Novi ministar rada i mirovinskog sustava, mladi Josip Aladrović, izabran u Vladu u sklopu velike rekonstrukcije koju je proveo premijer Andrej Plenković da bi iz nje uklonio kompromitirane ministre, i u nju stavio nove, mlađe i aferama neopterećene ljude, jednako je kompromitiran, možda čak i više nego smijenjeni ministri. On je teško umiješan u aferu SMS, kao jedan od njenih ključnih sudionika u jednom dosad manje poznatom kraku te afere. Postoje neosporne činjenice da je bio sudionik te jedne od najgadnijih afera Plenkovićeve vlade koja je uzdrmala HDZ i Vladu, a kojoj je glavni protagonist potpredsjednik Sabora Milijan Brkić. Nacional je dobio uvid u dokaze koji pokazuju kako je Aladrović intenzivno komunicirao s glavnim operativcem afere SMS Franjom Vargom. Štoviše, Aladrovićeva uloga u aferi može se rekonstruirati i iz komunikacije koju je Varga vodio na sam dan uhićenja, u vrijeme kada je već bio pod mjerama, pa je to moralo biti zabilježeno u dokumentaciji sigurnosnih službi. Dokumenti, ali i izjave Nacionalovih izvora s neposrednim saznanjima o zbivanjima u aferi SMS pokazuju da je u vrijeme dok je Aladrović bio na čelu Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje Varga za njega špijunirao Aladrovićeve protivnike i kritičare iz Zavoda, ali i da je s druge strane, najvjerojatnije da bi Vargi i njegovim pokroviteljima iz afere SMS vratio uslugu, Aladrović radio na tome da Varga ostvari pravo na mirovinu, što je zaustavljeno Varginim uhićenjem, pa se otvara pitanje je li on za tu mirovinu uopće imao uvjete. Vargu su da radi u korist Aladrovića angažirali neki od vodećih ljudi grupe SMS.

Ovo otkriće strašan je udarac za premijera Plenkovića koji je pokušao u Vladu staviti mlade ljude koji nisu iza sebe imali afere, tako da s nje skine etiketu da je “najkorumpiranija vlada u povijesti Hrvatske”.

Nakon ovog razarajućeg otkrića Plenković će morati objasniti kako je tako teško kompromitirani čovjek izabran za ministra, je li on znao za Aladrovićeve mračne poslove, veze s ključnim osobama afere SMS te za njegovu ulogu u toj aferi, ali se na to nije obazirao, ili mu je to prešućeno. Je li on Aladrovića uzeo u Vladu na nagovor glavnog protagonista afere SMS Milijana Brkića, kojeg je Plenković potiho rehabilitirao, a čiji je Aladrović čovjek. Uz to, zašto vodeći ljudi iz sigurnosnog sustava koji su trebali znati za Aladrovićevo sudjelovanje u mračnim poslovima afere SMS te za to imali u najmanju ruku čvrste indicije, nisu Plenkovića upozorili koga uzima u Vladu, je li to bio slučajan propust ili namjerni potez da bi se preko Aladrovića – kada se to otkrije u javnosti – kompromitirao i sam Plenković.

Zaposlenici HZMO-a pisali su anonimna pisma i podnijeli kaznenu prijavu protiv Aladrovića optužujući ga za ‘dosad neviđen stupanj kriminala u HZMO-u’. On je angažirao Vargu da sazna tko stoji iza tih prijava

“Oni koji pišu protiv vas su vam najbliži suradnici” naziv je e-mail poruke koju je Aladroviću, novom ministru rada i mirovinskog sustava, prošle godine, u vrijeme dok je još bio ravnatelj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, uputio ni manje ni više nego Varga, prvoosumnjičeni u aferi SMS, aferi čiji trag vodi sve do potpredsjednika Sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića. Nikada nije do kraja istražena uloga Milijana Brkića u glavnom kraku afere SMS, to jest u onom dijelu koji se odnosi na izradu lažne prepiske između premijera Plenkovića i bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić kako bi se kompromitirao postupak protiv bivšeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića, kao i lažna prepiska između bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana i jednog suca Vrhovnog suda kojom se htjelo utjecati na sudski postupak protiv Zdravka Mamića.

