Visoki izvor iz Vlade otkrio je za Nacional da će mjerodavne osobe iz Vlade zahtijevati da se na zakonski adekvatan način temeljito provjeri što se to zapravo događa u Sigurnosno obavještajnoj agenciji (SOA) i je li moguće da se Dragan Lozančić, aktualni ravnatelj Agencije, u proljeće 2013. potpuno oglušio na dramatična detaljna upozorenja, iz kojih proizlazi da unutar Agencije i dalje funkcionira mreža korumpiranih agenata koji možda već duže vrijeme ugrožavaju nacionalnu sigurnost.

U sukusu tih upozorenja nalaze se tvrdnje da se unutar Agencije na nekim ključnim pozicijama i dalje nalazi skupina korumpiranih ljudi, koji su na svoje funkcije dospjeli za vrijeme dok su je vodili šef   HDZ-a i bivši ravnatelj   SOA-e Tomislav Karamarko i glavni tajnik   HDZ-a Milijan Brkić. Ako bi te tvrdnje bile točne, pokazalo bi se da je Lozančić u najmanju ruku potkapacitiran za obavljanje funkcije na kojoj se nalazi, jer ispada da tu koruptivnu hobotnicu nije znao ili htio prepoznati, a još se manje s njome mogao adekvatno nositi. Premijeru Zoranu Milanoviću prije nekoliko dana suradnici su ponovo svrnuli pozornost na izvješće o zloporabama unutar   SOA-e. Radi se o tzv. non-paper dokumentu, neformalnom izvješću koje je nastalo u proljeće 2013. Sastavila su ga dva agenta   SOA-e, čiji je identitet poznat redakciji Nacionala. O tom se izvješću ponovo počelo diskutirati zato što su njegovi autori pronašli način da za njega ponovo zaintrigiraju premijera Milanovića. Procijenili su da bi se o njemu u današnje vrijeme na mjerodavnim adresama napokon moglo početi kvalitetnije diskutirati, prvenstveno zato što su nedavno premijer Milanović i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zbog brojnih propusta bez puno javne diskusije uspjeli usuglasiti smjenu ravnatelja Vojne sigurnosno obavještajne agencije Zdravka Klanca.

Izvori bliski autorima tog izvješća tvrde da su ga oni sastavili na zamolbu tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića. Tvrdi se da je Josipović u to vrijeme bio nezadovoljan jer nije imao nikakvog izravnog utjecaja na kadroviranja unutar SOA-e i da je ponajprije iz tih razloga tražio način da dovede u pitanje kompetentnost ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića. Josipović je i prije njegovog imenovanja na čelo SOA-e zatražio od tadašnjeg vodstva VSOA-e da za njega napravi sigurnosnu provjeru, jer je Lozančić tada radio u Ministarstvu obrane. Više je izvora potvrdilo za Nacional da on tu sigurnosnu provjeru nije prošao. Tvrdi se da je ustanovljeno da je jedan član njegove obitelji svojedobno bio u diskutabilnim kontaktima sa sigurnosnim strukturama iz BiH.

Dvojica agenata SOA-e s kojima je uspio ostvariti kontakt Josipovića su detaljno informirali zašto bi se mogla propitivati Lozančićeva kompetentnost. Sastavili su mu neformalno izvješće iz koga proizlazi da unutar SOA-e djeluje posve nedirnuta mreža kadrova koji su postavljeni na iznimno utjecajne funkcije, u vrijeme dok su Agenciju vodili Karamarko i Brkić.

To samo po sebi ne bi trebalo biti sporno, niti bi se kadrovi unutar SOA-e trebali postavljati po političkom ključu. Štoviše, djelatnicima SOA-e, među ostalim, strogo je zabranjen bilo kakav politički angažman. Međutim, u spornom izvješću navodi se da su unutar SOA-e upravo ti kadrovi počinili brojne nezakonitosti koje se lako mogu rekonstruirati i dokazati, ali da se to sustavno zataškavalo, te da se među onima koji su tom zataškavanju bili skloni nalazi i ravnatelj Agencije Lozančić.

