Objavljeno u Nacionalu br. 877, 2015-02-22

Nastavlja se pritisak istražitelja na zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Koncem proteklog tjedna protiv njega, Ivice Lovrića, pročelnika Ureda za obrazovanje kulturu i sport, te Zdenke Palac, voditeljice podružnice Tržnice Zagreb, podignuta je optužnica zbog zlouporabe položaja i ovlasti radi spornog pomaganja udruzi U ime obitelji, ali na tome se neće stati, doznao je Nacional iz upućenih policijskih i pravosudnih izvora.

Među ostalim, istražitelji intenzivno pokušavaju pronaći i Bandićevu skrivenu imovinu. Pokušava se proniknuti u pomno čuvanu tajnu Bandićeva skrivenog bogatstva, ispričao je Nacionalu izvor blizak policiji. Otkrili su Nacionalovim novinarima kako postoje ozbiljne indicije da Bandić raspolaže velikim osobnim bogatstvom, posve nerazmjernim razini njegovih osobnih primanja u proteklom desetljeću.

Istražitelji pokušavaju rekonstruirati ima li Bandić u prikrivenom vlasništvu još neke nekretnine. Nekoliko puta u policijskim krugovima spominjalo se da se Bandiću pripisuje vlasništvo nad više od deset stanova samo na području Zagreba. Više izvora bliskih Bandiću ispričalo je za Nacional da su se za Bandićeve skrivene nekretnine istražitelji počeli zanimati nakon što je jedan od Bandićevih dugogodišnjih prijatelja priznao da za njega drži u svom vlasništvu dva stana u središtu Zagreba. Pojednostavnjeno govoreći, pravi vlasnik tih stanova bio bi Bandić. Tvrdi se da je ta osoba potpisala izjavu u kojoj potvrđuje da je zapravo paravanski vlasnik tih nekretnina. Tvrdi se da se jedan od tih stanova nalazi u luksuznim urbanim vilama u Babonićevoj ulici u Zagrebu. Izvori bliski Bandiću tvrde kako bi moglo biti problema u dokazivanju tih tvrdnji. Ali ako se one uspiju dokazati, Bandić bi imao problema s poreznim vlastima, a još više jer bi se otvorilo pitanje kako je zapravo postao vlasnik tih nekretnina – otkud mu novac, ili što je i komu omogućio ako su mu ti stanovi darovani.

Prve sumnje u nerazmjer Bandićeve imovine i njegovih primanja pojavile su se već koncem listopada prošle godine, u noći kad je Bandić s dijelom svojih suradnika nakratko pritvoren te kad mu je policija pretresla stan, a naknadno i ured.

Već tijekom tih dvaju pretresa policija je pronašla nekoliko zanimljivih predmeta i iz Bandićeva stana privremeno oduzela nekoliko slika i skulptura. Među oduzetim slikama, među ostalim, nalaze se djela Ede Murtića, Vatroslava Kuliša, Krste Hegedušića i Dušana Džamonje. Pronađene su i privremeno zaplijenjene i četiri skulpture. Jednu je izradio poznati hrvatski kipar Dušan Džamonja, dvije također poznati kiparski umjetnik Petar Barišić te još jednu akademik Šime Vulas, ispričao je za Nacional isti policijski izvor. Procjenjuje se da ta djela pojedinačno imaju cijenu od jedne do tri tisuće eura.

Može se tvrditi da Bandićeva zbirka iz stana u Bužanovoj nije u umjetničkom smislu značajna. Stručnjaci tvrde da je vrlo heterogena i da nije prikupljana planski. Neusporedivo jače, kvalitetnije i nekoliko puta skuplje umjetničke zbirke vjerojatno se mogu pronaći u domovima većeg broja uspješnih zagrebačkih odvjetnika, liječnika, zubara, pa čak i direktora nekih državnih tvrtki. Stoga se među istražiteljima ubrzo zaključilo da se Bandićeva zbirka vjerojatno prvenstveno temelji na darovima, a ne na kupljenim djelima. Dijelom i zato pažnju im je privukla navrednija slika koja je tada pronađena. Radi se o autoportretu Lea Juneka iz 1924. Ta se slika pojavila na velikoj slikarovoj retrospektivnoj izložbi u Klovićevim dvorima 2007., s kataloškim podacima iz kojih se vidi da se radi o ulju na platnu dimenzija 41×35 cm i da je u katalog izložaka uvrštena pod rednim brojem 158. kao “slika u vlasništvu Zbirke Šostar”.

