EKSKLUZIVNO: Nakon što se umiješao u proces njegova razvlaštenja u zagrebačkom Dinamu, hrvatski premijer napada odbjeglog kriminalca u BiH
Nakon što se, predizborno motiviran, sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem usuglasio da ga protjeraju iz Dinama radi gradnje stadiona uoči parlamentarnih izbora, Plenković je poslao Ivana Malenicu da dogovori susret s novim ministrom Davorom Bunozom zbog Mamićeva transfera u hrvatski zatvor. Visoki izvor blizak Vladi kaže: ‘Dovoljno je da Plenković nazove Dragana Čovića i to ga ljubazno zamoli’
Hrvatski premijer Andrej Plenković kreće po Zdravka Mamića, planira obnoviti pritisak da ga BiH izruči Hrvatskoj na odsluženje zatvorske kazne. Ministar pravosuđa Ivan Malenica ima jasan Plenkovićev nalog da poduzme sve što se može radi njegova izručenja, a sada će se ti napori ponoviti u svjetlu kadrovskih promjena na čelu Ministarstva pravde BiH. Štoviše, Ivan Malenica sastat će se s novim ministrom pravde BiH, razgovarati o bilateralnim temama i izričito ponovo staviti na stol temu o izručenju Zdravka Mamića. Potvrdio je to Nacionalu visoki izvor blizak hrvatskom premijeru.
Malenica periodično obnavlja zahtjeve za Mamićevim izručenjem zbog postupka u kojem je Mamić već pravomoćno osuđen, kao i zbog drugih kaznenih i sudskih postupaka koji su u tijeku, a slao je na tu temu i nekoliko požurnica. Sada se sve diže na novu razinu. U BiH je funkciju ministra pravde nedavno preuzeo Davor Bunoza iz kvote HDZ-a BiH, koji je dotad radio kao odvjetnik u Mostaru. Za razliku od njegova prethodnika Josipa Grubeše, Bunozu smatraju otpornijim na utjecaje iz kruga Mamićevih lobista u BiH. Ali u novim političkim okolnostima u BiH ključan bi u svemu, tvrdi to drugi visoki izvor blizak Vladi, mogao biti samo jedan Plenkovićev telefonski poziv.
O tome je taj izvor rekao sljedeće:
„Hrvatski premijer Andrej Plenković može jednim pozivom riješiti pitanje izručenja odbjeglog osuđenog Zdravka Mamića Hrvatskoj. Ako napokon pokaže hrabrost da to i učini. Dovoljno je da nazove čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića i to ga ljubazno zamoli. Ostalo bi trebalo biti stvar tehnike, naročito nakon što je iz kvote HDZ-a novi ministar pravde BiH postao Dragan Bunoza. A pitanje izručenja diskrecijska je odluka upravo spomenutog ministra, koji se reputacijski uvelike razlikuje od svog prethodnika Josipa Grubeše.“
Demontaža Zdravka Mamića može se tumačiti i kao dodatni preventivni Plenkovićev udar na trenutno marginaliziranu, ali ne posve ambicija lišenu rigidno desnu stranačku struju i dalje blisku samom Mamiću, koja mu u Hercegovini logistički pomaže investirati u neke projekte. FOTO: Armin Durgut/PIXSELL
Više neovisnih izvora Nacionalu je tijekom proteklih mjeseci izjavljivalo kako je prilično izvjesno da je Mamić na njega, u najmanju ruku, neprimjereno utjecao. Ti su navodi eskalirali do eksplicitnih tvrdnji da ga je Mamić korumpirao, kako novcem tako i nekim nekretninama koje je za Grubešu navodno kupio na području Hrvatske. S druge strane, Grubeša je za svog mandata paušalno i neargumentirano odbijao sve ranije zahtjeve za Mamićevim izručenjem. Uglavnom se to pokušalo opravdavati tvrdnjama da kaznena djela za koja je Mamić s ostalima optužen, u toj državi formalno ne postoje ili su većinom počinjena prije 2014. godine, kada je stupio na snagu međudržavni sporazum o izručivanju vlastitih državljana. No hrvatski pravni stručnjaci tvrde da se radi o nonsensu. Dođe li do novih diplomatskih insistiranja na Mamićevom izručenju Hrvatskoj, to bi ga moglo potaknuti na bijeg daleko od ovih prostora, u neku od egzotičnih zemalja koje ga ne bi izručile, ali to bi mu dodatno suzilo manevarski prostor za bilo kakav povratak utjecaja u Dinamu.
