je u to vrijeme prijavu i shvatio ozbiljno. Odmah po zaprimanju prijava, kako tvrde, dostavili su ih na postupanje Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu s obzirom na to da su “prijavljena kaznena djela iz stvarne i mjesne nadležnosti” tog odvjetništva.
Dvije kaznene prijave HANFA-e protiv vodećih ljudi MOL-a podnio je u svibnju i studenome 2011. tadašnji šef HANFA-e Ante Samodol. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL
Da bi potom, kako su sami ustanovili, “na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu 21. prosinca 2012. glavni državni odvjetnik (tada je to bio Mladen Bajić, op.a.) rješenjem odredio da se postupanje povodom navedenih kaznenih prijava povjerava USKOK-u i to do donošenja državnoodvjetničke odluke”.
Izvori iz pravosudnih krugova objasnili su za Nacional zašto je došlo do promjene nadležnosti: “Sama kaznena djela navedena u prijavi, kad govorimo o nezakonitom upravljanju i trgovanju dionicama, u nadležnosti su Općinskog državnog odvjetništva. No nakon provedenih izvida utvrđena je sumnja u organizirano zločinačko udruživanje, čime nadležnost preuzima USKOK, što mu i samo ime govori, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala. Osim toga, taj se predmet logično vezivao uz slučaj Ina-MOL na kojem je radio USKOK.”
Iz DORH-a su ovako u listopadu prošle godine pojasnili zašto je predmet prebačen na postupanje USKOK-u:
“Radi provođenja izvida i eventualno dokaznih radnji jer je Ured radeći na predmetima protiv okrivljenika I. S. (bivši premijer Ivo Sanader i sudski postupak u kojem je optužen za primanje mita radi prepuštanja upravljačkih prava u Ini mađarskom MOL-u, op.a.) zbog više kaznenih djela u cijelosti bio upoznat s postupkom prodaje dionica Ine.”
‘Riječ je o kaznenom djelu koje je uključivalo pojam ‘zločinačko udruživanje’, a to nije u nadležnosti Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu. To vam je kao da ODO odbaci prijavu za ubojstvo ili ratni zločin’
U njihovu odgovoru navodilo se i da je USKOK od 2012. do 2019. godine provodio izvide i dokazne radnje te da su u tom razdoblju „upućene zamolnice za međunarodnom pravnom pomoći prema više zemalja, od relevantnih tijela su pribavljeni kompletni spisi vezani uz postupanja koja su prethodila podnošenju kaznenih prijava, a putem PNUSKOK-a proveden je velik broj obavijesnih razgovora“.
Nacionalovi izvori iz pravosudnih krugova tvrdili su da je najveći dio tih radnji bio proveden u prvoj fazi istrage te da su tada istražitelji USKOK-a putovali u Mađarsku kako bi ispitali glavnu osobu i jednog od najvećih dioničara MOL-a Sándora Csányija, ujedno i člana Upravnog odbora tvrtke. Upravo s njim razgovarao je Plenković na Poljudu.
No USKOK je prikupio i niz drugih dokaza i dokumenata iz stranih država.
Ono što su iz DORH–a službeno potvrdili, zaprimljeni dokumenti su prevedeni te je nakon njihove analize i povezivanja s rezultatima ranije provedenih izvida o utvrđenjima koja slijede iz provedenih izvida, u listopadu 2019. o rezultatima provedene istrage obaviješten i DORH. Iz DORH-a su naveli:
“S obzirom na to da su izvidi i dokazne radnje okončani, sukladno odluci glavnog državnog odvjetnika iz studenoga 2019. godine (tu je funkciju u tom trenutku obavljao Dražen Jelenić, op. a.) USKOK je cjelokupan kazneni predmet 15. studenoga 2019. dostavio na daljnje postupanje Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom državnom odvjetništvu.”