Premijeru Milanoviću suradnici su nedavno ponovo osvrnuli pozornost na izvješće o zloporabama unutar soa-e. AUTORI IZVJEŠĆA PRONAŠLI SU NAČIN DA ZA NJEGA OPET ZAINTRIGIRAJU PREMIJERA

Tvrdi se da je Josipović to izvješće pokušao iskoristiti kako bi isprovocirao Lozančićevu smjenu, ali u tomu zbog često zategnutih odnosa s premijerom Milanovićem nije uspio. Jedan Milanovićev suradnik tvrdi da je premijer to izvješće pročitao i prije godinu i pol dana, da je navodima koji se ondje nalaze bio doslovno zgranut, ali da je dao Lozančiću da se ti navodi provjere. Provjera nije dala nikakvog rezultata. U međuvremenu su pojedinci koji se spominju u tom izvješću zahvaljujući nekim tadašnjim Josipovićevim suradnicima uspjeli doznati tko je taj dokument sastavio. Vrlo brzo obojica autora tog izvješća profesionalno su posve degradirana. Umjesto da mjerodavni zakonito i temeljito provjere u što su to, kako se tvrdi, bili umiješani nositelji spornih aktivnosti unutar SOA-e, dogodilo se suprotno. Miroslav Tuđman, predsjednik saborskog Odbora za unutranju politiku i nacionalnu sigurnost, također je primio sporno izvješće s molbom da se provjeri njegova istinitost. Umjesto da poduzme neke ozbiljne korake, Tuđman se ni manje ni više obratio SOA-i. Oni koji su prozvani za nezakonitosti, reagirali su predvidljivo – ustvrdili su da ih se lažno optužuje i da je sve adekvatno provjereno, a Tuđman je u sve to bezrezervno povjerovao.

Ako bi navodi iz zajnog izvješća bili točni, oni bi otkrili da je Tomislav Karamarko sebi bliskim kadrovima tolerirao brojne upitne privilegije

To je jednog od autora spornog izvješća toliko iznerviralo da je Tuđmanu napisao da ga ne čudi što prozvani unutar SOA-e tvrde da navodi nisu istiniti. On je Tuđmanu napisao da prema njihovu uvjerenju vjerojatno nije istina niti da je središte SOA-e u Savskoj ulici dramatično preplaćeno. Tuđman je od autora izvješća primio dopis u komu se među ostalim navodi: “Činjenica je da je rukovodstvo SOA-e inertno promatralo razmjere korupcije u državi, zbog čega ne čudi da su korupcijski razmjeri golemi. Svi smo bili svjedoci svjesne zlouporabe javnih službi, poradi ostvarivanja isključivo partikularnih a ne društveno kohezivnih interesa. Prava je istina da je rukovodstvo kuće na svojoj razini postupalo po obrascu Ive Sanadera na državnoj razini. To im je tada itekako osobno odgovaralo. Kako je on vladao Hrvatskom, tako im je dopustio da oni vladaju SOA-om. Dok je zemlja pljačkana, a pripadnici međunarodnog kriminalnog miljea pronalazili sigurno utočište u Hrvatskoj, oni su uživali i koristili financijska sredstva iz specijalne blagajne u privatne svrhe, skupocjene automobile, ljubavnice, subvencionirane kamate, glisere, vile, prostitutke, skupocjene restorane, u pravom balkanskom manirizmu svojih nalogodavaca.”

Nacional je prije nekoliko dana dobio uvid u kopiju tog spornog izvješća. U njemu se navodi da se zapravo radi o nakaradno postavljenom sustavu koji se u najvećoj mjeri formirao za vrijeme dok je premijersku funkciju obnašao Ivo Sanader, te dok je ravnatelj SOA-e bio Karamarko. “U to doba SOA je doslovno politički iskadrovirana, a po toj osnovi rukovoditelji su dobrano zloupotrebljavali resurse Službe. To im se toleriralo, a zauzvrat je trebalo osigurati svako djelovanje političkih sponzora, pa bilo ono i protuzakonito. Važno je bilo ništa ne otkrivati, ili ono što je otkriveno zataškati. Osobito se to odnosilo na sigurnosne provjere, gdje je valjalo postaviti politički podoban kadar. Djelatnici koji su ukazivali na korumpirane političke i rukovodne strukture unutar države i SOA-e, ili su potjerani iz Agencije, ili su degradirani, financijski iscrpljeni dugotrajnim sudskim postupcima koji se vode, odnosno profesionalno i ljudski lišeni bilo kakve vjerodostojnosti”, stoji u izviješću.

