Nacional je tijekom prošlog vikenda došao u posjed opsežne dokumentacije i transkripata razgovora vođenog između ravnatelja jedinice Poslovanje HRT-a Mislava Stipića i jednog tadašnjeg zaposlenika HRT-a koji zbog Stipića i njegova ponašanja protiv te kuće vodi dva sudska postupka – radi poništenja upozorenja te potom odluke o otkazu ugovora o radu i zaštite od uznemiravanja i diskriminacije.

Postupke je pokrenuo nakon što se bezuspješno obraćao za pomoć i internim povjerenicima za zaštitu dostojanstva radnika HRT-a. Taj je djelatnik napravio upravo sve ono na što je praktički glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu lakonski uputio novinarku koja mu se bezuspješno požalila da ju je Mislav Stipić seksualno uznemiravao.

Ti postupci nisu jedini koji se vode protiv HRT-a, ali zapravo su pokrenuti zbog teškog mobinga i diskriminacije, kao i drugih vrsta iživljavanja u čije je središte kao njihov provoditelj stavljen upravo Mislav Stipić. Ali uz njega u ovom slučaju i Kazimir Bačić.

Kazimir Bačić i njegovi najbliži suradnici s HRT-a, dakako, upoznati su s tim slučajevima. Ali unatoč tomu Mislava Stipića doživljavaju kao suradnika po vlastitoj mjeri, što sugerira da Bačić za Stipića ima jako puno razumijevanja, da ga smatra osobom koja mu je poslovno kompatibilna i s kojom mu je očito ugodno surađivati. Ovi slučajevi pokazuju i kako se Bačić i Stipić na HRT-u, barem kada je u pitanju krajnje diskutabilno ponašanje prema zaposlenicima, upravo impresivno nadopunjuju. Pa i to dijelom pojašnjava Bačićev nehaj kada su u pitanju zapomaganja novinarki koje Stipića prozivaju zbog seksualnog uznemiravanja.

Unatoč svemu što ovaj bivši djelatnik HRT-a Stipiću stavlja na teret na sudu, on je zbog straha za vlastitu sigurnost zamolio da mu Nacional javno ne otkriva identitet. Ali je spreman na sudu ekstenzivno potvrditi i dokumentirati sve o čemu je informirao Nacional kada su njegovi problemi s Bačićem i Stipićem u pitanju. Jednako tako, izvor koji je Nacionalu dostavio transkripte njegovih razgovora sa Stipićem, vrlo je plastično pojasnio kako može dokazati njihovu autentičnost. Stoga i te Stipićeve citate Nacional objavljuje bez ikakvih ograda.

Ovaj bivši djelatnik HRT-a za Nacional je ekstenzivno opisao na temelju čega tvrdi da je žrtva Stipićeva sustavnog mobinga, a zajedno s Bačićem smatra ga i odgovornim za posebnu vrstu seksualnog uznemiravanja – širenja neistina o njemu da je homoseksualac.

Ovaj sugovornik Nacionala obnašao je na HRT-u istaknutu i odgovornu funkciju te je uspješno surađivao s tri bivša ravnatelja HRT-a. Ali kada je na tu funkciju imenovan Kazimir Bačić, navodi da za njega započinje noćna mora u Stipićevoj režiji.

Štoviše, Stipića čak proziva i zbog prijetnji. Transkript jednog njihovog razgovora u kojem su diskutirali o tomu zašto bi taj djelatnik morao prihvatiti veliku profesionalnu degradaciju, među ostalim, otkriva da mu je Stipić rekao sljedeće:

‘’Ja ne lažem. Sad ti odluči hoćeš li vjerovati ili ne, kužiš? Nema razloga da te sad zeznemo. Drugo, ti nama dobro radiš… Ja nemam nikoga… Ne bih volio da moramo tražiti nekog… Ne bih volio da našu energiju trošimo na sukobe, kužiš? Ja sam ti inače dobar u tim stvarima, ali ih ne volim. Ja to ne volim raditi, a radio sam svašta u životu, znaš…’’

