Gabrijela Žalac, bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a, intenzivno pokušava popraviti svoju situaciju u aferi Softver, a u tim nastojanjima postoji jedna ozbiljna novost. Odlučna je u jednom – ako će se postupak razvijati u pravcu da je proglase krivom, ona sigurno neće dopustiti da bude jedina. Ona je u svom najužem krugu nedavno ispričala kako je razočarana što joj dosad već nije bila ponuđena mogućnost da ispriča sva svoja neposredna saznanja o tom slučaju. Očito duboko razočarana jer dosad na razini svojih očekivanja nije bila adekvatno zaštićena od kaznenog progona, već je duže vrijeme spremna pregovarati o svom statusu te otkriti svoja neposredna saznanja o tomu kako je premijer Andrej Plenković izravno povezan s nabavom spornog preplaćenog softvera.

Ne dogodi li se to uoči početka suđenja, Gabrijela Žalac će ih biti prisiljena otkriti na sudu. Ona je u svom najužem krugu nedavno izjavila kako nije bilo nikakve šanse da dođe do potrebnog rebalansa proračuna radi nabave spornog softvera da to izravno nije zatražio upravo hrvatski premijer Andrej Plenković. O tomu je, tvrdi njoj blizak izvor, bliskim osobama izjavila sljedeće:

‘’Pa kako bih to ja uspjela sama progurati rebalans državnog proračuna po tom pitanju da to Andrej nije osobno podržao i pogurao. U jednom trenutku pozvao je tadašnjeg ministra Zdravka Marića na stranu i rekao mu da se to tako provede. I to je cijela filozofija. Ja to sama nikako ne bih mogla izvesti.’’

Nacional je još u ožujku upozorio na Vladin Prijedlog izmjena i dopuna državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu, koji je dio spisa iz optužnice protiv Gabrijele Žalac, ali i javno dostupan dokument iz kojeg je vidljivo da je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a u taj proračun ubacilo stavku u iznosu od 16.238.751 kuna – što je točno onoliko koliko je državnog novca Gabrijela Žalac dala za nabavu preplaćenog softvera. Kako taj iznos nije bio planiran u državnom proračunu, Gabrijela Žalac morala je izmijeniti proračun Ministarstva, što se reflektiralo i na promjenu državnog proračuna. Drugim riječima, Vlada to jest premijer Plenković morao je odobriti znatno povećanje iznosa za sporni softver, čiju je cijenu Gabrijela Žalac čak triput mijenjala. Prva predviđena cijena bila je 5,7 milijuna kuna bez PDV-a, potom je iznosila 9,8 milijuna kuna bez PDV-a, da bi potom cijena skočila najprije na 10,2 milijuna kuna i na kraju na čak 13 milijuna kuna bez PDV-a, to jest na cifru od 16.238.750 kuna s PDV-om. Riječ je o nabavi istog onog softvera, to jest njegove novije inačice, koji je poduzetnik Mladen Šimunac, drugooptuženi u aferi Softver, prezentirao premijeru Plenkoviću u njegovu uredu 27. travnja 2017.

Premijer Andrej Plenković spominje se u optužnici Ureda europskog javnog tužitelja protiv Gabrijele Žalac isključivo u nekim porukama kao AP, ali se spominju i neke radnje Ureda premijera. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Isti izvor blizak Gabrijeli Žalac otkrio je Nacionalu još neke šokantne detalje koji hrvatskog premijera povezuju s tom aferom. O tomu je izjavio sljedeće:

‘’Gabrijela Žalac nedugo nakon uhićenja bila je duboko uvjerena da će je za par dana netko nazvati, informirati je da je puštaju iz pritvora, a možda čak i da će joj se ispričati zbog pogreške. Ona je očekivala da će se to dogoditi nakon što istražitelji tek letimično pogledaju sadržaj njenog kompjutera i mobitela. I to zato što su prepuni njene izravne komunikacije sa šefom Andrejem. Pa joj neko vrijeme nije bilo jasno kako bi ona mogla biti u pravnom problemu, a da tragovi istodobno ne odvedu do hrvatskog premijera. S protekom vremena počela se čuditi zašto joj nitko ne nudi nagodbu. Moguće je da je nekome stalo da se u toj aferi zastane na njenoj razini te da se izbjegnu bilo kakve veze s njenim šefom’’.

