Nacional objavljuje šokantno pismo koje je potpisalo čak 46 ogorčenih svećenika i vjernika Riječke nadbiskupije s molbom papi Franji da pošalje izaslanika koji će saslušati svjedoke i žrtve te o svemu informirati javnost. U pismu za teška zlostavljanja prozivaju rektora bogoslovije Marija Gerića, crikveničkog župnika Marka Stipetića i generalnog vikara Marija Tomljanovića

EKSKLUZIVNO PISMO: Riječki svećenici pokušali prijaviti pedofiliju papinskom nunciju Giorgiju Lingui, ali on nije o tome informirao Vatikan pa su 4. studenoga 2021. poslali privatno pismo Papi

Mi svećenici, ovaj put i vjernici, nakon trećeg puta što Vam pišemo – ali u drugačijem sastavu – smatramo da smo iscrpili sve mogućnosti unutar Crkve, kako bismo ispravili nepravdu i spriječili još veće zlo. Žrtvama zlostavljanja ćemo biti pomoć i uputit ćemo ih na državno istražno povjerenstvo te dati pred državom svoje svjedočanstvo kada se pokrene istraga o zataškavanjima unutar Riječke nadbiskupije. Molimo se i dalje predragome Svemogućem Ocu da nas sve zajedno prosvijetli što nam je činiti. Mi više ne možemo učiniti od ovoga te nam polako ‘izgaraju’ nutarnje snage, gledajući ovakvo držanje crkvenih prelata. Ne gubimo svoju vjeru, ali gubimo snagu i nadu u istinsku volju hijerarhije i sinodalnog puta, kada vidimo ovakav razvoj ‘zajedništva’ Kristovih vjernika. Nadamo se, ipak, da naša molba neće morati ići pred ‘tuđa vrata’, već da će postojati minimum iskrene volje u svima koji budu ovo pismo čitali, unutar crkvene administracije. Ovo je zadnji put da smo smogli snage i zajedništva zajednički se okupiti i sastaviti ovo pismo.“

Ovaj očajnički apel dio je šokantnog opsežnog pisma koje je papi Franji poslalo i potpisalo ukupno čak 46 ogorčenih prezbitera i vjernika Riječke nadbiskupije, i to prvenstveno zbog indolentnosti i bešćutnosti koje je prema pedofiliji i homoseksualnom zlostavljanju unutar Crkve u komunikaciji s njima više puta iskazao Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Hrvatskoj.

Pismo je papi Franji poslano 4. studenoga 2021., na blagdan sv. Karla Boromejskog, a naslovljeno je kao „Prijava zataškavanja zlostavljanja i neregularnosti u financijama Riječke nadbiskupije“.

Giorgio Lingua rođen je 23. ožujka 1960. u Fossanu u Italiji. Zaređen je za svećenika 10. studenoga 1984. i isprva radio u biskupiji Fossano. U diplomatsku službu Svete Stolice ušao je 1. srpnja 1992., a obavljao je diplomatsku službu u Apostolskim nuncijaturama u Obali Bjelokosti, Sjedinjenim Američkim Državama, Državnom tajništvu Svete Stolice u Odjelu za odnose s državama te u apostolskim nuncijaturama u Italiji i u Srbiji. Apostolskim nuncijem u Iraku i Jordanu imenovan je 4. rujna 2010. te 17. ožujka 2015. nuncijem na Kubi. Na funkciju papinskog nuncija u Hrvatskoj imenovan je koncem 2019.

Nacional je dobio presliku pisma koje je imenom i prezimenom potpisalo 46 svećenika i vjernika i uputilo na privatnu adresu pape Franje u Vatikan, s preporučenom poštanskom povratnicom iz koje se vidi da je pismo u Vatikanu zaprimljeno 12. studenoga 2021. FOTO: VATICAN MEDIA/REUTERS/PIXSELL, Nacional

Linguu potpisnici pisma prozivaju za ogromnu bešćutnost i nepovjerenje, navodeći da ih je on, iako su mu se obraćali u velikom povjerenju, nakon posljednjeg takvog dopisa uputio da se javno o svojim saznanjima očituju pred nadbiskupom prije nego što se inicira bilo što konkretno. Papinskog nuncija optužuju i da je potpuno ignorirao druga slična pisma u kojima su ga o seksualnim zlostavljanjima informirali čelnici drugih nadbiskupija.

