Objavljeno u Nacionalu br. 550, 2006-05-29

Prošlog su se mjeseca na američkim sveučilištima na osebujan način regrutirali novi članovi tajnih društava: kakve su zaista organizacije iz kojih dolaze američki predsjednici, senatori i špijuni

Prošlog mjeseca kampusom američkog sveučilišta Yale kružile su spodobe u crnim kukuljicama s bijelim maskama. One su bez glasa vodile studente povezanih očiju prema svojim kriptama, monumentalnim građevinama bez prozora, opasanim ogradama i odvojenim od vanjskog svijeta. Bilo kojem strancu to je djelovalo kao scena nekog mističnog obreda iz filma, ali studenti su dobro znali o čemu se radi: na Yaleu je, naime, kao i svake godine, počeo proces inicijacije u tajna društva. Sveučilišna su tajna društva gotovo nepoznata izvan SAD-a, ali u posljednje su se vrijeme našla u središtu pozornosti svjetskih medija zbog nekoliko skandala. Prošlog je mjeseca na naslovnici dnevnog lista Wall Street Journal objavljen članak u kojem je javno rasvijetljeno pismo o krađi lubanje indijanskog poglavice Geronima, koju su za vrijeme I. svjetskog rata otuđili pripadnici najpoznatijeg američkog sveučilišnog tajnog društva Skull and Bones (Lubanje i kosti). Iako špekulacije o krađi Geronimove lubanje postoje već dvadesetak godina, ovo je prvi put da su objavljeni dokazi koji direktno inkriminiraju to tajno društvo.

Stvar je utoliko osjetljivija što su članovi društva Skull and Bones vrh američke elite, dok je Geronimo slavljen kao simbol zadnjeg otpora Indijanaca ekspanzionističkoj politici SAD-a u 19. stoljeću. Tajna društva povezana su i s nedavnim skandalom oko ostavke direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA-e) Portera Gossa. On je bio član društva Book and Snake (Knjiga i ključ), a poznato je da su ključni ljudi u američkoj obavještajnoj zajednici redovito bili članovi nekog tajnog društva. To se odnosi i na Georgea Busha, oca sadašnjeg predsjednika, koji je bio direktor CIA-e potkraj 70-ih, a zatim i sam postao predsjednikom. Fenomen tajnih društava odnedavno je sve više prisutan i u popularnoj kulturi. Radnja filma “Tajno društvo” (“The Skulls”) iz 2000. godine temelji se na društvu Skull and Bones, koje je javnosti prikazano kao jedna od najmoćnijih organizacija u zemlji s nevjerojatnim političkim utjecajem i basnoslovnim bogatstvom.

Tri godine poslije, u izbornoj utrci Georgea W. Busha i Johna Kerryja za mjesto predsjednika SAD-a, otkriveno je da su obojica bili članovi društva Skull and Bones dok su bili na studenti na Yaleu. Upitani o pojedinostima, obojica su odbili komentirati aktivnosti društva te su izjavili da su priče o moći tajnih društava prenapuhane. Ipak, s imenima poput Skull and Bones, Scroll and Key (Svitak i ključ) i Wolf’s Head (Vukova glava), čudnim obredima i vezama koje sežu od najvećih investicijskih bankara na Wall Streetu, preko senatora, pa sve do poznatih glazbenika, pisaca, novinara, pa i sveučilišnih profesora, tajna društva pravi su zalogaj za ljubitelje misterija. Jedno od prvih sveučilišnih tajnih društava u SAD-u bilo je društvo Phi Beta Kappa (od grčkih slova fi, beta, kapa) na koledžu William and Mary u saveznoj državi Viginiji, osnovano 1776. Phi Beta Kappa zamišljeno je kao društvo za “promicanje i uvažavanje izvrsnosti” i u njega je svake godine primljena tek nekolicina najboljih studenata. Tri godine poslije društvo se proširilo i na Harvard i Yale, a do 1830. u mreži Phi Beta Kappa sudjelovalo je sedam sveučilišta, a 1832. , nakon što je Phi Beta Kappa prestalo biti tajna organizacija i počela objavljivati imena svojih članova, dvojica studenata sveučilišta Yale, William Huntington Russell i Alphonso Taft (otac američkog predsjednika Williama Howarda Tafta) osnovali su danas najpoznatije sveučilišno tajno društo: Skull and Bones (Lubanja i kosti). Deset godina poslije nekolicina studenata na Yaleu koji nisu bili primljeni u Lubanje osnovali su vlastito tajno društvo, Scroll and Key (Svitak i ključ), a tako je osnovano još nekoliko društava.

