EKSKLUZIVNO: Nakon što su ga SOA i policija informirali o grubim prijetnjama ruskih diplomata Matveja Sidorova i Sergeja Trofimova novinaru Hassanu Haidaru Diabu, premijer Plenković ga je primio i žestoko reagirao
Premijer odlučno reagirao na nedopustiv ruski udar na slobodu medija u Hrvatskoj. Novinaru Večernjeg lista dodijeljena je policijska zaštita nakon što je prijavio uznemirujući razgovor s ruskim diplomatima u Zagrebu.
Sidorov: ‘Ovaj ćemo tekst poslati izravno Kadirovu.’ Diab: ‘Znači li to da mi prijetite?’ Sidorov: ‘Interpretiraj kako hoćeš, meni je tajnik rekao da ti to kažem’
Prije nego što je 18 ruskih diplomata i šest članova osoblja 25. travnja protjerano iz Hrvatske, dvojica visokih dužnosnika Veleposlanstva Ruske Federacije u Zagrebu uputila su izravne prijetnje novinaru Večernjeg lista Hassanu Haidaru Diabu i to zbog njegova otkrića o stravičnim likvidacijama koje u Ukrajini provodi zloglasni, krvoločni čečenski vođa i zapovjednik Ramzan Kadirov.
Visokopozicionirani diplomat de facto je novinaru poručio da će njegov članak, u kojem je napisao da čečenski kordoni smrti u Ukrajini likvidiraju svakog tko nosi ukrajinski grb, prenijeti izravno Kadirovu. Te su prijetnje istog trena registrirale hrvatske obavještajne i sigurnosne službe, o svemu su obavijestile i premijera Andreja Plenkovića koji se i osobno uključio u slučaj, a novinar koji je i sam prijetnje prijavio policiji, dobio je policijsku zaštitu. Nacionalu su te informacije potvrdili visoki izvori bliski Ministarstvu unutarnjih poslova i Vladi.
Hassan Haidar Diab dobio je prijetnje zbog članka s naslovom ‘Teror u Ukrajini u režiji čečenskog kordona smrti: ‘Smaknuli su svakog s tetoviranim ukrajinskim grbom’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO
Prijetnje koje je novinar Hassan Haidar Diab dobio nisu izoliran slučaj jer se događaju uslijed dosad neviđene eskalacije ruske otvorene netrpeljivosti prema Hrvatskoj, koja je kulminirala izjavom Marije Zaharove, glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova, da hrvatska vlada manifestira “militantnu rusofobiju”. A ono što je rekla Marija Zaharova stav je i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je Hrvatsku, po svemu sudeći, stavio na svojevrsnu “crnu listu” zemalja koje smatra najvećim pomagačima Ukrajini, a time i svojim neprijateljima.
Da je to službeni stav Vladimira Putina i ruske državne politike, nema nikakve sumnje jer su takav stav preuzeli i visokopozicionirani diplomati iz ruskog Veleposlanstva u Zagrebu koji su na dosad nezapamćen način prijetili hrvatskom novinaru.
Hassan Haidar Diab napisao je 4. travnja članak s nadnaslovom “Masakr civila u predgrađu Kijeva” i naslovom “Teror u Ukrajini u režiji čečenskog kordona smrti: ‘Smaknuli su svakog s tetoviranim ukrajinskim grbom’”.
U podnaslovu je navedeno i “Čečeni imaju samo jednu naredbu svog zapovjednika Kadirova: koga ne možete zarobiti – likvidirajte ga”.
Novinar Diab u članku od 4. travnja opisuje kako su eskadroni smrti pod zapovjedništvom vjernog Putinova saveznika Ramzana Kadirova, zloglasnog i krvoločnog čečenskog vođe, počinili masakr civila u predgrađu Kijeva. FOTO: EPA/SERGEY GUNEEV/KREMLIN/SPUTNIK, Press Office of the Head of the Chechen Republic
U članku novinar prepričava izjavu stanovnika Buče Ladislava Kozlovskog koji je u razgovoru za poljsku postaju Belsat TV ispričao da su u Buči, mjestu gdje su ruske snage navodno počinile masakr nad više od 300 civila, ruski vojnici kontrolirali dokumente svakog ukrajinskog muškarca i ako bi utvrdili da je ratovao u Donbasu protiv ruskih separatista od 2014. do 2018. godine, “odmah bi mu pucali u glavu ili srce”.
