Kolinda Grabar Kitarović usred kampanje susrela se u zagrebačkoj konobi na povjerljivim konzultacijama s uzdanicom HDZ-ove desnice te ga je unaprijed informirala o dodjeli odlikovanja uglednom istarskom antifašistu

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u tajnosti se neformalno susrela s tehničkim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem. To se dogodilo prošlog petka navečer, nakon što je završio službenim protokolom predviđeni dio njenog radnog dana. Susreli su se u zagrebačkom restoranu Primošten na Prisavlju, iza 21 sat, a zadržali su se najmanje 45 minuta. Hasanbegović je u restoran stigao prije Kolinde Grabar Kitarović, a ondje je boravio u društvu nekih svojih prijatelja.

Kolinda Grabar Kitarović nije na sastanak stigla sama, već je bila u društvu nekih svojih suradnika. Među ostalima, s njom je u društvu bila Bruna Esih, profesorica filozofije i kroatologije koja se bavi suvremenom hrvatskom poviješću. Bruna Esih koautorica je knjige “Čuvari bleiburške uspomene” s Josipom Jurčevićem i Božom Vukušićem, a privukla je pozornost javnosti kao izaslanica Kolinde Grabar Kitarović na Blajburškom polju. Sve to za Nacional su potvrdili neovisni izvori, izravni svjedoci tog sastanka.

Iz više razloga može se tvrditi da se, po svemu sudeći, radilo o unaprijed dogovorenom sastanku. Međutim, dva neovisna izvora, od toga jedan blizak Hasanbegoviću, ispričala su za Nacional da su se Hasanbegović i Kolinda Grabar Kitarović ondje susreli sasvim slučajno i kad se to već dogodilo, onda su se povukli i nakratko porazgovarali.

“PREDSJEDNICA JE STIGLA U TRENUTKU kad je Zlatko Hasanbegović već bio u restoranu. Najprije je u restoran ušao pripadnik njezina osiguranja, a za njim je ušla i predsjednica. Kad ju je ugledao, Zlatko Hasanbegović joj je prišao te su se odvojili na stranu i neko vrijeme razgovarali”, ispričala je za Nacional osoba bliska tehničkom ministru kulture.

Da je teza o slučajnom susretu ipak malo vjerojatna, sugerira i činjenica da je Kolinda Grabar Kitarović tog dana imala prilično gust raspored, koji se odužio do noćnih sati. Prvo je posjetila Novi Marof i Varaždinske Toplice. Nakon susreta s predstavnicima Grada i građanima, predsjednica je u Novom Marofu obišla tvrtku Hajduk plastična ambalaža u tamošnjoj poduzetničkoj zoni. Nakon Novog Marofa predsjednica je u Varaždinskim Toplicama posjetila Etno kuću Krpeta.

Potom se zaputila u Varaždin. Posjet Varaždinu započela je kratkim susretom s varaždinskim biskupom mons. Josipom Mrzljakom, nakon čega je krenula u obilazak Špancirfesta. Posjetila je Park kreative, Trg tradicijskih obrta, Vinski grad te Vindiland.

• ‘ZBOG NJEGOVIH POZNATIH stavova o antifašizmu, predsjednica je željela izbjeći bilo kakve nepredviđene problema ili reakcije s njegove strane’, izjavio je za Nacional izvor blizak Hasanbegoviću

Predvečer je krenula prema Zagrebu. Ako je vjerovati izvoru bliskom Hasanbegoviću, od svih restorana u Zagrebu, nakon dugog protokolom ispunjenog dana u kojem je svakako imala prilike i objedovati, slučajno se zaputila upravo u poznati riblji restoran u kojem je već bio Hasanbegović.

Isti izvor blizak Hasanbegoviću tvrdi da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u tom kratkom neformalnom razgovoru Hasanbegovića informirala i o tome da u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima planira odlikovati jednog poznatog antifašista, što je i službeno objavila na poznatoj Trci na prstenac u Barbanu.

