Objavljeno u Nacionalu br. 739, 2010-01-12

VLADA, pravosuđe i HDZ započeli su demontažu mehanizma preko kojeg je bivši premijer vodio poslovni život RH

Dok najveći dio hrvatske javnosti smatra da je izbacivanjem bivšeg premijera Ive Sanadera iz Hrvatske demokratske zajednice slomljena njegova moć i završena njegova politička karijera, u Vladi su sasvim drukčijeg mišljenja – saznaje Nacional od izvora bliskih vrhu HDZ-a. U vrhu Vlade taj čin smatraju ne krajem, nego tek početkom jednog procesa kojim se njegova moć treba slomiti. U Vladi su svjesni da je on u šest godina koliko je vladao državom stvorio mehanizam, zapravo tajnu organizaciju kojom je – de facto – vladao zemljom, paralelni sustav moći koji mu je omogućavao da bude tako svemoćan i jak. Sada počinje demontiranje tog paralelnog sustava, a na tome se već svakodnevno radi. Nacional saznaje da je u vrhu vlasti stvorena neformalna koordinacija, koja se sastaje praktički svakodnevno, a koja je počela raditi na demontiranju tog sustava. U to će biti uključeni stranački organi Hrvatske demokratske zajednice, ministri i državni službenici koji djeluju u pravosuđu i održavanju državne sigurnosti, ali i vodeći ljudi države u sferi financija. Prvi je zadatak da se identificiraju glavni ljudi tog sustava, tko je u tom sustavu vukao konce te tko je što koordinirao. Tko je glava sustava bio, to se zna, to je bio premijer Ivo Sanader, ali tko je uz njega bio glavni, to se tek istražuje, i tu ima iznenađujućih saznanja: ponajprije kako je širok i moćan taj sustav bio. Jedan od ministara, uključen u posao demontiranja tog sustava, izjavio je: “Bila je to prava hobotnica!”

Uvelike se sumnja da je ta hobotnica bila glavni središnji mehanizam sveopće korupcije koja je bila integrirana u državne strukture, a čiji je cilj bio ogromno bogaćenje pojedinaca, ali i financiranje političkih aktivnosti nekih stranaka, te financiranje raznih konkretnih političkih akcija. Riječ je o pljačkama koje se u nekim pojedinačnim slučajevima mjere desecima milijuna eura, recimo kod prodaje nekih velikih državnih poduzeća strancima. Hobotnica se ponajviše razgranala u državnim poduzećima koja su kontrolirali važni i moćni ljudi iz hobotnice, ali ona je djelovala i u drugim sferama, posebno u nekim državnim službama gdje se vrtio veliki novac. Sve istrage koje su nakon Sanaderova odlaska s položaja premijera pokrenute, sva uhićenja koja su u posljednje doba poduzeta, pokazuju dokle je ta korupcijska hobotnica išla. Ona je bila hijerarhijski organizirana, a sada je i mnogo dokaza da je glavne konce u njoj vukao bivši premijer Ivo Sanader.

Sve upućuje na to da su sve afere, bez obzira na to radi li se o Hrvatskoj elektroprivredi, Hrvatskim autocestama, Hrvatskoj poštanskoj banci, Hypo Alpe Adria banci ili pak Podravci, u svojoj pozadini imale jednog čovjeka koji je u svim situacijama vukao ključne poteze. To je bio Ivo Sanader.

Visoki državni izvori Nacionalu su potvrdili kako se sada sumnja da je Ivo Sanader svim važnijim poslovnim procesima u državi upravljao kao što to čini vođa nekog mafijaškog kartela, koji je imao i svoju čvrstu unutarnju strukturu, koja se može opisivati i kao ranije spomenuta hobotnica, čije su krakove činile osobe koje su bile osobno bliske Sanaderu. Sada se sumnja da su, kao produžena ruka Sanaderove volje, krakovi te hobotnice presudno utjecali na donošenje spornih poslovnih odluka u raznim državnim tvrtkama, što je, s jedne strane, rezultiralo enormnom štetom za državni proračun, a s druge, podjednako enormnim bogaćenjem uskog kruga ljudi predvođenog Sanaderom. Sve je to, pak, za posljedicu imalo i potpuno nepovjerenje inozemnih investitora i poslovnih ljudi u bilo kakvu mogućnost poštenog i efikasnog poslovanja u Hrvatskoj.

