Tko prijeti bivšoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović? Koji su to razlozi zbog kojih je Vlada premijera Andreja Plenkovića povjerovala mjerodavnom državnom tijelu koje je procijenilo kako postoje razlozi da se Kolindi Grabar-Kitarović i dalje dodjeljuje 24-satna policijska zaštita iako je ona već više od dvije godine privatna građanka? Unatoč tome njoj je policijska zaštita produljena čak pet puta uzastopno, svakih šest mjeseci. I bivši predsjednik Ivo Josipović danas je privatni građanin, ali on od napuštanja predsjedničke funkcije nema policijsku zaštitu. Zašto je Kolinda Grabar-Kitarović još uvijek ima?

Koji su to razlozi da se njoj ta zaštita stalno produljuje, postoji li stvarno neka ozbiljna ugroza njene sigurnosti da s njom 24 sata dnevno moraju biti dva policajca i u Hrvatskoj i u inozemstvu? Ako te ozbiljne ugroze nema pa nema ni razloga za tu zaštitu, onda je riječ o velikom skandalu, neodgovornom ponašanju vlasti, jer se na tu njenu zaštitu troši enormni državni novac u milijunskim iznosima. Pri čemu još treba primijetiti da se ona sama ne ponaša kao da je ugrožena.

Ako se radi o službenoj procjeni da joj je sigurnost ozbiljno ugrožena, to otvara i brojna pitanja te u središte pozornosti dovodi i način života bivše hrvatske predsjednice, koja u takvoj nesvakidašnjoj situaciji, očito unatoč takvoj sigurnosnoj procjeni, jako puno putuje na mjesta gdje ju je teško štititi. Pa se može propitivati je li uopće sa stajališta njene osobne sigurnosti takvo ponašanje odgovorno ili potrebno. Naročito kada je koncem protekle godine više tjedana provela u Kataru tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva.

Drugi je aspekt pitanje troškova njenog osiguranja. Ako je prijetnja zbog koje se Kolinda Grabar-Kitarović i dalje nalazi pod policijskom zaštitom opravdana, onda bi, kako je to u javni prostor uveo premijer Plenković, rasprava o troškovima tog osiguranja bila – netema. Jer svaka država mora pod svaku cijenu jamčiti sigurnost svakom svom građaninu. I to se ne može propitivati. Osim ako je ta procjena rezultat političke neodgovornosti onoga tko je donosi.

Utoliko su prijetnje osobnoj sigurnosti Kolinde Grabar-Kitarović legitimno pitanje na koje bi hrvatski premijer Andrej Plenković trebao odgovoriti hrvatskoj javnosti. I to zato što bivša hrvatska predsjednica još uvijek ima policijsku zaštitu, koja joj nije dodijeljena zato što joj to po zakonu pripada, nego zato što je takva procjena Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija. Taj Savjet predlaže hrvatskoj Vladi produljenje njenog osiguranja, a Vlada to potom prihvaća ili odbacuje. Vlada predvođena Andrejem Plenkovićem to je u više navrata prihvatila.

Iz Ureda premijera Nacionalu su tu odluku pokušali predstaviti kao nešto rutinsko, navodeći sljedeće:

‘Riječ je o odlukama Vlade temeljem prijedloga Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, u skladu s Uredbom o određivanju štićenih osoba, kao i u ranijim slučajevima.“

Međutim, baš zato se može tvrditi da se Kolindi Grabar-Kitarović produžuje policijska zaštita zbog nekih izvanrednih okolnosti, jer inače je već dulje vrijeme ne bi imala. Sukladno Uredbi o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenju mjera njihova osiguranja, Kolinda Grabar-Kitarović je kao bivša predsjednica države imala pravo na policijsku zaštitu još šest mjeseci nakon isteka svog predsjedničkog mandata, i to kao štićena osoba druge kategorije. Ona se toga, doduše, mogla odreći i prije isteka tog roka, ali nije to učinila. Nego su joj, naprotiv, te mjere produžene iz teško dokučivih razloga.