Sastanak premijera Plenkovića i Sándora Csányija održan je 10. listopada 2019., punih deset godina nakon spornog sastanka bivšeg premijera Ive Sanadera i šefa MOL-a Zsolta Hernádija 19. listopada 2009.. FOTO: Zeljko Lukunic/PIXSELL
DORH je, dakle, lani i službeno potvrdio da je odluku o tome da se predmet s USKOK-a vrati nazad Općinskom državnom odvjetništvu, donio glavni državni odvjetnik, a u to vrijeme to je bio Dražen Jelenić.
Izvori iz pravosudnih krugova izjavili su za Nacional da je USKOK imao ovlasti i sam odbaciti kaznenu prijavu, ali da nije bilo osnove za odbačaj te da USKOK iza takve sramotne odluke nikada ne bi stao.
No zato je iza odluke stao Krunoslav Stjepan Rajačić, s Jelenićem koji je tu odluku morao odobriti. Time je Jelenić, kako tvrde pravosudni izvori, sudjelovao u dvjema katastrofalnim i skandaloznim odlukama – prvoj da se predmet s USKOK-a prebaci na Općinsko državno odvjetništvo, a potom da se donese odluka o odbačaju kaznenih prijava. I time zapečatio sudbinu predmeta Ina-MOL.
Kako su tvrdili u DORH-u, ODO u Zagrebu je nakon razmatranja cjelokupnog spisa, 5. veljače 2020. donio rješenje o odbačaju kaznenih prijava, o čemu je pismeno obavijestio i HANFA-u kao podnositelja prijave. Zanimljiva je podudarnost da je ODO Zagreb odluku o odbacivanju kaznenih prijava HANFA-e donio svega dva tjedna prije negoli je Jelenić dao ostavku zbog Nacionalova otkrića da pripada masonskoj loži.
Razgovor Plenkovića i Csányija odvio se nakon što je do tada Plenković već napravio niz poteza u korist MOL-a – najvažniji je bio Plenkovićeva naredba da se potpiše memorandum o izvozu hrvatske nafte
O odbacivanju kaznene prijave u veljači 2020. godine hrvatska javnost uopće nije bila obaviještena ni službeno ni neslužbeno, informacija se očito držala u strogoj tajnosti pa je i do Nacionala tada došla tek nakon nekoliko mjeseci. No u listopadu 2021., kad je Nacional dobio nove informacije, izričito se tvrdilo da je riječ o odluci na koju je utjecala politika i koja nije donesena u skladu s podjelom nadležnosti u DORH-u.
Sada, godinu dana kasnije, otkriće o tajnom razgovoru premijera Andreja Plenkovića i jednog od glavnih osumnjičenih po toj prijavi, potpredsjednika MOL-a Sándora Csányija, daje vrlo jasan pravac prema osobama od kojih su dolazili ti politički pritisci.
Taj njihov razgovor odvio se nakon što je do tada Plenković već napravio niz poteza koji su išli izravno u korist mađarskog MOL-a – najvažniji od tih poteza bila je Plenkovićeva naredba iz kolovoza 2018. tadašnjem ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću da supotpiše Memorandum o razumijevanju između Ine i JANAF-a, kojim su omogućeni zatvaranje Rafinerije Sisak i izvoz hrvatske nafte u Mađarsku. Da je Plenković tu naredbu dao na sastanku u Vladi, potvrdio je nedavno na svjedočenju pred Antikorupcijskim vijećem Hrvatskog sabora bivši predsjednik Uprave JANAF-a Dragan Kovačević, koji je prisustvovao tom sastanku.
O odbacivanju kaznene prijave u veljači 2020. godine hrvatska javnost uopće nije bila obaviještena ni službeno ni neslužbeno, informacija se očito držala u strogoj tajnosti, a prvi ju je objavio Nacional
Nakon toga, u veljači 2019. Plenkovićeva vlada u Sabor je po hitnoj proceduri poslala Prijedlog izmjena Zakona o Ini kojima se de facto omogućavalo MOL-u stjecanje više od 50 posto dionica Ine – a riječ je bila o 1,6 dionica Ine koje se nalaze na skrbničkim računima, a o čemu je u tijeku bila istraga.