Nedavno su mjerodavne državne institucije počele detaljno rekonstruirati kako se sve Sanaderov kartel upletao u realizaciju raznih poslovnih projekata. Sumnja se da su se sve ozbiljnije odluke de facto donosile na neformalnim ručkovima koje je Sanaderov kartel održavao najčešće u restoranu Baltazar na zagrebačkom Kaptolu. Na tim su ručkovima uz Sanadera u pravilu sjedili Mladen Barišić i Mario Zubović, a po potrebi ondje bi se, ovisno o situaciji i temi razgovora, nalazile i neke druge osobe.

Sanaderov čovjek kojemu se za Sanaderova mandata pripisivao ogroman utjecaj je Mladen Barišić. U posljednje vrijeme njega se također počelo povezivati s raznim državnim tvrtkama koje su u problemima zbog nesavjesnog poslovanja, a gdje je on navodno utjecao da se unosni poslovi dodijele podobnim osobama. Barišićeva uloga u kartelu navodno je ponajprije bila skrb o punjenju stranačke blagajne. Drugi jako utjecajni Sanaderov čovjek je stomatolog Mario Zubović, saborski zastupnik HDZ-a i osobni prijatelj Ive Sanadera. U javnosti ga se tako i percipiralo, kao osobnog prijatelja premijera, kojeg je premijer iz tih prijateljskih razloga uvukao u politiku, smjestio u Sabor, ali koji je bio potpuno benigna politička figura. Sada se otkriva da je situacija s njim bila sasvim drukčija. On je angažiran na više raznih funkcija, što u stranci, što u Saboru. Među ostalim, član je kluba zastupnika HDZ-a, saborskih odbora za vanjsku politiku i međuparlamentaru suradnju, član je izaslanstva Sabora u zajedničkom parlamentarnom odboru Hrvatske i EU, te član Nacionalnog odbora kao radnog tijela za praćenja pregovora o pristupanju Hrvatske EU. No ponajprije zbog te osobne bliskosti Sanaderu, Zubović je za vrijeme Sanaderova premijerskog mandata, kako se odnedavno počelo sumnjati, bio glavna osoba koja je, mimo nadzornih odbora, kontrolirala donošenje ključnih poslovnih odluka većine državnih tvrtki. To bi konkretno značilo da je Zubović imao ogromnu neformalnu moć, te da je u praksi realizirao Sanaderove želje u raznim poslovnim situacijama. Dosad se prilično precizno rekonstruiralo da je Zubović bio osobito utjecajan u tvrtkama Hrvatske autoceste, Plinacro i Croatia osiguranje, gdje je – navodno – osobno intervenirao u raznim slučajevima pri donošenju krupnih odluka. Iako formalno Croatia osiguranje nije povezano s ozbiljnijim aferama, mjerodavne državne institucije počinju pokazivati sve jači interes za donošenje raznih poslovnih odluka i unutar te tvrtke. Ponajprije se ispituje je li i kako Zubović utjecao na Ljerku Šeparović i Damira Mihanovića, dva člana uprave Croatia osiguranja. Zubović u ime HDZ-a navodno nije bio jedini koji je to činio mimo mjerodavnih upravljačkih tijela te tvrtke.

