Izbor Zorana Milanovića za novog hrvatskog predsjednika otvara novu perspektivu za rješenje dugogodišnjeg frustrirajućeg strateškog partnerstva hrvatske vlade i mađarskog MOL-a u nominalno hrvatskoj naftnoj kompaniji Ini, smatraju – kako Nacional ekskluzivno doznaje – neki utjecajni, moćni ruski naftni krugovi. Prema dobro obaviještenim ruskim izvorima iz naftnih krugova, moćna ruska kompanija Rosnjeft nastojat će iskoristiti Milanovićev dolazak na Pantovčak kako bi konačno pokušala realizirati svoju ambiciju da umjesto hrvatske vlade preuzme paket dionica Ine od MOL-a.

Štoviše, lako je moguće da će predstavnici Rosnjefta oko toga izravno i službeno Milanovića kontaktirati već u prvim tjednima njegova predsjedničkog mandata. I otkriti mu da su za preuzimanje Ine od mađarskog MOL-a još uvijek itekako zainteresirani, ali ne samo to, nego mu namjeravaju iznijeti i neke konkretne obrise tog svog plana i gledano iz njihove perspektive, njegove moguće pozitivne posljedice po Hrvatsku. Potpuno svjesni Milanovićevih navoda iz govora u pobjedničkoj noći nakon drugog kruga predsjedničkih izbora da za njegova mandata neće biti tajnih dealova i poslova, predstavnici Rosnjefta nemaju namjeru ništa činiti netransparentno, nego imaju vrlo jasno postavljen plan.

Visoki ruski izvor upućen u poslovnu strategiju Rosnjefta taj plan je za Nacional opisao ovako:

“Milanović je čovjek koji je puno napredovao i koji iz današnje perspektive sasvim drugačije gleda na brojne stvari i kvalitetnije ih razumije. On kao predsjednik neće imati izvršne ovlasti kako bi neposredno utjecao na dinamiku rješavanja tog pitanja, ali svakako će imati moralnu snagu i snagu javne riječi da upozori hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da za Inu postoji vrlo ozbiljan ruski interes te da ga potakne na djelovanje. A snagu njegova javnog poticaja Plenković bi mogao malo teže ignorirati’’.

Dođe li doista do takvog razvoja događaja, to bi jasno pokazalo, smatra taj izvor, kako Milanović kao predsjednik može argumentirano, ozbiljno i racionalno pritisnuti Plenkovića i potaknuti ga da učinkovitije i nadasve brže djeluje u strateškom državnom interesu. I jasno naznačiti novu razinu i dinamiku odnosa u državnom vrhu, što bi moglo višeznačno utjecati na procese u državi. A sve se to nikako ne bi dogodilo da je Kolinda Grabar-Kitarović osvojila drugi predsjednički mandat. Zbog procjene da su njeni kapaciteti skromni i takvi da na Plenkovića ne bi imali željeni učinak, Rosnjeft prema njoj ne bi ni krenuo s takvom inicijativom.

Drugim riječima, Rosnjeftovo obraćanje Milanoviću umjesto Plenkoviću otkrilo bi da su kao i brojni drugi iz hrvatskog poslovnog i političkog miljea, predstavnici Rosnjefta frustrirani načinom kako se Plenković ponaša kada je Ina u pitanju. Premijer je na samom početku svog mandata najavio da će Vlada otkupiti dionice Ine od mađarskog MOL-a, ali otad po tom pitanju nije napravio gotovo ništa.

Lako je moguće da će predstavnici Rosnjefta izravno i službeno Milanovića kontaktirati već u prvim tjednima njegova mandata i otkriti mu da su za preuzimanje Ine od mađarskog MOL-a još zainteresirani

