Vladimir Terešak, odvjetnik HDZ-a i osoba od najvećeg povjerenja vladajuće stranke koji ju je zastupao u nadaleko poznatoj aferi Fimi media u kojoj je HDZ kao stranka pravomoćno osuđen zbog korupcije, ali je i na druge načine od tog svog statusa značajno profitirao, uključen je u sofisticiranu drsku prijevaru kojom su gradovi Zagreb i Samobor oštećeni za najmanje tri milijuna eura.

Radi se o ogromnom skandalu koji zadire u zonu organiziranog kriminala, lako moguće obrascu puno šireg kriminalnog postupanja koji baca sasvim novo svjetlo na to kakav je profil čovjeka koji uživa povjerenje vladajućeg HDZ-a, koji zbog tog svog statusa masno naplaćuje odvjetničko zastupanje brojnih državnih tvrtki kojima HDZ-ov menadžment već godinama upravlja, te koji zastupa i neke vodeće članove HDZ-a na raznim razinama i same suočene s ozbiljnim gospodarskim i drugim s politikom povezanim kriminalom, posebice raznim vidovima trgovine utjecajem. Štoviše, radi se o čovjeku koji zbog takvog svog statusa, a dijelom i ranijeg angažmana u državnom odvjetništvu i dandanas vjeruje kako, ni manje ni više, nakon isteka mandata Zlate Hrvoj-Šipek, a moguće i ranije, ima velike šanse postati glavni državni odvjetnik.

Dokument u posjedu Nacionala pravno formulirano u najmanju ruku budi krajnje ozbiljnu sumnju, a suštinski pokazuje da je Terešak u suradnji s Tomislavom Šoićem iz Samobora i javnim bilježnikom Slavkom Remenarićem organizirao pljačku nasljedstva Alfreda Kerečina, koja se bazirala na iskazu dvojice, kako će se ispostaviti, lažnih svjedoka – Dalibora Sumana i Pere Križetića. Sumanu su Terešak i Šoić obećali za lažno svjedočenje 300 tisuća eura, a obećali su nagraditi i Peru Križetića. Oni su potom svjedočili da je Kerečin usmenom oporukom sve svoje naslijeđe ostavio Šoiću. Potom je sve sudski provedeno, a dio njegove imovine završio je u vlasništvu Vladimira Terešaka.

Sadržaj je to izjave u posjedu Nacionala koju je osobno potpisao Dalibor Suman i ovjerio je kod javnog bilježnika, misleći da time izbjegava kaznenu odgovornost.

‘’Ovu Izjavu dajem iz razloga što mi nije isplaćena obećana nagrada, te iz razloga što od sebe želim otkloniti kaznenu odgovornost kao i odgovornost za materijalnu štetu prouzročenu gradu Zagrebu, Gradu Samoboru i drugima’’, napisao je Suman.

Suman je, prema vlastitom priznanju, što je također osobno potvrdio potpisanom izjavom, sve to odlučio izjaviti nakon što je prevaren. Tvrdi da mu Terešak i Šoić nisu isplatili obećanih 300 tisuća eura te da su prevarili i drugog lažnog svjedoka. Ali navodi da su javnom bilježniku Slavku Remenariću isplatili 100 tisuća eura u gotovini, što sugerira da je i on dio sofisticirane prijevare.

Tomislav Šoić je u javnosti relativno nepoznata osoba, no ipak je zabilježen jedan manji incident koji se dogodio prije nešto više od dvije godine. Naime, krajem studenoga 2020. tadašnji kandidat za potpredsjednika Županijske organizacije HDZ-a Zagrebačke županije Tomislav Masten iz tima gradonačelnika Zaprešića Željka Turka, nokautirao je i pretukao u samoborskom lokalu H2O baš Tomislava Šoića. Razlog napada je po Šoićevim riječima bio taj što je u prolazu Mastenu dobacio rečenicu: “Otkud ti tu, ja sam mislio da si ti u zatvoru?”. Nakon toga Masten je napao Šoića koji je završio na Hitnoj pomoći gdje mu je pružena medicinska pomoć.

Nacional je u posjedu opsežne dokumentacije koja vrlo precizno rekonstruira kako se odvijala prijevara čiji su protagonisti Terešak i Šoić.

Sve je započelo neposredno nakon što je u ožujku 2020. preminuo Alfred Kerečin. Budući da Kerečin nije imao nasljednika, njegova poprilično velika imovina i značajan iznos ušteđevine trebali su pripasti gradovima Zagrebu i Samoboru. Ali to se nije dogodilo, nego je njegova cijela imovina u pomno isplaniranom i lažiranom postupku dodijeljena Tomislavu Šoiću iz Samobora.

