Bivši predsjednik Uprave JANAF-a Dragan Kovačević priznao je da je kriv za kaznena djela koja mu Uskok stavlja na teret u drugom kraku te afere, zbog čega je ponovo pritvoren sredinom protekloga tjedna. Kovačević je to učinio u prostorijama Uskoka u ponedjeljak poslijepodne. Priznanje je snimljeno videokamerom. Ali Kovačević ga nije iznio dovoljno uvjerljivo, odnosno na način koji bi zadovoljio istražitelje Uskoka koji su očekivali da će Kovačević vrlo detaljno govoriti o okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja ga terete.

Dragan Kovačević je u ponedjeljak zapravo najavio početak senzacionalnog preokreta u aferi JANAF. Priznanjem dijela optužbi koje mu se stavljaju na teret, posredno je moguće najavio početak svog puta prema oprosnici koju bi mu glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek mogla dati ako njegovo priznanje bude dovoljno opsežno i kvalitetno.

Međutim, Kovačević je sve to učinio u teškom psihičkom stanju, gotovo suicidalnom, tako da njegovi odvjetnici duboko sumnjaju da je on odlučio to napraviti jer je doista kriv za ono što ga terete, nego iz sasvim drugih razloga koji s time nemaju veze. A tako razmišljaju jer je on u više navrata većem broju ljudi iz svoje blizine, duboko ozbiljan, najavio da je spreman na samoubojstvo ako ga vrate u pritvor. Zato sumnjaju da on zapravo priznaje vlastitu krivicu kako bi izišao iz pritvora i počinio samoubojstvo. Čega se pribojava veći broj njemu bliskih osoba.

Bude li Kovačević progovorio o svemu s čime je upoznat njegovo priznanje moglo bi izazvati tektonski poremećaj na hrvatskoj političkoj sceni. Ubrzo nakon što je prije nekoliko mjeseci izišao iz pritvora, Kovačević je u svom najužem krugu izjavio da bi mogao progovoriti o dramatičnim saznanjima o prvorazrednom političkom skandalu povezanom s trgovinom naftom i plinom, u koji je umiješan državni vrh.

„Ako dođe trenutak i budem primoran govoriti, kraci tog skandala sežu do samog vrha Vlade. A onda će pasti svi“, rekao je Kovačević osobi od povjerenja.

Da je Kovačević raspolagao izuzetno osjetljivim informacijama iz sfere trgovine nafte i plina, najbolje pokazuje šokantno otkriće iz ljeta 2020. kada je Nacional dobio uvid u sadržaj Memoranduma o razumijevanju između Ine i JANAF-a kojim se trasirao put za potajni izvoz hrvatske nafte u Mađarsku, a koji je svojim potpisom amenovao i ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.

Završna verzija spornog memoranduma otkrila je još jedan samo naoko nevažan detalj. Memorandum u ime JANAF-a nije potpisao njegov tadašnji predsjednik Uprave Dragan Kovačević, nego ga je po njegovu ovlaštenju potpisao tadašnji član Uprave Bruno Šarić. Izvor blizak JANAF-u o tomu je za Nacional rekao:

„Kovačević je izuzetno spretan i sposoban menadžer, s iznimnim političkim instinktom i lukavstvom. Kao osoba često nastoji pomiriti nepomirljive interese i strane, ali se u ključnim trenucima nastoji izmaknuti iz spornih situacija ili si barem stvoriti neku odstupnicu za budućnost. Kao šef JANAF-a imao je legitiman poslovni interes da što više nafte prolazi kroz njegov sustav. U ovom slučaj JANAF je naprosto monopolistički državni tehnički servis, poslovni entitet čija je uprava u ovoj konstelaciji političkih snaga, u širem političkom kontekstu odnosa između Vlade i MOL-a, naprosto nebitna. Ali Kovačević je kao menadžer iz kvote HNS-a bio itekako svjestan svih okolnosti i krajnje negativnih političkih implikacija tog dokumenta. Pa je vrlo vjerojatno to krajnji razlog što on taj memorandum nije potpisao. Time je neizravno potvrdio da se u političkom smislu radi o spornom angažmanu.“

Te su okolnosti tek mala naznaka onoga što Kovačević zna o zakulisnim zbivanjima iz miljea tog lukrativnog biznisa. A u ponedjeljak je, čini se, odlučio da je došlo vrijeme da progovori i da sebi pokuša olakšati pravnu poziciju u kojoj se našao.

