Josip Buljević, savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za nacionalnu sigurnost i obranu, jedan je od kandidata za ministra u budućoj vladi HDZ-a i Mosta, potvrdilo je za Nacional više izvora bliskih toj stranci, ali i Mostu. Buljevićevo ime spominjalo se u kontekstu dva ministarstva, a to su Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo obrane. U oba slučaja za njegovo imenovanje osobno se zalagao i zalaže predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Karamarkovo nominiranje Buljevića i u taboru Mosta i u HDZ-u doživjeli su kao ugodno iznenađenje.

„Čim stvari uzme isključivo u svoje ruke, a to nažalost ne čini dovoljno često, Karamarko ugodno iznenadi. Da je i ranije pokazivao više samostalnosti i takve vrste inicijative, moguće je da bi HDZ puno bolje prošao na izborima. To što Karamarko zagovara Buljevićev angažman u budućoj vladi nije posljedica političke nužnosti, nego pokazuje kakav profil kadrova Karamarko osobno preferira. Uglavnom su to profesionalci u punoj radnoj snazi, bez reputacijskih repova koji ne moraju nužno biti politički angažirani u HDZ-u, iako su stranci i njemu osobno bliski i uživaju njegovo povjerenje“, izjavio je za Nacional izvor blizak Karamarku.

Izvor blizak vrhu HDZ-a za Nacional je ispričao da se Buljevića isprva spominjalo kao kandidata za ministra unutarnjih poslova. Buljević je kao bivši ravnatelj SOA-e upoznat s tim područjem rada, a kako nije član HDZ-a, inicijalno ga se predlagalo kao potencijalnog neovisnog kanidata za tu funkciju. Računalo se da bi njega kao ministra unutarnjih poslova u Mostu bili skloni prihvatiti kao nominalno neovisnog i stručnog kandidata, iako su tražili da MUP u političkom smislu bude pod njihovom kontrolom, što bi značilo da bi oni predlagali kandidate za ministra unutarnjih poslova. Eventualno prihvaćanje Buljevića na toj funkciji pokazalo bi da su dužnosnici Mosta spremni na kvalitetni kompromis kada je riječ o MUP u, smatraju izvori bliski HDZ-u.

JOSIP BULJEVIĆ RODIO SE 1971. u Splitu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a potom je 1989. upisao studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Diplomirao je 1994., a još je tijekom studija radio kao honorarni suradnik u Večernjem listu. Pisao je tekstove o kulturnim zbivanjima – izvještavao je o kazališnim predstavama i filmovima, a pisao je i recenzije knjiga. Po izbijanju Domovinskog rata, Buljevića su još kao studenta mobilizirali u Split pa je postao pričuvni član vojne policije. Već je početkom 90-ih uspostavio prve kontakte s pripadnicima obavještajne zajednice, a nakon što je diplomirao novinarstvo zaposlio se u splitskoj ispostavi tadašnje Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP). Ondje je počeo raditi kao operativac, pa je postupno napredovao sve do šefa splitske ispostave SZUP-a. U Splitu je radio do 2004. Tada se preselio u Zagreb, postao je šef protuobavještajnog odjela unutar POA-e i ubrzo je nastavio napredovati. Na Karamarkov prijedlog, koncem 2004. postao je šef operative unutar POA-e. Buljević je, među ostalim, rukovodio akcijom lociranja i uhićenja generala Ante Gotovine, Hrvoja Petrača i Ice Matekovića. Svi su oni u jednom trenutku bili bjegunci koji su izbjegavali suočiti se s pravosudnim organima, a sva su trojica na koncu uspješno uhićeni. Buljević je predvodio i akciju koja je razriješila bombašku aferu u britanskoj ambasadi u Zagrebu, 19. rujna 2005. Tada je Damir Rovišan, dotadašnji zaposlenik britanske ambasade, ondje nepažnjom uzrokovao eksploziju bombe, što je isprva izazvalo veliki skandal. Nedugo nakon te eksplozije sve se pokušalo pripisati navodnim zaštitnicima tada još uvijek odbjeglog generala Gotovine. U takav scenarij osobito su bili uvjereni agenti britanske tajne službe MI6 u Hrvatskoj. Međutim, pokazalo se suprotno, da iza tog čina ne stoji nikakva organizirana grupa ljudi, nego neodgovorni pojedinac koji sa slučajem Gotovina nije imao nikakve veze. To su otkrili hrvatski obavještajci, a tu je akciju predvodio Buljević, tada operativni šef POA-e.

Tijekom te akcije POA je uspjela rekonstruirati mrežu britanskih špijunskih suradnika unutar nekih hrvatskih institucija koji su potom potiho uklonjeni s funkcija koje su obnašali. Buljević je epilog te akcije doživio i kao veliku osobnu satisfakciju jer se sam često sukobljavao s agentima britanskog MI6 tijekom operativne akcije Adria, kojoj je cilj bio lociranje i uhićenje tada odbjeglog generala Gotovine. Buljeviću su manipulacije u slučaju Gotovina smetale i on im se nastojao suprotstaviti kako god je umio. Međutim, tomu se nije moglo učinkovito parirati sve do uhićenja tog generala. O zaslugama hrvatske obavještajne zajednice u suprotstavljanju britanskim špijunima u Hrvatskoj malo se pisalo, a Buljevića se kao glavnog operativca koji je za to zaslužan uopće nije spominjalo. To što se o tomu nije pisalo svakako je pomoglo njegovoj karijeri. Zbog toga je na kraju i bio unaprijeđen na mjesto ravnatelja SOA-e.