Društva su se osnivala i na drugim sveučilištima, od kojih možemo izdvojiti Cloak and Dagger (Plašt i bodež) na sveučilištu Georgetown u Washingtonu, i Sphinx (Sfinga) na koledžu Dartmouth, ali njihov značaj s godinama opada. Na Harvadu su se, za razliku od toga, udomaćili takozvani finalni klubovi, čije članstvo nije tajno, a na Princetonu su se pojavili klubovi za objed, koji u svoje redove primaju oko 75 posto svih studenata, pa po nekima gube svoj elitni šarm. Danas se pod pojmom “sveučilišno tajno društvo” uglavnom podrazumijeva osam tajnih društava na Yaleu koja imaju i vlastite kripte, gdje se njihovi članovi sastaju dva puta tjedno. Svako od osam drevnih tajnih društava ima petnaestak članova, koji su svi studenti četvrte godine. Do ranih 90-ih primali su se samo muški članovi, ali danas sva društva primaju i žene. Budući da aktivnosti društava počinju u rujnu zajedno s početkom akademske godine, članovi se biraju potkraj proljetnog semestra njihove treće godine studija.

Nitko zapravo ne zna na koji način generacija koja odlazi bira generaciju koja će ih naslijediti. Ipak, kod ozbiljnijih društava s dugom tradicijom nastoje se pronaći najbolji, najpopularniji, najtalentiraniji i najuspješniji studenti koji će sutra biti lideri u poslu kojim se budu bavili. Ne postoji nikakav proces aplikacije, formulari, ni eseji – novo članstvo izravno biraju isključivo dosadašnji članovi. Ipak, većina društava ima i proces intervjua, gdje se mogućim novim članovima dostavlja zapečaćena omotnica ispod sobnih vrata te ugovara sastanak s trenutačnim članovima. Budući da se društva sastaju svakog četvrtka i nedjelje navečer cijele godine, vrlo je važno odabrati studente koji će moći zajedno djelovati šezdesetak sastanaka. Nakon završnog odabira studenata drugog tjedna u travnju organizira se Tap Week (“tjedan tapšanja”), kad se studenti iniciraju u redove društva. Sam proces inicijacije dobio je naziv tapping (“tapšanje”) zbog svoje povijesti. U 19. stoljeću ponude za članstvo bile su javne, tako da su svi studenti znali tko je primljen u koje društvo, a sama ceremonija odvijala se u glavnom parku sveučilišta. Budući da su društva s vremenom postajala sve moćnija , neki studenti postajali bi frustrirani kad ne bi uspjeli “upasti” u “dobro društvo”, pa je proces postao diskretan. Na Tap Day (“dan tapšanja”), stariji bi student prišao odabranom novom članu kad bi ga vidio negdje na kampusu, te ga u prolazu potapšao po ramenu, pitajući: “Skull and Bones. Prihvaćaš ili odbijaš?” Student bi tiho odgovorio i tako prihvatio ili odbio postati član društva.

Takav postupak zadržao se i danas, a nakon prihvaćanja postoji i obred inicijacije u kojem stariji članovi dolaze po nove, odjeveni u crne kukuljice, vezuju im oči, te ih vode do njihove kripte, nakon čega se ne zna kako se proces nastavlja. Okosnica tajnih društava su sastanci koji se održavaju dvaput tjedno u njihovim kriptama. Na kampusu postoji osam kripta, koje su građevine bez prozora, a najčešće imaju i kat, te nekoliko razina podzemnih prostorija. Naziv “kripte” (engl. tombs, doslovno “grobnice”) zgrade su dobile upravo zbog izoliranosti od kampusa (ograđene su metalnim ogradama ili kamenim zidovima), te karakteristične arhitekture bez prozora. Iako im je unutrašnjost nepoznata široj javnosti, neki tvrde da se u njima nalaze razne prostorije s umjetninama, blagavaonice, pa čak i bazeni! O moći tajnih društava dobro govore i njihova financijska izvješća: većina tajnih društava ima zaklade vrijedne oko 2 milijuna američkih dolara; Skull and Bones navodno ima oko 5 milijuna, a Scroll and Key čak 8 milijuna dolara na računu.