Sve to otkriva da Gabrijela Žalac proživljava teške osobne trenutke, da je po svemu sudeći u najmanju ruku spremna pregovarati o nagodbi, ali da je frustrirana zbog toga što je oko toga nitko nije kontaktirao. Ona se ne osjeća odgovornom za ono što joj se stavlja na teret, a u svom najužem krugu nedavno je komentirajući novinske napise izjavila i sljedeće:

‘’Pa neka se više mediji dogovore jesam li se obogatila na tome što je oštećen državni proračun, ili sam u panici što nemam prihoda pa navodno panično tražim sastanke s Plenkovićem kako bih mu se požalila na tešku životnu situaciju’’. Što baca i novo svjetlo na njene nikad posve razjašnjene sastanke s premijerom Plenkovićem nakon izbijanja te afere.

Nacional je još u veljači upozorio na to da se premijer Andrej Plenković više puta, moguće čak u pet navrata, tajno sastao s bivšom ministricom regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijelom Žalac.

Svi su se ti sastanci odvijali u zgradi Vlade na Markovu trgu u Zagrebu. Ondje je Gabrijela Žalac ulazila na sporedni, tzv. zadnji ulaz, kako njeni neslužbeni posjeti ne bi bili primijećeni. Vrlo je vjerojatno da nisu niti zabilježeni u knjizi ulaska u zgradu Vlade.

Gabrijela Žalac detalje tih sastanaka prepričavala je najužem krugu bliskih osoba. Jedna od tih osoba, koja o svemu ima neposredna saznanja, Nacionalu je otkrila tu informaciju i spremna je o tomu i javno svjedočiti pred hrvatskim institucijama, odluče li one da su ta saznanja iz bilo kojih razloga važna za postupak koji se vodi protiv Gabrijele Žalac.

Svi su se spomenuti sastanci dogodili nakon što je Gabrijela Žalac smijenjena s ministarske funkcije i nakon što se suočila s ozbiljnim pravnim problemima. „Ako ja progovorim, svi će završiti u Remetincu. Bolje je da ne progovorim.“ To su dvije ključne rečenice i sukus poruka koje je Gabrijela Žalac izravno prenijela premijeru Plenkoviću tijekom tih susreta. To je ona osobno ispričala u svom najužem krugu povjerljivih osoba, precizirajući da mu je to rekla u dva navrata, na dva od nekoliko sastanaka koje su u tajnosti održali nasamo.

Očito duboko razočarana jer dosad na razini svojih očekivanja nije bila adekvatno zaštićena od kaznenog progona, bivša ministrica Gabrijela Žalac spremna je pregovarati o svom statusu. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Jednom od dva neovisna izvora koji su to Nacionalu otkrili Gabrijela Žalac izjavila je i sljedeće: „Sve sam radila po Plenkovićevu nalogu.“

Te šokantne okolnosti već su tada otvorile pitanje zašto bi se premijer Plenković izlagao takvom reputacijskom riziku i sastajao s bivšom ministricom suočenom s teškim optužbama za zloporabu položaja i ovlasti, ako s tim slučajem nema i nekakve dublje veze.

Nacional je, pišući prvi put o tim sastancima, glasnogovorniku Vlade Marku Miliću tada postavio pitanja u povodu čega se premijer Andrej Plenković sastao s bivšom ministricom regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijelom Žalac, koje su bile teme tog sastanka te je li to bio jedini njihov sastanak, ali na ta pitanja nije stigao odgovor niti je itko pokušao osporiti da se sastanak uistinu dogodio. Izvor blizak Vladi za Nacional je samo kratko komentirao:

„Premijer Plenković i Gabrijela Žalac kratko su se sastali tijekom svibnja. Nije ona prva bivša ministrica ili ministar iz Vlade i članica HDZ-a s kojom se predsjednik Vlade sastao i to nema nikakve veze s predmetom koji se protiv nje vodi.”