Bivšoj predsjednici zaštita nije dodijeljena zato što joj to po zakonu pripada, nego zato što je takva procjena Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija. Oni predlažu Vladi, a Vlada prihvaća ili ne

U članku 14. Uredbe stoji kako se te mjere mogu provoditi i nakon isteka roka predviđenog Uredbom te da tu odluku donosi Vlada na prijedlog spomenutog Savjeta, koji funkcionira unutar Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Aktualni predsjednik Zoran Milanović prisegnuo je na svoju dužnost 18. veljače 2020., što znači da je Kolinda Grabar-Kitarović mogla imati policijsku zaštitu do 18. kolovoza 2020. Ali se ona otad pet puta produživala u izvanrednim okolnostima. Savjet je takav prijedlog nakon kolovoza 2020. upućivao Vladi ponovo svakih šest mjeseci. A Vlada premijera Andreja Plenkovića taj je prijedlog svaki put prihvaćala. Bilo je takvih situacija i ranije, primjerice, u slučaju Bože Petrova kojeg je osiguranje nastavilo pratiti i osiguravati i nakon što je isteklo zakonskih šest mjeseci, ali dosad se nije dogodilo da je nekome ta mjera produžena pet puta.

Savjet čine ministar branitelja Tomo Medved kao član Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost i predsjednik Savjeta, Dragan Lozančić, bivši ravnatelj SOA-e i savjetnik Predsjednika RH za nacionalnu sigurnost, Valentino Franjić, predstojnik UVNS-a, te Ivica Kinder i Danijel Markić, ravnatelji vojne i civilne Sigurnosno-obavještajne agencije. Na sjednicama Savjeta po potrebi mogu sudjelovati i druge osobe iz pravosudnih, policijskih, inspekcijskih, nadzornih i drugih tijela i institucija.

To je tijelo koje, među ostalim, na temelju odluka Vijeća za nacionalnu sigurnost i drugih usmjeravajućih odluka i akata, operativno usklađuje rad agencija i drugih tijela sigurnosno-obavještajnog sustava. Savjet, dakle, provodi odluke VNS-a, daje prijedloge VNS-u te sam poduzima mjere za učinkovitost i unaprjeđivanje rada sigurnosno-obavještajnih agencija. Savjet donosi mišljenje o sigurnosno-obavještajnoj suradnji s odgovarajućim službama i tijelima u inozemstvu. Ali se bavi i procjenom je li Kolinda Grabar Kitarović ugrožena. I smatra da jest te da je treba nastaviti osiguravati.

Izvor blizak policiji koji je Nacional upozorio na tu nesvakidašnju odluku navodi kako se radi o posve bizarnoj situaciji koja, po svemu sudeći, bez ikakve potrebe proizvodi hrvatskim poreznim obveznicima enormne troškove. Taj izvor o tomu kaže:

„Radi se o dosad nezabilježenoj situaciji. Uz nju su uvijek dvojica policajaca i prate je u svim njenim aktivnostima. Pa tako s njom putuju i u inozemstvo. Nakon što im istekne osmosatno radno vrijeme, počinju im se računati dnevnice, naročito kada su u inozemstvu. Tu su zatim troškovi njihovih putovanja, smještaja, goriva, ali i rent-a-cara kada putuju zrakoplovom u inozemstvo, a kasnije se moraju voziti. Sasvim sam siguran da nema potrebe da je nastavljaju čuvati, naročito s obzirom na to da je ona većinu svog vremena izvan Hrvatske, a kao članica Međunarodnog olimpijskog odbora na njihov račun putuje prvom klasom i smještena je u prvoklasnim hotelima. Pa to treba pratiti i njeno osiguranje, ali na račun poreznih obveznika“

