EKSKLUZIVNO: Kad su odbili potpisati memorandum o izvozu hrvatske nafte u Mađarsku, MOL-ov lobist je prisutnima na sastanku u Janafu zaprijetio svojim vezama s hrvatskim premijerom
Orbánu blizak lobist i spin doktor hodao je sredinom 2018. u ime MOL-a po hrvatskim institucijama i tvrtkama te vršio pritisak da se potpiše sporni memorandum koji je osobno sastavio. Šefovi Janafa bili su zgranuti tom prijetnjom jer je implicirala da je taj izdajnički dokument Wintermantel bio usuglasio s hrvatskim premijerom
Péter Wintermantel, nekadašnji glavni savjetnik MOL Grupe, bivši diplomat i spin doktor blizak mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, čovjek koji je sastavio tekst memoranduma između Ine i JANAF-a kojim su omogućeni zatvaranje Rafinerije Sisak i izvoz hrvatske nafte u Mađarsku, pred više svjedoka vršio je pritisak na dužnosnike Janafa da prihvate potpisivanje tog spornog memoranduma i pritom se pozivao na premijera Andreja Plenkovića. Wintermantel se predstavio kao čovjek koji je na izravnoj vezi s hrvatskim premijerom te je, de facto u ime MOL-a, prijetio njegovim imenom.
Potvrdila su to za Nacional dva neovisna izvora koja o tomu imaju neposredna saznanja i navode da je Wintermantel pritiske vršio na sastanku koji se 2018. održao u sjedištu Janafa u Zagrebu pred najmanje petero svjedoka. Među ostalima, sastanku su prisustvovali tadašnji član Uprave Janafa Bruno Šarić, koji je ujedno na koncu i potpisao sporni memorandum u ime Janafa, kao i Domagoj Validžić, tada pomoćnik Tomislava Ćorića u Ministarstvu energetike i zaštite okoliša.
Wintermantel je na sastanak donio tekst spornog memoranduma te je nastojao visoke dužnosnike Janafa uvjeriti da trebaju potpisati taj dokument, no oni su to odbijali pa je on na kraju sastanka, vidno iznerviran, rekao:
“Onda, hoćete li vi to potpisati ili ne?”
Kad je dobio negativan odgovor, poluprijetećim je glasom rekao:
“Dobro, što kažete na to da ja sad nazovem Andreja Plenkovića pa da vidimo hoćete li nakon toga potpisati ili ne!?”
Potom je ustao sa stolice i izišao iz sobe. Kad se nakon nekoliko minuta vratio, rekao je:
“Zvao sam ga, nisam ga uspio dobiti, njegovi ljudi rekli su da je na sastanku, ali da će se vratiti.”
O tome da je upravo Péter Wintermantel, bivši mađarski diplomat i spin doktor koji je na mjesto glavnog savjetnika MOL Grupe došao izravno iz mađarske vlade, bio zadužen za pripremu i provedbu potpisivanja spornog memoranduma, Nacional je pisao u prošlom broju. Kako su otkrili Nacionalovi izvori, Wintermantel je s mađarskim predsjednicima Uprave Ine dolazio i na sastanke s bivšim ministrom Tomislavom Ćorićem u sjedište Ministarstva u Zagreb Toweru.
Dva izvora koja o tim zbivanjima imaju neposredna saznanja sada su Nacionalu potvrdila da je Wintermantel dolazio na sastanke i u Janaf, sa zadatkom da se tehnički pripremi potpisivanje Memoranduma, a kad dužnosnici Janafa na to nisu pristali, prijetio je premijerovim imenom.
Drugim riječima, trudio se ostaviti dojam da je s Plenkovićem u neposrednom kontaktu i na vezi.
Što ponovno dovodi u fokus glavno pitanje: ako je prošloga tjedna više puta javno ustvrdio da se radilo o komercijalnoj temi između dviju tvrtki, Ine i Janafa, zašto je premijer Plenković bio na vezi s čovjekom kojeg su vrh MOL-a i vrh mađarske države zadužili da provede potpisivanje za hrvatsku štetnog dokumenta kojim su narušeni strateški nacionalni interesi, otvorena vrata za zatvaranje sisačke rafinerije, a hrvatska nafta izvezena na preradu u MOL-ove rafinerije pod nepoznatim uvjetima? Da je Wintermantel prijetio upravo Plenkovićevim imenom, može potvrditi više svjedoka.