U kontekstu realizma u hrvatskom slikarstvu 1920-ih Leo Junek ima značajno mjesto, tvrde poznavatelji slikarske scene. Od četiri autoportreta u ulju iz 1924. i 1925. godine dva su sačuvana u privatnim zbirkama – u zbirci obitelji Živković i zbirci obitelji Šostar, a druga dva u fundusima zagrebačke Moderne galerije i Muzeja suvremene umjetnosti. U katalogu izložbe autorica izložbe Biserka Rauter Plančić navela je kako su Junekovi autoportreti njegova ranog, tzv. pretpariškog razdoblja tamnog tonaliteta prigušenih zemljanih i tamnozelenih tonova, bez svijetlih akcenata i s čvrstom modelacijom volumena glave i poprsja, ali i precizna crteža. Biserka Rauter Plančić ovako je opisala sliku pronađenu kod Bandića: “Slikarov lik lišen je vanjskih efekata i predočen u trenutku tihog ljudskog suosjećanja, posve okrenut stvarnosti koja ga okružuje i koja je tjeskobna, prazna i opterećena egzistencijalnim pitanjima”.

Junek je i POSLIJE slikao autoportrete, od kojih je najpoznatiji “Autoportret pred zidom” s prijelaza iz 1927. na 1928. u vlasništvu Moderne galerije, pa se može reći da je žanr autoportreta nešto što radi specifične posvećenosti slikara tom motivu ima za kolekcionare vrlo zanimljivu draž. Dva Nacionalova izvora smatraju da trenutna tržišna vrijednost “Autoportreta”, nominalno iz zbirke obitelji Šostar, ne prelazi 7000 eura i procjenjuje se da trenutačno na tržištu odmah može dosegnutii vrijednost između 5 i 7 tisuća eura. Ona, naravno, ima mnogu veću vrijednost kao umjetnina, između 10 pa čak i 15 tisuća eura. Ivo Buljat, poznati zagrebački galerist, u izjavi za Nacional naglasio je kako su danas cijene slika na domaćem tržištu pale na gotovo ispod polovice svoje realne vrijednosti. “Da u ovom trenutku imam tu Junekovu sliku na prodaji, ne bih je mogao prodati za više od 5000 eura, i to nakon teškog cjenkanja. To ne znači da je pala umjetnička vrijednost slike, ali ljudi jednostavno više nemaju novca, ili zbog krize naprosto ne žele platiti njenu punu vrijednost.”

Međutim, strastveni kolekcionar, koji želi sakupiti što više Junekovih autoportreta, za tu sliku mogao bi platiti i do 30 tisuća eura, procjenjuju drugi izvori Nacionala iz istog miljea. Ta se cijena zasigurno mogla smatrati realnom prije nekoliko godina, prije recesije. Istražiteljima je posebno zanimljivo što se za sliku navodi da je bila javno izložena kao dio kolekcije Zvonimira Šostara, dugogodišnjeg bliskog Bandićevog suradnika i prijatelja. Šostar je u svojoj imovinskoj kartici još prije nekoliko godina naveo da je, među ostalim, vlasnik umjetnina vrijednih oko 300 tisuća eura, koje je u imovinskoj kartici nazvao slikama starih hrvatskih majstora. U isto vrijeme Bandić nije navodio da je vlasnik vrijednih umjetnina, što Junekova slika zasigurno jest.

Izvori bliski Šostaru tvrde da je on u međuvremenu svoju kolekciju umjetnina uglavnom rasprodao i da je svaku prodaju slika prijavio poreznim vlastima. Tvrdi se da je Junekovu sliku Šostar prije nekoliko godina Bandiću posudio. Prema tvrdnjama istih izvora, Bandiću se baš ta slika navodno svidjela još prije nekoliko godina, kad ju je vidio u Šostarovoj privatnoj kolekciji. Nakon toga Šostar mu je tu sliku privremeno posudio. Tvrdi se da mu je jedno vrijeme ta slika bila u uredu i da ju je potom prenio u svoj stan. Izvori bliski Šostaru tvrde da on ne zna gdje se slika trenutačno nalazi te da naročito u postojećim okolnostima ne želi od Bandića tražiti da mu tu sliku vrati.