“Pregledavali su i tetovaže kako bi pronašli ‘naciste’ u ukrajinskim redovima. Ustrijelili su i sve koji su imali tetoviran ukrajinski grb”, prenio je Diab u svom članku riječi Kozlovskog.
U nastavku članka opisao je kako je čečenski eskadron smrti od svog zapovjednika Kadirova dobio i naredbu da, osim civila koje ako ne mogu zarobiti trebaju likvidirati, zarobe ili ubiju određene ukrajinske dužnosnike te da je svaki čečenski vojnik dobio poseban popis s fotografijama i opisima ukrajinskih dužnosnika.
Premijer Andrej Plenković dobio je od ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i od sigurnosnih službi informacije o prijetnjama novinaru Večernjeg lista kojeg je pozvao i na sastanak u Banske dvore, objasnio mu da situaciju shvaća vrlo ozbiljno, a MUP mu je istog trena dao zaštitu. FOTO: Josip Regovic/PIXSELL
Opisano je kako je Kadirov, kao vjerni Putinov saveznik, u Ukrajinu poslao deset tisuća čečenskih vojnika koji vode žestoke borbe, posebno protiv bojne Azov jer ta bojna pruža najžešći otpor ruskoj vojsci. Naveo je i da sama pojava tih čečenskih odreda smrti na ratištu u Ukrajini “ledi krv u žilama” te da su naoružani razornim višecijevnim raketnim lanserima TOS-1 koje je Rusija upotrijebila u Čečeniji i Siriji s katastrofalnim posljedicama.
“Kadirov se smatra jednim od najopasnijih i najmoćnijih ljudi u Rusiji. On je više od desetljeća bio snažna ruka Kremlja u širenju sigurnosti i stabilnosti u Sjevernokavkaskoj Republici, do te mjere da je Čečenska Republika postala poput Kadirova privatnog feuda. Organizacije za ljudska prava optužuju ga za niz zlostavljanja, uključujući prisilni nestanak disidenata te mučenje i progon homoseksualaca. Njegovi protivnici optužili su ga da je organizirao nekoliko atentata, od kojih su neki bili u Europi, no on je negirao svoju umiješanost”, napisao je Diab. Naveo je i da Kadirov ima moćnu i zastrašujuću privatnu miliciju pod nazivom Kadirovci, kao i svoj tim za likvidacije.
‘Dobro, a što to znači? Ti dobro znaš da je Kadirov čovjek koji ima svoje eskadrone smrti i koji likvidira ljude. Znači li to da ste vi mene već osudili na smrt?’ pitao je Diab glasnogovornika ruskog Veleposlanstva
Čim je članak izašao Diaba je na razgovor pozvao Matvej Sidorov, glasnogovornik ruskog Veleposlanstva u Zagrebu. Prema onome kako je Diab poslije to prepričao policiji, Sidorov mu je rekao da mu prenosi poruku Sergeja Trofimova, savjetnika u ruskom Veleposlanstvu.
Diab i Trofimov poznaju se jer su prethodno međusobno komunicirali i Trofimov je u jednom njihovu razgovoru izrazito negativno govorio o Hrvatskoj. Ovaj put Trofimov je želio biti siguran da će Sidorov prenijeti Diabu njegovu znakovitu poruku. Taj razgovor između Sidorova i Diaba je izgledao ovako:
Sidorov je Diabu rekao:
“Poručuje ti Trofimov da si napisao dva sjajna teksta. I samo da znaš da ćemo ih prevesti i poslati u Moskvu.”
Diab mu je odgovorio: “Naravno, kao što i sve ostalo prevodite.”
Na to je Sidorov znakovito rekao:
“Da, ali nisi shvatio. Ovaj ćemo tekst poslati izravno Kadirovu.”
Diab je odmah reagirao: “Znači li to da mi prijetite?”
Na to mu je Sidorov najprije odgovorio: “Interpretiraj kako hoćeš.”
