Hrvatski premijer Andrej Plenković u svojim rukama ima sudbinu glavnog šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernádija i sada definitivno samo o njemu ovisi hoće li Hernádi, prema pravomoćnoj sudskoj presudi, završiti u zatvoru.

To se može tvrditi zbog jednoglasne odluke Ustavnog suda koja bi mogla prouzročiti dalekosežne i dramatične posljedice po odnose hrvatske vlade s mađarskim MOL-om povezane s Inom. I to u korist Hrvatske.

Nacional je od izvora bliskih Ustavnom sudu ekskluzivno doznao da je Ustavni sud na čelu s predsjednikom tog suda Miroslavom Šeparovićem jednoglasno odbio ustavnu tužbu predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija za poništenje pravomoćne presude Vrhovnog suda temeljem koje je osuđen na zatvorsku kaznu zbog podmićivanja bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera – što znači da Hernádi više ni teoretski nema nikakve pravne osnove da pokuša izbjeći izdržavanje dvogodišnje zatvorske kazne na koju je u Hrvatskoj osuđen.

To je Nacionalu u ponedjeljak potvrdio i drugi visoki izvor blizak samom vrhu Vlade.

Ta se odluka Ustavnog suda, izgleda, još uvijek drži u najstrožoj tajnosti. Naime, ‘’Dnevnik’’ Nove TV je prošlog tjedna, 21. srpnja, objavio da je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović potvrdio da je Ustavni sud odbio ustavnu tužbu bivšeg premijera Ive Sanadera, ali i da je dodao da o Hernádijevoj tužbi koji je osuđen u odsutnosti na dvije godine zatvora Ustavni sud još nije raspravljao. Slično je prošlog tjedna objavio i Jutarnji list. Ali to nije točno.

MOL svim silama nastoji iskoristiti arbitražnu presudu o plinskom biznisu, u kojoj se odbacuje da postoje dokazi o koruptivnom djelu šefa MOL-a Zsolta Hernádija, ali ta arbitraža ne bavi se kaznenom odgovornošću, nego trgovačkim pravom i ne može poništiti pravomoćnu hrvatsku presudu. FOTO: LASZLO BALOGH/REUTERS/PIXSELL

Premijer Plenković zbog odluke Ustavnog suda o Hernádijevoj ustavnoj tužbi ima dodatni razlog zašto naprosto mora podnijeti zahtjev Europskoj komisiji da postupi po jednoj ranije donesenoj odluci Europskog suda. Zašto je sada Plenković definitivno na potezu?

Nacionalov izvor iz visokih pravosudnih krugova ovako to pojašnjava:

“Hrvatski sud podnio je prethodno pitanje Europskom sudu u Luksemburgu u vezi obveze Mađarske da postupi po Europskom uhidbenom nalogu i preda Hernádija Hrvatskoj. Taj je sud još u ljeto 2018. potvrdio obvezu Mađarske za izručenjem, ali unatoč tome Hernádi nije izručen. Takvim nepravnim postupcima Mađarska se izlaže zahtjevu Hrvatske Europskoj komisiji, ali taj zahtjev do sada još uvijek nije podnesen.”

A trebao je biti podnesen odmah nakon što je Europski sud u Luksemburgu potvrdio obvezu Mađarske da Hernádija izruči Hrvatskoj.

Plenković, naime, u ime Vlade treba šefici Europske komisije Ursuli von der Leyen predati zahtjev da Europska komisija u skladu sa svojim obvezama i pravima prema osnivačkim ugovorima osigura izvršenje odluke Europskog suda koji je potvrdio obvezu Mađarske da treba postupiti po Europskom uhidbenom nalogu i predati Hernádija Hrvatskoj.

Naime, kako su iz Vlade još prije desetak dana potvrdili Nacionalu, za Hernádijem su i dalje na snazi i Interpolova tjeralica i Europski uhidbeni nalog. Međutim, iz Vlade su tada prešutjeli ključan detalj – da je Plenković temeljem odluke Europskog suda već od ljeta 2018. mogao i trebao poslati zahtjev za Hernádijevim izručenjem.