Osim motiva koji bi vodili Plenkovića u donošenju takve odluke, sada se otvara za njega još neugodnije pitanje o tajnim kontaktima s ljudima iz vrha MOL-a.
Nacional je pokušao stupiti u kontakt s glasnogovornikom Vlade Markom Milićem vezano uz ovu i druge teme, ali se on oglušio.
Vlada po hitnoj proceduri gurala izmjene Zakona o Ini koje omogućuju MOL-u legaliziranje tajne dionice
Još u veljači 2019. Nacional je pisao o tome kako su izmjene Zakona o privatizaciji Ine, koje je Vlada tada poslala na izglasavanje u Sabor po hitnom postupku, zapravo omogućavale MOL-u da stekne više od 50 posto dionica Ine te da su te izmjene izravno u suprotnosti s pravomoćnim sudskim odlukama hrvatskih sudova. Naime, 1,6 dionica Ine koje se nalaze na skrbničkim računima, a koje bi MOL-u donijele stjecanje većinskog udjela od preko 50 posto nad hrvatskom naftnom kompanijom, bile su predmet istrage Uskoka, a Visoki upravni sud još je 31. ožujka 2015. donio odluku kojom je potvrdio da je u tom slučaju bila riječ o nezakonitom manipuliranju tržištem. Uskok je u tom slučaju provodio istragu temeljem kaznene prijave HANFA-e protiv čelnih ljudi MOL-a, a prema neslužbenim informacijama koje je tada dobio Nacional, došlo je do pomaka u istrazi, i to temeljem međunarodne razmjene informacija. Glasnogovornik Uskoka Vuk Đuričić u veljači 2019. o istrazi je rekao tek sljedeće:
“Povodom Vašeg upita, obavještavamo Vas da se u predmetnom slučaju (kaznena prijava HANFA-e) provode izvidi putem međunarodne pravne pomoći o kojima, s obzirom na to da su izvidi sukladno zakonskim odredbama tajni, ne dajemo informacije.”
No indikativan je bio i odgovor Uskoka na pitanja hoće li DORH i Uskok reagirati na tada predložene izmjene Zakona o privatizaciji Ine, jesu li zaprimili ijednu kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u Vladi zbog predloženih izmjena i jesu li o tome dužni otvoriti istragu po službenoj dužnosti. Iako su naglasili da se Uskok ne može baviti zakonskim izmjenama, jasno su naznačili da bi on ipak neizravno mogao postati predmet njihova interesa:
“Interes Uskoka isključivo se odnosi na eventualni utjecaj izmjena Zakona o privatizaciji Ine na kazneni predmet u kojemu je pred Županijskim sudom u Zagrebu u tijeku rasprava protiv okrivljenih I. Sanadera i Z. Hernádija zbog počinjenja kaznenih djela primanja i davanja mita.”
To znači da bi se premijer Andrej Plenković, koji je forsirao zakonske izmjene unatoč brojnim kritikama, unatoč sudskim presudama i unatoč istrazi koja se tada još uvijek vodila, mogao suočiti s još većim problemima, a hrvatskoj javnosti, ali i članovima HDZ-a trebao bi objasniti zbog čega je osobno omogućio MOL-u legaliziranje nezakonito stečenih dionica koje su bile i predmet međunarodnih istraga. Kao što je Nacional pisao početkom veljače 2019., Plenković je forsirao donošenje zakona po hitnom postupku iako su prethodne vlade imale usvojene odluke da se u takve zakonske izmjene neće ići dok ne završi sudski postupak bivšem premijeru Sanaderu, kojeg je Uskok teretio da je predao upravljačka prava nad Inom mađarskom MOL-u u zamjenu za mito. Ta presuda postala je pravomoćna tek kasnije.