Posebno je intrigantno da potpisnici pisma navode kako su se, osim papinskom nunciju u Hrvatskoj Giorgiu Lingui, već dotad više puta s velikom nadom obraćali ne samo papi Franji, nego i državnom tajniku Svete Stolice Pietru Parolinu i nadležnim prefektima kongregacija, ali da su ostali bez ikakvog odgovora, ignorirani, krajnje razočarani i obeshrabreni.

Zato su to dramatično pismo poslali na privatnu adresu pape Franje, Apartman 201 pri Domu Svete Marte u Vatikanu, gdje Papa stanuje, zamolivši da se to pismo prevede i privatno uruči Papi.

Iz današnje perspektive ono je dodatno intrigantno jer otkriva višegodišnju genezu rasta svećeničke frustracije zbog sistemskog zataškavanja seksualnog zlostavljanja u Crkvi, koje je, potaknut otkrićima Nacionala, tek prošloga ponedjeljka izuzetno važnim javnim istupom prekinuo riječki nadbiskup Mate Uzinić.

Pismo je Nacionalu dostavljeno istoga dana kada je Nacional objavio šokantno priznanje svećenika pedofila Milana Špehara da je seksualno zlostavljao trinaest dječaka, koje je potaknulo riječkog nadbiskupa Matu Uzinića da dan prije toga na konferenciji za medije, potaknut upitom Nacionala, progovori o seksualnom zlostavljanju u Riječkoj nadbiskupiji.

Pismo otkriva da su brojni svećenici godinama znali za seksualna zlostavljanja unutar Crkve, da su polagali velike nade u svoje nadređene da će te odvratne zločine primjereno istražiti i kazniti, ali i da su nailazili na zid šutnje te da su bili izuzetno frustrirani nekim saznanjima o Uzinićevu ponašanju unutar Hrvatske biskupske konferencije. Naročito na to ukazuje dio pisma u kojemu se navodi sljedeće:

„Na zadnjem sastanku Povjerenstva za maloljetnike HBK-a, predsjednik Povjerenstva – isti naš nadbiskup koadjutor – dao je savjet svim (nad)biskupijskim povjerenicima da paze kakve pornografske sadržaje gledaju na svojim mobitelima, jer se mnogi od njih provjeravaju. Dao je i uputu da se svi svećenici trebaju paziti bilo kakvog govora u javnosti i pred drugim osobama, da ne bi previše toga izašlo u javnost što pojedini svećenici rade, jer time štete ugledu Crkve u Hrvatskoj. Kako imati povjerenje u Crkvu kada predstavnik Hrvatske biskupske konferencije izjavljuje takve izjave. Kako će netko uopće više imati povjerenja u Crkvu kada ovakav jedan prelat sebe stavlja na prvo mjesto? Kada apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj stoji iza takvih osoba te sam ‘gura’ u prvi plan odane podanike takvog prelata.“

Ogorčeni prezbiteri i vjernici Riječke nadbiskupije papi su pisali zbog indolentnosti koju je prema pedofiliji i homoseksualnom zlostavljanju unutar Crkve iskazao Giorgio Lingua, apostolski nuncij u RH. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Pismo je izuzetno značajno za razumijevanje svega što je prethodilo nedavnom obraćanju dijela tih svećenika Nacionalu s dramatičnim detaljnim saznanjima, koja su konačno pokrenula lavinu reakcija i inicirala, zasad se tako čini, širu akciju osvjetljavanja punog razmjera pedofilije i homoseksualnog zlostavljanja u Crkvi u Hrvatskoj.