U tom dijelu afere, pored Varge, osumnjičen je tek Brkićev kum, bivši suborac i bivši vozač u HDZ-u i u Ministarstvu poljoprivrede Blaž Curić. No Brkić je osumnjičen u drugom kraku afere SMS u kojem ga se sumnjiči da je na njegov poticaj Varga nezakonito nadzirao telefonsku i e-mail korespondenciju ženskih osoba bliskih njemu i njegovu bratu Jozi Brkiću. Pripremno ročište u tom predmetu bilo je zakazano za početak lipnja, ali je odmah i odgođeno, nakon što je odvjetniku Franje Varge bilo pozlilo.

Sada, međutim, Nacionalovi izvori otkrivaju da je afera SMS imala puno više krakova i da se jedan od njih odnosi na usluge koje je Varga obavljao za današnjeg ministra, a tada ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Štoviše, prema njihovim tvrdnjama, upravo je Aladrović trebao osigurati da se Vargu na neki način zbrine i time mu se “oduži” za sve usluge koje je obavljao za Milijana Brkića i HDZ. Naime, Aladrović se, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, trebao pobrinuti da se Vargi “sredi” mirovina. On je tu mirovinu trebao dobiti temeljem svog ranijeg zaposlenja u policiji, ali i određenih zdravstvenih problema. O tome postoje pisani tragovi jer je Varga već bio započeo službenu proceduru za dobivanje mirovine i prikupljao svu moguću dokumentaciju. No, jedan od glavnih tragova nalazi se u opsežnoj službenoj dokumentaciji PNUSKOK-a iz afere SMS. Naime, upravo na dan uhićenja, 20. rujna prošle godine, prije nego što mu je Brkićev kum Blaž Curić s nepoznatog broja mobitela poručio da uništi sve hard diskove – uslijed čega je bilo jasno da su nakon samo par dana probijene tajne mjere koje su se počele provoditi nad Vargom – Varga je imao još četiri poziva. Jedan od ta četiri poziva bio je upućen upravo prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, gdje se Varga raspitivao što još treba učiniti za postupak odobravanja mirovine. Osim toga, Varga je oko toga istog dana po pitanju svoje mirovine komunicirao i s Curićem koji je, prema svim dosadašnjim saznanjima, bio glavni operativac u svim akcijama koje je Varga obavljao za HDZ i Brkića. Curić je, kako je službeno navedeno i u optužnici protiv Varge i njega, Vargi dostavio broj mobitela premijera Plenkovića koji je on potom koristio za izradu lažne korespondencije. U optužnici je navedeno da je Curić bio potpuno svjestan svrhe za koju taj broj dostavlja Vargi. No, u tom dijelu optužnice iz nekog je razloga potpuno izostavljena uloga Milijana Brkića u cijeloj priči, iako je posve nelogično i neobjašnjivo da bi glavni nalogodavac Vargi za takve osjetljive političke operacije bio tadašnji vozač u Ministarstvu poljoprivrede. Posve je očito da je Curić te zadatke provodio isključivo kao operativac po nalogu treće ili trećih osoba, ali je pitanje hoće li i kada USKOK to dokazati. Kao što je još uvijek posve nepoznato tko je osoba iz sustava koja je dojavila da se nad Vargom provode tajne mjere i tko je tu informaciju dao Curiću koji je potom javio Vargi da sve uništi. No činjenica da je Varga s Curićem vodio komunikaciju oko sređivanja svoje mirovine i da PNUSKOK raspolaže pisanim dokazima, odnosno sms porukama između njih dvojice na tu temu, kao i da postoji snimljeni razgovor između Curića i Varge u kojem se spominje sređivanje mirovine, budući da su u tom trenutku Vargini razgovori bili tajno praćeni, mogli bi sada poslužiti istražiteljima kako bi potkrijepili drugu optužnicu protiv Brkića. U toj optužnici trebalo bi dokazati da su uplate koje je Varga primao na svoj račun i na račune članova svoje obitelji, a što je velikim dijelom uplaćivao Curić, bile naknada za usluge koje je obavljao za HDZ, ali i da je jedan od načina na koji mu se trebalo platiti bilo i sređivanje mirovine – za što je bio zadužen aktualni ministar Aladrović kao tadašnji šef mirovinskog zavoda. Da Varga 20. rujna prošle godine nije uhićen, danas bi vjerojatno već bio u mirovini.