Kako bi se novi ministar pravde Bunoza mogao postaviti prema tom zahtjevu, može se dijelom posredno naslutiti i iz nekih njegovih recentnih javnih istupa. Bunoza je nedavno u razgovoru za Federalnu novinsku agenciju izjavio kako misli da kroz zakonodavne i organizacijske promjene, uz podršku Europske unije i država članica, BiH može vratiti povjerenje u pravosuđe, poboljšati transparentnost, kvalitetu rada, profesionalizam, neovisnost, integritet i odgovornost sudaca i tužitelja, što je zajednički cilj svih u Bosni i Hercegovini.
Istaknuo je da njegova opredijeljenost za europski put nema alternativu te da je to pokazao i kroz prve razgovore koje je obavio nakon imenovanja, i to sa specijalnim predstavnikom EU-a u BiH i šefom Izaslanstva EU-a u BiH Johannom Sattlerom te s visokim predstavnikom za BiH Christianom Schmidtom. Prije nekoliko dana Bunoza je pozitivno govorio i o novinarima, navodeći kako u potpunosti poštuje članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, u kojem se navodi kako svatko ima pravo na slobodu izražavanja i da to pravo uključuje slobodu mišljenja, primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Rekao je i kako novinari moraju biti korektiv društva, nepristrano izvještavati i poštovati kodeks te da napad na bilo kojeg novinara smatra napadom na europski put BiH.
Ministar pravosuđa Ivan Malenica ima jasan nalog premijera Andreja Plenkovića da poduzme sve što se može radi izručenja Zdravka Mamića. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL
Tijekom proteklog vikenda Nacional je od visokih izvora bliskih Vladi doznao ključne razloge zbog kojih se Plenković izravno uključio u proces definitivnog razvlaštenja odbjeglog nogometnog moćnika Zdravka Mamića iz Dinama i time posredno najavio početak mogućeg ozbiljnijeg zaokreta kada je u pitanju njegov odnos prema korupcijom opterećenim pojedincima bliskim HDZ-ovim interesnim krugovima.
Prema njihovim navodima, izgradnja sportske infrastrukture, konkretno, više nogometnih stadiona u Hrvatskoj, počevši sa Zagrebom, presudna je za to što se Plenković počeo trajno i definitivno odmicati od ključnog financijera jednog kraka ozbiljne koruptivno-interesne hobotnice HDZ-a, koja je na crnom novcu Zdravka Mamića gradila svoje ambicije za uzlet na vlast u vrijeme dok su na čelu stranke bili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Tomu svakako treba pridodati i približavanje predizborne kampanje, jer Plenković svakako od tog projekta želi i politički profitirati.
Ministar graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine Branko Bačić održao je tijekom veljače i ožujka najmanje dva sastanka s pomoćnim biskupom zagrebačkim Mijom Gorskim s ciljem postizanja nagodbe oko crkvenog zemljišta, što je preduvjet za izgradnju novog stadiona na Maksimiru. Poodmakli su pregovori oko pronalaska zamjenskog zemljišta koje bi država ustupila Crkvi. Prema navodima izvora bliskog Vladi, taj dio otvorenih pitanja oko projekta gradnje stadiona zagrebačke gradske vlasti nisu mogle riješiti pa se tu uključila Vlada. Bačić je, navodi isti izvor, već izradio procjenu vrijednosti zemljišta u vlasništvu Crkve.