Na sastanku na kojem se to sve odvijalo trebao se usuglasiti tekst spornog memoranduma, a glavni Wintermantelov zadatak bio je pridobivanje potvrde visokih dužnosnika Janafa da je tekst u redu. Sastanku je prisustvovalo petero visokih dužnosnika Janafa, ali i Domagoj Validžić, pomoćnik tadašnjeg ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića. Validžić je ujedno i potencijalni svjedok protiv Ćorića u aferi Vjetroelektrane.
U ime Janafa glavni sudionik tog sastanka bio je tadašnji član Uprave Bruno Šarić, čovjek koji je na koncu 21. kolovoza 2018. stavio svoj potpis na sporni memorandum, te Hrvoje Karačić, direktor investicija u Janafu, kao i Stjepan Nikolić, tada operativni direktor rafinerija u Ini.
Upravo je Dragan Kovačević, tvrde dva neovisna izvora bliska Janafu, naredio i dao jasne upute Bruni Šariću i ostalim visokopozicioniranim dužnosnicima Janafa prisutnima na tom sastanku, da nikako ne pristanu na potpisivanje Memoranduma.
Jedan od izvora koji o tome ima neposredna saznanja tvrdi:
“Kovačević im je rekao da maksimalno otežu i da ni na što ne pristanu. Kako se Memorandum trebao potpisati između Ine i Janafa, Wintermantel je došao na sastanak u ime Ine, ali je legitimiran kao savjetnik MOL-a za to pitanje. On je na sastanak donio tekst Memoranduma, ali Bruno Šarić i ljudi iz Janafa dobili su naputak od Kovačevića da zatežu, mrljaju i brljaju i da nikako ne pristanu na potpisivanje. To su sve radili jer su itekako bili svjesni kakva je to igra i da bi rezultat potpisivanja tog memoranduma izravno doveo do zatvaranja sisačke rafinerije. Zato oni to nisu htjeli potpisati bez izravnog političkog naloga iz Vlade, što se na kraju i dogodilo, a o čemu je svjedočio Dragan Kovačević prošloga tjedna pred Antikorupcijskim vijećem. Upravo zato što su Kovačević i njegovi ljudi iz Janafa odbijali potpisati Memorandum, u cijeli proces moralo je biti uključeno i Ministarstvo. Politika se tu morala uvesti u priču.”
Dva izvora koja su Nacionalu detaljno prepričala okolnosti tog sastanka i svega što je tome prethodilo, zapravo su potvrdila ono što je prošlog četvrtka na sjednici Antikorupcijskog vijeća u Hrvatskom saboru izjavio Dragan Kovačević – da su na njega i na Janaf vršeni ogromni pritisci kako bi se sporni memorandum potpisao.
Otkriće da je jedan od onih koji su vršili pritiske bio i Péter Wintermantel, bivši mađarski diplomat angažiran od vrha MOL-a koji je pritom prijetio imenom hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, sada još jasnije stavlja premijera Plenkovića u centar odlučivanja u vezi zatvaranja Rafinerije Sisak i potvrđuje da tako nešto ne bi bilo moguće bez političkog pristanka vrha Vlade, kao i da Memorandum nikako nije samo “neobvezujući dokument”, kako su ga pokušali predstaviti bivši ministar Tomislav Ćorić i ostali koji su svim silama branili njegovo potpisivanje. Ta su zbivanja bila uvod u sporni sastanak u Plenkovićevom uredu kojem je Kovačević prisustvovao s Ćorićem. Da nije bilo tolikog otpora Janafovih dužnosnika, vjerojatno Kovačević ne bi ni bio pozvan na sastanak kod Plenkovića.
Ova nova otkrića i navodi Nacionalovih izvora, koje su oni, bude li potrebno, spremni dodatno potvrditi, pokazuju da je zapravo tajni sastanak u Vladi na kojem je premijer Plenković naredio ministru Ćoriću potpisivanje spornog memoranduma, bio potreban upravo zato što se takvo što bez premijera i ne bi moglo potpisati jer predstavlja izdaju strateških nacionalnih interesa i u suprotnosti je sa Zakonom o energiji, a i s Međudioničarskim ugovorom između Ine i MOL-a.