No, ne samo da je Aladrović trebao riješiti Vargi mirovinu za usluge koje je on obavljao za HDZ, već je i on sam koristio Vargine usluge i to kako bi Varga za njega svojim uobičajenim metodama – a kakve su to metode svjedoče optužnice protiv njega – otkrio tko su ljudi koji su ga prijavili USKOK-u. Email sadržaja “Oni koji pišu protiv vas su vam najbliži suradnici” Varga je Aladroviću uputio s e-maila [email protected], jednog od svojih e-mailova otvorenih pod lažnim imenom kojima se koristio. Uputio ga je na mail adresu [email protected]. To je samo jedan od e-mailova koje su Aladrović i Varga razmijenili.

Naime, zaposlenici HZMO-a najprije su pisali anonimna pisma pojedinim medijima, a potom su podnijeli 13. lipnja prošle godine podnijeli i kaznenu prijavu protiv Aladrovića. U jednom od pisama naslovljenom ‘’Vapaj iz HZMO-a’’’, naveli su da je Aladrović kao ravnatelj HZMO-a odgovoran za “dosad neviđen stupanj kriminala u Zavodu”. Pismo je došlo i do Živog zida čiji su zastupnici također USKOK-u podnijeli kaznenu prijavu protiv više osoba iz HZMO-a, uključujući Aladrovića. Zamjenica ravnateljice USKOK-a Nataša Đurović na upit N1 televizije potvrdila je da su oni još 31. srpnja 2018. zaprimili kaznenu prijavu političke stranke Živi zid koja je podnesena protiv više osoba iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) zbog raznih kaznenih djela, među ostalima i protiv Aladrovića kao ravnatelja HZMO-a zbog kaznenih djela zlouporabe u postupku javne nabave, zlouporabe položaja i ovlasti, nezakonitog pogodovanja, trgovanja utjecajem i zločinačkog udruženja. No, USKOK je 10. travnja ove godine prijavu odbacio i to zato što je “provedenim izvidima utvrđeno kako nema osnovane sumnje da bi bila počinjena prijavljena kaznena djela niti bilo koje drugo kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti”. Nakon što je objavljeno da će novi ministar rada i mirovinskog sustava biti upravo Aladrović, zastupnik Život zida Damjan Vucelić podsjetio je na spomenutu kaznenu prijavu i izjavio:

“U njegovo vrijeme dok je on bio direktor događale su se svakakve stvari – od povećanja koeficijenata za mirovine podobnima koji su platili mito do tog da su se na javnim natječajima zapošljavali podobni ljudi pa sve do tog da su se preko javnih nabava izvlačili milijuni iz HZMO-a.” U Aladrovićevu mandatu, u samo dvije godine, u HZMO-u je zaposleno 68 novih radnika, a sindikat je upozoravao da je riječ o političkom uhljebljivanju. Jedan od zaposlenih bio je Aladrovićev prijatelj, bivši nogometaš NK Špansko Hrvoje Prusina koji je postavljen na mjesto predstojnika ureda za nabavu, a zaposlio je i još jednog igrača istog nogometnog kluba, Nikolu Tičaka. Kako je pisao portal Telegram, upravo je Prusina, zajedno s pomoćnikom ravnatelja za informatiku Lukom Ljubičićem, organizirao sporni natječaj HZMO-a za tonere, tinte i potrošni materijal za pisače koji je Državna komisija za kontrolu javne nabave 3. srpnja poništila, nakon žalbe tvrtke Dinarid iz Zagreba koja je uočila isisavanje novca, odnosno plaćanje dva puta za istu stvar u dva natječaja. Aladrović se također našao na udaru Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koje je protiv njega 10. svibnja ove godine pokrenulo postupak zbog kršenja odredbi iz članka 8. i 9. Zakona o sprječavanju sukoba interesa jer nije prijavio nabavu obiteljskog automobila.