Više neovisnih izvora izjavljivalo je kako je prilično izvjesno da je Mamić na Grubešu, u najmanju ruku, neprimjereno utjecao. Ti su navodi eskalirali do eksplicitnih tvrdnji da ga je Mamić korumpirao
Ti su razgovori uznapredovali nakon što se Plenković 20. siječnja sastao s Bozanićem. Plenković je već tada istaknuo namjeru Vlade da podrži izgradnju stadiona u Zagrebu, kao i obnovu stadiona u drugim gradovima, uz sudjelovanje svih drugih dionika, posebno uzimajući u obzir iznimne uspjehe nogometne reprezentacije. Na službenoj stranici Vlade tada je objavljeno i da je kardinal Josip Bozanić izrazio spremnost na suradnju i otvorenu podršku Zagrebačke nadbiskupije glede izgradnje novoga stadiona na Maksimiru. Tada su „uz jasnu podršku i namjeru da se što skorije krene u izgradnju stadiona, potpredsjednik Vlade Branko Bačić i mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, zaduženi za operativno poduzimanje svih daljnjih potrebnih aktivnosti za nastavak suradnje“.
Osim toga, Ministarstvo turizma i sporta već je pripremilo kriterije za financiranje izgradnje stadiona i Vlada ih namjerava uskoro i javno predstaviti. To su okolnosti u pozadini kolopleta žestokih proceduralnih i na trenutke uličnih obračuna struja u borbi za prevlast u Dinamu, koje se pojednostavljeno dijele na one bliske i one odmetnute od Zdravka Mamića.
U BiH je funkciju ministra pravde nedavno preuzeo Davor Bunoza (desno) iz kvote HDZ-a BiH, koji je dotad radio kao odvjetnik u Mostaru, a za razliku od njegova prethodnika Josipa Grubeše (lijevo), Bunozu smatraju otpornijim na utjecaje iz kruga Mamićevih lobista u BiH. FOTO: Denis Kapetanovic, Armin Durgut/PIXSELL
Skupštini Dinama koja je označila početak kraja Mamićeve ere upravljanja klubom, prethodili su i sastanci na kojima su se predstavnici Vlade i zagrebačkih gradskih vlasti usuglasili da Zdravko Mamić mora biti razvlašten iz Dinama. Preciznije govoreći, Plenković se složio s ultimatumom zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića da Mamić iz Dinama mora biti protjeran.
Bio je to početak Mamićeva kraja u Dinamu, koji se počeo ispisivati na prošlotjednoj Skupštini kluba održanoj u zagrebačkom hotelu Sheraton.
Plenković se u tu operaciju, koja tjednima privlači pozornost hrvatske javnosti, uključio kako bi izravno pridonio stvaranju preduvjeta za izgradnju ključne nogometne infrastrukture u Hrvatskoj. Radi se o više puta najavljivanom ozbiljnom građevinskom pothvatu izgradnje većeg broja stadiona diljem zemlje, koji je nemoguće realizirati ako se pritom kao ključna investicija ne realizira izgradnja nogometnog stadiona u Zagrebu, na kojem bi ključne utakmice igrala i hrvatska nogometna reprezentacija, a koristio bi ga i zagrebački Dinamo. Radi se o projektu koji je Plenković više puta najavljivao, prvi put nakon što je hrvatska nogometna reprezentacija osvojila drugo mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji 2018. A potom i nakon osvajanja trećeg mjesta na nedavnom Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru.
Bez razvlaštenja Zdravka Mamića iz Dinama, zagrebačke gradske vlasti, koje su također značajan partner u izgradnji zagrebačkog stadiona, ne bi sudjelovale u tom projektu. Pa je tako između predstavnika Plenkovića i zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića usuglašena Mamićeva demontaža kao temeljni preduvjet za pripremu te velike infrastrukturne investicije.
Premijer Plenković je još 20. siječnja na sastanku s kardinalom Josipom Bozanićem istaknuo namjeru Vlade da podrži izgradnju stadiona u Zagrebu, a zatim je ministar graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine Branko Bačić održao najmanje dva sastanka s pomoćnim biskupom zagrebačkim Mijom Gorskim. FOTO: Vlada RH
Konačna demontaža utjecaja odbjeglog pravomoćno osuđenog nogometnog moćnika u Dinamu zasigurno će se lakše provesti bude li u međuvremenu izručen Hrvatskoj – naročito u kontekstu formiranja novog izvršnog odbora i izrade klupskog statuta.