Izjava kojom Dalibor Suman priznaje da je bio lažni svjedok kod sastavljanja oporuke temeljem koje je iza pokojnog Alfreda Kerečina njegovu imovinu naslijedio Tomislav Šoić – samo tri dana nakon što je naslijedio stan u Boškovićevoj, Šoić ga je prepisao na Terešakovu suprugu Sunčicu, a ona ga je dala mužu uz dosmrtno uzdržavanje. FOTO: Nacional

Dalibor Suman, lažni svjedok koji je to omogućio, u spomenutoj potpisanoj izjavi navodi kako je vrijednost te imovine dosegla najmanje 20 milijuna kuna. Terešaku je, koliko se zasad može rekonstruirati, pripala jedna Kerečinova nekretnina. U zemljišnim knjigama trenutno je upisan kao vlasnik stana u Boškovićevoj ulici broj 7 u centru Zagreba u kojem je do smrti bio prijavljen i Alfred Kerečin. Način na koji je Terešak na kraju upisan kao vlasnik zapravo je baziran na lažnim iskazima dvojice svjedoka, a prethodio mu je niz pravnih poteza koji se u svjetlu Sumanove izjave trebaju itekako propitati.

Kako bi se doista otkrilo što se dogodilo i kako je Terešak došao do vlasništva nad stanom u Boškovićevoj ulici, treba se vratiti do ožujka 2020. kada je preminuo Alfred Kerečin koji je ostavio poprilično bogatstvo.

Između ostalog, Kerečin je ostavio dvije tvrtke koje su radile na Bliskom istoku, a na čijim je računima bilo oko 18 milijuna kuna te automobil Mercedes i vilu iznad Samobora, o čijoj vrijednosti dovoljno pokazuje podatak iz oporuke po kojoj ukupna kvadratura vile s okućnicom iznosi 3165 kvadratnih metara. Kako Kerečin nije imao legalnog nasljednika, odluku o nasljedstvu donio je Općinski sud u Zagrebu, a tamo je sutkinja Jasna Gazić Ferenčina donijela odluku kojom je priznala usmenu oporuku kojom sve nasljedstvo Alfreda Kerečina pripada Tomislavu Šoiću iz Samobora.

Iz sudskog rješenja je vidljivo da je sutkinja priznala svjedočanstva koja su kod javnog bilježnika ovjerila dvojica svjedoka – Dalibor Suman i Pero Križetić. Naime, oni su kod javnog bilježnika Slavka Remenarića u Samoboru izjavili da je Alfred Kerečin usmeno svoju imovinu ostavio Tomislavu Šoiću.

Rješenje koje je potpisala sutkinja Jasna Gazić Ferenčina je doneseno 26. veljače 2021. godine. Međutim, 4. kolovoza te iste godine Suman ovjerava spomenutu pismenu izjavu u kojoj navodi kako je njegovo svjedočenje kod javnog bilježnika bilo lažno i kako ga je dao samo zato što mu je bilo obećano 300 tisuća eura. Predomislio se jer, kako piše, nije dobio obećani novac te sa sebe želi skinuti bilo kakvu kaznenu odgovornost.

U nastavku potpisane izjave, isti svjedok navodi i da su ga prevarili Tomislav Šoić i odvjetnik Vladimir Terešak koji su mu obećali taj novčani iznos te navodi sljedeće:

“Upravo su odvjetnik Vladimir Terešak i javni bilježnik Slavko Remenarić, svojim društvenim i političkim utjecajima osigurali da se Grad Zagreb i Grad Samobor ne prijave s pripadajućim djelomičnim ili cjelovitim pravima te su time pribavili značajnu imovinsku korist od cca. 20.000.000 kuna Tomislavu Šoiću koju su kasnije solidarno razdijelili.”

‘Ovu Izjavu dajem iz razloga što mi nije isplaćena obećana nagrada, te iz razloga što od sebe želim otkloniti kaznenu odgovornost kao i odgovornost za štetu prouzročenu Zagrebu, Samoboru i drugima’, piše Suman

U nastavku potpisane izjave stoji da je Remenariću isplaćeno 100.000 eura od 300.000 eura koliko je Tomislav Šoić podignuo s računa pokojnog Kerečina, dok se Terešaku Šoić zahvalio tako što mu je supruzi Sunčici Terešak darovao stan u zagrebačkoj Boškovićevoj ulici.