Te okolnosti objašnjavaju zašto su se dužnosnici Janafa morali ponašati kao svojevrsni urotnici i zašto su, u konačnici, i tadašnji ministar Tomislav Ćorić i šef Janafa Dragan Kovačević morali osobno od premijera čuti da se Memorandum mora potpisati i da premijer to od njih traži.
“Janaf se po tom pitanju nije mogao ponašati tržišno jer su Dragan Kovačević i ljudi iz vodstva Janafa shvatili da je to politički problem i političko pitanje. Da su se oni ponašali samo tržišno, potpisali bi taj ugovor, Janaf bi ostvario dodatnu dobit, Uprava bi dobila bonuse – ali bili bi krivci za zatvaranje rafinerije. Zato su se morali ponašati kao urotnici i zato su izluđivali Mađare”, objasnio je jedan od Nacionalovih izvora bliskih Janafu.
U konačnici, zato je i trebao biti održan sastanak u Vladi.
Nakon svjedočenja Dragana Kovačevića, koji je na Antikorupcijskom vijeću potvrdio da je upravo premijer Plenković naredio ministru Ćoriću potpisivanje Memoranduma, premijer Plenković pokušao je diskreditirati Kovačevića ponavljanjem već poznatih činjenica da je on Uskokov optuženik i slično, ali je napokon ipak priznao da se sastanak o kojem je govorio Kovačević održao. Plenković je, međutim, tvrdio da su prisutni na tom sastanku njega, eto, došli informirati o Memorandumu. Da je to premijerovo izvrtanje prave istine i prirode tog sastanka, sugerira i priopćenje koje je nakon svjedočenja Dragana Kovačevića prošloga tjedna u Saboru objavila Ina. U tom priopćenju decidirano se navodi:
“Zbog teza koje se u javnosti provlače posljednjih dana, željeli bismo naglasiti da je zaustavljanje prerade u Sisku te prodaje nafte na tržištu isključivo poslovna odluka kompanije koju su podržala oba većinska vlasnika.”
Budući da je, uz MOL, drugi većinski vlasnik Vlada, bilo je sasvim jasno da je Ina – a sve što se radi u Ini diktira MOL – prebacila odgovornost za zatvaranje Rafinerije na Vladu, to jest na premijera Andreja Plenkovića.
Predsjednik Antikorupcijskog vijeća Nikola Grmoja potom je na Facebooku komentirao:
“Večerašnje priopćenje Ine je veća bomba od Kovačevićeva svjedočenja jer u priopćenju tvrde da je Vlada RH kao suvlasnik Ine podržala gašenje Rafinerije i preusmjeravanje nafte prema Mađarskoj. Hoće li Andrej Plenković sutra demantirati Inu kao i danas Kovačevića?” Grmoja je na kraju te svoje objave dodao i riječ “ostavka”.
‘Wintermantel je svojim vezama s Plenkovićem zaprijetio ispred Brune Šarića i Hrvoja Karačića iz Janafa, tadašnjeg Ćorićeva pomoćnika Domagoja Validžića i Stjepana Nikolića, tada direktora rafinerija u Ini’
Kako je otkrio Nacional, desetak dana prije potpisivanja Memoranduma, početkom kolovoza 2018. godine, održao se sastanak u Vladi na kojem je Plenković naredio njegovo potpisivanje.
Sastanku su, uz premijera Andreja Plenkovića, prisustvovali tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, tadašnji predsjednik Uprave Janafa Dragan Kovačević, tadašnja stručna suradnica premijera za pravna pitanja, još jedan stručni suradnik premijera i tadašnja zamjenica predstojnika Ureda premijera Tena Mišetić.
Tena Mišetić sjedila je tom prilikom izdvojeno, za Plenkovićevim radnim stolom. Ostali prisutni sjedili su za stolom za sastanke u premijerovu uredu.