Ovaj bivši djelatnik HRT-a ovako je opisao kako se osjećao neposredno nakon što mu je Stipić to izgovorio:

‘’Poslije ovih riječi sam se zamrznuo i tu zamrznutost i pritisak u glavi, osjećaj da nemam sluh i da sve čujem prigušeno imao sam do navečer, kada sam zatražio prvi put liječničku pomoć. Od toga trenutka sam imao osjećaj da nisam prisutan, da sam izvan tijela i da gledam sebe i ljude oko sebe. Možda me je više od fizičkoga i psihičkoga šoka slomila spoznaja da sam čuo nešto što nisam vjerovao da će čuti itko tko pošteno, savjesno i požrtvovno radi svoj posao. Sjećam se samo da sam i dalje htio odati dojam da sam u redu te sam smogao snage upitati zašto trebam vjerovati njemu, a ne procedurama za radnopravne odnose i aktima kuće kada je riječ o mojemu radnome mjestu. Odgovorio je, smijući mi se u lice: Moraš mi vjerovati!’’.

Transkript njihova razgovora otkriva da mu je Stipić izgovorio i sljedeće:

‘’Ne bih volio da radnik s elanom odluči ne raditi… Ti i ja bi’ davno razgovarali da sam znao…

Ne kažem da bih zadržao Radnu jedinicu i koeficijent 14 jer ja bi’ vraćao na ustroj iz 2011… Ja nisam vidio kod tebe neprimjerene postupke. Osobno mislim da si kapacitiran. No radi da ja poželim da te nagradim. Ne bi’ volio da te povrijede neke riječi, ali ne znam kako da ti to kažem…’’

Djelatnik HRT-a kojem se Stipić tako obratio ovako je za Nacional opisao što mu je tada odgovorio:

‘’Na ovo sam odgovorio upitom zašto bih se trebao ponovno dokazivati za radno mjesto koje sam zaslužio na javnome natječaju i na kojemu se dokazujem svakim mjesečnim izvješćem o radu iznova te na kojemu sam u svega nekoliko mjeseci krajem 2017. godine ostvario više od 400 prekovremenih. Nije mi odgovorio, samo se cinično smijao. No mnogo gore od izgovorenoga bilo je trpjeti atmosferu u zraku, tenziju koja se osjetila te osjećaj da ću eksplodirati od bola u želucu, konsternacije, nemoći i šoka zbog onoga što slušam. Osjećao sam se osramoćeno, postiđeno, jadno. Glas i tempo govora nastojao sam održavati prirodnim i dinamičnim kako bih prikrio osjećaje i kako ne bih pokazao strah. Dok sam slušao i pratio tijek svih obrata u razgovoru, pitao sam se zašto’’.

Taj bivši djelatnik HRT-a opisao je u tužbama da su njegovi problemi započeli otkad je u veljači 2017. godine na mjesto ravnatelja HRT-a došao Kazimir Bačić, a na najutjecajnije radno mjesto – Rukovoditelj Poslovne jedinice Poslovanje HRT-a – Mislav Stipić. On u tužbi piše: ‘’Svatko tko je iole upućen u politička zbivanja u Hrvatskoj zna da je riječ o ‘kadru’ vladajuće stranke i da se Mislav Stipić vratio na rad kod tuženika nakon sklopljene nagodbe kojom je okončan sudski spor u kojemu je Stipić tvrdio da je bio politički diskriminiran od strane Gorana Radmana koji je, pak, na mjesto ravnatelja tuženika imenovan za vrijeme SDP-a.’’

Navodi i da se s tom promjenom političkog ozračja na HRT-u njemu dodjeljuje epitet “Radmanova čovjeka” i da time započinju njegovi problemi.