Da je to doista tako i bilo potvrđuje i darovni ugovor koji je u posjedu Nacionala, a iz kojeg se jasno vidi da su Tomislav Šoić i Sunčica Terešak Ugovor o darovanju nekretnine sklopili 29. ožujka 2021. godine, dakle malo više od mjesec dana nakon što je sud potvrdio usmenu oporuku Alfreda Kerečina te je Tomislava Šoića proglasio jedinim nasljednikom.

Nakon toga, podaci iz zemljišnih knjiga pokazuju da su Sunčica Terešak i Vladimir Terešak u rujnu 2021. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju te je temeljem tog ugovora novi vlasnik dvosobnog stana na prvom katu zgrade u Boškovićevoj ulici 7 u Zagrebu postao Vladimir Terešak.

Nacional je kontaktirao Vladimira Terešaka i suočio ga s pitanjima povezanim s tim slučajem. Terešak tvrdi da niti njegova supruga niti on nikada nisu bili u vlasništvu navedenog stana, a nakon što smo ga upitali u kakvoj je povezanosti s Tomislavom Šoićem, Terešak je samo kratko napisao da je rekao sve što je imao reći. Tako smo ostali uskraćeni za odgovor kako je moguće da njegova supruga nikada nije bila vlasnik stana kada postoji darovni ugovor i kada je njeno ime u povijesnom izvatku iz zemljišnih knjiga, a gdje se sada kao vlasnik navodi baš on.

Isto tako, Terešak nije stigao odgovoriti na ozbiljne optužbe iz pismene izjave jednog od svjedoka koji tvrdi da su Šoić, Terešak i javni bilježnik Remenarić oštetili Grad Zagreb i Grad Samobor za značajni novčani iznos.

Naime, ostavština pokojnog Alfreda Kerečina bi, da nije bilo sporne usmene oporuke, pripala gradovima Zagrebu i Samoboru temeljem tzv. ošasnog prava nasljeđivanja. O čemu je točno riječ Nacionalu su pojasnili iz Ministarstva pravosuđa:

“Odredbom članka 1. Zakona o nasljeđivanju propisano je da se navedenim zakonom uređuje pravo nasljeđivanja. Člankom 4. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju određeno je da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik). Stavkom 3. istoga članka određeno je kako se nasljedno pravo stječe po odredbama toga Zakona, a na temelju oporuke ili na temelju zakona. Člankom 6. Zakona o nasljeđivanju određeno je kako smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći. Dakle, ošasna imovina je imovina bez nasljednika preciznije radi se o imovini koja čini ostavinsku masu iza ostavitelja koja nema nasljednika.

Vladimir Terešak odvjetnik je HDZ-a još iz vremena suđenja bivšem predsjedniku HDZ-a i premijeru Ivi Sanaderu, a branio je HDZ i u aferi Fimi media u kojoj je HDZ kao stranka osuđen zbog korupcije. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Zakon o nasljeđivanju sadrži odredbe kojima je uređeno postupanje s ošasnom imovinom odnosno odredbe koje reguliraju nasljednika takve imovine. Sukladno odredbi članka 20. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze. Stavkom 2. istoga članka propisano je kako pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području Republike Hrvatske, dok je stavkom 3. propisano da ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalište na području Republike Hrvatske, a imao je boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao boravište na području Republike Hrvatske. Stavkom 4. istoga članka propisan je da ako ostavitelj u trenutku smrti na području Republike Hrvatske nije imao ni prebivalište niti boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana Republike Hrvatske. Ministarstvo pravosuđa i uprave u okviru svoje nadležnosti ne vodi evidenciju o broju ostavinskih postupaka u kojima je imovine stečena sukladno odredbi članka 6. i 20. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju pa sukladno tome ne raspolažemo podacima o broju nekretnina koje su naslijedile općine i gradovi.”

Iz odgovora Ministarstva pravosuđa se ne može zaključiti koliko je slučajeva ošasnog prava godišnje u Hrvatskoj i koliko zapravo općine i gradovi zarade na imovini građana koji nemaju nasljednika. No iz ovog slučaja je vidljivo da postoje i slučajevi u kojima se na sumnjivi način pokušava doći do vrijedne imovine bogatih preminulih građana koji iza sebe nisu ostavili rodbinu. Očito je i kako kontrole takvih slučajeva nisu pretjerano oštre, pa je tek dovoljno naći dvojicu svjedoka koji su uz određenu novčanu naknadu voljni posvjedočiti da je preminula osoba usmeno nekome obećala ostaviti svoju imovinu.