Usporedo s time, zauzimaju se pozicije za ulazak u upravljačku strukturu tvrtke koju će za izgradnju stadiona osnovati Dinamo kao klub. Kao najzainteresiraniji za kontrolu tih procesa spominju se HDZ-u bliski članovi Skupštine kluba Mladen Vedriš i bivši premijer Franjo Gregurić, kojima se lobistički pridružuje rukometni moćnik Zoran Gobac.
U drugom kraku već se razvijaju i repozicioniranja frakcija odmetnutih od Mamića, makar privremeno priklonjenih aktualnom predsjedniku kluba Mirku Barišiću.
Plenkoviću bliski izvori navode da ga ti procesi u klubu manje zanimaju, ali i unutar tih zbivanja radi se praktički o preslagivanju dviju HDZ-ovih stranačkih frakcija nekoć bliskih Mamiću. Drugu predvodi Nikola Hanžel, vlasnik Lana grupe i godinama istaknuti sponzor kluba, koji se počeo približavati Dinamu u vrijeme dok su HDZ vodili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić. Hanžel je tako u posljednji trenutak u upravu kluba uspio nametnuti Danijela Tomačića, člana Komisije za natjecanje i program rada Nogometnog saveza Karlovačke županije i direktora svoje Lana grupe. Lako moguće kako bi lakše lobirao za preustroj kluba i zauzimanje pozicija prilikom moguće privatizacije.
‘Hrvatski premijer Andrej Plenković može jednim pozivom riješiti pitanje izručenja odbjeglog osuđenog Zdravka Mamića Hrvatskoj. Ako napokon pokaže hrabrost da to i učini’, kaže izvor blizak Vladi
Ali u kontekstu ključne političke pozadine svih tih procesa, to su usputna sportska zbivanja koja će odrediti sudbinu GNK-a Dinamo.
S nacionalne političke razine uključivanje premijera Plenkovića u te procese već se u ovoj fazi može percipirati kao njegov i simbolički značajan odmak od Zdravka Mamića, dugogodišnjeg ključnog financijera HDZ-a koji je u VIP salonima s bivšim vodstvom stranke dočekivao izborne rezultate te značajno utjecao na političku karijeru bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
U tom se kontekstu demontaža Mamića može tumačiti i kao dodatni preventivni Plenkovićev udar na trenutno marginaliziranu, ali ne posve ambicija lišenu rigidno desnu stranačku struju i dalje blisku samom Mamiću, koja mu u Hercegovini logistički pomaže investirati u neke projekte na pogonsko gorivo novca opljačkanog iz Dinama.
Sve je to dijelom motivirano i nekim nedavnim Mamićevim najavama da bi se mogao uključiti u rušenje HDZ-a uz pomoć tzv. trolova. Taj je scenarij bio spreman kao osvetnički čin ako se institucije države pod kontrolom HDZ-a uključe u Mamićevu demontažu iz Dinama.
Mamić je uz pomoć klupske infrastrukture i novca svojedobno već bio organizirao i financirao spomenutu mrežu trolova da pomaže HDZ-u tijekom više predizbornih kampanja, uključujući i onu koja je tijekom 2014. danas aktualnog premijera Andreja Plenkovića lansirala među zastupnike u Europskom parlamentu. Mamić bi u posljednjoj “ofenzivi” za povrat moći i kontrolu nad milijunima u Dinamu, mogao javno plasirati i informacije o tome kako je sve financirao HDZ.
Plenković se složio s ultimatumom zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića da Mamić iz Dinama mora biti protjeran, u čemu je podršku dobio predsjednik Dinama Mirko Barišić. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL
Mamić je, po nekim navodima, s više od milijun eura sudjelovao u tajnom financiranju HDZ-ove kampanje za parlamentarne izbore 2015., a nakon što je morao pobjeći u BiH, osjećao se izigrano, reketareno i prevareno od nekih predstavnika HDZ-ovih struktura.