Dan ili dva nakon imenovanja Kazimira Bačića na mjesto ravnatelja tuženika, on mu je e-poštom poslao izvješća o ostvarenju ciljeva radne jedinice kojom je rukovodio i pregled temeljnih podataka. Kako na dostavljene podatke ravnatelj nije odgovorio, a što je bio presedan u odnosu između ravnatelja i osobe koja je obnašala njegovu poziciju, on je nekoliko puta zatražio od predstojnice njegova ureda Jagice Cvrk da ga Bačić primi na sastanak, no ti su pokušaji danima ostajali bez učinka. Kada ga je krajem veljače 2017. Bačić konačno primio na sastanak, sveo se na njegov kratak monolog bez mogućnosti dijaloga i to je bio prvi i jedini put da ga je primio na sastanak, unatoč činjenici da je redovita komunikacija s ravnateljem preduvjet za obavljanje njegova posla. Bačić ga je naprosto počeo izbjegavati.

Taj bivši djelatnik HRT-a u tužbi potom na nekoliko gusto tipkanih stranica opisuje na koje mu je sve načine Bačić onemogućavao obavljanje njegova posla. Zatim je naveo da je početkom 2018. HRT donio novi pravilnik o ustroju i novi pravilnik o plaćama temeljem kojih je njegova radna jedinica ugašena i prebačena u marketing, a njemu je smanjena plaća za oko 40%, uz zadržavanje istog opsega posla.

Potom mu je zaposlenica pravne službe uručila novi ugovor o radu na potpis, ne ostavivši mu mogućnost da ugovor prouči, o njemu razmisli i po potrebi se savjetuje sa stručnom osobom. Takvim postupkom bio je dodatno uzrujan i odbio je potpisati ugovor.

Zato ga je 27. travnja 2018. na razgovor pozvao Mislav Stipić i dao mu do znanja da ako poduzme bilo što protiv odluka uprave da na njega neće računati te da će mu morati potražiti zamjenu. U tužbi je naveo da je njegov dotadašnji strah od gubitka radnog mjesta dobio svoju nedvosmislenu potvrdu.

Zato se radi zaštite od uznemiravanja i diskriminacije 4. svibnja 2018. pritužbom obratio povjereniku za zaštitu dostojanstva Krešimiru Baneku.

Ovako je u tužbi opisao kako se prema njemu ponio spomenuti povjerenik koji bi barem nominalno morao djelovati neovisno:

‘’No povjerenik nije proveo Zakonom o radu i Pravilnikom o postupku i mjerama zaštite dostojanstva zaposlenika/ica HRT-a propisani postupak radi zaštite dostojanstva. On nije saslušao tužitelja, ravnatelja, Mislava Stipića i osobe koje se spominju u Pritužbi već je iz nepoznatih razloga zaključio kako je riječ o nezadovoljstvu tužitelja ‘novim unutarnjim ustrojem i rasporedom zaposlenika na novo radno mjesto’, posve ignorirajući činjenicu da se tužitelj požalio na uznemiravanja koja su se događala tijekom cijele godine dana prije novoga ustroja. Uskraćivanje prava koja tužitelju pripadaju temeljem čl. 7. i čl. 134. Zakona o radu je također oblik uznemiravanja i diskriminacije tužitelja.’’

Taj zaposlenik HRT-a u tužbi je naveo da je zbog višemjesečnog ponižavanja, stresa i straha i zbog ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja otvorio bolovanje, ali da uznemiravanja i diskriminacija Bačića i Stipića nisu prestala, nego su se tijekom bolovanja počela pojavljivati i u novim oblicima: izolacijom, pozivanjem da objašnjava tko mu je dozvolio obavljanje poslova koji ulaze u opis njegova radnog mjesta koje je do tada samostalno i nesmetano godinama obavljao, neosnovanim upozorenjima pred otkaz i prijetnjama izvanrednim otkazom ugovora o radu, što mu je dodatno pogoršavalo zdravstveno stanje.