“Predsjednica je znala da će Hasanbegović također prisustvovati Trci na prstenac, a zbog njegovih poznatih stavova o antifašizmu, željela je izbjeći bilo kakve nepredviđene probleme ili reakcije s njegove strane”, tvrdi izvor blizak Hasanbegoviću.

AKO SU TE TVRDNJE TOČNE, iz njih proizlazi da je predsjednica Republike desničarskoj ikoni unaprijed priopćila svoju odluku zbog straha od reakcija na tom dijelu političke scene i zbog želje da se takve potencijalno neugodne reakcije amortiziraju. Izvori bliski Kolindi Grabar Kitarović tvrde da to nipošto nije točno, te da je ona odluku o tomu koga će nagraditi već ranije donijela.

Ove godine u Istri se održala 41. trka na prstenac. Među ostalim hrvatskim političarima i dužnosnicima, prisustvovali su joj i Kolinda Grabar Kitarović i Hasanbegović. U obraćanju prisutnima uoči početka Trke, predsjednica je zahvalila svima koji su prije četrdesetak godina obnovili tu manifestaciju i koji je njeguju kao vrijedan podsjetnik na povijest i simboličan izraz zavičajne i domoljubne tradicije Barbanštine i cijele Istre. “Ova trka danas neizostavni je dio kulturnog identiteta Istre i cijele Hrvatske. Istra je po mnogo čemu osobit hrvatski kulturno-povijesni zavičaj. Istarski čovjek je njegujući svoju čakavsku riječ, svoj kanat, glagoljaštvo i običaje, stoljećima čuvao i očuvao svoju hrvatsku nacionalnu svijest”, kazala je Kolinda Grabar Kitarović.

Ona je potom dodala da Istru s pravom možemo smatrati kolijevkom hrvatskog i europskog antifašizma. Tada je izjavila i da je u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima, donijela odluku da će posthumno odlikovati Ljubu Drndića, hrvatskog domoljuba i borca za nacionalnu slobodu i socijalnu pravdu, čime planira odati priznanje i zahvalnost svim istarskim domoljubnim antifašistima.

Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima obilježava se 23. kolovoza kao dan sjećanja na žrtve totalitarnih sustava u Europi u 20. stoljeću. Ustanovljen je Praškom deklaracijom o zločinima komunizma od lipnja 2008., koju je, među ostalima, predložio i potpisao poznati češki političar Vaclav Havel, kao i brojni članovi Europskog parlamenta.

Taj spomendan podsjeća na Pakt o nenapadanju koji su Hitler i Staljin sklopili 23. kolovoza 1939. Poznatiji je kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni dogovor o nenapadanju i tajni dogovor o podjeli interesnih sfera u istočnoj Europi. Toga datuma u brojnim zemljama organizirali su se skupovi pod nazivom Dan crne vrpce, s ciljem upoznavanja svijeta o prikrivanju zločina. Na taj dan prije osam godina 409 članova Europskog parlamenta potpisalo je izjavu potpore uspostavi Dana sjećanja, koji je potvrđen točkom 15 Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. i odlukom o proglašenju Dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma. U završnom dijelu Rezolucije pozvani su parlamenti i vlade svih država članica EU, država kandidatkinja za EU, kao i zemalja povezanih s Europskom unijom, na usvajanje i provedbu Rezolucije.

OBILJEŽAVANJEM EUROPSKOG DANA sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, Hrvatska se pridružila većini zemalja članica EU-a u kojima se potiče na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke povijesti, kako bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih prava. U Hrvatskom saboru 30. lipnja 2006. izglasana je Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj u razdoblju od 1945. do 1990. U njoj se navodi da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. Europski parlament je u svojoj preporuci naglasio da svaka zemlja treba prilagoditi vrijeme i način obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima vlastitoj povijesti i tradiciji.