Premijer Andrej Plenković trebao bi šefici Europske komisije Ursuli von der Leyen predati zahtjev da Europska komisija u skladu sa svojim obvezama i pravima prema osnivačkim ugovorima osigura izvršenje odluke Europskog suda koji je potvrdio obvezu Mađarske da treba postupiti po Europskom uhidbenom nalogu i predati Hernádija Hrvatskoj. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Moguće je da je Plenković za podnošenje takvog zahtjeva želio pričekati odluku Ustavnog suda u pitanju ustavnih tužbi koju su podnijeli i Zsolt Hernádi i Ivo Sanader. Ali sada više nema prostora za takvu kalkulaciju, jer se Ustavni sud o tom pitanju odredio.

Pa ako Plenković to ne učini, ponovno će se otvoriti pitanje njegovih osobnih motiva za dugogodišnju politiku popustljivosti prema MOL-u koja je rezultirala i činjenicom da je u Plenkovićevu mandatu ugašena Inina rafinerija u Sisku, da se hrvatska nafta izvozi u Mađarsku i da je Ina iskeširala 100 milijuna eura da bi MOL mogao postati većinski vlasnik OMV-a Slovenija – što je potez koji sada istražuje Europska komisija. Uz to sve, naravno, Plenkovićevo obećanje o otkupu Ininih dionica od MOL-a više nitko ni ne spominje. Kao ni njegovo lakonsko odustajanje od tog otkupa koje je nedavno usputno prevalio preko usta pravdajući se previsokom cijenom koju MOL traži.

No u pravosudnim krugovima smatraju da Plenković nije ni trebao čekati odluku Ustavnog suda i da je sve što on čini u vezi MOL-a isključivo u funkciji “kupovanja vremena”. Ako je tako, za koga i što premijer Plenković ‘’kupuje vrijeme’’ prvorazredno je pitanje za hrvatsku javnost.

Nacionalov izvor smatra da takvo odugovlačenje Hrvatske i neiskorištavanje pravnog oružja pokazuje, u najmanju ruku, dublje političke motive takvog ponašanja, ali i otvara razna druga pitanja o pravim razlozima takvog blagonaklonog odnosa premijera Plenkovića prema Mađarskoj.

Tužba bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera prošlog je tjedna odbijena na Ustavnom sudu pa se on sada može obratiti jedino Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

“Ništa po pitanju izručenja Hernádija do sada nije poduzeto, niti iz Hrvatske niti iz Europske komisije, a to pokazuje da Hernádi neće izdržavati kaznu na koju je osuđen niti u Hrvatskoj niti u Mađarskoj. Na ovom primjeru zakazala je politika jer nije spremna podržati pravomoćnu sudsku presudu. Pitanje na koje bi zapravo trebalo tražiti odgovor je pronalaženje razloga za takav postupak”, kaže visoki pravosudni izvor blizak Ustavnom sudu.

Prema tumačenju tog pravnog stručnjaka, veliki razlog leži u strahu od toga da bi mađarski premijer Viktor Orbán zbog zaštite Zsolta Hernádija, a time zapravo i samog sebe i visokih mađarskih političkih struktura koji kontroliraju MOL, bio spreman zaprijetiti čak i izlaskom Mađarske iz Europske unije.

“Veliki razlog nepoduzimanja ikakvih koraka u vezi Hernádija leži u tome da se ionako slaba Europska unija dodatno ne oslabi. Jer ako bi Mađarska zbog toga politički počela preispitivati svoje članstvo u Europskoj uniji, tada bi se sve dodatno i neželjeno zakompliciralo”, pojašnjava Nacionalov sugovornik. Ali takva potencijalna dilema nema nikakve veze sa strateškim hrvatskim geopolitičkim i energetskim interesima. Štoviše, svako ‘’kupovanje vremena’’ po tom pitanju dubinski potkopava hrvatske strateške energetske interese pa i njenu nacionalnu sigurnost.