Diab ga je otvoreno pitao: “Dobro, a što to znači? Ti dobro znaš da je Kadirov čovjek koji ima svoje eskadrone smrti i koji likvidira ljude. Znači li to da ste vi mene već osudili na smrt?”
“Meni je tajnik rekao da ti to kažem”, zlokobno je rekao Sidorov.
Sadržaj tog razgovora Diab je precizno prepričao policiji.
Prijetnje Diabu nisu izoliran slučaj jer se događaju uslijed eskalacije ruske otvorene netrpeljivosti prema Hrvatskoj, koja je kulminirala izjavom Marije Zaharove, glasnogovornice ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, da hrvatska vlada manifestira ‘militantnu rusofobiju’. FOTO: RIA Novosti Host Photo Agency/Ramil Sitdikov/REUTERS, Patrik Macek/PIXSELL
Izvor blizak vrhu policije za Nacional kaže da se Diab nakon tog razgovora najprije obratio ministru unutrašnjih poslova Davoru Božinoviću jer nije bio siguran što bi trebao učiniti:
“Kad je Diab prepričao Božinoviću što mu je poručio tajnik ruskog Veleposlanstva, odmah ga je uputio da se javi u Odjel za terorizam u Kustošiji. Tamo ga je najprije primio šef tog odjela, a potom su uzeli njegovu izjavu. Još dok je on bio na policiji, poslana je ophodnja ispred njegove kuće. Stvar je shvaćena vrlo ozbiljno na najvišoj razini.”
Naime, kako objašnjava jedan od Nacionalovih izvora bliskih Vladi, “slučaj Kadirov” odmah se našao i u izvješću Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA).
“O svemu je izvještaj sačinila i SOA, a sve je došlo na stol i premijeru Plenkoviću. On je to shvatio jako ozbiljno. Pozvao je Diaba i na sastanak u Vladu i rekao mu da će dobiti svu potrebnu podršku. Objasnio mu je da je situacija ozbiljna i da je naložio MUP-u i SOA-i da učine sve za njegovu sigurnost”, tvrdi izvor blizak Vladi.
Prijetnje novinaru Večernjeg lista odmah je procesuirala i SOA na čelu s Danielom Markićem, a izvještaj je na stol dobio i premijer Plenković. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL
Savjetnik Sergej Trofimov i glasnogovornik Matvej Sidorov, koji su sudjelovali u operaciji zastrašivanja Diaba, našli su se na popisu protjeranih ruskih diplomata koji su morali napustiti Hrvatsku.
“Međutim, ono što posebno brine je razina njihove beskrupulozne bahatosti gdje se usred Zagreba usuđuju prijetiti novinaru pozivanjem na Kadirova, koji tamo u Ukrajini redom likvidira ljude i ima svoje eskadrone smrti i koji ima svoje mreže svugdje, a potom s druge strane tvrditi da su Hrvati militanti”, kaže Nacionalov izvor.
Povodom protjerivanja ruskih diplomata iz Hrvatske, što je bila koordinirana akcija više zemalja članica EU-a zbog eskalacije ruske agresije na Ukrajinu, glasnogovornica Sergeja Lavrova Marija Zaharova poručila je, kako su prenijele ruske Ria novosti, da hrvatska vlada nastavlja razvijati antirusku liniju, ustrajno i sustavno uništava bilateralne odnose, upuštajući se u spletke.
S novinarom je neposredno razgovarao glasnogovornik ruskog veleposlanstva Matvej Sidorov (na slici lijevo) koji mu je prenio poruku Trofimova. Sergej Trofimov, savjetnik u ruskom Veleposlanstvu, poručio je Diabu da će njegov članak poslati izravno zloglasnom Kadirovu (desno). FOTO: Saša Zinaja/NFOTO, HNS
“Službeni Zagreb je došao do točke da nam je na nediplomatski način, kršeći pristojnost i standarde međunarodne komunikacije, uskratio humanitarni let kako bismo evakuirali veliku skupinu zaposlenika Veleposlanstva Rusije u Hrvatskoj s obiteljima, uključujući malu djecu. Takav nehumani i krajnje podrugljiv odnos prema našim sugrađanima neće proći bez primjerenog odgovora”, rekla je Marija Zaharova koja nije marila za to što su ruske snage više puta onemogućile humanitarne koridore ukrajinskim civilima, uključujuću obitelji s malom djecom koje njihove granate svakodnevno nemilosrdno ubijaju.