Nedjeljna izjava hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da će posthumno u povodu tog spomendana odlikovati antifašista Ljubomira Drndića, prošla je gotovo neopaženo. U trenutku kada je to Kolinda Grabar Kitarović javno izjavila, Hasanbegović je sjedio samo dva metra iza nje, u prvom redu, među svečanim uzvanicima.

Drndić, koji je rođen 1919. i preminuo u Zagrebu 2013., jedan je od utemeljitelja Narodnooslobodilačkog pokreta u Istri. Od 1938. studirao je elektrotehniku u Beogradu, gdje ga je zatekao Drugi svjetski rat i gdje se pridružio Komunističkoj partiji. Tijekom travnja 1942. u selu Marečićima osnovao je prvu ćeliju Komunističke partije Hrvatske u Istri. Jedan je od osnivača i utemeljitelja Glasa Istre. Prvi tekst koji je napisao za prvi broj bio je naslovljen “Duh Istre ostao je nepokoren”. Napisao je i poznati “Proglas narodu Istre” od 13. rujna 1943. s ključnom rečenicom “Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom” i potpisom: “Živjela hrvatska Istra!” To je postalo podlogom za kasnije diplomatsko rješenje pripadnosti Istre Hrvatskoj. Drndić je pripadao liberalnom krilu Komunističke partije Jugoslavije, zbog čega je više puta imao priličnih problema.

• MOŽE SE PROPITIVATI zašto je predsjednica imala potrebu neformalno se sastati s Hasanbegovićem, kakvu poruku time šalje, ali i o čemu su još razgovarali usred predizborne političke kampanje

Zanimljivo je da je upravo jednog takvog čovjeka, koga je svrstala među žrtve talijanskog fašizma, Kolinda Grabar Kitarović odlučila posthumno odlikovati u povodu obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

TAJ DAN BI SE U PERCEPCIJI DESNO politički orijentiranih hrvatskih građana, naročito onih naglašeno desno orijentiranih, vjerojatno trebao obilježiti na drugačiji način. U više navrata takve su se i slične prigode u krajnje desno politički orijentiranim krugovima koristile za pokušaj izjednačavanja antifašizma i fašizma te relativizaciju ustaškog pokreta u Hrvatskoj. Politička ikona takve populacije u Hrvatskoj trenutno je upravo Zlatko Hasanbegović. Njega je politički afirmirao bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko usporedo s afirmiranjem rigidne političke retorike opterećene prošlošću.

Hasanbegović je tijekom posljednjih mjeseci svojim izjavama i aktivnostima izazvao brojne negativne reakcije u Hrvatskoj i u inozemstvu, a više puta upozoravalo se na njegove dvosmislene i sporne izjave iz nedavne i ne tako bliske prošlosti. Nedavno se nekim svojim izjavama Hasanbegović počeo nedvosmisleno ograđivati od fašizma, ali ga se u dobrom dijelu hrvatske javnosti i dalje smatra iznimno kontroverznim. Na njega se ozbiljno računa i u HDZ-u pod vodstvom Andreja Plenkovića.

U dijelu desno orijentiranih hrvatskih birača i simpatizera HDZ-a smatra se da bi, u slučaju gubitka izbora, Hasanbegović mogao biti kandidat i za preuzimanje HDZ-a.

U svjetlu svega navedenoga, izuzetno zanimljivo zvuče tvrdnje da je Kolinda Grabar Kitarović imala potrebu Hasanbegoviću objašnjavati i unaprijed ga informirati o tomu da će jednog antifašista posthumno odlikovati u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Kolinda Grabar Kitarović informirala je Hasanbegovića i o tomu da će 23. kolovoza, točno u vrijeme obilježavanja tog spomendana, obznaniti da je tim povodom odlučila posebno odlikovati i Nikolu Štedula, kao rijetku preživjelu žrtvu komunističkog totalitarizma.