Tim novcem financiraju se razne funkcije za članove društva, a neka čak daju studentima i stipendije. Ipak, tajna društva poznata su upravo po bivšim članovima, pogotovo po onima iz samog vrh američkog biznisa i politike. Na listi se mogu naći i direktori CIA-e te osnivači megakompanija poput globalne kurirske službe FedEx, financijskog diva Morgana Stanleyja i časopisa Time, prvog news tjednika u zemlji. Društvo Scroll and Key na svojoj pak listi ima tri državna tajnika, dva nobelovca, poznate pisce, redatelje, glumce i kompozitore te nekoliko sudaca Vrhovnog suda. Ostala društva imaju po nekoliko sveučilišnih rektora, biznismena te direktora državne uprave.

Liste poznate javnosti nisu potpune te se sluti da i drugi važni ljudi iz javnog života pripadaju nekom od tajnih društava. Mreža bivših članova stoji na raspolaganju trenutačnim članovima pri dobivanju posla ili bilo kakve druge pomoći, tako da je na primjer George W. Bush navodno postavio jedanaest članova svog bivšeg društva na ključne pozicije u američkoj vladi. Odnos prema tajnim društvama na kampusu sveučilišta vrlo je kontroverzan. Ljudi izvan društava napadaju ih zbog njihove moći i povezanosti, a članovi društava sve te napade pripisuju ljubomori. Kako god bilo, tajna društva – poznata svima, pristupačna samo odabranima – ostat će dio elitne američke kulture i meta raznih urbanih legendi. I dok se vanjski svijet bude očaravao pričama o uroti moćnika i globalnoj eliti, kripte će udomljavati sljedeće generacije predsjednika, senatora i nobelovaca. OKVIRI Najutjecajnije tajno društvo iz kojeg je došao i Bush Čak trojica američkih predsjednika, 30-ak senatora i zastupnika, desetak veleposlanika, te nekoliko sveučilišnih rektora bili su članovi Skull and Bonesa, najutjecajnijeg i najstarijeg od osam tajnih društava na Yaleu. Tajno društvo Colea Portera Tajno društvo Scroll and Key osnovano je na Yaleu 1842. godine. Među najpoznatije članove tog društva spadaju jazz glazbenik Cole Porter, bivši državni tajnici Cyrus Vance i Dean Acheson. Acheson i Porter su bili cimeri i poznato je da se Porter povukao sa sveučilišta prije kraja studija da bi Acheson mogao diplomirati.

Od ostalih slavnih Amerikanaca, članovi Scroll and Keya bili su i urednik međunarodnog izdanja Newsweeka Fareed Zakaria te karikaturist Gary Trudeau. Krađa Geronimove lubanje Priče da su Geronimovu lubanju ukrali članovi društva Skull and Bones spominju se u tajnoj knjizi o povijesti društva namijenjenoj samo članovima, koja je 80-ih dospjela u ruke javnosti. Članovi društva odlučno su opovrgavali da se to dogodilo. Ipak, jedan je novinar u arhivi na kampusu sveučilišta Yale nedavno otkrio original pisma iz 1918. godine u kojem se spominje krađa lubanje. U pismu se spominje kako su članovi društva ukrali lubanju Geronima iz njegova groba blizu utvrde Fort Sill u američkoj saveznoj državi Oklahomi te je prenijeli u kriptu društva kako bi bila na sigurnom. Stvar postaje utoliko zanimljivija što je te godine u bazi Fort Sill na dužnosti bio Prescott Bush, član društva i djed sadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha te se pretpostavlja da je on najvjerojatnije bio jedan od šestorice članova koji su otuđili lubanju. Najprogresivnije društvo Book and Snake je vjerojatno najprogresivnije od tajnih društava na Yaleu – poznato je po tome da je prvo primalo pripadnike manjina i žene. Kao članove traži najaktivnije i najdarovitije studente. Među poznatije članove društva Book and Snake spada novinar Washington posta Bob Woodward, koji je razotkrio aferu Watergate i praktički srušio predsjednika Richarda Nixona.