„Kad je svojedobno Kolinda Grabar-Kitarović suočila Mamića s pitanjem o netransparentnim davanjima za njezinu kampanju i rekla kako su do nje došle priče da je on njoj navodno dao jako puno novca, on ju je gotovo pa izbezumljeno pogledao i rekao: ‘Predsjednice, nikad nisam nikome dao novac za vas, to je sve laž, ali da me sutra tražite krvi, dao bih vam krvi.’ Međutim, dao joj je naslutiti da je dao novac osobama iz vrha HDZ-a, ali da to nema veze s njezinom kampanjom. Drugim riječima, Zdravko Mamić dao je nekome iz HDZ-a ogroman novac, ali taj novac nije završio kod predsjednice”, ustvrdio je za Nacional visoki izvor blizak HDZ-u tijekom ožujka 2019.
“Izuzev onog što je dao na donatorskoj večeri i službeno u kampanji, Zdravko Mamić nikada nije dao novac za Kolindu Grabar-Kitarović, ali istina je da je pomogao HDZ-u, i to u vrijeme parlamentarnih izbora 2015. godine”, potvrdila je tom prilikom za Nacional osoba izravno upućena u sve detalje tog financiranja. Na pitanje kome je u HDZ-u Zdravko Mamić dao novac, ta osoba iz straha nije željela odgovoriti, ali je rekla sljedeće:
“Vrlo jednostavno, postoji stranka i postoje funkcije u stranci. Zna se tko je u HDZ-u tada bio predsjednik, tko glavni tajnik, a tko politički tajnik. Svejedno je kome si dao, ali nisi mogao baciti iz zraka, nego si dao stranci. A što je stranka s tim radila, ne znam.” Iako izvor nije nikoga imenovao, jasno je da su funkcije predsjednika, glavnog tajnika i političkog tajnika u to vrijeme obnašali Tomislav Karamarko, Milijan Brkić i Tomislav Čuljak.
Ministar pravosuđa Ivan Malenica sastat će se s novim ministrom pravde BiH, razgovarati o bilateralnim temama i izričito ponovo staviti na stol temu o izručenju Zdravka Mamića
Nacionalov izvor tada je rekao: “To je toliko gadljivo i odvratno, sve ih treba raznijeti u ime naše hrvatske budućnosti. Kad bih vjerovao u institucije naše države, sve bih to tamo rekao i sve bih to rasturio. Mamić je te kriminalce podržavao i pomagao im svojim utjecajem, a danas i on sam proklinje dan kad je to napravio jer smatra da je to najveća banda Europe koja ga je izreketarila i prevarila.”
U to vrijeme Nacionalov izvor je zaključio da se borba protiv sustava jednostavno ne isplati. Jer umjesto da se istraži je li nekadašnji vrh HDZ-a upleten u bilo kakve sporne aktivnosti, oni se ponašaju kao da se to njih ne tiče.
“Današnji vrh HDZ-a kaže: nas to ne interesira, nisu dali nama. Kao da je HDZ počeo s njima i da će s njima završiti”, zaključio je u ožujku 2019. Nacionalov izvor. Četiri godine kasnije čini se da je Andrej Plenković počeo pokazivati interes i za tu temu. Potpuna marginalizacija i obračun s Mamićem izravnije no ikad, distancirali bi ga i od zbog Mamića reputacijski kompromitiranih stranačkih kolega.