U ovom slučaju dio imovine pokojnog Kerečina završio je u vlasništvu HDZ-ova odvjetnika Vladimira Terešaka. Izjava u posjedu Nacionala smješta ga u središte pomno organizirane prijevare koja daleko nadilazi kontekst uobičajene crne kronike upravo zbog Terešakovih društvenih i političkih veza.

Vladimir Terešak je inače hrvatskoj javnosti poznat i kao odvjetnik koji je u sudskom postupku neuspješno branio HDZ kao stranku u aferi Fimi media. U veljači 2014. u kontekstu tog postupka Terešak je u ime HDZ-a zatražio naknadu štete u iznosu od 50 milijuna kuna od bivšeg predsjednika te stranke Ive Sanadera, njegova glasnogovornika Ratka Mačeka, rizničara Mladena Barišića i blagajnice Branke Pavošević.

Terešak je kazao kako iz dokaza i iskaza svjedoka u slučaju Fimi media proizlazi da su Sanader i ostali bivši HDZ-ovi dužnosnici “djelovali izvan svojih ovlasti” te da su njihove kažnjive radnje pripisane HDZ-u.

Terešak je pojasnio da je HDZ kao žrtva i oštećenik podvrgnut kaznenom progonu iako nedostaje ključni element, a to je subjektivno obilježje kaznenog djela. HDZ je na koncu osuđen, ali stranka očito nije izgubila povjerenje u svog odvjetnika.

Terešak se kasnije pojavio kao odvjetnik Žarka Tušeka, lokalnog šefa HDZ-a Krapinsko-zagorske županije. Viktor Šimunić, nezavisni vijećnik iz Oroslavja, otkrio je kako ga je HDZ pokušao kupiti u zamjenu za podršku na lokalnim izborima. Šimunić je ispričao da ga je na razgovor sa Žarkom Tušekom zvao HDZ-ov gradonačelnik Oroslavja Emil Gredičak. Našli su se u klijeti gradonačelnika iznad Oroslavja, a Šimunić je razgovor snimao.

Nacional je potom u veljači 2021. otkrio kako su Narodne novine, državni monopolist u izdavanju službenih formulara i tiskanju službenih listova, inače premrežene Tušekovim kadrovima, odvjetničkom uredu Terešak i partneri koji zastupa HDZ, isplatile u četiri godine 1.250.000 kuna. U središtu te živopisne slike lik je Žarka Tušeka, člana Predsjedništva HDZ-a i donedavnog predsjednika krapinsko-zagorskog ogranka stranke, koji se našao u središtu neugodnog skandala s mirisom korupcije, nakon što je objavljena snimka razgovora u kojemu je Viktora Šimunića, nezavisnog vijećnika grada Oroslavja, primamljivim materijalnim ponudama pokušao pridobiti za tajnu političku operaciju prikrivene potpore HDZ-u na predstojećim lokalnim izborima. No ako je suditi po onome što je o svojem zastupanju Narodnih novina tada Nacionalu kazao odvjetnik Terešak, njegov angažman u toj tvrtki tek je vrh ledenog brijega enormnih svota koje odvjetničke kuće zarađuju zastupajući državne i javne tvrtke. “Moj aranžman s Narodnim novinama tek je kap u moru. Kucate na kriva vrata. Ako uistinu želite pisati o odvjetničkom zastupanju državnih tvrtki, onda mene tu ne bu ni bilo, jer sam ja vam ‘mali mrav’”, kazao je Terešak tada za Nacional.

Tomislav Masten iz tima gradonačelnika Zaprešića Željka Turka nokautirao je i pretukao u samoborskom lokalu H2O Tomislava Šoića jer mu je rekao: ‘Otkud ti tu, ja sam mislio da si ti u zatvoru?’

Narodne novine Nacionalu su prezentirale koliko je taj ‘’mali mrav’’ od njih prihodovao.