Prema tvrdnjama svjedoka, sastanak je započeo tako što je premijer Plenković zatražio od Dragana Kovačevića da mu referira kakva je točno situacija oko mogućnosti prijevoza hrvatske nafte iz Siska na preradu u Mađarsku. Kovačević mu je odgovorio kako smatra da to nije dobro za hrvatski energetski sektor i strateške energetske interese. Rekao mu je da bi se plasiranjem hrvatske nafte u Mađarsku otvorili preduvjeti za zatvaranje sisačke rafinerije. Kovačević je čak spomenuo kako bi to bila radnja koja graniči s nacionalnom izdajom te da on u tako nečemu ne bi želio sudjelovati.
Nacionalov izvor precizno je opisao što se potom događalo:
“Na to mu je Plenković mirno rekao da će Tomislav Ćorić pripremiti sporni memorandum. Doslovno mu je naredio da ga pripremi te da se sve to usuglasi s Inom. Ćorića je ta naredba također iznenadila. Ostao je zatečen. Štoviše, pokušao se izvući iz te situacije navodeći kako on kao ministar taj memorandum ne bi ni trebao potpisivati, nego da je dovoljno da se o svemu usuglase Ina i Janaf.”
Sve to potvrdio je prošloga tjedna i Dragan Kovačević rekavši da je točno ono što je objavio Nacional u vezi tog sastanka. Potom je i precizirao:
“Na tom sastanku bilo je šestero ljudi. Za stolom su sjedili magistar Plenković, Ćorić, ja, dva savjetnika magistra Plenkovića za pravna pitanja, jedan za energetiku Ine i zamjenica predstojnica Ureda Tena Mišetić. Ona je sjedila za glavnim stolom, a mi za okruglim stolom.
Ja sam pozvan na konzultacije da kažem što o tome mislim. Rekao sam da to nije dobro za energetsku sigurnost, nacionalnu sigurnost Hrvatske, da što se tiče korporativnog dijela za Janaf, da je to jako dobro, ali da mislim da su energetski nacionalni interesi iznad korporativnih interesa društva. Doktor Ćorić je, onako, i hoće i neće, a ja sam rekao da taj memorandum u tom obliku ne mogu potpisati. Magistar Plenković je doktoru Ćoriću rekao da taj memorandum ide. Sastanak je protekao u dosta tmurnoj atmosferi”, rekao je Kovačević.
O tome što je točno značilo potpisivanje Memoranduma, Kovačević je bio više nego jasan:
“Nitko nije rekao zatvori Rafineriju Sisak, ali kad se potpisalo, tog je trenutka Rafinerija Sisak bila zatvorena.”
Naglasio je i da je tada bio prvi i zadnji put na sastanku u Vladi. Ta je činjenica posebno zanimljiva ako se zna da je u tom trenutku Plenković već dvije godine bio na vlasti i nije smatrao shodnim pozvati na sastanak šefa jedne od najvažnijih strateških državnih tvrtki. Sve do trenutka kad je na Kovačevića, očito, trebalo izvršiti pritisak radi potpisivanja spornog memoranduma. A Kovačević je o tome rekao:
“Je li netko rekao da se ne potpiše Memorandum? Vrlo jednostavno. Na tom sastanku sam ja bio prvi, zadnji i jedini put u Vladi. Ja sam argumentirao, kao što sam i desetak puta isto, da to korporativno može imati smisla, ali energetski ne i da će doći do zatvaranja Rafinerije. To je posljedična odluka toga. Sastanak je trajao pola sata, ne više“, rekao je Kovačević.
Objasnio je i zašto je u sve moralo biti uključeno Ministarstvo te potvrdio da su na njega i na Janaf vršeni pritisci:
“Taj memorandum je političko pitanje, to je politički papir. Ina i Janaf su se mogli dogovoriti, međutim, čim je Ministarstvo potpisnik tog memoranduma, on je dobio političko svojstvo. Ni ministar Ćorić nije bio za da potpiše. Dva-tri puta je taj ugovor dolazio do nas, bez ikoga iz Ministarstva. Svi su odugovlačili s potpisom jer su imali osjećaj da to nije dobro. A nije dobro da milijun tona svoga resursa izvezete u drugu državu i vraćate derivate tri do četiri puta skuplje”, ustvrdio je Kovačević.
Kovačević je pojasnio da je pod „pritiscima“ mislio na razgovore te se branio od zastupnika koji su ga prozivali da je trebao odmah reagirati.
“To je njihov zadatak, njihova uloga. Što sam ja trebao? Napraviti konferenciju i reći kako su mi rekli da treba zatvoriti Rafineriju? To se događa svaki dan”, rekao je Kovačević.
