Objavljeno u Nacionalu br. 603, 2007-06-05

Neurocentar u Freiburgu u Njemačkoj jedna je od najuglednijih europskih klinika najpoznatija po uspješnim operacijama tumora na mozgu i liječenju epilepsije

Prije 12 godina njemačka savezna država Baden-Württemberg otvorila je Neurocentar u sklopu sveučilišne klinike u Freiburgu. U sveučilištu starom 550 godina početkom devedesetih počelo se s gradnjom Neurocentra koji je danas na glasu kao jedan od najprestižnijih u Europi. Dok smo obilazili Neurocentar i razgovarali s ravnateljem dr. Josefom Zentnerom i dr. Astrid Weyerbrock, neurokirurginjom i glavnom menadžericom Neurocentra, oni su nam svoj uspjeh objasnili spojem kvalitetnih liječnika, radom u istraživačkom centru i modernom tehnologijom koja se nalazi u ovom kliničkom centru. Na neurokirurgiji operacija benignog tumora na mozgu stoji 7 tisuća eura, a malignog između 15 i 20 tisuća eura. Neurocentar se sastoji od neurokirurgije, neurologije, neuroradiologije i neuropatologije, a ima 160 kreveta: na neurokirurgiji 100 te na neurologiji 60 kreveta. “Glavna specijalnost su operacije tumora, vaskularne operacije, operacije leđa, ali i posebnosti kao što su operacije epilepsije”, kaže Zentner. Sve te operacije obavljaju se najmodernijom opremom pri čemu nam je Zentner posebno istaknuo neuronavigaciju, aparat uz pomoć kojeg se dobiva trodimenzionalni prikaz mozga i s kojim su olakšane operacije najosjetljivijih područja. U europskim bolnicama nalazi se samo nekoliko skenera za magnetsku rezonancu iznimno visoke rezolucije, a jedan od njih je u Freiburgu.

Prvi novitet Neurocentra bila je izgradnja istraživačkog centra. “Liječnici ondje poslijepodne ili navečer sami obavljaju neka istraživanja. Mi, akademski neurokirurzi, nismo ovdje kako bismo samo operirali, već da razvijamo neurokirurgiju i da istražujemo. Primjerice, neurokirurzi mogu uzeti godinu dana stanke, baviti se samo istraživanjima, a zatim se vratiti u kliniku. Znanstvenici koji rade u istraživačkom centru i proučavaju epilepsiju ili tumore na mozgu uzimaju od nas materijale koji im pomažu u istraživanjima. Ako rade molekularno-biološku analizu tumora na mozgu i pokušavaju istražiti zašto nema reakcija na određenu terapiju, onda ih mi možemo opskrbiti primjercima oboljelog tkiva”, tvrdi Zentner, a njegovo zadovoljstvo dijeli i dr. Astrid Weyerbrock. “Na neurokirurgiji imamo tjedne konferencije na temu tumora na mozgu na koje dolaze liječnici, specijalisti iz raznih područja, te razmjenjuju ideje. Ujedno smo razvili mnoge nove specijalnosti. Primjerice, kada je Neurocentar bio izgrađen, u njemu nije bilo centra za epilepsiju. Kako je profesor Zentner stručnjak za epilepsiju, onda je promovirao operacije epilepsije ovdje u Freiburgu te je na taj način otvoren i centar za epilepsiju. Pacijenti nam sada dolaze iz cijele Njemačke, a specijalizirali smo se za liječenje djece s epilepsijom”, dodaje dr. Astrid Weyerbrock.

Godišnje se u Freiburgu obavi 3000 operacija i jedna su od sveučilišnih klinika u Njemačkoj s najvećim brojem operacija. “Pacijenti uglavnom dolaze iz jugozapadnog dijela Njemačke, ali u slučaju tumora na mozgu i epilepsije, dolaze iz cijele Europe. Imamo jako puno pacijenata koji dolaze iz Rusije i Saudijske Arabije. Svaki pacijent koji to želi može se liječiti u ovoj klinici. Pacijenti iz Njemačke mogu preko naših internet stranica direktno kontaktirati liječnike, poslati informacije o bolesti i kada dobiju našu ocjenu zdravstvenog stanja mogu se odlučiti hoće li doći u našu kliniku ili ne”, objasnila nam je dr. Astrid Weyerbrock.

Neurocentar ima dva certifikata za najvišu razinu bolničke usluge. “Svake godine dolazi kontrola njemačke agencije TUV, a osim toga imamo certifikat European Union of Medical Society cijele Europe u sklopu koje se nalaze European Associatons of Neurosurgical Society. Oni su ustanovili koncept obuke za neurokirurge, a njihov je certifikat teško dobiti jer četiri ili pet profesora iz cijele Europe dolaze te provjeravaju ispunjava li bolnica sve ono što oni zahtijevaju”, tvrdi Zentner.