Štedul je rođen 1937., a poznat je kao emigrantski čelnik Hrvatskog državotvornog pokreta koji se zalagao za neovisnost Hrvatske od Jugoslavije. Diplomirao je političke znanosti na Sveučilištu u Dundeeju. On je jedan od rijetkih emigranata koji su preživjeli Udbin atentat. Pokušaj atentata izvršio je Udbin ubojica Vinko Sindičić 1988. u Škotskoj. Sindičić je u Škotsku ušao s lažnom švicarskom putovnicom, a oružje je dobio u jugoslavenskoj ambasadi. U rano jutro 20. listopada 1988., dok je Štedul šetao svog psa, Sindičić je u njega ispalio šest metaka. Dva su ga pogodila u usta, a četiri u tijelo. Sindičića su uhitili u londonskoj zračnoj luci Heathrow. Jugoslavenska ambasada pokušala mu je dati alibi, ali su ga razotkrili čvrsti dokazi pa je osuđen na 15 godina zatvora. Sindičić je nakon odsluženja dvije trećine kazne izručen Hrvatskoj, gdje mu se sudilo i zbog ubojstva Brune Bušića, ali je u tom postupku oslobođen.

• SASTANAK JE TRAJAO najmanje 45 minuta, Hasanbegović je već bio u restoranu kada je predsjednica stigla, a s njom su u društvu bili neki njeni suradnici, uključujući i profesoricu Brunu Esih

HRVATSKA JE 2014. PONOVNO TRAŽILA Sindičićevo izručenje zbog davanja lažnog iskaza i lažnog prijavljivanja kaznenog djela na suđenju bivšim čelnicima jugoslavenske tajne policije Udbe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu, zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Nikola Štedul vjeruje hrvatskom pravosuđu kad ono tvrdi da je Vinko Sindičić nepouzdani svjedok, a ispravno je smatrao da Sindičićev slučaj ne može puno utjecati na suđenje u Njemačkoj te da će u konačnici biti svejedno hoće li on biti izručen Hrvatskoj, Njemačkoj ili pušten na slobodu. Štedul je još koncem 2015. za Nacional izjavio kako smatra da će Josip Perković i Zdravko Mustač u Njemačkoj biti osuđeni te da je Perković stajao i iza pokušaja njegova ubojstva. U opsežnom intervjuu za Nacional Štedul je govorio o svom odnosu s Perkovićem u vrijeme Domovinskog rata, o tome zašto sumnja da ga je Perković pokušao ubiti i 1991., o Hrvatskom državotvornom pokretu kojem je bio na čelu, o “gospićkoj skupini” čiji su pripadnici bili članovi tog pokreta, o svom odnosu s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ali i relacijama s tadašnjim predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. Štedul je tada izjavio da je Karamarko pogriješio kad je počeo odstranjivati ljude poput Davora Stiera i Andreja Plenkovića. “Ostavio je dojam da ih je udaljio zbog bojazni za svoju vlastitu poziciju, što mu je bilo pogrešno”, izjavio je Štedul za Nacional.

U svjetlu svega navedenoga, a naročito u svjetlu tvrdnji da je Kolinda Grabar Kitarović htjela izbjeći nepredviđene reakcije Zlatka Hasanbegovića na njene odluke o dodjeli spomenutih nagrada, može se propitivati zašto je mu je ona to na neformalnom sastanku imala potrebu reći, čega se doista boji, kakva se poruka time šalje, ali i o čemu su još razgovarali.

Čini se legitimnim ozbiljno propitivati okolnosti njihova susreta, naročito u svjetlu činjenice da je u Hrvatskoj u tijeku predizborna kampanja u kojoj Hasanbegović sudjeluje, a u kojoj se Kolinda Grabar Kitarović nominalno drži nepristrano.

Nije sporno da se hrvatski političari susreću, ali okolnosti tih susreta mogu biti intrigantne i sporne. Ako susret Kolinde Grabar Kitarović i Zlatka Hasanbegovića nije bio slučajan, a to je prilično izvjesno, on usred predizborne kampanje otvara brojna pitanja, može imati i zanimljive političke posljedice, a o svemu tome zasigurno će se intenzivno diskutirati.