Nakon Bandićeva privođenja veći broj umjetnina pronađen je i u njegovoj vikendici u okolici Samobora. Više puta diskutiralo se o njihovoj vrijednosti koja se pokušavala relativizirati plasiranjem tvrdnji da Bandić nema smisla za umjetnost te kako je u vikendicu spremao darove manje vrijednosti, koji mu zapravo nisu ništa posebno značili. Međutim, skupocjena Junekova slika počela je već od prvih dana obrade u Bandićevu slučaju otvarati pitanje količine i podrijetla Bandićeve imovine. Ta slika otvara i još jedno pitanje: ako Bandić nema smisla za umjetnost, kako i zašto mu je baš Junekova slika zapela za oko?

Da Bandić ima razloga skrivati svoju imovinu, ustanovilo se i zbog još jednog javnosti dosad nepoznatog detalja. Već u prvoj noći tijekom privođenja Bandića i suradnika u listopadu 2014., policija je doznala da je on znao da se sprema njegovo privođenje. To je doznala zato što se došlo do informacije da je Bandić noć prije privođenja zadužio svog vozača da iz njegovog stana u Bužanovoj odveze dio vrjednijih predmeta. Oni su prevezeni u jedan stan u zagrebačkom naselju Špansko, tvrde upućeni policijski izvori. Vrlo brzo se otkrilo da se radi o nekretnini Slobodana Ljubičića, donedavnog šefa Zagrebačkog holdinga, bliskog Bandićeva suradnika koji je privremeno bio priveden u isto vrijeme kada i Bandić. Suočen s tom informacijom, prema tvrdnjama policijskih izvora, Ljubičić je potvrdio policiji da se radi o njegovu stanu. Tvrdi se da je Ljubičić, koji je i inače teško podnio privođenje, tom prilikom policiji otprilike izjavio sljedeće: “Stan jest moj, ali ništa od onoga što ste u njemu pronašli nije moje.”

Ako je to točno, može se tvrditi da su se Bandićevi suradnici vrlo brzo počeli od njega distancirati, iako se u javnosti stvara drukčija slika o njihovim međusobnim odnosima. Upućeni policijski izvori tvrde da je policijski pouzdanik postao najmanje još jedan Bandićev suradnik priveden u kontekstu afere Agram. Tom prilikom s Bandićem i Ljubičićem privedeni su Branko Mihaljević, Ivan Tolić, Zdenko Antunović, Vidoje Bulum, Miljenko Benko, Filip Čulo i Željko Horvat.

Nastavljaju se propitivati i pojedine prenamjene zemljišta, ispituju se i Bandićeve veze s tvrtkom Zagrebgradnja d.o.o., kao i veze s najmoćnijim čovjekom hrvatskog nogometa Zdravkom Mamićem. Izvori bliski Bandiću ispričali su za Nacional kako je i on svjestan da bi prošlotjedna optužnica zapravo mogla biti tek uvod u značajnije optužbe protiv njega u drugim predmetima koji se također obrađuju. “Bandić je tri dana prije privođenja u listopadu prošle godine znao da se njegovo privođenje priprema, ali čini se kao da je mislio da se to njemu ne može dogoditi. Danas su okolnosti drukčije.

On je potpuno svjestan da je ozbiljna meta istražitelja. Njegovi odvjetnici rekli su mu kako procjenjuju da je prošlotjedna optužba zapravo uvod u burna zbivanja u sljedećim mjesecima. U tom kontekstu optužnica koja je podignuta vjerojatno će poslužiti da mu se dodijeli neka blaža kazna, ali i ta kazna zapravo bi mogla biti tek priprema terena za ozbiljnije optužbe. Kada se to dogodi i ta blaža kazna iz ovog predmeta moći će poslužiti da se ustvrdi kako se u nekim drugim predmetima, koji će se tek pokrenuti, za Bandića neće moći primjenjivati nikakve olakotne okolnosti. Sve to pokazuje da će pritisak na Bandića dodatno rasti”, ispričao je za Nacional jedan Bandićev dugogodišnji prijatelj.

Slične teze, ali puno jezgrovitije, Nacionalovim novinarima iznio je i jedan drugi izvor, iznimno upućen u zbivanja oko Bandićeva slučaja. “Posao nije jednostavan, ali zapravo napredujemo poprilično dobro. Slagalica se dobro slaže, bit će to sve u redu”, tako je Bandićev slučaj prije nekoliko dana za Nacional prokomentirao visoki pravosudni izvor. Ako je to tako, može se s druge strane tvrditi da bi se Bandićev obrambeni mozaik uskoro mogao početi razgrađivati i da mu vrijeme u tom procesu nije saveznik.