U tom kontekstu visoki pravosudni krugovi s kojima je razgovarao Nacional smatraju i da bi upravo donesena odluka Ustavnog suda kojom je odbačena i tužba Zsolta Hernádija, kao i ona Ive Sanadera, mogla imati ozbiljne posljedice na odnose Ine i MOL-a, kad bi hrvatska vlada na čelu s Andrejem Plenković imala stvarnu volju koristiti te pravne argumente.

‘Ništa po pitanju izručenja Hernádija do sada nije poduzeto, niti iz Hrvatske niti iz Europske komisije. Na ovom primjeru zakazala je politika jer nije spremna podržati pravomoćnu sudsku presudu. Pitanje je zašto’

Tim više što odluka Ustavnog suda ide na ruku i činjenici da Vlada, nakon što je Vrhovni sud krajem prošle godine potvrdio presudu Županijskog suda u Zagrebu protiv Sanadera i Hernádija, sada paralelno u Švicarskoj vodi postupak za utvrđenje ništetnosti prve izmjene dioničarskog ugovora s MOL-om iz 2009. kojom su upravljačka prava nad Inom predana MOL-u, a sve temeljem koruptivnih radnji.

Naime, samo nekoliko dana nakon što je Jutarnji list prošlog tjedna objavio da je Ustavni sud odbio ustavnu tužbu bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera, Nacional je od visokih pravnih krugova doznao da je sud isto tako odbio i Hernádijevu tužbu. Takva je odluka za neke bila iznenađujuća, ako se zna da je upravo Ustavni sud 2015. donio spornu presudu kojom se ukida prva presuda Županijskog suda u Zagrebu u slučaju Ina-MOL i suđenje vraća na početak. Zbog toga se u visokim pravosudnim i političkim krugovima tada špekuliralo i o mogućim pritiscima na sud, pa se čak i otvorilo pitanje mogućeg mita, koje su tada potencirali i neki vodeći ljudi unutar Državnog odvjetništva, što je predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović oštro odbacio.

Nacional je sada doznao da je ova odluka, o odbacivanju Hernádijeve tužbe, donesena jednoglasno. To je izuzetno važno s obzirom na to da informacije koje su se prije toga pojavile da postoje tendencije da se cijeli Hernádijev slučaj pusti u zastaru.

U visokih pravosudnim krugovima, na pitanje je li i sada bilo pokušaja pritisaka na suce, ovako su protumačili tu odluku:

“Ne ulazeći u analizu što bi odluka Ustavnog suda u pravnom smislu mogla značiti za hrvatske interese u razrješavanju odnosa s Mađarskom u vezi Ine, i ne upuštajući se u odgovore na pitanja o nepostojećim pikanterijama, u ovom slučaju je važnije sasvim drugo. Odluka je donesena jednoglasno od sudaca koji su nazočili sjednici, pravno je čista jer u postupcima koji su prethodili kod redovnih sudova ne postoje elementi koji bi ukazivali na povrede ljudskih prava podnositelja ustavne tužbe zajamčenih Ustavom RH ili Konvencijom za ljudska prava. I nije bilo nikakvih pritisaka na suce. A nije bilo ni zastare.”

Odluka Ustavnog suda o Hernádiju donesena je jednoglasno od sudaca koji su nazočili sjednici, pravno je čista jer u postupcima koji su prethodili ne postoje elementi koji bi ukazivali na povrede ljudskih prava

Pod svaku cijenu pravno “očistiti” glavnog šefa MOL-a i spriječiti da on uopće mora u zatvor bio je i glavni cilj MOL-a nakon što je Hrvatska u Washingtonu izgubila arbitražu o plinskom biznisu, a glavna poruka koju su komunicirali bila je da je arbitražni sud zaključio da nije bilo koruptivnih radnji. Visoki pravosudni izvori tada su za Nacional pojasnili da se tu ponovno radi o još jednoj manipulaciji MOL-a i to zato što se arbitražni sud u svojoj naravi uopće ne bavi kaznenom odgovornošću, već trgovačkim odnosom dviju strana.