Kao veliko postignuće nakon višegodišnjeg natezanja Vlada je početkom kolovoza prošle godine donijela odluku da novi investicijski savjetnik u transakciji moguće kupnje dionica koje u Ini drži MOL i moguće naknadne prodaje kupljenih dionica strateškom partneru bude konzultantska tvrtka Lazard. Premijer Plenković kazao je tom prigodom na sjednici Vlade da je došlo do poteškoća s pretprošle godine odabranim konzultantom za Inu, da poteškoće nisu bile razriješene na način kako je to odgovaralo Vladi te da je odabrana druga globalna investicijska kuća koja je također bila na natječaju. Ali se otad proces gotovo i nije pomaknuo s mjesta. Visoki ruski izvor takvo ponašanje naziva u najmanju ruku čudnim i o tomu za Nacional kaže: “Mi to u poslovnom miljeu nazivamo smoke screen, odnosno tipičnom dimnom zavjesom bez ikakvog razloga. Dalje u ovom trenutku s komentarima neću ići’’. Isti izvor Nacionalu je otkrio da predstavnici Rosnjefta misle da MOL-ov udio u Ini trenutno ne vrijedi više od 800 milijuna eura, ali i da predstavnici MOL-la misle da taj udio vrijedi 3 milijarde eura. To što bi za hrvatsku vladu vjerojatno bila nepremostiva prepreka, za ruski Rosnjeft ne bi predstavljao ozbiljan problem. Izvor blizak Rosnjeftu o tomu za Nacional kaže:

“MOL će tako visoko postavljenu cijenu opravdavati visinom svojih investicija i slično. Ali Rosnjeft uvijek može u svoju ponudu upakirati i neko naftno polje u svom vlasništvu, čija se vrijednost može različito tumačiti, pa tako MOL ne bi prema javnosti ispao gubitnik u toj priči. S druge strane, Rosnjeft svakako ima svoje pregovaračke adute, ali isto tako i ruska država. Već je ranije bilo nesuglasica između Mađarske i Rusije povezanih sa Surgutneftegazom. Iz diplomatske pristojnosti neću otkrivati detalje o tomu tko se na kojoj razini upleo u tu situaciju i kakva je poruka poslana Orbanu. Mađarska strana malo je pametovala, ali jako dobro znaju kako su se proveli.’’

Osim toga, postoje još barem dva snažna argumenta koja bi, prema tvrdnjama ruskog visokog izvora, trebali ići u korist hrvatske države realizira li se ulazak Rosnjefta u Inu. Taj izvor opisuje ih ovako:

“Dođe li do toga, Ina će izravno od Rusije kupovati naftu. U tomu više neće biti nepoznatih posrednika, kao što je sada slučaj, kada je u pitanju nabava nafte u Ini. Pitajte hrvatske članove uprave Ine znaju li išta o tomu kako se konkretno nabavlja nafta za Inu. Predstavnici MOL-a u upravi Ine o tom dijelu poslovanja ne otkrivaju im neke ključne detalje. A to zasigurno nije način kako se partner ponaša. Osim toga, to je značajan prostor za unaprjeđenje poslovnih rezultata Ine. Gorivo bi u konačnici za građane Hrvatske vjerojatno bilo jeftinije. Na koncu, veliko je pitanje što će doista biti s obnovom riječke rafinerije. Mislim da MOL samo kupuje vrijeme. Da je Rosnjeft u Inu ušao ranije, ostala bi u funkciji i bila obnovljena ne samo riječka, nego i sisačka rafinerija.’’

Rosnjeftovo obraćanje Milanoviću umjesto Plenkoviću otkrilo bi da su i oni, kao i brojni drugi iz hrvatskog poslovnog i političkog miljea, frustrirani time kako se Plenković ponaša kada je Ina u pitanju

Predstavnici Rosnjefta planiraju oko svega razgovarati i s američkim predstavnicima u Hrvatskoj te ih pitati ima li SAD ikakav problem s njihovim namjerama.

Interes Rosnjefta za ulaganje u Inu nije tajna. Koncem listopada 2017. u velikom intervjuu za Jutarnji List Igor Sečin, glavni direktor Rosnjefta, izjavio je da najveća svjetska naftna tvrtka želi ući u Inu i da točno zna što treba napraviti s rafinerijama u Sisku i Rijeci. Tada je govorio i o svom posjetu Hrvatskoj u 2013., kada je zemlju kao premijer vodio Zoran Milanović. On je tada o tomu rekao:

“Imali smo sastanke s predstavnicima hrvatske vlade, predlagali smo vrlo konkretne stvari i razgovarali o zajedničkim projektima. Zašto se nije ništa pokrenulo s mrtve točke? To je pitanje za hrvatsku stranu. Već tada smo naglasili da Hrvatska zauzima središnje mjesto u Rosnjeftovoj strategiji regionalnog razvoja. Ima više razloga za to, od strateške vrijednosti Inine imovine do lokacije naftnih terminala preko kojih naša kompanija može trgovati svojim proizvodima u okruženju. Sve to može biti temeljem stvaranja središta trgovine usmjerenog na tržište Mediterana i središnje Europe.”