U izvješću se naglašava da je najveća dio rukovodnog kadra SOA-e, za koju se tvrdi da je pokrivala korupciju koja je za vrijeme premijerskog mandata Ive Sanadera nagrizala nacionalnu sigurnost, osigurala sebi kontinuitet i u mandatu aktualnog ravnatelja SOA-e Lozančića.

“Drugi i treći rukovodni red, koji je također bio politički imenovan, doslovno je netaknut. Rukovoditelji kao eskponenti bivše politike učvrstili su svoje pozicije”, stoji u izvješću, u komu se navodi da je Lozančić sve te ljude apriori potvrdio kao profesionalce.

Za većinu tih ljudi u izvješću se opisuje kako su u službu dospjeli i kako im se unutar SOA-e razvijala karijera. Prvi koga se spominje je načelnik Centra SOA-e Zagreb. Za njega se tvrdi da je 1998. bez dovoljno profesionalnih referenci, kao ključni čovjek tadašnjeg ravantelja Ivana Brzovića i Ivića Pašalića, imenovan za načelnika Odjela tajne pratnje. Tvrdi se da ga je upravo Brkić kasnije postavio za načelnika Centra Zagreb i da ga trenutno podupire aktualni ravnatelj Lozančić. Tvrdi se da je nenamjenski trošio sredstva posebne namjene, da je promovirao pojedine kadrove bliske Brkiću i Vici Vukojeviću, ali i da je manipulirao prilikom provođenja sigurnosnih provjera. “Da je razgovore obavljao s ciljem vlastite koristi i svog pozicioniranja, govori i provjera za Branka Šegona, s kojim je obavljao službeni razgovor. Unatoč pitanjima koja je u razgovoru trebao razjasniti, pojedinih sigurnosno-interesantnih tema nije se niti dotaknuo, davši Šegonu pozitivno mišljenje za rad na mjestu pomoćnika ministra financija. Sporna je i provjera za Zvonka Biljeckog i njegovu tvrtku Geofoto, koja je prošla sigurnosnu provjeru unatoč golemom preznom dugu i krivotvorenju isprava, potvrde Ministarstva financija od strane Biljeckog, za što postoje konkretni dokazi”, stoji u izvješću, u komu se navodi da je načelnik više puta štitio i neke diskutabilne policijske dužnosnike. U izvješću se spominje da se načelnik pokušava dodvoriti nekim policijskim dužnosnicima tako što na radna mjesta u središnjici SOA-e pokušava unaprijediti suprugu poznatog policijskog dužnosnika Danijela Žugela i kćer Dubravka Novaka. Kao osobito vidljivi primjeri lojalnosti prema Brkiću ističu se jedan bivši interventni policajac i Brkićev kum koji godinama obnaša dužnost načelnika Odjela za protuobavještajnu zaštitu i sigurnost Centra Zagreb, te načelnik Odjela tajne pratnje, za koga se navodi da je nećak Vice Vukojevića. Za njega se tvrdi da je kao neovlaštena osoba bez ikakve stručne kompetencije i bez položenog državnog ispita još 2004. imenovan za načelnika jednog od ključnih odjela SOA-e, onoga za tajnu pratnju.