Kaznena prijava HANFA-e otkriva kako se MOL preko skrbničkih računa dokopao 1,6 posto skrivenih dionica Ine koje je u ključnom trenutku htio aktivirati da bi prešao prag od 50 posto dionica Ine
Nacionalovi izvori upozoravali su na to da su kaznena djela za koja se u prijavama teretilo grupu mađarskih menadžera lako dokaziva i da je bilo vrlo lako utvrditi njihovu stvarnu odgovornost za manipuliranje tržištem, odavanje poslovne tajne i prikrivanje činjenice da su Mađari zloupotrijebili povlaštene informacije koje su imali prilikom kupovine dionica Ine. Tvrdili su da su HANFA-ine kaznene prijave bile vrlo profesionalno pripremljene i kvalitetno i vrlo opširno obrazložene i argumentirane.
HANFA je te 2011. podnijela dvije kaznene prijave DORH-u, od kojih je jedna bila “zbog osnovane sumnje da su odgovorne osobe u MOL-u počinile kazneno djelo manipulacije tržištem”, a drugu je podigla zbog sumnje na „prijevaru u gospodarskom poslovanju”.
Kaznenom prijavom bili su obuhvaćeni i tadašnji predsjednik Uprave Ine Zoltán Áldott i predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor MOL-a Zsolt Hernádi, ali i drugi visokopozicionirani šefovi MOL-a. Među njima su bili i članovi Nadzornog odbora MOL-a Ferenc Horvath, Jozsef Molnar, György Mosonyi i Oszkár Világi, ali i potpredsjednik Upravnog odbora MOL-a Sandor Csányi, koji je slovio za jednog od moćnijih ljudi u Mađarskoj. Po toj prijavi dugo se nije ništa događalo, a onda su 2013. Sandor Csányi i drugi s popisa po nalogu Uskoka ispitani u policiji u Novom Zagrebu. Bilo je to u jeku pregovora Vlade i MOL-a. No potom je istraga ponovno stala jer su se čekale informacije putem međunarodne pravne pomoći. Čini se da su te informacije 2019. godine napokon stigle do Uskoka i da je istraga tada ušla u novu fazu – koja je naprasno prekinuta oduzimanjem tog predmeta USKOK-u.
Prva od dviju najkonkretnijih i najozbiljnijih prijava protiv MOL-ovih predstavnika odnosila se na javnu ponudu za otkup dionica od malih dioničara Ine, koju je MOL objavio u prosincu 2010. u nastojanju da osigura natpolovičnu većinu dionica i tako legalizira upravljačka prava u Ini koja je godinu ranije MOL stekao pod sumnjivim okolnostima zahvaljujući dogovoru između Zsolta Hernádija i bivšeg premijera Ive Sanadera.
Malim dioničarima tada je nuđena otkupna cijena od 2800 kuna po dionici, što je bila cijena identična onoj iz 2008., no HANFA je u tijeku istrage i uz pomoć međunarodnih regulatora saznala da su Mađari u isto vrijeme preko trećih strana, odnosno skrbničkih računa na Cipru i u Slovačkoj, pokušavali otkupiti dodatne dionice koje bi im osigurale natpolovičnu većinu, ali su ovoga puta prodavateljima nudili znatno veću cijenu po dionici – čak 4000 kuna.