“Od 2017. do 31. 12. 2020. odvjetničkom društvu Terešak i partneri isplaćeno je 994.057,45 kuna, plus PDV”, za “poslove pravnog savjetovanja i pravnog zastupanja u postupcima, u aktivnim predmetima Narodnih novina različitih grana prava”, izjavila je za Nacional voditeljica Odjela marketinga Narodnih novina Žaneta Cvijanović. To, dakle, znači da su Narodne novine tijekom četiri godine odvjetničkom društvu Terešak i partneri godišnje isplaćivale oko 300 tisuća kuna, odnosno oko 25.000 kuna mjesečno, za usluge pravnog zastupanja. Na upit Nacionala je li odabir odvjetničkog društva Terešak i partneri povezan s činjenicom da je isto to društvo zastupalo HDZ u nekim pravosudnim predmetima, odgovor voditeljice marketinga tvrtke glasio je ovako: “Narodne novine d.d. nemaju saznanja o drugim pravnim poslovima i strankama odvjetničkog društva Terešak i partneri”.

U međuvremenu, Nacional je došao u posjed Odluke o odabiru ponude u postupku javne nabave usluge pravnih savjeta i zastupanja, koju je 20. veljače 2019. potpisao predsjednik Uprave Narodnih novina Zlatko Hodak. Iz obrazloženja Odluke jasno je da su Narodne novine 12. veljače 2019. odvjetničkom uredu Terešak i partneri poslale poziv za dostavu inicijalne ponude za nabavu usluge pravnih savjeta i zastupanja, “bez prethodne objave poziva na nadmetanje”. Procijenjena vrijednost posla iznosila je 300 tisuća kuna bez PDV-a.

“U propisanom roku za dostavu ponude pristigla je 1 (jedna) ponuda”, stoji u Odluci. To se, očito, dogodilo istoga dana kada je poslan i poziv, 12. veljače, jer je istoga dana u uredu Narodnih novina “provedeno otvaranje inicijalne ponude”, “bez prisutnosti ovlaštenog predstavnika ponuditelja”. “Na osnovu analize dostavljenih dokaza i cijene iz inicijalne ponude ponuditelja odvjetničkog društva Terešak i partneri doo (…) temeljem članka 135 ZJN 2016, a sukladno odredbama članka 137 ZJN 2016 i točci 2.12. DoN, Naručitelj je inicijalnu ponudu prihvatio kao konačnu ponudu”, stoji u Odluci.

Kako god bilo, zanimljivo je da su Narodne novine odabrale odvjetnički ured Terešak i partneri za poslove zastupanja u 2019. godini na temelju “ekonomski najpovoljnije ponude”, s obzirom na to da je njihova ponuda bila jedina, a cijeli posao, od slanja poziva do odabira konačne ponude, trajao je jedan radni dan.

“To što sam ja odvjetnik HDZ-a nema veze sa zastupanjem državnih tvrtki”, rezolutno je tada za Nacional ustvrdio Terešak. “Znate za koliko branim HDZ? Za kikiriki: 7.812,50 kuna mjesečno s PDV-om, kad ima rasprava. Kad ih nema – ništa. Eto, rekao sam vam iznos u lipu. A javna je percepcija da su to milijuni, zar ne?” retorički je pitao Terešak koji tvrdi da je u stvarnosti “upravo suprotno” od pretpostavke da mu pravno zastupanje HDZ-a donosi i nove poslove s državnim i javnim tvrtkama. “Pa zar vi mislite da mi to što, na primjer, zastupam direktora Hrvatskih šuma u aferi Vjetroelektrane, pomaže da od te tvrtke dobijem poslove? Upravo suprotno: boje se dati mi predmete, da njihovom direktoru netko nešto ne predbaci. A to što zastupam HDZ u početku mi jest donijelo publicitet, ali mi je, s druge strane, uzrokovalo i veliku štetu, jer me lijevo orijentirani potencijalni komitenti i korisnici mojih usluga nisu htjeli angažirati. A drugo, iskren da vam budem, u HDZ-u vam svak’ ima svog, razumijete?” kazao je Terešak Nacionalu.

Kasnije će se pokazati da je Terešak bio Horvatov. Naime, među ostalim, trenutno brani bivšeg ministra Darka Horvata, ali i bivšeg predsjednika Uprave Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića.

Nacional je u veljači objavio transkripte iz Jakupčićeva mobitela koji otkrivaju kako Terešak traži da mu Jakupčić produži ugovor o zastupanju Hrvatskih šuma. Hrvatske šume za odvjetničke usluge Terešaku su tijekom 2020. isplatile 260.400 kuna, a godinu dana poslije 62.600 kuna.

Nacional je tijekom 2016. objavio dokumente koji su policiju tada predvođenu Mostovim ministrom Vlahom Orepićem motivirali da provjeri jesu li tadašnji čelnici AKD-a omogućili da se odvjetniku Vladimiru Terešaku nelegalno isplati 665.448 kuna kako bi mu se tako posredno isplatio honorar zato što je zastupao HDZ u sudskom sporu u aferi Fimi media. Terešaka se još u to vrijeme više puta spominjalo kao kandidata HDZ-a za funkciju glavnog državnog odvjetnika.