U tužbi zato nadalje piše:

‘’Nakon što je Mislav Stipić na sastanku 27. travnja 2018. godine tužitelja upozorio da ne bi bilo dobro da pokreće postupke zaštite svojih prava, njegove su se prijetnje počele i ostvarivati.

Od četvrtka 10. svibnja 2018. prestao je svaki kontakt i drugih ravnatelja s tužiteljem – ne javljaju mu se uopće više Mislav Stipić i Damir Novinić kao ni rukovoditeljica RJ-a Pravni poslovi Ivana Orešković Ašonja, koja mu se do tada redovito (kolegijalno i prijateljski) javljala. Potpuno su me izolirali. Nakon toga porukom službenice Kadrovske službe (dakle najniže, operativne izvršiteljice) tužitelj biva obaviješten da je razriješen dužnosti jedne od dviju ustrojbenih jedinica kojima je dotad rukovodio, baš kako mu je u spomenutom razgovoru najavio Mislav Stipić ako ne potpiše degradirajući ugovor o radu.’’

Potom je tijekom bolovanja ovaj djelatnik HRT-a primio upozorenje pred otkaz ugovora o radu. Zatim su ga tijekom bolovanja pozvali na davanje obrane prije namjeravanog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu vezano za događaj koji se dogodio prije godinu dana, dok u pozivu stoji da se dogodio 26. svibnja 2018. godine, odnosno za vrijeme bolovanja.

On o tomu za Nacional kaže:

‘’Budući da je malo vjerojatno da itko može biti toliko površan da nije primijetio da me poziva na red zbog događaja od prije godinu dana, nema dvojbe da je ovaj poziv na obranu bio samo dodatno sredstvo da me uznemiri, nakon čega sam završio u bolnici. Na koncu sam u tužbi naveo da mi je najteže što sam doživio radeći na HRT-u saznanje da je osoba iz rukovodećih struktura veoma ružno i diskriminirajuće govorila o meni, između ostaloga da sam homoseksualac koji je bio Radmanov ljubavnik.

Time je insinuirao da sam tako i došao na HRT. To me je baš jako uznemirilo jer su to teške podvale i pokušaji mog potpunog diskreditiranja. Jer sam na HRT došao temeljem javnoga natječaja, a svoj privatni život i osobne preferencije nikada nisam dijelio ni s kim, a plasiranje ovakvih informacija doživio sam kao teški oblik zlostavljanja jer ne želim vjerovati da se u 21. stoljeću i u europskoj Hrvatskoj prebire po ljudskoj intimi i dopušta da se po tome netko ravna i donosi odluke.’’

On se zato ponovo obratio povjereniku za zaštitu dostojanstva, ali zaštita je opet izostala.

HRT je 7. lipnja 2018. primio njegov Zahtjev za zaštitu od uznemiravanja, spolnog uznemiravanja, političke diskriminacije i diskriminacije po osnovi spolne orijentacije.

Ali u propisanom roku od 8 dana nije proveden nikakav postupak. Zato se osjećao dodatno zlostavljano, nezaštićeno i zastrašeno. Strahovao je da će dobiti izvanredni otkaz jer mu je bilo očito da se za to traže svi mogući razlozi.

Stoga je iskoristio pravo iz čl. 134. Zakona o radu i prekinuo rad i podignuo tužbu u nadi da će mu sud omogućiti da pošteno zarađuje za svoj život i za kruh, da mu se ne smanjuje plaća bez jasne formule, pojašnjenja i konteksta, da mu se omogući pravo na rad, a ne da ga se zlostavlja jer se usudio usprotiviti strukturama koje javnu ustanovu tretiraju kao svoje vlasništvo.

Na koncu je ovaj djelatnik 16. svibnja 2018. dobio otkaz. I dalje su postupci u tijeku, a on je u međuvremenu pronašao novi posao. O svemu je odlučio progovoriti kako bi upozorio da se u Stipićevoj i Bačićevoj režiji na HRT-u provode sustavni mobing, seksualna diskriminacija i ponižavanje većeg broja radnika.