Hanfa je, naime, 2011. izdala rješenje kojim je ustanovljeno da je MOL manipulirao tržištem protivno zabrani iz članka 465. Zakona o tržištu kapitala, tako da je Općom ponudom za kupnju dionica Ine, objavljenom 15. prosinca 2010. i kasnije putem medija, širio informacije koje daju lažne i obmanjujuće signale u pogledu namjeravanog cilja stjecanja dionica Ine, znajući da su te informacije lažne i obmanjujuće. To je značilo da je MOL lažno prikazao namjeru prodaje Ininih dionica, a Zakon o tržištu kapitala jasno nalaže da cilj mora biti transparentno naveden. U ovom slučaju MOL je službeno prikazao jedan cilj, dok je u pozadini cilj bio njegovo stjecanje više od 50 posto dionica Ine. Time je zaobiđen Zakon o preuzimanju dioničkih društava koji precizno regulira uvjete pod kojima netko može steći više od 50 posto udjela u nekoj kompaniji. MOL se žalio na rješenje HANFA-e, ali je Visoki upravni sud njegovu tužbu odbacio i potvrdio rješenje HANFA-e.
U opsežnoj istrazi koju je provela i uz međunarodnu pravnu pomoć, HANFA je utvrdila da se u vrijeme trajanja Opće ponude MOL-a za kupnju Ininih dionica, pod oznakom INA-R-A- 2010. na Zagrebačkoj burzi pojavilo društvo Convergex, globalni broker koji je dionice Ine kupovao putem investicijskog društva Interkapital vrijednosni papiri iz Zagreba. Od 21. prosinca 2010. do 24. ožujka 2011. Convergex je za svoje klijente kupio čak 161.411 dionica Ine u ukupnoj vrijednosti 531.725.617,70 kn (odnosno više od pola milijarde kuna). Te su dionice potom u najvećem dijelu bile pohranjene na zbirnom skrbničkom računu kod Privredne banke Zagreb, u količini od 143.528 dionica, dok je manji preostali broj dionica bio pohranjen na skrbničkim računima u drugim bankama.
Informacije o tijeku tih transakcija HANFA je prikupila od nadzornih tijela za tržište vrijednosnih papira SAD-a, Bermuda, Austrije, Cipra, Britanskih Djevičanskih otoka, Češke i Slovenije, dok su Slovačka i Mađarska otezale s dostavom informacija.
Na temelju tih informacija HANFA je još u ožujku 2011. Uredu za sprečavanje pranja novca Ministarstva financija poslala informacije o indicijama da su neke transakcije vezane uz kupnju dionica Ine izvršene sredstvima čije porijeklo je upitno, odnosno novcem za koji postoji sumnja da je pribavljen nezakonito. Također su ih obavijestili o indicijama da se kroz umreženost sudionika u transakcijama pokušavao prikriti stvarni nalogodavac kupnje dionica.
Sve te sumnje otvorile su se kad se utvrdilo da su krajnji vlasnici dionica Ine kupljenih posredstvom Convergexa bile dvije tvrtke s Cipra, Uprecht Investment Limited i Stomarli Holdings Limited, koje su pritom bile i registrirane na istoj adresi: 59-61 Akropoleos, Savvides Center, prvi kat, apart. 102, Nikozija, 2012, Cipar. Vlasnici tvrtke Uprecht Investment Limited bili su Slovak Boris Carakcier i Bounty Commodities s Britanskih Djevičanskih otoka.
I Uprecht Investment Limited i Stomarli Holdings Limited tvrdile su najprije da su dionice kupile za sebe i svoj račun, no HANFA je nastavila dalje istraživati te je od inozemnih regulatora dobila dodatne zabrinjavajuće podatke. Postojao je veliki nerazmjer između osnivačkog, odnosno temeljnog kapitala obiju tvrtki u odnosu na vrijednost dionica koje su kupile. Jedna tvrtka imala je temeljni kapital od 3921 eura, a druga 1710 eura. Drugim riječima, tvrtke s 20 do 30 tisuća kuna temeljnog kapitala kupile su dionice u iznosu većem od pola milijarde kuna. Također su postojale sumnje o povezanosti osoba iz tih tvrtki s češkom bankom J&T i slovačkom Postova bankom.