Zubović je bio jedan od rijetkih ljudi za koga se tvrdi da je u ime Sanaderova paralelnog sustava moći mogao snažno utjecati na građevinski kartel, koji je za Sanaderova mandata odrađivao nevjerojatno unosne projekte, što su hrvatski građani u pravilu višestruko preplaćivali. Među tvrtkama koje izazivaju veliki interes mjerodavnih državnih institucija, u tom kontekstu ponajprije se spominju Konstruktor, IGH i Dalekovod. Ako se sumnje u Zubovićeve sporne aktivnosti pokažu utemeljenima, to djelomično može objasniti zašto je on nakon Sanaderova povlačenja iz politike njega nastavio podržavati i stavio mu se na raspolaganje kada je Sanader nedavno pokušao pučem ponovo preuzeti stvarnu moć u stranci. Sanaderov paralelni sustav moći neće biti lako demontirati jer je on jako razgranat, ali sada – nakon njegova izbacivanja iz HDZ-a – to je ipak moguće uraditi, što je prije šest mjeseci bilo nemoguće. Posao će se obavljati na nekoliko razina. Kao prvo, u planu je rekonstrukcija Vlade, koju premijerka Jadranka Kosor, nakon izbacivanja Sanadera iz HDZ-a, može napraviti. Bit će možda promjena nekih ministara, a za jednu ministricu se spekulira da bi joj mogao biti ponuđen ambasadorski položaj, ali najveći posao bit će čistka među Sanaderu vjernim državnim tajnicima, preko kojih je on obavljao ogroman dio poslova svojeg paralelnog sustava. Procjenjuje se da među državnim tajnicima ima barem dvadesetak njegovih ljudi, koji bi mogli biti smijenjeni. Možda iz istog razloga razgrađivanja tog paralelnog sustava i smjena na čelu državnih poduzeća. Analizirat će se i kadrovska upletanja Sanadera u razne državne službe, posebno one osjetljive kao što su carina i policija, i to ne samo na nacionalnoj, nego i na lokalnoj razini.
Značajne akcije se provode i unutar Hrvatske demokratske zajednice, gdje je situacija nešto bolja nego što su Sanaderovi protivnici očekivali. Premijerka Jadranka Kosor u stranci je iznimno popularna, što je pokazao i njoj priređen trijumfalni doček na skupštini splitskog HDZ-a, organizacije koja je donedavno bila glavni stranački bastion Ive Sanadera. Situacija je slična i u drugim županijskim organizacijama, pa će u stranci biti lakše provesti smjene Sanaderovih ljudi.

U tom poslu razgradnje te paralelne organizacije moći – sasvim neovisno o ovoj političkoj sferi – sa zanimanjem će se pratiti što će raditi Državno odvjetništvo i policija. Vlada je tim institucijama dala potpunu slobodu da istražuju sve koji su eventualno umiješani u korupciju, a znakovita je izjava premijerke Jadranke Kosor da “pri tome nitko neće biti nedodirljiv”. Sasvim je jasno da se ta izjava odnosi prije svega na Sanadera. Osim Državnog odvjetništva i policije, Sanaderu bi probleme mogao stvoriti i Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke. Tvrdi se, na primjer, da je Rohatinski iznimno fokusiran na to da se posve raščiste sumnjivi poslovi u Hrvatskoj poštanskoj banci. Vodstvo te banke odnedavna je također u pritvoru zbog sumnji da su odgovorni za enormne gubitke u poslovanju banke. Josip Protega, bivši šef uprave te banke, u intervjuu Nacionalu koji je dao samo nekoliko dana prije svog uhićenja, izjavio je da ga je Sanader telefonski zvao i raspitivao se oko kredita koje je banka davala nekim tvrtkama. Protega u tim kontaktima ne vidi ništa sporno, ali nakon njegova uhićenja otvara se pitanje je li možda Sanader intervenirao i kada su se navodno dodijelili neki enormni krediti pojedincima bez ikakvih valjanih jamstava da će ti krediti biti vraćeni. Sada je na čelu banke Čedo Maletić, koji je donedavno radio kod Rohatinskog u HNB-u.

Sumnje u Sanadera krajem godine dodatno su se produbile i nakon što se doznalo da se u Austriji osniva specijalna istražiteljska jedinica Sonderkommando, tzv. Soko Hypo, koja će istraživati sve poslovne transakcije banke Hypo Group Alpe Adria, a posebno veze koje je s tom bankom imao Ivo Sanader, te neki drugi nekad moćni dužnosnici iz Hrvatske. Upućeni austrijski izvori otkrili su za Nacional da će ta jedinica za početak detaljno istražiti 13 slučajeva u kojima je Sanader u Austriji intervenirao u toj banci za razne kredite. Da je Sanader najmanje 13 puta intervenirao u toj banci otkrili su čelnici Hypo Alpe Adria banke u izvještaju koji su o stanju u banci morali poslati Austrijskoj narodnoj banci. Kada je kalvarija Hypo Alpe Adria banke prije nekoliko tjedana dosegla svoj vrhunac zbog enormnih gubitaka koje će na kraju dijelom sanirati i austrijski porezni obveznici, Sanader se našao u središtu brojnih kritički intoniranih tekstova ne samo u Austriji, nego i u Njemačkoj.