Obilazeći bolnicu, dr. Astrid Weyerbrock prvo nas je odvela u Centar za epilepsiju gdje nas je dočekao ravnatelj centra dr. Andreas Schulze-Bonhage. “Epilepsija nastaje kada neki dijelovi mozga ne rade onako kako bi trebali. Pacijente tretiramo s medikamentima, ali u prosjeku trećina pacijenata ne reagira na medikamente. Naš je tada zadatak da otkrijemo mjesto na mozgu gdje problemi nastaju. Postoje različiti načini analize kako bi se otkrili problematični dijelovi na mozgu. To podrazumijeva magnetsku rezonancu i video-EEG monitoring. Tako se otkriva jesu li problemi nastali na površini mozga ili unutar mozga”, na najjednostavniji način objasnio nam je dr. Schulze-Bonhage način rada u centru. Na monitorima smo mogli vidjeti pacijente koji se nalaze u svojim sobama i kojima su na mozak implantirane posebne elektrode. “Ovim pacijentima su implantirane elektrode koje su povezane sa žicama i uz pomoć toga dubinski istražujemo mozak, odnosno one dijelove za koje smatramo da bi mogli biti uzrok epilepsije. Zatim radimo EEG i zaključujemo gdje dolazi do oštećenja mozga koji uzrokuje epilepsiju. Zato naša monitoring jedinica ima tako puno ljudi, od tehničara do liječnika i psihologa. Proces otkrivanja razloga epilepsije na mozgu je poprilično kompliciran, ali i medicinski vrlo zanimljiv. Na taj način 60 do 70 posto pacijenata oporavlja se potpuno nakon operacije. Ovakvo otkrivanje i operativno uklanjanje uzroka epilepsije na mozgu bilo je prije 20 godina nemoguće. Zato smo mi jedan od najvećih centara za epilepsiju u Europi”, kazao nam je dr. Schulze-Bonhage. Dr. Schulze-Bonhage objasnio nam je i proces liječenja uz pomoć implantiranih elektroda. “Ovisno o razini bolesti, pacijentu se elektrode stavljaju na mozak na 12 dana nakon čega se one vade da bi se pacijenta u nekoliko sljedećih tjedana operiralo. Pet do sedam dana nakon operacije pacijenti se puštaju kući.

Ako neki pacijenti imaju problema s, primjerice, koncentracijom ili nečim sličnim, onda se šalju na rehabilitaciju. Uz pomoć elektroda precizno se definiraju centri u mozgu za, primjerice, motoriku ili za govor, te se tada pazi može li se taj dio mozga uopće operirati odnosno postoji li mogućnost od komplikacija pri operaciji“.

Zidovi bolnice ispunjeni su umjetničkim djelima. “Bolnice u Njemačkoj imaju pravilo po kojem se određeni postotak novca uložena u gradnju mora potrošiti na kupnju umjetničkih djela. Kako je na izgradnju potrošeno mnogo novaca, tako je kupljeno i jako mnogo umjetničkih djela“, kaže dr. Astrid Weyerbrock dok nam pokazuje bolničke sobe koje su u pravilu iste, bez obzira radi li se o regularnim pacijentima ili onima koji imaju privatne liječnike. Sobe su dvokrevetne s dvije kupaone, imaju telefon, internet i televiziju. Postoji i poseban prostor za doručak i večeru tako da ne moraju, ako za to nema potrebe, jesti u sobi.

Neurocentar je najpoznatiji po liječenju tumora na mozgu. “Bolesnicima s tumorom nudimo nekoliko različitih tretmana. Ne može se reći da mi samo operiramo tumor na mozgu, mi nudimo moderne tehnike operativnih zahvata. Koristeći moderna biotehnička pomagala radimo kliničke studije, kemoterapiju, eksperimentalne terapije, koristimo različite vrste radioterapije. To je sve ono što veliki centar poput ovoga može ponuditi i to medicinu čini uspješnom”, kaže dr. Astrid Weyerbrock.