No takve otvorene prijetnje ruskog ministarstva vanjskih poslova Hrvatskoj očito su odraz službene politike Moskve prema Zagrebu koja se počela provoditi puno prije protjerivanja ruskih diplomata. Visokopozicionirani ruski diplomati u Hrvatskoj u pojedinim su neformalnim razgovorima ispoljavali ogromnu netrpeljivost prema Hrvatskoj, i to zbog pomoći koju Hrvatska na čelu s premijerom Plenkovićem bez zadrške pruža Ukrajini. Rusi su posebno ljuti na vojnu pomoć koju Hrvatska šalje Ukrajini, ali najveći problem i nešto preko čega nikako ne mogu prijeći predstavljaju im hrvatski dobrovoljci u Ukrajini. Iako o tim hrvatskim dobrovoljcima nema službenih podataka, Moskva i ruski predsjednik Vladimir Putin uvjereni su, očito, da ti dobrovoljci imaju službenu podršku hrvatske vlade.
Diab je policiji prepričao i prethodni razgovor s tajnikom Trofimovim, u kojem je ovaj napadao Hrvatsku kao zemlju koja šalje svoje dobrovoljce i vojnu pomoć Ukrajini
Naime, Diab je policiji prepričao i svoj prethodni razgovor s tajnikom Trofimovim, u kojem je ovaj napadao Hrvatsku kao zemlju koja šalje svoje dobrovoljce i vojnu pomoć Ukrajini.
Iako to rade zemlje puno moćnije od Hrvatske, od Velike Britanije, SAD-a do Poljske i Francuske, Trofimov se obrušio upravo na Hrvatsku. Vjerojatno po nalogu svog vrhovnog šefa Vladimira Putina.
Filmski život: Od rodnog Libanona do Hrvatske pa nazad na ratišta Bliskog istoka
Hassan Haidar Diab je nagrađivani novinar Večernjeg lista i ratni reporter, Libanonac iz Bejruta koji živi i radi u Hrvatskoj već četrdesetak godina i smatra se Zagrepčaninom. U trideset godina novinarstva, kao ekspert za Bliski istok, izvještavao je od Libanona preko Iraka, Libije, Tunisa, Egipta do Sirije.
Kad je 2017. objavio dokument s imenima džihadista koji su iz BiH, Kosova i Srbije otišli na ratišta u Siriji i Iraku, dobio je prijetnje smrću na društvenim mrežama, a pojedini mediji iz Bosne i Hercegovine otvoreno su pozivali na njegovu likvidaciju. Tada mu je također nuđena policijska zaštita.
O njegovu životu snima se dokumentarac za koji je sredstva odobrio HAVC. Nakon zastoja zbog korone, Diab je sa snimateljskom ekipom planirao uskoro ići u Libanon. U Hrvatsku je došao početkom osamdesetih godina, a kako je to izgledalo opisao je prije dvije godine u intervjuu Nacionalovoj novinarki Zrinki Vrabec-Mojzeš:
“Početkom osamdesetih imali smo dobre odnose s Jugoslavijom, Josip Broz Tito bio je dobar s Jaserom Arafatom i došao sam na razmjenu studenata. Mogao sam birati između Beograda, Skoplja, Sarajeva i Zagreba. Obišao sam sve te gradove, ali kad sam sjeo u Gradsku kavanu na tadašnjem Trgu Republike i popio kavu, znao sam da je to – to. Upisao sam Fakultet političkih znanosti i tako sam ostao u Zagrebu. Oženio sam se, tu su mi djeca i osjećam se Hrvatom, kao i Libanoncem. Jako sam zahvalan svim svojim prijateljima u Hrvatskoj koji su me odmah nakon ove tragedije u Bejrutu nazvali, izrazili sućut i pitali za moju obitelj.”