Najava je to senzacionalnog obrata u aferi koja je u svom prvom kraku ionako izazvala prvorazredni društveni i politički potres, ponajviše zato što se na mjestu odvijanja navodne primopredaje 1,9 milijuna kuna mita za Kovačevića, u famoznom Klubu u Slovenskoj 9 u Zagrebu, godinama na privatnim druženjima okupljao veći broj ljudi iz Kovačevićeva prijateljskog, poslovnog i političkog okruženja – uključujući i aktualnog predsjednika Zorana Milanovića, veći broj bliskih suradnika od najužeg povjerenja premijera Andreja Plenkovića, ministre iz njegove prethodne i aktualne vlade, generala Antu Gotovinu, proslavljenog nogometaša Luku Modrića, ali i brojne druge poznate osobe.

Uskok od Kovačevića očekuje detaljan iskaz. To su istražitelji izravno poručili njegovim odvjetnicima na konzultacijama koncem prošloga tjedna. Jer Kovačević je već u četvrtak tijekom dana najavio da je spreman na priznanje, i to još prije nego što mu je s ostalim osumnjičenima određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana. Htio je priznati nova kaznena djela za koja ga terete već u petak, ali istražitelji su ga ostavili u neizvjesnosti do početka ovoga tjedna.

Vikend je proveo u pritvorskoj izolaciji zbog pandemije korone pa ga čak ni odvjetnici u međuvremenu nisu mogli vidjeti. Iz pritvora je izravno doveden na dopunu iskaza u ranim popodnevnim satima. Prije toga je oko sat vremena proveo u razgovoru s odvjetnicima.

Kovačević je ignorirao brojne savjete prema kojima i u ovom kraku afere ima prostora za kvalitetnu obranu. Ponajprije jer je računao da bi priznanjem djela mogao odmah napustiti pritvor, koji izuzetno teško podnosi.

Međutim, istražiteljima Uskoka nije bilo dovoljno samo to što je priznao djelo. Da od njega očekuju da puno kvalitetnije progovori o kaznenim djelima za koja ga terete, sugeriralo je suzdržano i dvosmisleno službeno priopćenje Uskoka koje je poslano u ponedjeljak poslijepodne i na temelju kojeg se nametnuo zaključak da on još ništa nije priznao. U tom priopćenju stoji:

“Zbog interesa javnosti te povodom brojnih upita novinara potvrđujemo da je okrivljenik (1969.) protiv kojeg je 8. travnja 2021. pokrenuta istraga, na vlastiti zahtjev danas, 12 travnja, u USKOK-u iznio dopunu obrane. Budući da nakon iznesene dopune obrane i nadalje opstoji osnova na temelju koje je sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu okrivljeniku odredio istražni zatvor, ovaj Ured neće predlagati njegovo ukidanje.”

Ali Kovačević je u ponedjeljak priznao da je on pravi vlasnik dvaju stanova, jednog u centru Zagreba, drugog na splitskom Žnjanu, koji formalno nisu upisani kao njegovo vlasništvo, nego su ih za njega držali paravanski vlasnici kojima je on prethodno sredio unosne poslove s JANAF-om. Samo što je to priznao šturo, bez opširnih okolnosti, što nije zadovoljilo istražitelje Uskoka.

U ponedjeljak kasno popodne njegovi odvjetnici počeli su pripreme za nastavak saslušanja, s ciljem da Kovačevićevo priznanje po opsegu i sadržaju bude u suglasju s onime što istražitelji od njega očekuju čuti.

Prema tvrdnjama pravničkih izvora s neposrednim saznanjima o ovom slučaju, Kovačević je itekako u poziciji u kojoj bi mogao pregovarati o oprosnici. U prvom kraku te afere, u kojem je istraga već mjesecima u tijeku, još uvijek nije došlo do podizanja optužnice, a u drugom kraku te afere tek bi trebala započeti ozbiljna istraga.

To je vremenski kontekst u kojem je Kovačević najavio priznanje dijela nezakonitosti za koje ga terete. Namjeravao je priznati i inkriminacije iz prvog kraka afere, zbog kojih je već proveo nepuna tri mjeseca u pritvoru. Prvih je dana bio očajan, odvjetnici su ga teškom mukom odgovorili od priznanja. Ustrajali su u tomu jer su procijenili da on nema namjeru priznati zato što je doista učinio to za što ga se tereti, nego jer nije bio dovoljno psihički jak da izdrži pritvorske uvjete. Pa su vjerovali da on želi priznati i što je učinio i što nije učinio, samo da iziđe na slobodu.

Da su odvjetnici tada dobro procjenjivali, sugerira i to što je Kovačević nakon izlaska iz pritvora vrlo aktivno pripremao svoju obranu, svakodnevno čitao sadržaj spisa s navodima koji mu se stavljaju na teret te postao prilično optimističan. Čak do te mjere da se nadao da istraga neće dati rezultate dovoljne ni za podizanje optužnice. Nije ni pomišljao da bi ga mogli teretiti za neka dodatna kaznena djela. Barem je takav dojam ostavljao u kontaktu s nekim bliskim osobama.