Od srpnja 2020. Kolinda Grabar-Kitarović izabrana je za članicu Izvršnog odbora Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO) s predsjednikom Svjetske atletike Britancem Sebastianom Coeom, saudijskom princezom Reemom Bandar Al-Saud, Kubankom Marie de la Caridad Colón Ruenes i Battushig Batboldom iz Mongolije. Tim povodom Jutarnji list je objavio kako članstvo u MOO-u iziskuje brojna putovanja jer član MOO-a kao izaslanik mora biti na svakom iole relevantnom sportskom natjecanju u svijetu. Riječ je o poslu koji nije profesionalan ni honoraran, no MOO svakom članu najvišeg tijela omogućuje plaćene troškove prijevoza i smještaja te dnevnice od 900 američkih dolara plus 7000 dolara godišnje za administrativne troškove. U prijevodu, radi se o poslu koji stimulira česta putovanja. Primjerice, ako na putu provedete barem pola godine, na račun dnevnica dobijete više od 160 tisuća dolara, odnosno, više od milijun kuna godišnje. I to se smatra uobičajenim.

Kolinda Grabar-Kitarović kao članica MOO-a može putovati sa suprugom, odnosno jednim članom pratnje, jer to je uobičajena praksa unutar MOO-a. Ako putuje bez supruga, MOO bi mogao snositi troškove jednog člana njenog osiguranja. Ali uz nju su dvojica policajaca.

Osiguranje Kolinde Grabar-Kitarović trebalo bi voditi dnevnik o svojim aktivnostima u svakoj smjeni. Što znači da bi trebao postojati trag o tome gdje je ona provodila svaki svoj sat i nakon što je izgubila predsjedničke izbore u veljači 2020. godine.

Primjerice, Kolinda Grabar Kitarović početkom ožujka bila je sudionica rasprave “Zapadni Balkan u kontekstu EU-a”, koja se održavala u sklopu azerbajdžanskog Global Baku Foruma, te je od tamo poručila kako su NATO i EU budućnost i ključ sigurnosti i stabilizacije područja. Istaknula je tom prilikom kako, osobno, ne preferira izraz “zapadni Balkan”: “Ratovi devedesetih stvorili su psihološku barijeru i taj termin izaziva određene negativne reakcije, draže mi je reći da smo zemlje jugoistočne Europe.” S njom su tamo bili i pripadnici njenog osiguranja. Dok je moguće da su troškove njenog smještaja i putovanja pokrili domaćini, izvjesnije je da troškove njene pratnje pokrivaju hrvatski građani. Slično je bilo i tijekom njenog boravka u Kataru tijekom nedavno održanog Svjetskog prvenstva u nogometu. I u jako velikom broju sličnih situacija kada je Kolinda Grabar-Kitarović boravila u inozemstvu.

Izvor blizak Kolindi Grabar-Kitarović otkrio je Nacionalu kako je ona na spomenutom forumu u Azerbajdžanu boravila i prošle godine te da su najmanje u jednoj prilici pripadnici njenog osiguranja zajedno napustili bivšu predsjednicu i otišli „svojim poslom“. Drugim riječima, taj izvor navodi kako se i osobno uvjerio da za takvo osiguranje nije bilo potrebe, jer su mu i policajci pristupali ležerno. Bilo je i drugih bizarnih situacija povezanih s njenim osiguranjem još za trajanja njenog predsjedničkog mandata. Primjerice, policajcima koji su je čuvali ukraden je dio opreme za rad, otkriveno je tijekom 2019. kada su policajcima koji su čuvali tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana nepoznati počinitelji ukrali oružje. Iz policije su ovako opisali okolnosti bizarne situacije u kojoj su se našli policajci koji su tada čuvali Kolindu Grabar-Kitarović: „Provala u vozilo izvršena je u razdoblju u kojem je zbog izvanrednih okolnosti izvršenja službenog zadatka vozilo kratkotrajno ostalo bez nadzora. Proveden je postupak za utvrđivanje odgovornosti policijskih službenika za povredu službene dužnosti te je izrečena disciplinska mjera koja odgovara težini počinjene povrede.“

Zanimljivo je i da je Kolinda Grabar-Kitarović po stupanju na predsjedničku dužnost u vrlo kratkom roku s čela Počasno-zaštitne bojne smijenila Dragana Basića i na njegovo mjesto dovela brigadira Elvisa Burčula. Zbog Burčulova umirovljenja izbio je prvi veći sukob predsjednika Milanovića s ministrom obrane Mariom Banožićem, što je bio uvod u eskalaciju sukoba Milanovića i Plenkovića. Milanović je htio zadržati Burčula na toj poziciji još neko vrijeme, za razliku od Kolinde Grabar-Kitarović koja je njegova prethodnika na toj funkciji ekspresno smijenila.