Na dan uhićenja 20. rujna prošle godine, Varga je imao pet poziva koje su evidentirale službe. Jedan od ta četiri poziva bio je prema HZMO-u, gdje se raspitivao što još treba učiniti za mirovinu

Aladrović je osim toga zapošljavao i veliki broj ljudi iz Ministarstva unutarnjih poslova. Može se samo pretpostaviti po čijem je nalogu i na čiji zahtjev Aladrović pozapošljavao sve te ljude i jesu li policijski kadrovi bili zapošljavani po Brkićevoj i Curićevoj ili pak po nekoj drugoj liniji.

No Aladrovića i njegove političke pokrovitelje najviše je zanimalo tko im to sve “pakira”. Zato su i angažirali Franju Vargu da im u tome pomogne.

Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, izravne zahtjeve o tome koga unutar Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje treba pratiti Vargi je prosljeđivao Curić. On je tražio od Varge da nadzire i Ivu Bulaju, Aladrovićeva pomoćnika jer je sumnjao da je on jedan od ljudi koji “buši našeg Josipa”. Koliko su zaigrani bili Curić i ekipa koja je tražila od Varge da za njih radi takve usluge svjedoči i podatak koji je Nacional objavio još prije više mjeseci – da je Curić od Varge tražio da nadzire čak i telefon ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, ali i razne druge brojeve telefona osoba za koje je bio zainteresiran. Neke od osoba za koje je Curić od Varge tražio da ih nadzire bile su povezane i sa slučajem Josipa Aladrovića. No, Nacionalovi izvori tvrde da je Curić bio samo spona s Brkićem koji je i spojio Vargu i Aladrovića.

Nacional je, uz znanje glasnogovornika Ministarstva rada i mirovinskog sustava Filipa Dujmovića, ministru Aladroviću na osobnu adresu dostavio upit s konkretnim pitanjima o tome je li točno da je bio u komunikaciji s informatičarom Vargom i je li točno da mu je ovaj slao podatke o tome tko stoji iza prijava protiv njega, tko ga je upoznao s Vargom, i je li točno da je Varga tražio da mu se odobri prijevremena mirovina te da mu je upravo on kao šef HZMO-a to trebao riješiti, na zahtjev trećih osoba. Također smo ga pitali o njegovu odnosu s Brkićem i Curićem. No ministar je očito odlučio ne dati odgovore na sva ta pitanja.

Upravo se Brkiću u stranačkim krugovima pripisuje najveći utjecaj na imenovanje Aladrovića novim ministrom, a brojni mediji zabilježili su njegov široki i zadovoljni osmijeh nakon što su bile završene konzultacije oko rekonstrukcije Vlade. Upravo je preko Brkića i njemu bliskih ljudi Aladrović, kako tvrde Nacionalovi izvori, došao u kontakt s Vargom. Štoviše, prema svjedočenju izvora izravno upućenog u komunikaciju između Aladrovića i Varge, Varga je za Aladrovića istraživao tko su autori anonimnih prijava koje su protiv njega podnesene USKOK-u, koje su bile objavljene i u pojedinim medijima, a u kojima se iznose detalji oko spornog zapošljavanja i javnih nabava u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nakon što je na čelo Zavoda u travnju 2017. došao upravo Aladrović.