O najavi aktualne vlade da prekine strateško partnerstvo s mađarskim MOL-om u Ini i na pitanje bi li Rosnjeft bio zainteresiran za ulogu novog strateškog partnera Vlade u Ini, Sečin je odgovorio ovako:

“Kao što sam već rekao, mi smo zasigurno zainteresirani za učinkovite investicije u ovoj regiji i razmatramo mogućnosti ulaska u vlasničku strukturu Ine. To je klasična vertikalno integrirana kompanija, no iz naše perspektive ključna imovina Ine su dvije velike rafinerije u Rijeci i Sisku. Mi smatramo da nema razloga zatvarati rafineriju koja nakon modernizacije može zauzeti važnu poziciju na europskom tržištu prerade nafte. Dapače, ona zapošljava visoko kvalificirane, iskusne stručnjake i ne može se dozvoliti da oni ostanu na cesti. Ako Rosnjeft uđe u vlasničku strukturu Ine, kompanijina postrojenja bit će modernizirana i moći će proizvoditi naftne derivate u okvirima tržišne rentabilnosti.”

Sečin je govorio o stvaranju i o stvaranju integriranog lanca “proizvodnja – prerada – prodaja” kojim Rosnjeft želi doprijeti do krajnjeg potrošača. Rekao je da to u Hrvatskoj mogu ostvariti i da je siguran da potencijal za razvoj postoji te da će uspjeti izgraditi strateško partnerstvo s hrvatskom vladom u Ini. Sve to izrekao je jedan od najmoćnijih ljudi Putinove Rusije koji ulazi u najekskluzivniji Putinov krug. New York Times je krajem 2008. Sečina nazvao glavnim kremaljskim organizatorom i kontrolorom svih poslova za državu i u korist države.

‘Rosnjeft ima jake pregovaračke adute, isto kao i ruska država pa bi MOL-u, ako oni zatraže preveliku cijenu, u ponudu mogli upakirati i neko naftno polje u svom vlasništvu, da MOL ne ispadne gubitnik’

Početkom studenoga 2017. Nacional je pisao o ulozi koju je u pokušaju dovođenja Rosnjefta u Hrvatsku imao Željko Runje koji je koncem prošle godine imenovan za prvog potpredsjednika te moćne tvrtke. On se neformalno sastao s predstavnicima Plenkovićeve vlade i također ih informirao o namjerama Rosnjefta.

“Ne vjerujem da će se hrvatska vlada usuditi krenuti u prodaju Ine Rosnjeftu osim ako premijer Andrej Plenković ne dobije snažnu podršku njemačke kancelarke Angele Merkel koja također značajan dio svog energetskog biznisa temelji na poslovanju s Rusima. Hrvati se previše boje reakcije Amerikanaca, iako je ovdje riječ o čisto ekonomskim interesima. No postoji još jedan ključan problem, Rusi ne vjeruju da je MOL uistinu spreman prodati Inu”, tako je za Nacional situaciju oko potencijalnog preuzimanja MOL-ova dijela Ininih dionica u studenome 2017. komentirao visoki ruski poslovni izvor iz Moskve blizak upravi najveće ruske naftne kompanije koja je u 50-postotnom državnom vlasništvu, ali i najveće naftne kompanije u svijetu čije su dionice izlistane na burzi. U isto vrijeme Nacionalovi sugovornici iz političkih krugova smatrali su da Rosnjeft ne bi otvoreno izrazio zainteresiranost za kupnju Ine da nisu istovremeno i započeli razgovore s Mađarima.

Sada Rosnjeft planira istu temu ponovo otvoriti, ali preko Zorana Milanovića. Ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao je nedavno Milanovića na vojnu paradu u Moskvu, na proslavu 75. godišnjice pobjede u Drugom svjetskom ratu. Ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov u intervjuu za RTL prošle nedjelje dodatno je istaknuo kako je Putin Milanoviću poslao toplu čestitku u povodu izbora za hrvatskog predsjednika i, među ostalim, izjavio i sljedeće:

“Spremni smo proširiti naš politički dijalog, naše gospodarske i investicijske odnose…”

U tom kontekstu treba očekivati hoće li se Milanović, u slučaju Rosnjeftove inicijative, odlučiti kao hrvatski predsjednik angažirati i potaknuti premijera Plenkovića kako bi se riješila iritantna trakavica između hrvatske vlade i mađarskog MOL-a u Ini.