Naime, iako je Hrvatska u globalu izgubila arbitražu te mora platiti MOL-u oko dvije milijarde kuna s kamatama, premijer Andrej Plenković objašnjavao je da nakon objave presude da je većinu zahtjeva MOL-a sud zapravo odbio i takva odluka u velikom dijelu ide u korist Hrvatskoj.

Odvjetnik MOL-a Dalibor Valinčić u razgovoru za Dnevnik Nove TV 8. srpnja otkrio je pak detalje presude koji idu u korist Mađarima i rekao da bi oni pristali da se cijeli pravorijek otkrije javnosti.

Njegova glavna teza bila je da je MOL apsolutno zadovoljan ovakvom arbitražnom odlukom, a iz njegova izlaganja bilo je i posve jasno zašto.

“Centralno pitanje i ove arbitraže je bilo pitanje je li došlo do davanja i primanja mita između MOL-ova predsjednika i bivšeg premijera Sanadera i tu je arbitražni tribunal apsolutno odbacio sve tvrdnje RH da postoje ikakvi dokazi o takvom koruptivnom djelu. I hrvatski kazneni sudovi i oba ova međunarodna tribunala su pregledavali isti set dokaza i došli su do dijametralno suprotnih zaključaka. Hrvatsko pravosuđe ne može postojati i živjeti u izolaciji od međunarodnog pravnog poretka i iz tog razloga čini mi se da hrvatski sudovi ozbiljno moraju preispitati svoje odluke u odnosu na kaznenu odgovornost Hernádija”, kazao je Valinčić.

Iz njegova je izlaganja jasno da je glavni cilj arbitraže za MOL bio ucjenjivati Hrvatsku i ishoditi oslobađanje Hernádija, iako Hernádijeva kaznena odgovornost uopće nije bila predmet arbitraže.

Na konstataciju reporterke Dnevnika Nove TV Josipe Krajinović kako se stječe dojam da je MOL-u važnije osloboditi Hernadija, nego dobiti novac, odvjetnik Valinčić je rekao kako je pitanje korupcije i pitanje navodnog poduzimanja kriminalnih aktivnosti glavnog direktora MOL-a veliko pitanje reputacije za MOL kao kompaniju.

“Naravno da je to pitanje bilo centralno pitanje za MOL bez obzira na iznos novčane naknade koju je MOL primio iz ove arbitraže jer prvenstveno pitanje reputacije za kompaniju na međunarodnom tržištu je jako veliko i jako značajno”, pojasnio je Valinčić.

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović prošlog je tjedna novinarima tvrdio da odluka o tužbi Zsolta Hernádija još nije donesena. FOTO: Damir Sencar/HINA/POOL/PIXSELL

Osim što žele zaštititi svoju reputaciju i svog čelnog čovjeka, MOL je zapravo u panici jer je Vlada Republike Hrvatske temeljem pravomoćne presude Vrhovnog suda u prosincu prošle godine u Švicarskoj pokrenula reviziju ranije arbitražne presude s MOL-om i zatražila utvrđenje ništetnosti prve izmjene dioničarskog ugovora s MOL-om iz 2009. kojom je bivši premijer Ivo Sanader MOL-u predao upravljačka prava nad Inom. Potvrdi li švicarski sud osnovanost hrvatskih zahtjeva, MOL će izgubiti upravljačka prava u Ini koja koristi još od 2009.

Zato Mađari sada panično nastoje srušiti hrvatsku presudu, koristeći teze iz arbitražne presude u kojima se tvrdi da nije dokazano davanje mita Sanaderu.

Vrhovni sud je u listopadu prošle godine, naime, potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je bivši premijer Ivo Sanader zbog primanja mita od šefa MOL-a Zsolta Hernádija osuđen na šest godina zatvora, dok je Hernádi osuđen na dvije godine zatvora, ali je i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu, zbog čega je za njim i dalje na snazi tjeralica Interpola i Europski uhidbeni nalog koji je raspisala Republika Hrvatska.