Pismo također otkriva razočaranje potpisnika Matom Uzinićem, ali naročito u svjetlu Uzinićevih prošlotjednih izjava o pritiscima unutar Crkve da se s tim informacijama ne izlazi u javnost, pokazuje i s koliko se kompleksnom situacijom Uzinić godinama morao nositi prije nego što je odlučio javno tražiti oprost i pomoć u osobnom suočavanju s tim ogromnim problemom.

Na početku pisma tako se navodi:

„Umjesto zalječenja rana najranjivijih, ostali smo osupnuti daljnjim ranjavanjem onih nezaštićenih te gubitkom povjerenja u Crkvu uopće. Kada smo se u više navrata obratili pisanim putem Vašem predstavniku u Republici Hrvatskoj, Nj.E. mons. Giorgiu Lingui, ostali smo posve razočarani i bez ikakva odgovora iako smo bili spremni i na osobni razgovor i suočavanje s dokazima i nepobitnim činjenicama. Na kraju, kada smo svjedočili zajedno s nekim vjernicima laicima (od kojih su neki i sami bili žrtve svećeničkog zlostavljanja) da se Nj.E. nuncij mons. Giorgio Lingua nalazi povremeno u skupocjenim restoranima grada Rijeke s nadbiskupom koadjutorom mons. Matom Uzinićem i generalnim vikarom vlč. Mariom Tomljanovićem, ostali smo razočarani. Nakon toga shvatili smo da nikakve iskrene namjere za stvarnim dobrom – od vodećih ljudi – ne možemo očekivati. Jednom kada se povjerenje izgubi, teško ga je ponovno steći. Nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić to je povjerenje u više navrata ‘prokockao’ te više ne može imati naše povjerenje, kao ni Nj.E. mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, dok ćemo svoje poštovanje i nadalje uvijek iskazivati njima kao Vašim predstavnicima. Stoga nam je preostalo jedino da Vama, Sveti Oče, i Vašem državnom tajniku Nj.E. card. Parolinu i prefektima Kongregacija – iznesemo činjenice i dokaze koji predstavljaju stvarnu opasnost za navještaj Radosne Vijesti i bilo kakav hod u sinodalnosti u našoj nadbiskupiji. Tim veću jer iza prikrivanih činjenica i dokaza, očigledno stoji i sam Nj.E. mons. Giorgio Lingua, Vaš apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, uz nadbiskupa koadjutora mons. Matu Uzinića i generalnog vikara vlč. Marija Tomljanovića.“

Autori pisma navode kako „nakon više poziva za sprječavanje tih nemilih pojava te poziva na suradnju, jedino što nam je ostalo jest prepustiti se očaju i bespomoćnosti“ ili uputiti Papi ovo pismo. U pismu konstatiraju kako su sve navedeno napisali u iskrenoj namjeri i posljednjoj nadi da će se pronaći vremena i razumijevanja za taj njihov slučaj, koji su sve do prije nekoliko dana nastojali riješiti unutar Katoličke Crkve.

Potpisnici pisma optužuju nuncija Linguu i da je potpuno ignorirao druga slična pisma u kojima su ga o seksualnim zlostavljanjima informirali čelnici drugih nadbiskupija

Potom su u pismu detaljno opisani brojni nekažnjeni i prešućeni primjeri seksualnog zlostavljanja. Tako se navodi i sljedeće:

„Za velečasnog Marija Gerića (rektor bogoslovije, biskupski vikar za pastoral, koordinator za sinodalni put Crkve) napisane su dvije pritužbe, jedno svjedočanstvo i jedan dokaz o napastovanju jednog bogoslova (dok je bio u pripitom stanju, u automobilu je nasrnuo na bogoslova – kojem je ranije pokazivao znakove naklonjenosti – te ga je pokušao poljubiti i pritom uhvatio za spolovilo; isti bogoslov nakon svega se boji više svjedočiti i tražiti pomoć od Crkve), koji je nakon svojeg svjedočanstva pred nadbiskupom koadjutorom s posebnim ovlastima mons. Matom Uzinićem otpušten bez ikakvog razloga i objašnjenja iz bogoslovije. Taj mladić više nema povjerenja u Crkvu te iako smo mu mi pokušali pomoći u vezi traženja pravne zaštite, odbacio je svaku mogućnost za to jer je rektor vlč. Mario Gerić prijetio svojim dobrim odnosima s nadbiskupom koadjutorom i njegovim dobrim odnosima sa Nj.E. mons. Giorgiom Linguom. Sve se to dokumentiralo i poslalo s povratnicom Nj.E. mons. Giorgiu Lingui, Vašem nunciju, ali nije bilo odgovora. Svaka nada u bilo kakvu istragu o tome je izgubljena nakon što su Nj.E. mons. Giorgio Lingua, nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić i generalni vikar vlč. Mario Tomljanović viđeni u luksuznom restoranu u gradu Rijeci, na večeri koja je plaćena na račun Nadbiskupije. lako u osobnim poznanstvima nema ničega lošega, nakon ovakvih prijava koje su ostale neriješene i očigledno neurudžbirane u službenim zapisnicima naslovnika, ne preostaje nam nego zaključiti da osobna prijateljstva i luksuzne večere mogu biti dovoljni za ovakvu korupciju, čak i unutar crkvene hijerarhije.“

U istom pismu također se spominje slučaj Marka Stipetića, crikveničkog župnika kojeg je Mate Uzinić, nakon otkrića Nacionala o zlostavljanju bogoslova i teških optužbi izrečenih na njegov račun, prije nekoliko dana udaljio s dužnosti. U spomenutom pismu autori su o Stipetiću napisali sljedeće:

„Za Marka Stipetića postojale su dugogodišnje optužbe na račun iskorištavanja bogoslova dok je bio vicerektor bogoslovije, a sada otvoreno živi s bivšim bogoslovom u izvanbračnoj zajednici i vrši službu župnika. Nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić više puta je bio upozoravan na Marka Stipetića, međutim, u obranu Stipetića stao je osobno vlč. Mario Tomljanović, sadašnji generalni vikar Riječke nadbiskupije. Tada je rektor bogoslovije bio sadašnji generalni vikar vlč. Mario Tomljanović, koji je trojicu bogoslova koja su se žalila na neprimjereno vladanje o. Marka Stipetića, jednostavno otpustio bez obrazloženja.“

Autori pisma potom navode da je Uzinić o tome bio obaviješten, ali da je Marko Stipetić, na prijedlog generalnog vikara Marija Tomljanovića, imenovan župnikom u svetištu i župi Uznesenja BDM u Crikvenici.

O Mariju Tomljanoviću u pismu navode da je ignorirao pritužbe bogoslova koji su bili zlostavljani dok je on bio rektor bogoslovije, a vicerektor Marko Stipetić, koji ponavljaju da je bio zlostavljač i pozivao zgodnije bogoslove u svoju sobu. U pismu se potom navodi:

„Kao rektor bogoslovije verbalno je zlostavljao i ignorirao časne sestre koje su radile u kući te su se bile prisiljene odseliti iz bogoslovije. Nakon što je svjedočenje o zlostavljanju bogoslova ‘procurilo’, vlč. Mario Tomljanović bio je ‘smijenjen’ na najbogatiju župu u Riječkoj nadbiskupiji – župu i svetište Uznesenja BDM u Crikvenici.“

‘Nj.E. mons. Giorgio Lingua osobno je na jednoj od večera prenio generalnom vikaru vlč. Mariju Tomljanoviću (na slici) optužbe koje se protiv njega iznose i savjetovao mu kako se obraniti’. FOTO: Screenshot Nadbiskupija Krk

Tomljanovića u pismu optužuju i za značajne financijske malverzacije, a potom teško prozivaju i papinskog nuncija u Hrvatskoj. U tom dijelu pisma stoji:

‘Kako Nj.E. mons. Giorgio Lingua uopće može hodati po skupocjenim večerama s takvim osobama i zatim još takve osobe preporučivati Kongregaciji za biskupe? Nj.E. mons. Giorgio Lingua osobno je na jednoj od večera prenio generalnom vikaru vlč. Mariju Tomljanoviću optužbe koje se protiv njega iznose i savjetovao mu kako se obraniti. Zar pojedinci imaju prednost da se optužbe protiv njih ne urudžbiraju i ne istražuju?“

Da su u vrijeme pisanja pisma autori bili jako razočarani Uzinićem i Linguom, pokazuje i dio u kojemu se navodi sljedeće:

„Nadbiskup koadjutor vješto prima osobe koje odgovaraju njegovoj pozitivnoj slici u medijima te daje izjave o uključivosti i transparentnosti dok sam tako ne postupa. Javno progovara o slučajevima časnih sestara koje su bile zlostavljane od strane svećenika u Riječkoj nadbiskupiji (a zaboravlja da je njegov generalni vikar bio predmet prijave časnih sestara bivšem nadbiskupu upravo za iste stvari), ali o djeci i bogoslovima žrtvama ni riječi ni istrage. Kada treba interpretirati izjave pape Franje, čini to kako bi to išlo na njegovu osobnu korist i pozitivnu sliku u medijima, dok žrtve u sebi skupljaju ne samo tugu, nego i bijes zbog nabrojenih stvari.

Kako da mi, Oče Sveti, započnemo bilo kakav sinodalni hod na našim župama kada naš novi Pastir gleda samo sebe i svoju medijsku pozitivnu sliku? Kako da mi ikad više obećamo roditeljima žrtava da će Crkva išta učiniti za njih kada se naš nadbiskup koadjutor s posebnim ovlastima ovako nerazumno ponaša?! Tražili smo odgovore i pomoć za vrijeme prethodnog nadbiskupa, koji nije smogao hrabrosti suočiti se s problemima, ali nismo se nadali dobiti ovakav odgovor. Bili smo sretni da nam dolazi osoba koja je otvorena i nastoji biti transparentna, ali smo se još više iznenadili, kako je vrijeme odmicalo, da je ta transparentnost ostala u njihovim luksuznim automobilima i odajama, skupocjenim večerama s Nj.E. mons. Giorgiom Linguom i promicanju samih sebe. Još više boli činjenica da Nj.E. mons.

Giorgio Lingua s nadbiskupom koadjutorom i generalnim vikarom izlazi u skupe restorane (koje si mi svećenici i običan puk nikada ne bismo mogli priuštiti), a po pitanju našeg poslanog dopisa u vezi ovoga, on ništa niti poduzima niti odgovara na naše pismo poslano 24. kolovoza 2021. godine. Kako ikada više imati povjerenja u apostolskog nuncija koji, saznali smo, ne odgovara na dopise svećenika i iz ostalih (nad)biskupija koji mu šalju dopise?

Mi svećenici, kao prvi suradnici svojega (nad)biskupa i vjernici, kao suradnici svojih svećenika, znamo da smo grešni i nemamo uvid u mnogo širu sliku koju naš (nad)biskup može imati. Međutim, sumnjamo da su dio te šire slike osobni probitak i karijera, na teret podložnika.

Posljedice svega toga bit će nemjerljive, a glavni dio tereta snosit ćemo opet – kao za prethodnog nadbiskupa – mi župnici, koji nastojimo ‘mirisati’ poput svog stada. Naše utjehe i riječi više nikome ništa ne znače, a samo čekamo što će učiniti državna istraga kada otkrije ono što je bio zadatak i služba nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića.“

U završnom dijelu pisma autori navode da oni kao svećenici i vjernici ne mogu učiniti više od toga da pišu i nadaju se da će njihovo pismo biti prevedeno i pročitano Svetom Ocu osobno, a zatim da će im netko iz Kongregacije biti poslan i istražiti njihove navode te se uvjeriti u njihovu istinitost.