Terešak tvrdi da ni on ni njegova supruga nikada nisu bili vlasnici stana u Boškovićevoj 7 – ali demantira ih darovni ugovor, kao i izvadak iz zemljišnih knjiga u kojem su navedena njihova imena

U kontekstu te afere Nacional je objavio i pismenu prepisku između Terešaka i tadašnje predsjednice uprave AKD-a Anite Perković-Škalic. Terešak joj je uputio e-mail poruku u kojoj joj je napisao da mu je žao da se problematiziraju fakture koje je on ispostavio AKD-u.

U najzanimljivijem dijelu te poruke Terešak je napisao: “Budući da sam u AKD-u tijekom 2015. angažiran po preporuci vaše pravnice Željke Kovačić, čudi me što kažete da upravo ona problematizira moj rad, odnosno cijenu mojih usluga… Kao odvjetnik i kao dugogodišnji bivši općinski i županijski državni odvjetnik uvijek sam se čvrsto držao struke i u svom radu postupao savjesno i odano poslodavcu, ranije Republici Hrvatskoj, a tijekom rada na predmetima AKD-a tvrtki čije sam interese zastupao i štitio kao odvjetnik, ali ujedno i domoljub, obzirom je Vaša tvrtka kao što sam već ranije naveo u vlasništvu Republike Hrvatske. Bit ću iskren i reći kako se ne mogu oteti dojmu da ovakva interpretacija mog rada i zastupanja AKD-a proizlazi iz činjenice da me je Željka Kovačić pozvala i dovela u AKD ne kao običnog odvjetnika već kao glavnog odvjetnika HDZ-a računajući da ću joj pomoći u njenoj političkoj promociji u stranci, kao i u njenoj namjeri koju je jasno izrazila, da ‘sjedne’ na vaše mjesto, odnosno na mjesto glavnog direktora AKD-a, no kako sam se ja samo držao svog posla, a ujedno vrlo brzo shvatio koji je nivo njene pravne naobrazbe i organizacijskih sposobnosti, ostaje mi samo zaključiti kako je ovo samo patetični pokušaj osvete Željke Kovačić prema meni”.

Drugim riječima, sam Terešak naveo je to da je do njegova angažmana za AKD dijelom došlo samo zato što je zastupao HDZ i jer je pravnica AKD-a Željka Kovačić ocijenila da bi joj on mogao pomoći da ona postane nova šefica AKD-a.

Terešak je sudjelovao i u drugim unosnim pravnim poslovima povezanim s državnim tvrtkama. Među ostalim, sudjelovao je u ovršnim postupcima u ime HEP Elektre. Odvjetničko društvo Terešak & partneri, u suradnji s javnom bilježnicom Janom Pajić iz Zagreba, poslao je na Općinski građanski sud u Zagrebu prijedlog za ovrhu nad Zlatom Đurđević, svojedobno kandidatkinji Zorana Milanovića za predsjednicu Vrhovnog suda. Prema njihovoj evidenciji, profesorica s Pravnog fakulteta dugovala im 1.483,92 kune. Milanovićevu favoritkinju za predsjednika Vrhovnog suda teretilo se za neplaćene režijske troškove za stan u Tomićevoj ulici u središtu Zagreba. Prema evidenciji HEP Elektre, Zlata Đurđević toj tvrtki tada je dugovala za račune od veljače do srpnja 2021. godine. Radilo se o zbroju mjesečnih računa za struju u iznosima od 156 kuna i 187 kuna te računa, očito po obračunu, od 481 kunu ispostavljenog u lipnju 2021. Ovaj postupak pokazuje da je Terešak sudjelovao i u većem broju drugih sličnih postupaka za istog klijenta. Sve to pokazuje da su mu veze s HDZ-om otvorile vrata raznim lukrativnim angažmanima. Zastupao je i Hrvatsku poštu, ali radilo se u usporedbi s drugim, o minornom angažmanu. Tijekom 2021. Hrvatska pošta isplatila mu je 9375 kuna. Ali se sada budi ozbiljna sumnja da je uz sve to sudjelovao i u jednoj pomno organiziranoj prijevari i mešetarenju i gradovima Zagrebu i Samoboru nanio štetu tešku više od 3 milijuna eura.