Ondje se počelo postavljati pitanje kako je zapravo Bayerische Landesbanka odlučila investirati u kupnju većinskog dijela Hypo Alpe Adria banke, posebno nakon što se tom poslu u onom dijelu koji se ticao Hrvatske oštro usprotivio Željko Rohatinski. Bivši bavarski premijer Edmund Stoiber našao se na udaru kritika njemačkih novina zato što je lobirao za Bayern LB uoči kupnje Hypo Alpe Adria banke. Kada su njemačke novine otvorile to pitanje, Rohatinski je u Hrvatskoj dao opširan intervju u kojem je izjavio da se Sanader neformalno upletao u toj situaciji. Rohatinski je izjavio da su Sanader, ali i ministar financija Ivan Šuker, pritiskali da on dopusti ponovni ulazak Bayerische Landesbanke u Hrvatsku, nakon što se ta njemačka banka u aferi koja je svojedobno izbila oko Riječke banke, ponijela nekorektno. Prema tvrdnjama Rohatinskog, i Sanader i Šuker tvrdili su da je to jako važno za Hrvatsku. U svjetlu novonastale situacije već se počelo provjeravati i je li to bilo važno i za neke Sanaderove privatne interese. Za Sanadera je dodatno neugodno i to što su se ta pitanja počela otvarati u inozemstvu.

Kako se u svim intrigama kao protagonist spominjao Sanader, njega je to iz tjedna u tjedan činilo sve nervoznijim. Još prije nekoliko mjeseci posebno ga je uznemirila afera Kamioni, koja je bila svojevrsni uvod u daljnje istrage, gdje su se nakon bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića na udaru našli drugi državni dužnosnici. Zato se Sanader po svaku cijenu htio riješiti bivšeg ravnatelja policije Vladimira Fabera, u čemu je i uspio. Faber se pokazao kao vrlo agilan u borbi protiv korupcije, a to, jednako kao i Faberovi javni istupi, nije odgovaralo Sanaderu. Marginalizacija Fabera bila je jasna poruka Sanadera što misli o borbi protiv korupcije na visokim državnim razinama.

Sanader se s vremenom, nakon odlaska s premijerske funkcije, sve agilnije počeo angažirati kako bi pokušao povratiti svoj utjecaj u stranci, čak je počeo slati poruke premijerki Jadranki Kosor da odustane od otvorenih istraga ili odstupi, a na kraju se odlučio na pokušaj puča koji ga je politički pokopao. Takav rasplet događaja samo je dodatno produbio ionako postojeće sumnje u Sanadera i neke njemu odane ljude, pa se samo nekoliko dana nakon njegova isključenja iz HDZ-a Sanadera počelo spominjati kao mogućeg šefa mafijaške hobotnice.

Demontiranje te hobotnice u ovom trenutku najvažniji je zadatak, i to iz nekoliko razloga. Kao prvo, taj se posao mora obaviti kako bi se stabilizirala politička situacija u zemlji, te spriječili mogući udari ili sabotaže Sanaderovih ljudi. Zatim, borba protiv korupcije je važan zadatak u ovoj završnoj fazi pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Posljednja poglavlja pregovora bit će Hrvatskoj otvorena tek kada se vide konkretni dokazi da je pokrenuta ozbiljna akcija protiv korupcije na najvišoj razini. Nadalje, zbog toga jer je ova Sanaderova hobotnica korumpirala cijeli privredni sustav zemlje, nakon njene razgradnje može se očekivati da će se bitno povećati strane investicije u Hrvatskoj te privredna aktivnost, budući da se veliki dio novca neće izvlačiti iz privrede na privatne račune. To će pak značajno pomoći oporavku hrvatske privrede. Napokon, borba protiv te hobotnice važna je i da se ponovo izgradi povjerenje građana u državu, društvene institucije i mogućnost društva u cjelini da gradi bolju budućnost. Najšira javnost očekuje ne samo da se razgradi cijeli taj paralelni sustav vlasti, nego i da se oni koji su u tome sudjelovali identificiraju i procesuiraju. U mjerodavnim državnim institucijama koje se bore protiv korupcije, pa i ove institucionalne korupcije s karakteristikama organiziranog kriminala, stoga sada postoje dva temeljna prioriteta: pronaći bilo kakav trag koji bi ljude na vrhu ove hobotnice mogao izravno dovesti u vezu s otvorenim aferama, ili pronaći pokajnika koji će izravno optužiti Sanadera za nezakonito upletanje u poslovanje u nekoj od otvorenih afera. I jedan i drugi scenarij – ako se ustanovi da je kršio zakon – Sanadera bi mogli odvesti prema zatvoru, što bi u današnjim okolnostima malo koga u Hrvatskoj iznenadilo.