Posebno je indikativno kako Kolinda Grabar-Kitarović ima tretman sasvim drugačiji od onoga kakvog je HDZ, tada predvođen Tomislavom Karamarkom, odlučno nametnuo bivšem predsjedniku Stipi Mesiću.

Tadašnja vlada agresivno je prvo smanjila sredstva za Mesićev ured za 600 tisuća kuna, a potom je najavila ukidanje i korekcije dotadašnjih prava bivšem predsjedniku na korištenje ureda i službenog automobila s vozačem na teret državnog proračuna, ostavljajući mu samo trajno pravo na fizičku zaštitu o državnom trošku. Gašenje Mesićeva ureda tadašnja vlada smatrala je “primjerenim trenutačnim gospodarskim uvjetima u RH, a posebice uzevši u obzir da navedeni ured nema javno objavljeni učinak svoga poslovanja koji bi opravdao njegovo financiranje”.

Tomislav Karamarko još je u predizbornoj kampanji populistički rekao da će, ako postane premijer, odmah ministrima i zastupnicima smanjiti plaće 25 posto, ali je najavio i da će zbog štednje ukinuti Ured bivšeg predsjednika.

“Očekivao sam od bivšeg predsjednika da će sam ukinuti svoj ured koji troši do četiri milijuna kuna, što bi bilo dostatno za 500 poticaja mladim obiteljima i novorođenoj djeci”, naglasio je tada Karamarko. Nakon što je odlučeno da se umanje sredstva njegovom uredu, Mesić je kazao kako je riječ o “perfidnom pokušaju” onih koji dovode demokraciju u pitanje i smeta im njegova čvrsta privrženost antifašizmu, da ukinu njegov ured. Tada je izjavio i sljedeće:

“Inicijativa za drastično smanjivanje ionako već višekratno smanjivanog proračuna za Ured bivšeg predsjednika nije ništa drugo nego perfidan, ali u isto vrijeme i savršeno proziran pokušaj ukidanja toga ureda, a da se to formalno ipak ne učini.”

Drugi bivši hrvatski predsjednik, Ivo Josipović, kazao je tada da je poštenije ukinuti taj ured nego se šaliti s tim te je ocijenio smanjenje proračunskog novca za Ured bivšeg predsjednika Republike demagogijom. On je o tomu rekao:

“Poštenije je onda reći i zakonom ukinuti Ured bivšeg predsjednika, nego se ovako, na neki način, i šaliti s tom institucijom. Može se razgovarati o tome je li taj ured potreban, ali bivši predsjednik Stjepan Mesić radi dobar i koristan posao za državu i gospodarstvenike.“

Bivši predsjednik Josipović još je za svog predsjedničkog mandata izjavio da ne računa ni na korištenje tzv. Ureda bivšeg predsjednika, jer za to ne vidi potrebe. Izjavio je i da se dužnosnike koji napuštaju svoje dužnosti ne smije ničim diskriminirati, već im se mora osigurati povratak na radno mjesto. Za Kolindu Grabar-Kitarović očito vrijede neka sasvim druga mjerila ili joj netko ozbiljno ugrožava sigurnost.

Nacional je kontaktirao Ured Vlade i Ministarstvo unutarnjih poslova s upitom tko ugrožava Kolindu Grabar-Kitarović i zašto joj je u više navrata produljeno osiguranje, ali do zaključenja ovog broja odgovor nije stigao.