Autori izvješća problematiziraju i profesionalno napredovanje osobe za koju se tvrdi da je svojedobno imenovana kao vršitelj dužnosti načelnika za protuterorizam s neadekvatnom stručnom spremom, da je došao u SOA-u iz Vojne policije i to za vrijeme dok joj je na čelu bio Karamarko. Autori izvješća Lozančiću zamjeraju i to što je za jednog od svojih savjetnika ostavio osobu za koju se tvrdi da je kumski povezana s Davorom Blaževićem zvanim Tigar, svojedobno iznimno utjecajnim voditeljem Sanaderova osiguranja. Tom Lozančićevu savjetniku pripisuju fabriciranje Blaževićeve sigurnosne provjere, bez čega on svojedobno ne bi mogao biti imenovan na dužnost voditelja Ureda za posebne poslove sigurnosti u MUP-u. Lozančiću se zamjera i što je dopustio da se u siječnju 2014. na poziciju zamjenika načelnika Centra Zagreb imenuje osoba za koju se tvrdi da svoj profesionalni uspon može zahvaliti isključivo vezama prema HDZ-u, prvenstveno prema Miljenku Radniću, bivšem državnom tajniku u MUP-u.

Autori itvješća tvrde da su na osjetljivim funkcijama unutar SOA-e i danas brojni kadrovi koji su zaposleni za vrijeme dok je na istaknutoj funkciji u agenciji bio Milijan Brkić, glavni tajnik HDZ-a

U izvješću se navodi da je s Brkićem i Josipom Jurčevićem, bivšim pomoćnikom ravnatelja SOA-e, višestruko povezan ključni akter afere s protuzakonitim ispitivanjem i maltretiranjem novinarke Helene Puljiz, što je svojevremeno otkrio upravo Nacional. Autori izvješća navode da on zajedno s ostalim akterima te afere nikada nije snosio nikakvu odgovornost, nego je kontinuirano nagrađivan unapređivanjima na rukovodne pozicije, uključujući i na poziciju načelnika Sektora za unutarnju zaštitu i nadzor. Lozančiću se posebno zamjera što na funkciji načelnika Sektora za regionalnu sigurnost drži nekadašnjeg šefa operative SZUP-a, iz vremena kada je službom suštinski upravljao Ivić Pašalić. U izvješću se tvrdi da je s te pozicije direktno rukovodio operativnim akcijama usmjerenim ne samo protiv novinara, sindikata ili političkih protivnika tedašnjeg režima, nego i s operacijom prikrivanja privatizacijskog kriminala 90-ih. U izvješću se navodi da je on dobio otkaz zbog odavanja službene tajne, nakon što je protiv njega podnesena kaznena prijava. Tvrdi se da ga je unatoč svemu u SOA-u vratio Karamarko tijekom 2006., te mu ispunio želju i poslao ga na mjesto časnika za vezu Agencije u Londonu, da bi kasnije s te funkcije bio vraćen i naknadno dodatno napredovao. Lozančiću se zamjera i to što se nije bavio rekonstrukcijom toga koji su sve kadrovi u SOA-i zaposleni preko bivšeg ravnatelja Carinske uprave Mladena Barišića, bliskog Sanaderova suradnika koji je također u ozbiljnim pravnim problemima. Tvrdi se da su u SOA-u preko njega zaposleni brojni mladi ljudi koji su trenutno unatoč profesionalnoj nekompetenciji raspoređeni na odgovorna, operativno zahtjevna pa čak i na rukovodna mjesta. Jedna od tih mladih osoba je i njegova kćer koja je svojedobno bila glavna Karamarkova tajnica, koja je potom prebačena na rukovodnu funkciju u Odjelu za kadrove. Lozančiću se zamjera i to što ima povjerenje u jednu osobu za koju se tvrdi da je u SOA-u dospjela preko Darka Milinovića. Za nju se tvrdi da je ondje prebačena iz zemljišno-knjižnog ureda i to izravno u centralu Agencije, na mjesto operativne instruktorice za koje je potrebno višegodišnje operativno iskustvo. Tvrdi se da je ona prvenstveno zahvaljujući svom političkom svjetonazoru ubrzo postala načelnica Odjela za ratne zločine, koji se u Brkićevo vrijeme, prema tvrdnjama u izvješću, primarno bavio partizanima.