Evo što je o tome HANFA u ožujku 2011. napisala Uredu za sprečavanje pranja novca:
“Prema informacijama dostupnim Agenciji, Postova banka a.s. (iz Slovačke) je financirala kupnju dionica INA d.d. od strane društva Uprecht Investment Limited s Cipra preko ugovora o repo transakcijama, pri čemu je ugovor zaključen 30. prosinca 2010. godine. Tom transakcijom društvo Uprecht Investment Limited stekao je 57.867 dionica INA d.d., a vrijednost transakcije iznosila je 24.944.647,03 eura.” HANFA je dalje u svom izvješću navela da je Postova banka u 94-postotnom vlasništvu društva Istrokapital s Cipra, čiji je predsjednik uprave slovački državljanin Mario Hoffman.
Hanfa je o njemu prikupila medijske napise i izvješće Parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva, prema kojima je Mario Hoffman okarakteriziran kao „privatizacijski tajkun” i osoba s jakim vezama u podzemlju. Također su postojale sumnje u korupcijske skandale i pranje novca u nekim prethodnim poslovnim aktivnostima Maria Hoffmana, a sumnjalo se da su one bile i podloga za aktivnosti ruskih investitora.
HANFA je u konačnici o svemu zaključila: “Iz naprijed navedene kronologije događaja proizlaze osnove sumnje da je MOL, koristeći niz povezanih osoba, stjecao dionice društva INA d.d. na uređenom tržištu Zagrebačke burze d.d., prikrivajući pritom svoje vlasništvo nad tim dionicama. Prikrivajući svoje vlasništvo nad ovim dionicama, MOL je od javnosti prikrio svoju namjeru da stekne preko 50 posto dionica INA d.d. i ostvari kontrolu nad društvom u smislu Zakona o trgovačkim društvima. Takva namjera, kada bi bila poznata ulagačkoj javnosti, utjecala bi na cijenu dionice INA d.d. Naime, kada bi ulagačka javnost znala da MOL ima namjeru steći paket dionica INA d.d. od preko 50 posto, mogla bi kvalitetno evaluirati tu informaciju i donositi informirane odluke o ulaganju. Stjecanjem, preko trećih osoba, MOL je zapravo dao signal da on ne kupuje dionice, već neko treći i na taj načinje obmanuo investicijsku javnost koja je ostala bez informacije koja je ključna za donošenje daljnjih investicijskih odluka. Pritom, MOL pokušava ostvariti i protupravnu imovinsku korist, tako da predmetni paket dionica stekne po cijeni koja bi bila niža od one koja po kojoj bi informirani ulagatelji prodavali svoje dionice. Za napomenuti je kako je u ranijoj komunikaciji s javnošću MOL izričito tvrdio kako nema namjeru stjecati dionice INA d.d. na uređenom tržištu, čime je ulagačima dao lažni signal očito usmjeren k prikrivanju pravih namjera.”
MOL je u svibnju 2011. sam u priopćenju za javnost potvrdio da je “1,6 posto Ininih dionica predmet opcijskog sporazuma koji je MOL zaključio”. MOL je zapravo s nekim vlasnicima Ininih dionica sklopio ugovor da mu oni daju neopozivu opciju, ili pravo kupnje tih dionica pod određenim uvjetima, na određeno vrijeme.
No kad je započela istraga, nitko iz kolopleta offshore društava i osoba nije htio priznati da je s MOL-om sklopio opcijski sporazum o Ininim dionicama. Nije se do kraja rasvijetlila ni uloga banke J&T koja je bila zainteresirana i za neka ulaganja u Hrvatskoj, a jedan od ključnih ljudi koji su se spominjali u tim operacijama bio je i lobist MOL-a Josip Petrović, prijatelj iz košarkaških dana bivšeg predsjednika HDZ-a i bivšeg prvog potpredsjednika vlade Tomislava Karamarka. Karamarko je na kraju morao napustiti položaj zbog afere Konzultantica, u kojoj je jedan od protagonista bio i danas pokojni Josip Petrović. U vrijeme dok je Sanader bio na vrhuncu moći i dok je upravljačka prava u Ini predavao MOL-u, Petrović se i s njim intenzivno družio. Jesu li Petrović ili netko treći našli neke skrivene puteve i do predstavnika aktualne vlade?