‘Kovačević i ljudi iz vodstva Janafa shvatili su da je to politički problem. Da su se oni ponašali samo tržišno, potpisali bi ugovor i dobili bonuse, ali bili bi krivci za zatvaranje Rafinerije. Zato su se morali ponašati kao urotnici’
Na ponovljena pitanja o političkim pritiscima, ulozi premijera Plenkovića te razlozima zbog kojih nije ranije na sve upozorio, rekao je:
“Ja sam na tome sastanku i pozvan da to kažem. Ja nisam ni ministar, ne vidim kaznenu odgovornost. Da kažem da je Memorandum kazneno djelo? Valjda je najviša institucija izvršne vlasti premijer…” rekao je Kovačević.
SDP-ov zastupnik Željko Jovanović, kao vanjski član Vijeća, obratio se prisutnima i postavio Kovačeviću dodatno pitanje:
“Iz svega što je Kovačević govorio jasno je da je zatvaranje Rafinerije štetno za Hrvatsku. Ako sam dobro razumio, Plenković je naredio ministru Ćoriću da se potpiše takav memorandum. Je li Ćoriću Plenković objasnio koji su njegovi motivi i zašto je zatražio da se to učini? Iz ovoga što ste vi rekli je potpuno jasno da je naredbom Plenkovića zatvorena sisačka rafinerija.”
Kovačević je na to odgovorio:
“Ovo nije vojska, sugerirano je ministru da se taj memorandum zgotovi i potpiše.”
Dragan Kovačević na kraju je izbjegao potpisivanje spornog memoranduma te je umjesto sebe za taj zadatak delegirao člana Uprave Brunu Šarića, koji je bio prisutan na sastanku s Wintermantelom. Izvori bliski Janafu tvrde da je Kovačević pritom Šariću rekao:
“Ti potpiši, a ako će te smijeniti, ja ću te vratiti kao savjetnika.”
Kovačević je u tom trenutku očito bio toliko samouvjeren da nije slutio kako je on taj koji će uskoro biti smijenjen – i to zbog afere Janaf u kojoj je, među ostalim, zasad nepravomoćno optužen za primanje mita.
‘Nakon što je memorandum ipak potpisan, otvorilo se pitanje hoće li se objaviti u medijima da je to potpisano. Ćorić je na to rekao: ‘Mi to ne bismo baš objavljivali, to nije dobro”
Upravo time pokušali su njegovo svjedočenje kompromitirati zastupnici HDZ-a. Međutim, sastanak kojem je svjedočio Kovačević nitko ne može osporiti, a u Janafu također postoji više svjedoka koji mogu svjedočiti o političkim pritiscima kojima su i Kovačević i ljudi iz tadašnjeg vodstva te tvrtke bili izloženi. Ali među njima je i Domagoj Validžić iz tadašnjeg Ministarstva energetike i zaštite okoliša.
U konačnici, o tome da je Memorandum itekako sporan i štetan za Republiku Hrvatsku svjedoči i još jedna okolnost. Naime, potpisivanje Memoranduma držalo se u strogoj tajnosti, a da će to tako biti, dogovoreno je s ministrom Ćorićem.
Nacionalov izvor blizak Janafu tvrdi:
“Na kraju dana, nakon što je Memorandum ipak potpisan, otvorilo se pitanje hoće li se objaviti u medijima da je to potpisano. Ćorić je na to rekao: ‘Mi to ne bismo baš objavljivali, to nije dobro.’ No svi su bili svjesni toga da će to kad-tad izaći, a i jedna i druga strana znale su da to nije dobro za Hrvatsku. Ni Ćorić to ne bi potpisao da nije bio pritisnut od Plenkovića.”
Sadržaj Memoranduma, kao i podatke o izvozu hrvatske nafte u Mađarsku, otkrio je u svibnju 2020. godine Nacional, što je tada izazvalo veliki interes i buru u hrvatskom političkom prostoru i javnosti.