Lozančiću se u izvješću osobito zamjera što je za šefa kabineta postavio agenta za kojeg se tvrdi da je u Agenciju prije desetak godina dospio preko svojih veza u HDZ-u. Autori izvješća tvrde da se taj agent približio nekim visokim dužnosnicima SDP-a, ali i da istodobno održava bliske kontakte s bivšim Sanaderovim tjelohraniteljem Davorom Blaževićem, te promovira dominantno Brkićeve kadrove unutar Agencije. Lozančiću se zamjera i to što je za pomoćnika za protuobavještajnu zaštitu i unutarnji nadzor postavio čovjeka za kojeg se tvrdi da nikada nije otkrio niti jednu nezakonitost rukovodne strukture unutar Agencije, naprotiv da je te nezakonitosti nastojao zataškavati. Tvrdi se da njegov nadzor nije utvrdio zlouporabu sredstava posebne namjene u centru SOA-e u Zagrebu.

U izvješću stoji da su se unutar SOA-e godinama nenamjenski i protuzakonito trošili enormni iznosi tzv. sredstava za posebne namjene. Radi se o novcu koji je striktno namijenjen za nadoknadu operativnih troškova; ili za plaćanje doušnika i suradnika za izvršeni posao; ili za nadoknadu potrošenog novca ili osiguranje stvarnih financijskih potreba koje se znaju ukazati tijekom obavljanja nekih službenih dužnosti. Tvrdi se da su se ta sredstva godinama suptilno odlijevala u džepove raznih rukovoditelja koji svaki mjesec raspolažu tim novcem. U dopisu se navodi kako su neke ključne osobe zadužene za nacionalnu sigurnost godinama fabricirale izvješća da prikriju pljačku sredstava za posebne namjene. Kao jedan od takvih primjera navodi se Odjel za protuobavjetajnu zaštitu i sigurnost unutar zagrebačkog centra SOA-e, za koji se tvrdi da među ostalim obavlja poslove različitih sigurnosnih provjera. U izvješću se navodi da su kroz duži vremenski period najveći dio mjesečnih operativnih troškova, uz suglasnost načelnika centra SOA-e Zagreb, sami sebi isplaćivali načelnik Odjela i njegov pomoćnik, iako oni ni nemaju klasične operativne suradnike na terenu. U izvješću se navodi kako su ti djelatnici SOA-e odlučili kao svoje operativne veze predstaviti osobe s kojima komuniciraju u državnim institucijama. Međutim, zaposlenici državnih institucija te podatke djelatnicima SOA-e po zakonu moraju ustupiti te za to ne smiju niti tražiti niti smiju dobiti bilo kakvu novčanu naknadu. Iako u takvim situacijama djelatnici SOA-e nemaju nikakvih dodatnih operativnih napora, neki od njih za te aktivnosti primaju novac iz budžeta sredstava za posebne namjene. Potom se državne djelatnike s kojima komuniciraju predstavlja kao operativne veze i na koncu se trošenje novca za posebne namjene opravdava popunjavanjem isplatnica. Prema tvrdnjama u izvješću, sve se to radi uz odobrenje hijerarhijski nadređenih osoba unutar SOA-e. U izvješću se navodi i jedan konkretan primjer kako je taj sustav funkcionirao. “Osoba za kontakt u Ministarstvu vanjskih poslova je službenica kadrovske službe, koja organizira uvide u dosjee zaposlenih djelatnika Ministarstva. Ona se barem donedavno vodila kao svojevrsna operativna veza jedne od koordinatoric. Osnovom toga, njoj se uz znanje i odobrenje načelnika Odjela i načelnika Centra, dosad isplaćivao mjesečni iznos u visini od 1500 kuna uz redovnu mjesečnu plaću”, stoji u izvješću u kojem se tvrdi da djelatnica Ministarstva nije ni znala da je bila zavedena kao operativna veza, na temelju koje su djelatnici SOA-e pokrivali nenamjensko trošenje državnog novca.