Među ostalim, Papi su napisali i sljedeće:

„Svi dokazi dostupni su svakoj iskrenoj i istinitoj osobi kojoj je stalo do dobra Kristovih vjernika i Njegove Crkve. Osobe koje su sve ovo osobno proživjele, vjerujemo još uvijek, da će biti dostupni svakoj eventualnoj istrazi nadležne Komisije ili Kongregacije. Dosta je svećenika, vjernika i časnih sestara maknuto i otišlo u druge biskupije (a prema šematizmu Riječke nadbiskupije može se vidjeti koje su to osobe te ih se može pozvati da daju svoje svjedočanstvo). Mnogi su svećenici pokušali upozoriti na ovakve stvari, ali su bili marginalizirani od strane bivšeg i sadašnjeg nadbiskupa te njihovih vikara. Mnogi su bili primorani potražiti utočište negdje drugdje, a neki od njih su izgubili svaku nadu te su napustili svećeništvo ili redovništvo. Dostavljamo sve ono što je bilo u našoj moći pribaviti…“

Na koncu su naveli i da to svjedočanstvo pečate i svojim potpisima, ali i da s obzirom na dosadašnji način postupanja bivšeg i sadašnjeg nadbiskupa te Giorgia Lingue, „koji je zadnji put na ovakav dopis poslan Vama i nadležnim Kongregacijama, tražio naše javno očitovanje pred nadbiskupom“, ne žele više biti izloženi.

Papi su napisali i kako smatraju da bi, ako ima volje, urede i arhive Nadbiskupije trebali osobno istražiti papini predstavnici. Naveli su i kako je sigurno da su Uzinić i Lingua izgubili kredibilitet i povjerenje svećenika te da pred njima i ostalim hrvatskim biskupima, zbog uske povezanosti hrvatskog episkopata, ne mogu više davati nikakvo svjedočanstvo jer su od njih bili više puta iznevjereni.

Pa su Papi u pismu poručili:

„Ako želite svjedočanstva, neka Vaš predstavnik osobno pozove pojedince na razgovor, posebice one otpuštene, marginalizirane, protjerane, u drugim biskupijama, bez ikakvih službi. Želimo još jednom, Sveti Oče Franjo, izraziti svoju neupitnu odanost Petrovoj stolici, te iskrenu predanost zajedničkom hodu na putu prema drugačijoj Crkvi.

U nadi u skorašnje Vaše odluke – za dobro onih na marginama naše partikularne Crkve – želimo Vam, Sveti Oče, dovoljno nadahnuća Duha Svetoga da možete istinito razlučivati što je dobro za Kristovu Crkvu. Nadamo se da naši iskreni vapaji neće pasti na ‘kamenito tlo’.“

Na kakvo su tlo pali njihovi vapaji pokazuje činjenica da su se, očito duboko razočarani nepostupanjem unutar Crkve, s potresnim informacijama nedavno obratili Nacionalu, nadajući se da će one tim putem napokon doprijeti do javnosti i potaknuti bilo kakvu reakciju. To se potom počelo i događati, ali su se tijekom proteklog tjedna u raznim medijima mogle pročitati i neke zlokobne, ali i manipulirajuće teze, po svemu sudeći plasirane iz dominantnih konzervativnih crkvenih krugova. Među njima su i navodi da bi se, posve suprotno Uzinićevu pozivu da se Crkva treba otvoriti i progovoriti o punom razmjeru homoseksualnih zlostavljanja i pedofilije, taj ogroman problem trebao vratiti unutar Crkve i ondje rješavati. Valjda kao i dosad, skrivati od javnosti i zataškavati. Posebno su promašene bile u par navrata spomenute teze koje insinuiraju da je serija istraživačkih tekstova objavljenih u Nacionalu zapravo usmjerena na to kako bi se konzervativni krugovi obračunali sa samim Uzinićem.