Izručenje odbjegle braće moglo bi se dogoditi na zahtjev Ministarstva pravosuđa i Županijskog suda u Osijeku gdje uskoro počinje drugo suđenje Mamićevoj organizaciji
Drugo suđenje nogometnoj zločinačkoj organizaciji na čelu s već osuđenim i odbjeglim Zdravkom Mamićem koncem ovog mjeseca započet će na Županijskom sudu u Osijeku, nakon što su i Vrhovni sud i Visoki kazneni sud formalno odbili sve njegove zahtjeve za premještanjem procesa u Zagreb. Kako su za Nacional potvrdili sugovornici vrlo dobro upućeni u stanje ovog predmeta, u vrlo kompliciranom spisu s više optuženika – optužnicom Uskoka obuhvaćeni su Zdravkov brat Zoran i sin Mario Mamić, bivši Dinamov direktor Damir Vrbanović, poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota i menadžer Nikky Arthur Vuksan – te više desetaka svjedoka u idućim danima odredit će se raspored i dinamika održavanja glavne rasprave, no za očekivati je da će se ročišta održavati najmanje dva puta tjedno sve do konca svibnja. Već ranije odlučeno je da će se braći Mamić suditi u odsutnosti, nakon što je Bosna i Hercegovina odbila višekratne zahtjeve Hrvatske za njihovim izručenjem, no u promijenjenim političkim okolnostima u susjednoj državi te uz slabljenje – ali ne i potpuno nestajanje – Mamićeve moći u Dinamu, neslužbeno se može doznati da postoji mogućnost da se od BiH ponovno zatraži njihovo izručenje.
‘’U proceduralnom smislu taj korak ne bi imao previše smisla jer su svi dosadašnji zahtjevi odbijeni, pa bi se moglo samo ponavljati istu argumentaciju kao i prije godinu ili dvije. No s druge strane, apsolutno svima je jasno da je postupanje bosanskohercegovačkog pravosuđa i tamošnjeg ministra pravde bilo vrlo proizvoljno i bez kvalitetne pravne argumentacije, odnosno da se radilo o čisto političkim odlukama. Moguće je da će u idućim tjednima i mjesecima proraditi diplomatski kanali’’, objasnio je za Nacional isti sugovornik.
U pravnom smislu, odbijanje Bosne i Hercegovine da izruči Mamiće uglavnom se baziralo na argumentima da kaznena djela za koje su optuženi u toj državi formalno ne postoje, ili su većinom počinjena prije 2014. godine, kada je stupio na snagu međudržavni sporazum o izručivanju vlastitih državljana. No hrvatski pravni stručnjaci, poput jednog viđenog odvjetnika specijaliziranog za kazneno pravo, tvrde da se radi o nonsensu. ‘’Čak i ako su neka djela navedena u optužnici počinjena prije te godine, jasno je da se zapravo radi o jednom djelu s produljenim trajanjem i da se na osnovu toga izručenje može dogoditi. A tvrdnje da u Bosni i Hercegovini ne bi moglo biti procesuirano udruživanje u zločinačku organizaciju i isisavanje više desetaka milijuna eura potpuno su apsurdne. Izručenje je, dakle, isključivo politička odluka te države, premda u pozadini uvijek postoje sumnje i da do njega nije došlo jer su Mamići lobirali svojom moći, utjecajem i novcem’’, kaže ovaj Nacionalov sugovornik.
Izručenje odbjeglih, donedavno apsolutno nedodirljivih vladara hrvatskog nogometa teoretski bi se moglo dogoditi na zahtjev Županijskog suda i preko Ministarstva pravosuđa i uprave. U prvoj fazi postupka, međutim, malo je vjerojatno da će se to dogoditi. ‘’Razriješene su sve dileme oko nadležnosti suda u Osijeku, potvrđena je optužnica, donesena je odluka o suđenju u odsutnosti i sada zaista više nema prepreka za održavanje glavne rasprave. Što se suda tiče, ipak je vjerojatnije da će se zahtjev za izručenje dogoditi tek na kraju postupka, po pravomoćnoj presudi. No okolnosti se mogu i promijeniti’’, kaže za Nacional izvor blizak osječkom sudu.