Sličan scenarij počeo se događati i nakon prošlotjednog uhićenja. I ta zbivanja prati prvorazredna osobna drama kroz koju Kovačević prolazi. On je bliskim osobama u više navrata po izlasku iz pritvora govorio da više ne bi mogao podnijeti odlazak u pritvor i da razmišlja o samoubojstvu. Time bi, kako je govorio, završila drama kroz koju prolaze njegovi bližnji, a koju on želi okončati što je moguće ranije.

Zato što je to u više navrata ponovio, njemu bliske osobe sumnjaju da Kovačević želi priznati kazneno djelo prije svega kako bi izišao na slobodu i pokušao samoubojstvo, a ne zato što je stvarno to učinio.

Da bi to mogao biti ključan motiv za odluku da prizna djela za koja ga terete, otkriva i činjenica da on sa svojim braniteljima uopće nije diskutirao o uvjetima pod kojima bi priznao kazneno djelo. Što je uobičajeno u situacijama u kojima netko potpuno svjestan težine situacije u kojoj se nalazi, odluči progovoriti. O tomu je izvor s neposrednim saznanjima o Kovačevićevu slučaju za Nacional u ponedjeljak rekao:

„Kovačević nije s odvjetnicima ni riječi progovorio o tomu što bi eventualno tražio zauzvrat. Samo je razmišljao kako izići iz pritvora. A to nije racionalno ponašanje. Trgovina i pregovori s istražiteljima legitiman su dio procedure koja prethodi priznanju. S druge strane, istražitelji su to osjetili te su ga namjerno ostavili preko vikenda da se još lomi. Nakon što je u ponedjeljak završilo ispitivanje te nakon što su ga vratili u pritvor, Kovačević je naprosto bio očajan.“

Odvjetnici su Draganu Kovačeviću u ponedjeljak sugerirali da ni u kom slučaju ne priznaje djela za koja ga terete. Iznijeli su mu za to brojne argumente. Prenijeli poruke podrške najbližih, naročito one u kojima su ga ohrabrivali da psihološki pokuša izdržati pritisak. Ali je Kovačević ostao ustrajan u odluci da prizna počinjenje kaznenih djela iz drugog kraka.

Mito od Peteka iz prvog kraka te afere još nije bilo na dnevnom redu, ali inicijalno je rekao da to ne želi priznati. Njegovi odvjetnici smatraju da to nije posljedica neke njegove promišljene odluke, nego samo želje da što prije iziđe iz pritvora.

Prizna li doista na zadovoljavajući način ono što mu se stavlja na teret, Kovačević bi se deklarirao kao osoba koja je namještala lukrativne poslove prijatelju koji mu je zauzvrat služio kao paravan i skrivao imovinu koju je držao za Kovačevića. Usput bi dramatično otežao pravnu situaciju većini ostalih uključenih u tu aferu.

Ujedno bi to bio fantastičan uspjeh Uskoka. Koji bi imao puno lakšu situaciju u dokazivanju da je Kovačević i u prvom slučaju primio mito od Željka Peteka. Što se moglo propitivati na više načina, s obzirom na to da su istražitelji napravili katastrofalnu taktičku pogrešku kada nisu za njim ušli u Klub u Slovenskoj 9 kako bi svjedočili navodnoj primopredaji 1,9 milijuna kuna. Ali tamo je u to vrijeme bio suprug tadašnje predsjednice Jakov Kitarović. On je osobno svjedočio primopredaji mita u iznosu od 1,96 milijuna kuna koje je poduzetnik Krešo Petek, kako tvrde istražitelji USKOK-a, odnio predsjedniku Uprave JANAF-a Draganu Kovačeviću. Što god se ondje zbivalo, bilo je to zapravo tijekom prilično posjećene privatne zabave organizirane 8. studenoga 2019., u petak uoči Martinja, u Kovačevićevu Klubu u Slovenskoj 9. DORH je sve to znao, mogao je osumnjičene uhvatiti na djelu, ali iz političkih razloga nije želio upasti u Klub tadašnjeg šefa JANAF-a.

Ta okolnost možda može pomoći razumjeti zašto istražitelji Uskoka nisu naprosto ušli u prostorije Slovenske 9 i na mjestu navodne primopredaje jednostavno uhitili Peteka i Kovačevića, možda baš u samom trenutku primopredaje. Za početak, možda zato što bi u tom slučaju morali privesti 25 ljudi, a među njima i supruga tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je bila usred predizborne kampanje.