U izvješću se navodi da su znatan dio tako nenamjenski potrošenih sredstava uzimale koordinatorice unutar raznih odjela u centrima SOA-e. Tvrdi se da ta radna mjesta nisu sistematizirana te da obuhvaćaju priličan opseg posla koji se svodi na pružanje raznih tehničkih ispomoći načelniku centra i njegovim pomoćnicima. Uz to se navodi da su na tim poslovima često zaposlene osobe s neadekvatnom stručnom spremom te da su imale određeni vremenski rok da steknu traženo stručno zvanje. Tvrdi se da veći broj osoba na tim pozicijama, uključujući šefa Odjela, nije na vrijeme stekao tražena zvanja te da su svoje funkcije obnašale bez traženih formalnih uvjeta.

Autori izvješća tvrde da je unutarnja kontrola točno ustvrdila što se i kako nezakonito radilo u vezi trošenja sredstava za posebne namjene, ali da je sve to zataškano. Kada se o svemu tome unutar SOA-e počelo intenzivno neformalno komentirati, sve se i formalno pokrilo naknadnim donošenjem Pravilnika o načinu i uvjetima korištenja sredstava posebne namjene. U njemu je dotadašnji evidentni i dokazani kriminal legaliziran pod šifrom 103, koja predviđa plaćanje troškova službenih kontakata s predstavnicima drugih državnih tijela.

U izvješću se spominju i neke druge nezakonitosti. Navodi se da je Agencija imala izrazito nepovoljan ugovor za nabavku vozila s jednom od tvrtki iz grupacije koja se povezuje s Pavom Zubakom. U izvješću se navodi i da su u Agenciji zaposlene osobe koje dolaze iz nekih obitelji koje su vlasnici tvrtki koje su radile građevinske radove za Agenciju.

Navodi se koja je tvrtka imala ekskluzivno pravo na obnovu objekata u vlasništvu Agencije, da je ta tvrtka obnavljala neke objekte Agencije koji su nedugo prije toga već bili obnavljani, da vlasnik te tvrtke nije prošao sigurnosnu provjeru te da zato nije ni smio sklopiti posao s Agencijom, kao i da je ista ta tvrtka po povlaštenoj cijeni prodala Brkiću dva stana. U izvješću se posebno napominje nesrazmjer između imovine i osobnih primanja Josipa Jurčevića, bivšeg bliskog Karamarkova suradnika iz vremena dok je bio na čelu SOA-e.

U izvješću se KONSTATIRA i da je osobno Karamarkovo osiguranje dok je bio ravnatelj SOA-e potrošilo ogromna financijska sredstva, da je on svom vozaču isplatio višestruko uvećanu otpremninu (200 umjesto 50 tisuća kuna), da su njemu bliske osobe imale povlašten položaj u Agenciji, da su se za njih radile posebne sistematizacije radnih mjesta kako se oni ne bi morali doškolovavati te da su ljubavnicama osoba iz Karamarkova najbližeg kruga unutar Agencije, koje su također zaposlene u njoj, dodijeljivani službeni stanovi.

Sve bi se te spomenute teške optužbe trebale uskoro pokušati ponovo provjeriti. Ako bi se pokazalo da su optužbe točne, to bi posredno pokazalo da je Lozančićevo imenovanje na čelo Agencije bilo popriličan promašaj. Čak i ako se ustanovi da je najveći dio optužbi iznesenih u ovom izvješću točan, bit će to velik izazov za premijera Milanovića, a posebno za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Milanović bi u tom slučaju u izbornoj godini trebao usuglašavati smjenu i drugog šefa sigurnosnih službi, a ako se Kolinda Grabar-Kitarović s time usuglasi, ispast će da se usuglasila s time da se iz SOA-e očiste kadrovi bliski Karamarku i Brkiću, dvojici ljudi koji su po svemu sudeći najzaslužniji za njen uzlet do funkcije hrvatske predsjednice. Autori spornog izvješća za Nacional su potvrdili da su spremni o svojim navodima svjedočiti na sudu ako to bude potrebno te da će snositi kaznenu i svu drugu potrebnu odgovornost ako se pokaže da su navodi iz izvješća koje su sastavili netočni.