U idućim danima odredit će se raspored i dinamika održavanja glavne rasprave, no za očekivati je da će se ročišta održavati najmanje dva puta tjedno sve do lipnja. FOTO: Dubravka Petric/PIXSELL
Uoči početka glavne rasprave poziv je formalno upućen svim optuženicima, izuzev braće Mamić, a tek slijedi golemi organizacijski pothvat ispitivanja čak 193 svjedoka, među kojima su brojni sadašnji i bivši nogometaši na čijim transferima je, po optužnici, isisano najmanje 144 milijuna kuna. Među njima su ponovno Luka Modrić i Dejan Lovren, koji su svjedočili i u prvom predmetu koji je rezultirao osuđujućom presudom, ali i Mario Mandžukić, Vedran Ćorluka, Eduardo da Silva, Mateo Kovačić, Igor Bišćan, Josip Šimunić, Dražen Ladić i brojni drugi. Neki od njih moguće neće biti ispitani na sudu nego će biti tek pročitan njihov iskaz pred istražiteljima Uskoka, no jasno je da će svejedno trebati uskladiti obveze niza sportskih zvijezda i ostaviti im dovoljno vremena da organiziraju svoje pojavljivanje u Osijeku.
Sama optužnica je napisana na čak 695 stranica, a osim svjedoka Uskok je priložio gotovo šest tisuća materijalnih dokaza. Ova optužnica spojena je i s trećim predmetom u kojemu se Zdravka Mamića tereti da je nezakonito s Dinamova računa u austrijskom Klagenfurtu podigao ukupno 2,2 milijuna eura, koje je potom koristio u osobne svrhe. Predmet se smatra složenijim od prethodnog, koji je završio osuđujućom presudom, ali s druge strane i znatno ‘’čvršćim’’ jer manje ovisi o iskazima samih svjedoka: među dokazima su, naime, brojni dokumenti pribavljeni u suradnji s američkim i švicarskim istražiteljima specijaliziranim za suzbijanje pranja novca, izvodi bankovnih računa, zapisnici o ispitivanju svjedoka koji su služili kao paravan za kriminalne aktivnosti i slično. Uskok tereti Zdravka Mamića da je od prosinca 2004. do prosinca 2015. godine ostale okrivljenike organizirao u zločinačko udruženje te da su sklapanjem fiktivnih ugovora između Dinama i tvrtki iz Velike Britanije, Švicarske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Svetog Vincenta i Grenadina, Belizea, Hong Konga, Gibraltara i SAD-a te ispostavljanjem računa o plaćanju nepostojećih usluga za transfere igrača, koje je Dinamo plaćao, klub oštetili za više od 144 milijuna kuna. Tužiteljstvo tereti okrivljenike da su taj novac dijelili između sebe i koristili za svoje potrebe, a da je, uz navedeno, NK Dinamo neosnovano obvezan za plaćanje dodatnog iznosa od još 7,35 milijuna eura, odnosno 55,8 milijuna kuna. Ovo suđenje za optuženike je potencijalno opasnije od prvoga jer su kaznena djela ozbiljnija, odnosno za njih je zapriječena veća zatvorska kazna, a onda bi im dodatno mogla biti izrečena i zato što sada i formalno imaju status prethodno osuđenih.
U promijenjenom odnosu snaga u zagrebačkom Dinamu eventualno izručenje braće Mamić predstavljalo bi im dodatno opterećenje jer bi bio smanjen prostor za njihove manevre kojima bi eventualno nastojali ponovno preuzeti ključne uloge u zagrebačkom klubu. No s druge strane, ono bi vjerojatno bilo riskantno za brojne ključne figure iz različitih sfera – od politike preko policije i pravosuđa do medija – koje su donedavno bile blisko vezane za Mamića. U dosadašnjim postupcima, naime, uglavnom je utvrđena osnovana sumnja da je Dinamo opljačkan za višemilijunske iznose, no nije se došlo do odgovora na osnovno pitanje: gdje je taj novac završio? Nakon osuđujuće presude u prvom predmetu Mamić je uglavnom rasprodao svoju imovinu, ili uzeo kredite, pa državi podmirio nekoliko desetaka milijuna kuna kazne za protupravno stečenu korist. Ako bude osuđen i u drugom predmetu, možda bi mogao reći na koga je potrošio tih dodatnih 144 milijuna kuna.
Komentari