Za Večernji list počeo je raditi još 1989. No kako je opisao u tom intervjuu, dogodio se apsurd:
“Jer ja sam ‘pobjegao’ od rata, a onda je rat počeo u Hrvatskoj 1990. Obišao sam sva ratišta i radio kao dopisnik za različite međunarodne medije. No moram priznati da je u usporedbi s onim što sam doživio u Libanonu, ovo u Hrvatskoj i BiH te Kosovu bilo znatno manje opasno. Nikako ne bih želio omalovažavati žrtvu, ali nažalost, ono što Bejrut i Libanon doživljavaju desetljećima nije za usporedbu. Kada je 1982. godine Izrael izvršio invaziju na zapadni Bejrut, ispaljeno je pola milijuna projektila i izvršeno 450 bombardiranja u jednom danu. To je bio pakao, to treba doživjeti. Bejrut je bio tada 80 dana pod opsadom, bez vode, struje i hrane.”
U Libanonu je bio 1993. kada je prvi put izbio rat između Hezbollaha i Izraela, potom 1996., pa onda i 2006., 33 dana, što je, rekao je, bilo strašno jer su predgrađa Bejruta bila potpuno razorena.
“Bio sam tamo i 2008. i pratio ulične sukobe, a u međuvremenu je počelo i to takozvano arapsko proljeće. Izvještavao sam iz Tunisa, Egipta, Sirije, Iraka… Egipat je baš bio opasan. Tamo je bilo najgore, stvarno me bilo strah i prvi put sam mislio da ću doista poginuti na trgu Tahiri. Bio sam između opozicije i pristaša Mubaraka, a vojska između njih. U jednom trenutku krenuli su tenkovi, mačevi, sablje, pucnjava. U tom metežu ljudi su pogibali i spasio me valjda nagon za preživljavanjem. Tada sam shvatio koliko je tanka linija između života i smrti. Bio sam nebrojeno puta i u Siriji, Iraku, Libiji. Naravno, pomaže mi poznavanje jezika jer književni arapski svi oni razumiju, jedino sam imao malo problema u Libiji i Iraku. Kao što je nekada u Jugoslaviji Zagreb bio ‘in’ pa se svima sviđala zagrebačka spika, tako u arapskom svijetu obožavaju Libanonce i vole čuti libanonski dijalekt. To je izuzetno bitno”, rekao je. Za sebe je rekao da je “dijete rata”. Imao je deset godina kad je počeo građanski rat u Libanonu i kaže kako zna kako izgleda zemlja u kojoj nema zakona, u kojoj vlada anarhija, a svaka ulica ima svog lokalnog šerifa i zapovjednika. Zato se nikada nije odazivao na pozive sirijske opozicije jer je puno novinara takve pozive prihvatilo i stradalo.
“Ti kao novinar moraš biti objektivan i izvještavati i s jedne i druge strane, ali moraš procijeniti što je od informacija koje dobivaš istina, a što laž. Osim toga, na temelju svog iskustva znam da takozvani ‘izvoz demokracije’ i rušenje diktatora kao što su Saddam Hussein ili Gaddafi, što su odradile zapadne sile, nije donijelo ništa dobro tim zemljama. Kad sam to prvi put rekao na jednoj konferenciju u Madridu o Bliskom istoku, optužili su me da zagovaram diktature. To nije točno, ja samo znam da tamo sada vladaju kaos i rat, a ne demokracija”, rekao je prije dvije godine.
Na pitanje koliko je on kao novinar zaštićen, odgovorio je: “Zapravo nisam, zaštita je jedino ako slušaš ono što su ti rekli vojska ili ministarstvo. Ja nikada ne idem sam, ali treba poznavati mentalitet ljudi i što je najvažnije – pridržavati se pravila. Jer tamo čak i ako dobiješ dozvolu, odnosno akreditaciju, moraš se prilagoditi svakom lokalnom šerifu. Ja to prihvaćam i uglavnom nemam problema. Često imaju problema zapadni novinari koji znaju biti bahati i arogantni. Oni misle da s tim papirom mogu sve, a ne mogu. Često im oduzimaju snimke jer je to tako. U Siriji je puno novinara nestalo zato što su htjeli na ratište otići sami, kako bi došli do ekskluzive. A ja znam da se jedina ekskluziva može dobiti od običnih ljudi.”
Komentari