Bila je to zapravo prvorazredna politička manipulacija u režiji Uskoka. Jer Uskok je znao tko je sve bio tamo iako prostorije Kluba nisu bile ozvučene niti su u njih postavljene skrivene kamere. Nego je tajna pratnja, po svemu sudeći, fotografirala tko je sve toga dana ušao u taj prostor. Pa je tako jedna policijska ekipa tajno snimila kako druga policijska ekipa, zadužena za osiguranje i sigurnost supruga predsjednice države, njega dovozi na mjesto navodne primopredaje mita.

Kolinda Grabar-Kitarović predstavljala je 11. studenoga 2019. svoj program uoči kampanje za predsjedničke izbore. Da je Uskok ušao u te prostorije u kojima je tada bio i njen suprug, morao bi i njega privesti i ispitati. Izbio bi prvorazredni skandal koji bi svakako utjecao na nadolazeće predsjedničke izbore. Moguće je da se uslijed takvog skandala Kolinda Grabar-Kitarović ne bi ni kandidirala.

Međutim, drugi krak te afere Uskok je puno kvalitetnije istražio, legitimno postavio i bazirao na čvrstim indicijama. Ključni detalj, koji je po svemu sudeći inicirao njihovo postupanje, zbio se nekih desetak dana prije novog privođenja Kovačevića i ostalih osumnjičenih iz tog kraka afere.

Tada su Kovačevićevi odvjetnici Uskoku dostavili pismeno obrazloženje podrijetla njegove imovine. Nacional je još sredinom listopada 2020. objavio kako Kovačević namjerava objasniti nesrazmjer između prihoda i imovine za koji ga Uskok sumnjiči. Porijeklo novca i imovine vrijednih najmanje 2,5 milijuna eura, dotad neprijavljenih u imovinskoj kartici i nepoznatih hrvatskoj javnosti, Kovačević je planirao u najvećoj mjeri objasniti prodajom dionica hotelske tvrtke Hoteli Jadran, i to još prije punih šesnaest godina. Kovačeviću blizak izvor o tome je rekao: „Transakcija je realizirana još 2004. Udjele je njegov partner prodao mađarskim investitorima koji su tada ušli u vlasničku strukturu tih hotela.“ Isti izvori navode čak i da je dio te dokumentacije pronađen i izuzet tijekom pretresa poslovnih prostora tvrtki s kojima se Kovačević vlasnički povezuje. Navodi u toj dokumentaciji pokazuju, što se dosad nije znalo, da je Kovačević zapravo bio tajni vlasnik 20 posto dionica Hotela Jadran, koje je za njega vlasnički držao jedan njegov poslovni partner. Kovačevićevi odvjetnici pokušat će rekonstruirati tijek transakcija prema kojima je njegov poslovni partner iz tog vremena prodao tih 20 posto dionica po cijeni od 1,4 milijuna eura.

Međutim, prije dva tjedna pokazalo se da su njegovi odvjetnici u izvješću poslanom Uskoku naveli kako je upravo Ivan Širić, njegov dugogodišnji prijatelj, za njega držao udjele u tim hotelima kao paravanski vlasnik. O tomu su imali i potpisan ugovor. Kada su to istražitelji vidjeli, posumnjali su da je Širić paravanski vlasnik spornih stanova za Kovačevića. Sada se sumnja da je Širić kupio Kovačeviću dva stana i automobil za kćer te platio najam vozila za sina, nakon što mu je ovaj osigurao unosne poslove s JANAF-om. U pitanju su poslovi vrijedni gotovo 23 milijuna kuna, na održavanju informacijskih sustava u JANAF-u. Nakon novog uhićenja Kovačević je potvrdio svoje dugogodišnje prijateljstvo sa Širićem. Priznao je i da su svojedobno bili poslovni partneri, no uvjeravao je istražitelje da posljednjih desetak godina nisu ni na koji način poslovno vezani. Negirao je da je on stvarni vlasnik stanova u Ban Centru i Sunčanom Žnjanu koje je kupila Širićeva firma Cefis. Širić je nakon uhićenja negirao da je stanove kupio Kovačeviću kao mito za poslove s JANAF-om jer je, kako je naveo, te ugovore dobio pošteno i posao je odrađen na obostrano zadovoljstvo.

Ali sada je Kovačević odlučio promijeniti svoj iskaz. Njegovi odvjetnici smatraju da on to ne radi pri punoj svijesti i zato što je doista počinio to što mu stavljaju na teret, nego je to rezultat njegova teškog psihičkog stanja zbog boravka u pritvoru. Pa se zato nadaju da će i on sam to ustvrditi i odustati od nastavka priznanja kaznenog djela. Ili da će, u najmanju ruku, s njima kvalitetnije dogovoriti uvjete pod kojima će priznati djela za koja ga terete i potom vidjeti raspolaže li on doista takvim saznanjima na temelju kojih bi mogao tražiti oprosnicu. A pokaže li se da je tako, to bi moglo proizvesti sasvim novi eksplozivni politički krak afere JANAF.