U drugoj prijavi, onoj za „prijevaru u gospodarskom poslovanju“, MOL se teretilo za nelegalnost upravljanja Inom putem protokola LODO (Lista ovlasti za donošenje odluka) koji uređuje način upravljanja i procese odlučivanja u Ini i o kojem je Nacional već nekoliko puta pisao, a kojim je MOL-u osigurao donošenje važnih poslovnih odluka vezanih uz Inu zaobilazeći Upravu i suodlučivanje hrvatskih članova u njoj. Uz pomoć LODO-a i sustava donošenja odluka koji je protokol propisivao, sve važnije poslovne odluke donosile su se u Budimpešti.
HANFA je tada ponudila čvrste dokaze da Uprava Ine, odnosno, hrvatski članovi Uprave u stvarnosti ne upravljaju kompanijom i nisu u poziciji sudjelovati u odlučivanju, nego to čini MOL putem predsjednika Uprave i članova Odbora izvršnih direktora, čije se postojanje tada kosilo s odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Odbor izvršnih direktora tada je formalno bio osnovan kao savjetodavno tijelo Uprave, no u stvarnosti je bio ključno tijelo koje je odobravalo svaki poslovni potez unutar Ine. Naknadno je, kako bi se postojanje takvoga tijela legaliziralo, ono preimenovano u Vijeće operativnih direktora, ponešto su mu smanjene ovlasti kako bi odgovarale hrvatskoj legislativi (odredbama Zakona o trgovačkim društvima), no ono i dalje ima istu neformalnu funkciju – „preskakanje“ hrvatskih članova Uprave u procesu donošenja ključnih poslovnih odluka.
Što je o prijavama HANFA-e protiv cijelog Upravnog odbora MOL-a govorio DORH
Iz DORH-a je još ranije Nacionalu stiglo ovo objašnjenje HANFA-inih kaznenih prijava:
„HANFA je 2011. godine Državnom odvjetništvu RH ponijela dvije kaznene prijave. Prva je podnesena 23. svibnja 2011. protiv 13 osoba, i to čitavog upravnog odbora MOL-a, samog MOL-a i D. S. (tadašnji glasnogovornik MOL-a Domokos Szollár, op. N.) zbog kaznenog djela protiv tržišta kapitala iz čl. 4. (manipuliranje tržištem) Zakona o kaznenim djelima protiv tržišta kapitala i kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. Kaznenog zakona. Prijavljena postupanja se sadržajno vežu uz opću ponudu MOL-a iz prosinca 2010. za kupnju dionica Ine. Druga prijava je podnesena 26. rujna 2011. protiv 14 osoba odnosno čitavog upravnog odbora MOL-a, same te pravne osobe i dva predsjednika uprave Ine zbog kaznenog djela izdavanja i neovlaštenog pribavljanja poslovne tajne iz čl. 295. Kaznenog zakona te kaznenog djela iz čl. 3. Zakona o kaznenim djelima protiv tržišta kapitala korištenjem, otkrivanjem i preporučivanjem povlaštenih informacija. Prijavljena postupanja se sadržajno vežu uz sustav protoka informacija između Ine d.d. i MOL-a – tzv. INA LODO (Lista ovlaštenja za donošenje odluka u Ini d.d.) koji normira da je, prilikom donošenje raznih odluka u Ini d.d., prije njihova donošenja potrebno da o tome bude obaviješteno odgovarajuće tijelo ili osoba u MOL-u u svrhu konzultacija, traženja prethodne suglasnosti ili postizanja prethodnog dogovora ili samo informiranja.“
Komentari