BULJEVIĆ JE SVOJ RAD NA ČELU SOA-E prvenstveno usmjerio na borbu protiv međunarodnog organiziranog kriminala te na preventivnu borbu protiv terorizma u regiji, ponajprije na borbu protiv radikalnih islamista, vahabita koji su u velikom broju prisutni u BiH. Obavještajnu zajednicu prije nekoliko godina napustio je zbog iskonstruirane afere i kraće vrijeme je bio konzul u Los Angelesu, dok ga predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije pozvala za savjetnika za nacionalnu sigurnost i obranu. Ona je s Buljevićem ostvarila prvi ozbiljniji kontakt dok je još bila veleposlanica u Americi, a on šef SOA-e. Godine 2010. izbila je velika afera jer je na adrese Ministarstva vanjskih poslova i nekih medijskih kuća stigao videomaterijal sa snimkama Jakova Kitarovića koji je u privatne svrhe koristio suprugin službeni automobil Toyotu Siennu registarskih oznaka DJT0057.

• ‘ČIM UZME STVARI SAMO U SVOJE RUKE, Karamarko ugodno iznenadi. To što zagovara Buljevića pokazuje da preferira profesionalce u punoj radnoj snazi, ne nužno članove HDZ-a, ali kojima vjeruje’, tvrdi izvor iz HDZ-a

ZBOG TOG JE SLUČAJA ZATRAŽENA PROCJENA od SOA-e kojoj je na čelu bio Buljević. On je tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću napisao preporuku da se Kolindu Grabar Kitarović maksimalno zaštiti jer je riječ o sitnom prekršaju zbog kojeg bi u pitanje nepotrebno mogao doći ugled države. I sama Kolinda Grabar Kitarović očekivala je da bi procjena SOA-e za njezinu karijeru mogla biti pogubna, pogotovo što je sankcije protiv nje tada najavio i ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković. Iznenadila se kad je umjesto kazne zapravo dobila svojevrsnu zaštitu. Umjesto da se pokrene istraga zbog zlouporabe službene dužnosti, pokrenuta je istraga o nezakonitom praćenju veleposlaničina supruga Jakova koji se u to vrijeme družio sa suprugom njemačke diplomatkinje. Budući da se ona također našla na neovlaštenim snimkama, istragu o uhođenju pokrenulo je i njemačko veleposlanstvo. Neovlašteno snimanje provodio je Ivan Sarić, djelatnik VII. uprave Ministarstva vanjskih poslova i član osiguranja Hrvatskog veleposlanstva u Washingtonu koji se želio osvetiti jer mu Kolinda Grabar-Kitarović nije produljila mandat. Na nju je poseban dojam ostavilo Buljevićevo ponašanje, o kojem prije toga nije gotovo ništa znala, a njihova komunikacija, poznanstvo i međusobno povjerenje zapravo su se počeli razvijati od tog događaja. Buljevića joj je preporučio i Karamarko.

Otprilike u isto vrijeme kada se kao kandidat za ministra unutarnjih poslova spominjao Buljević, dužnosnici Mosta su, među ostalim, razmatrali da tu funkciju ponude Vladimiru Faberu ili Filipu Dragoviću. Faber se smatra jednim od najiskusnijih hrvatskih policajaca, obnašao je brojne istaknute policijske funkcije, ali zasad se ogradio od te mogućnosti. „Ako procijenim da to ima smisla i da su na vodeće funkcije u ministarstvu postavljeni stručni ljudi koji će stvarno profesionalizirati rad policije, moguće je da ću se javiti na natječaj za ravnatelja policije“, izjavio je za Nacional Faber. Dragović je podrijetlom iz okolice Metkovića, ima solidne stručne reference, prilično iskustvo rada u MUP-u, ali i neke repove po pitanju međuljudskih odnosa. Izvori bliski Mostu tvrde da se od njega odustalo jer se ustanovilo da je zapravo blizak HDZ-u.

KADA SE POČELO NAZIRATI DA MOST insistira isključivo na svom kandidatu za ministra unutarnjih poslova, Buljevića se potom počelo spominjati kao kandidata za ministra obrane. Kao ozbiljne kandidate za tu poziciju spominje se još i HDZ-ov župan Požeško-slavonske županije Alojz Tomašević, umirovljeni brigadni general zavidne vojne karijere koji se školovao u više zemalja u inozemstvu, ali i general bojnik u mirovini Damir Krstičević, nositelja HDZ-ove izborne liste u Desetoj izbornoj jedinici. „Sva tri kandidata smatraju se kvalitetnima i pokazuju da HDZ raspolaže sa značajnim ljudskim potencijalima, kako unutar stranke, tako i u stručnom miljeu“, izjavio je za Nacional izvor blizak vrhu HDZ-a.

Izvori bliski Buljeviću tvrde kako je on čuo da ga se spominje u raznim kombinacijama, ali kako s njim nitko o tim funkcijama nije razgovarao. Koncem proteklog tjedna Buljević je viđen na kavi u zagrebačkom hotelu Sheraton, neslužbenom izdvojenom stranačkom prostoru HDZ-a. Buljeviću bliski izvori navode i da on nema razloga lobirati za te funkcije jer se u Uredu predsjednice nalazi na iznimno odgovornoj poziciji s kojom je profesionalno ispunjen, ali i koja bi trebala potrajati još pune četiri godine. Međutim, tvrdi se da bi Buljeviću u prilog mogla ići i to da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović vrhovna zapovjednica oružanih snaga i da bi u slučaju njegova imenovanja na funkciju ministra obrane komunikacija između njih dvoje, kao sadašnjih bliskih suradnika, zasigurno bila besprijekorna.