U presudi temeljem koje su osuđeni Sanader i Hernádi, Vrhovni sud prihvatio je činjenice koje je u prvostupanjskom postupku utvrdio Županijski sud u Zagrebu, koje kažu da su, nakon što je Robert Ježić u prvoj polovini 2009. pristao primiti novac za Ivu Sanadera, “u cilju ostvarenja dogovora između optuženika (I. Sanadera, op. N.) i Zsolta Hernádija o isplati iznosa od 10.000.000 eura, zaključeni fiktivni ugovori o savjetodavnim uslugama između društva Xenoplast & Shipping AG iz Švicarske u suvlasništvu Roberta Ježića, i to 03. lipnja 2009. s društvom Ceroma Holdings Ltd, Cipar a 04. lipnja 2009. s društvom Hangarn Oil Products Trading Ltd, na temelju kojih je 17. lipnja 2009. na račun društva Xenoplast & Shipping društvo Hangarn Oil Products Trading Ltd, Cipar uplatilo iznos od 2.600.000 eura, a društvo Ceroma Holding Ltd iznos od 2.400.000 eura”. Vlasnik obiju tvrtki koje su poslužile za transfer 5.000.000 eura na ime mita bio je kontroverzni ruski oligarh Mihail Gutserijev.

Rasplet situacije sa zahtjevom za izručenje Hernádija mogao bi sada dati odgovor na ključno pitanje – zašto premijer Plenković još uvijek nije povukao ključni potez o kojem ovisi hoće li Hernádi ikada odslužiti kaznu za davanje mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu, što bi i na simboličan način zapečatilo i obilježilo politiku koju MOL prema Ini provodi još od 2009., kada im je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader u ruke predao prava temeljem kojih gospodare Inom kako god žele, bez gotovo ikakvog upliva hrvatske države, iako Hrvatska ima gotovo jednak broj dionica kao i MOL.

Vlada nije odgovorila planiraju li i kada predati zahtjev Komisiji

Vezano uz slučaj predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernádija, a s obzirom na pokušaje MOL-a da nakon arbitražne presude u Washingtonu pokušaju dekriminalizirati Hernádijevu ulogu u slučaju Sanader i izbjeći pravne posljedice, Nacional je Vladi poslao sljedeća pitanja, na koja nije stigao odgovor:

1. Je li Republika Hrvatska to jest Vlada (ili eventualno neko od drugih nadležnih tijela) podnijela zahtjev Europskoj komisiji da u skladu sa svojim obvezama i pravima prema osnivačkim ugovorima osigura izvršenje odluke Europskog suda koji je potvrdio obvezu Mađarske u vezi Zsolta Hernádija? Naime, nakon što je Hrvatska podnijela prethodno pitanje Europskom sudu u Luksemburgu u vezi obveze Mađarske da postupi po europskom uhidbenom nalogu i preda Hernádija Hrvatskoj, sud je potvrdio obvezu Mađarske, ali Hernádi unatoč tome još uvijek nije izručen.

2. Ako je zahtjev podnesen, kada Vlada očekuje reakciju Europske komisije i koje su sve pravne mogućnosti Hrvatskoj na raspolaganju?

3. Ako zahtjev nije podnesen, možete li obrazložiti zašto (još) nije podnesen i planira li Vlada isti podnijeti?

4. Hoće li Vlada RH inzistirati na izručenju Zsolta Hernádija ili njegovu odsluženju zatvorske kazne u Mađarskoj?

5. Je li taj slučaj identičan slučaju hrvatskih obavještajaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača koje je RH morala izručiti Njemačkoj? Ako nije, u čemu je razlika?

6. Ako Mađarska ne postupi po svojoj obvezi, znači li to Republika Hrvatska nije ravnopravna članica Europske unije i da se njezine presude ne trebaju izvršavati?

7. Može li ova odluka dovesti do krize po pitanju članstva Mađarske u Europskoj uniji?

8. Hoće li Vlada RH na neki drugi način ‘’ispregovarati’’ poziciju Zsolta Hernádija?

9. U kojoj je fazi proces u Švicarskoj gdje je Vlada pokrenula reviziju ranije arbitražne presude i zatražila utvrđenje ništetnosti prve izmjene dioničarskog ugovora s MOL-om iz 2009.?