Ona nam je objasnila kako se izvode operacije tumora na mozgu uz pomoć moderne tehnologije kao što je neuronavigacija. Tumor kojem je lako prići i koji ne leži blizu kritičnih točaka kao što su krvne žile ili centar za motoriku, govor, sjećanje i tome slično je benigni tumor. Uz pomoć neuronavigacije i magnetske rezonance, stvara se trodimenzionalna slika oboljelog mozga. Tijekom operacije kirurg ima ispred sebe tu sliku mozga na kojoj su označene sve bitne točke i prema toj slici obavlja operaciju. Uz pomoć neuronavigacije stvara se optimalni prilaz mozgu, gdje se obavlja operacija i ustanovljava se kako izbjeći kritične točke. Prije operacije obavlja se magnetska rezonanca gdje se, primjerice, kaže pacijentu da pucketa prstima kako bi se u mozgu pronašao centar za motoriku ruku i označio se kao kritično područje. Na taj način se označe sva kritična područja na mozgu”, objasnila nam je dr. Astrid Weyerbrock. Težina tumora gradira se od jedan do četiri, a dr. Zentner nam je kao primjer uspješne operacije teškog tumora treće razine naveo primjer jednog pacijenta iz Zagreba. Taj je pacijent došao nakon što mu je u Zagrebu tumor neuspješno operiran te je gubio moć govora, lice mu se grčilo, a zbog ugroženosti centra za motoriku sve je slabije hodao. Nakon operacije u Freiburgu pacijent je liječen novitetom po imenu Gliadel. “Gliadel je implant, poznatiji i kao lokalna kemoterapija. Taj se lijek do sada davao intravenozno, ali se sada pojavljuje u obliku sitnih tableta koje se stavljaju na operirano mjesto na mozgu i koje djeluju sljedećih tri tjedana.

Kirurg odstranjuje tumor koliko je to moguće da bi nakon toga te tablete oslobađale lijek koji čisti ostatke tumora u mozgu kojeg nije, zbog osjetljivosti područja, bilo moguće odstraniti kirurškim putem. Pacijent iz Zagreba je prohodao, vratio mu se govor. Tumor treće razine je težak tumor, ali uz pomoć Gliadela život se produžava na puno godina ali, moram reći, ne pomaže kod slučaja tumora četvrte razine”, objasnila nam je dr. Astrid Weyerbrock i dodala da kura Gliadela, kojeg su otkrili Amerikanci prije 10 godina, stoji 12 tisuća eura.

Maligni tumori, kaže nam dr. Astrid Weyerbrock, i dalje nude slabe prognoze za preživljavanje. “Nekada je pacijent s malignim tumorom umirao nakon 10 mjeseci, sada s kvalitetnom operacijom, radioterapijom u kombinaciji s kemoterapijom i kontrolom svaka tri mjeseca, pacijentu možemo produžiti život s 10 mjeseci na dvije do tri godine jer nitko ne može izliječiti maligni tumor”, kaže dr. Weyerbrock dodajući da to ovisi i o tome je li pacijent star ili mlad, ali za nju je bitno da se uz pomoć raznih pomagala danas mogu operirati osjetljiva područja na mozgu. Zanimljivo, ali to nam je potvrdio i Siniša Mitrović, 43-godišnjak iz Zenice koji radi kao medicinski tehničar. “Tehnologija košta i zato ovakve bolnice iz velikih i bogatih zemalja to mogu priuštiti, a one druge ne mogu”, kaže nam Mitrović kojeg je bijeg u Freiburg 1992. godine spasio od rata u Bosni. Tada nam je otkrio i zanimljivost – prije rata predstavnici klinike u Freiburgu obilazili su područja bivše Jugoslavije i nudili posao mladim medicinskim kadrovima. Stoga ni ne čudi što pored Mitrovića u klinici rade i drugi medicinari iz bivše Jugoslavije.

POBJEDA NAD TUMORIMA

Gliadel je kemoterapijski lijek u pločicama tankim jedan milimetar koje se, najviše njih osam, umeću u operirani dio tumora na mozgu. Američka agencija za lijekove odobrila ga je za komercijalnu uporabu prije gotovo 11 godina, a osnovni mu je sastojak BCNU odnosno carmustine, lijek koji se oboljelima od tumora prije toga davao intravenozno. Međutim, zbog popratnih efekata kao što su gubitak kose, povraćanje, mučnina i tako dalje pokazalo se da je daleko bolje kada se BCNU ispušta iz pločica Gliadel. Gliadel se nakon operacije tumora na mozgu umeće kako bi uništio stanice tumora koje neurokirurzi zbog osjetljivosti područja nisu uspjeli operirati. Gliadel nakon umetanja ispušta BCNU tijekom sljedeća dva do tri tjedna. Nakon potpunog ispuštanja BCNU-a nije potrebno uklanjati Gliadel jer on nestaje sam od sebe. Prema istraživanjima, korištenjem Gliadela produžuje se život nakon operacije tumora na mozgu pa je tako 59,2 posto pacijenata koji su koristili Gliadel živjelo godinu dana naspram 49,6 posto onih koji nisu koristili Gliadel. Dvije godine je živjelo 15,8 posto onih koji su koristili Gliadel naspram 8,3 posto dok je tri godine živjelo 9,2 posto pacijenata koji su koristili Gliadel naspram 1,7 posto onih koji nisu koristili Gliadel.