Kako je mađarski diplomat dospio u vrh MOL-a i diktirao memorandum o izvozu hrvatske nafte
Danas 48-godišnji Péter Wintermantel dugogodišnji je karijerni diplomat koji je od 1997. do 2014., dakle punih 17 godina, obnašao i najviše dužnosti u mađarskoj vladi, između ostalog bio je glavni stručni savjetnik u Uredu mađarskog premijera Viktora Orbána i zamjenik državnog tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova, a potom je 2014., direktno iz vlade, instaliran u vrh MOL-a za glavnog savjetnika MOL Grupe.
Na svom profilu na LinkedInu Wintermantel je napisao da je od kolovoza do prosinca 2014. bio stručnjak za poslovni razvoj MOL Grupe, a od siječnja 2015. do srpnja 2022., dakle, do ovog ljeta, viši stručnjak za međunarodne odnose s javnošću (International Public Affairs Senior Advisor). No to nije posve točno jer se u mnogim javno dostupnim dokumentima Wintermantela titulira kao glavnog savjetnika MOL Grupe, a ne kao stručnjaka za odnose s javnošću.
O tome da je njegova uloga bila puno značajnija te da je vrlo lako moguće da je Wintermantel morao zatajiti pravu prirodu poslova koje je obavljao za MOL, svjedoči i Nacionalov izvor koji opisuje kako je Wintermantel tijekom 2017. i 2018. pripremao sve detalje za potpisivanje Memoranduma između Ine i Janafa:
“Wintermantel je bio postavljen direktno od vrha mađarskog MOL-a, on je često dolazio u Zagreb tijekom 2017. i 2018. godine i održavao sastanke s Ininim direktorima različitih razina, kao i s predsjednikom Uprave Sándorom Fasimonom. Međutim, upravo je on draftirao Memorandum između Ine i JANAF-a. Glavni zadatak bio mu je provođenje tog Memoranduma. Pouzdano znam da je održao više sastanaka u uredu ministra Tomislava Ćorića, u zgradi tadašnjeg Ministarstva zaštite okoliša i energetike, to jest u Zagreb Toweru. Ti su se sastanci počeli održavati još u vrijeme bivšeg predsjednika Uprave Ine Zoltána Áldotta, a nastavili su se i nakon dolaska Sándora Fasimona na mjesto predsjednika Uprave. Nekima od tih sastanaka prisustvovao je i tadašnji član Uprave Ine Niko Dalić. Na sastancima se razgovaralo o potpisivanju Memoranduma, kao i o tehničkim detaljima provođenja operacije zatvaranja Rafinerije i prijevoza nafte. Jer Rafineriju se nije moglo zatvoriti prije no što se riješi prijevoz nafte. A on je riješen upravo tako što se omogućilo da nafta ide u Mađarsku. Bilo je očito da je to sve već negdje drugdje dogovoreno, samo je bilo pitanje forme kako će se provesti.”
Nacionalov izvor nije znao točan broj sastanaka koje je Wintermantel održao s Ćorićem, ali je siguran da su bila najmanje tri ili četiri te kaže da bi, osim izravnih svjedoka tih sastanaka, morao postojati i pisani trag o njegovim dolascima jer se na ulasku u Ministarstvo svi moraju prijaviti. No smatra da su oko Wintermantela najintrigantnije upravo pozicija s koje je došao u MOL i njegove veze s mađarskom vladom i premijerom Orbánom: “Zanimljivo je da su Mađari angažirali svog visokopozicioniranog bivšeg diplomata da se bavi tako nečim.”
Wintermantel se na LinkedInu predstavlja kao “globetrotter”, karijerni diplomat i “pouzdani spin doktor” s više od 23 godine iskustva u vladinoj službi i korporativnom poslovanju. Ističe i svoje “izvanredne analitičke i komunikacijske vještine sa snažnim interkulturalnim kompetencijama i visokim EI-jem”. Živio je u Japanu i južnoj Africi, pregovarao u više od 50 zemalja diljem svijeta, a na kraju ističe da je “odani glasnik između Budimpešte i Bruxellesa/Zagreba”.
No glavna svrha tog maglovitog spin doktora i „vjernog vojnika“ mađarske države u Zagrebu bilo je potpisivanje Memoranduma kojim je napokon omogućena realizacija jednog od najvažnijih MOL-ovih ciljeva – zatvaranje sisačke rafinerije i transfer hrvatske nafte u Mađarsku. U dogovoru s vrhom hrvatske vlade.
Komentari