Ovaj slučaj dovodi u pitanje način na koji je premijer Plenković birao nove ministre u najvećoj do sada rekonstrukciji Vlade i to nakon što su stari morali otići zbog upletenosti u razne afere i sumnjivo stjecanje imovine. Premijer je odbijao bilo kakvu povezanost svoje Vlade s korupcijom i uporno ponavljao da ministri moraju otići isključivo zbog “percepcije javnosti”. Na njihova mjesta trebali su doći nominalno novi ljudi, provjerenih biografija, posve neopterećeni bilo kakvim mrljama i aferama, kako se Vladi i Plenkoviću ne bi ponovio scenarij s Gabrijelom Žalac, Tomislavom Tolušićem, Lovrom Kuščevićem ili pak Goranom Marićem. No, taj je plan, po svemu sudeći, pao već na prvom koraku jer je Aladrović, iako s 34 godine drugi najmlađi ministar nakon Ivana Malenice koji je četiri mjeseca mlađi od njega, već sada duboko involviran u razne afere koje ga prate. O tome da je protiv Aladrovića podnesena, ali i odbačena kaznena prijava, u javnosti je već bilo riječi, kao i o tome da je već bio predmet rasprave Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Međutim, otkriće da je Aladrović bio povezan s Vargom smješta ga u jednu potpuno drugačiju dimenziju i dovodi u vezu s HDZ-ovim paraobavještajnim podzemljem.

Varga je oko pitanja mirovine komunicirao i s Blažem Curićem koji je, prema svim dosadašnjim saznanjima, bio glavni operativac u svim akcijama koje je Varga obavljao za HDZ i za Milijana Brkića

Sam način napredovanja Josipa Aladrovića i njegov dolazak na mjesto ministra u suštini pokazuje svu poroznost sistema stranačkog kadroviranja kakav je prihvatio i nastavio provoditi Plenković, a koji se sastoji u tome da vodeći ljudi HDZ-a državne institucije doživljaju isključivo kao poligon za zadovoljavanje apetita stranačkih ljudi koji su ih na razne načine zadužili. Umjesto kompetencija i stručnosti, glavni je preduvjet za napredovanje stranačka iskaznica i to koliko je tko koga unutar stranke “zadužio”. U ovom slučaju, Aladrović je sa samo 32 godine postao šef institucije kao što je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da bi potom, dvije godine kasnije, postao ministar rada i mirovinskog sustava. No kako je uopće došao na mjesto šefa Zavoda? Njegov je otac Marijan Aladrović, bivši požeško-slavonski župan i čovjek blizak jednom od najmoćnijih slavonskih HDZ-ovaca Franji Luciću, poznatom po brojnim aferama – od pokušaja podmićivanja novinara Drage Hedla do objave eksplicitnih obnaženih fotografija iz jednog hotela. Upravo je novinar Drago Hedl dosta dobro upoznat s poviješću odnosa Lucića i Aladrovića pa je tako za portal Telegram prošle godine otkrio kako je Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, koja je u ingerencije Županije kojom upravlja HDZ-ov župan, investirali oko 3 milijuna kuna u izgradnju 605 metara ceste koja vodi do vinograda i voćnjaka u vlasništvu Marijana Aladrovića, bivšeg župana i oca ministra Josipa Aladrovića, ali i do vinograda nekih drugih lokalnih moćnika. Na čelu Županijske uprave za ceste bio je tada Aladrovićev šogor Mijo Jozak. A to je samo jedan od primjera koji ilustrira kako sve stranački kadrovi mogu profitirati od obnašanja svojih javnih ovlasti, bez ikakvog straha od posljedica.

Neodlučnost premijera Plenkovića da se obračuna s pojedincima poput Brkića, koji je duboko kompromitiran aferom SMS, ali i neodlučnost premijera da se obračuna sa svim drugim kriminalnim i koruptivnim pojavama unutar HDZ-a kao i protagonistima tih afera, dovela je do toga da mu je i među nove ministre u tek rekonstruiranoj Vladi podmetnut jedan čiji su postupci u najmanju ruku problematični. No, premijer Plenković nikako se neće moći braniti da mu je taj ministar podmetnut jer je, unatoč činjenici da sigurnosne provjere za ministre nisu obvezne i to zahvaljujući vladi Zorana Milanovića koja ih je ukinula, mogao sam zatražiti provjere. Da je to učinio, premijer bi zasigurno dobio više informacija i možda ipak pokušao pronaći neka bolja kadrovska rješenja. Ovako je na sebe preuzeo odgovornost za sve što bi se tim novim ministrima moglo staviti na teret jer je u konačnici riječ o njegovu osobnom odabiru.