Drugim riječima, sastanak njih dvoje je definitivno potvrđen. Nedavno su njoj bliski izvori plasirali prema Nacionalu i dodatne intrigantne tvrdnje. Prema navodima tih izvora, za vrijeme dok je boravila u pritvoru na Gabrijelu Žalac fizički je nasrnula jedna zatvorenica, ali se razlikuju verzije tog događaja. Prema jednoj verziji, napad se dogodio nedugo nakon što je ona odbila potpisati izjavu u kojoj svu krivnju preuzima isključivo na sebe. Ako bi to bilo točno, netko je bio zainteresiran da se osigura da Gabrijela Žalac neće tijekom postupka nikoga drugoga optuživati za ono što joj se stavlja na teret. Prema drugoj verziji, to se dogodilo u puno banalnijim okolnostima, jer jednoj zatvorenici nije htjela dati novac za cigarete.

Ti intrigantni navodi logično nadopunjuju tragove iz optužnice protiv Gabrijele Žalac koji vode prema Andreju Plenkoviću, koje je Nacional osvijetlio još 19. ožujka upozoravajući na dokaz 453 iz tog spisa. Ti tragovi premijera Andreja Plenkovića sve čvršće povezuju s aferom Softver u kojoj se spominje kao AP, a osim posebno za njega organizirane prezentacije softvera, među dokazima je i Vladin Prijedlog izmjena i dopuna proračuna iz 2018. koji je Plenković morao odobriti, kao i isplatu četiri milijuna kuna kazne koju je zbog sporne nabave naknadno odredio SAFU.

‘Plenković je pozvao ministra Zdravka Marića na stranu i rekao mu da se to tako provede. I to je cijela filozofija. Ja to sama nikako ne bih mogla izvesti’, prepričala je Gabrijela Žalac bliskim osobama

Vladin Prijedlog izmjena i dopuna državnog proračuna za 2018. i projekcija za 2019. i 2020., iz studenoga 2018., s Tablicom proračuna za Operativni program konkurentnost i kohezija 2014.-2020., u optužnici protiv Gabrijele Žalac najprije se navodi kao dokaz pod rednim brojem 453. U samoj inkriminaciji Gabrijele Žalac navodi se da je ona, nakon što je više puta povećala cijenu softvera, “naložila da se ostatak iznosa do traženih 13 milijuna kuna osigura preraspodjelom sredstava s pozicija drugih uprava”. Potom se na samom kraju optužnice, u poglavlju pod nazivom “Struktura financiranja”, navodi:

“Iz provedena financijskog vještačenja proizlazi da su planirani rashodi i izvori financiranja nabave programa SPUR za MRRFEU po Ugovoru o nabavi informacijskog sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem, broj: 04-C-SI-0997/18-21 planirani Državnim proračunom Republike Hrvatske te izmjenama i dopunama Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018., kojim je planiran rashod nabave dugotrajne nematerijalne imovine iz aktivnosti K680034-Operativni program konkurentnost i kohezija 2014. – 2020., projekt ‘Tehnička pomoć za MRRFEU’, broj KK.10.1.1.01.0015 i to izvor 12 Proračun Republike Hrvatske – Sredstva učešća za pomoći po Izmjeni proračuna od 3.12.2018. u iznosu od HRK 2.435.812,50 / EUR 323.287,88 – 15% i iz izvora 563 Europski fond za regionalni razvoj po Izmjeni proračuna od 3.12.2018. HRK 13.802.937,50/ EUR 1.831.964,63 odnosno 85%. Isplata s računa Državnog proračuna Republike Hrvatske na račun V okr. trgovačkog društva Ampelos d.o.o. 6. prosinca 2018. u iznosu od 16.238.750,00 HRK / 2.155.252,51 EUR izvršena je za plaćanje planiranih izdataka (rashoda) programa K680034-OP Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. na kontu 4262 – Ulaganje u računalne programe izmjenom i dopunom Državnog proračuna Republike Hrvatske donesenom 3. prosinca 2018. i to iz izvora financiranja: 12 – Državni proračun, Sredstva učešća za pomoći u iznosu od 2.435.812,50 HRK / 323.287,88 EUR i 563 – Europski fond za regionalni razvoj (ERRF) u iznosu od 13.802.937,50 HRK / 1.831.964,63 EUR.”

No osim preplaćenog iznosa od preko 16 milijuna kuna za softver, država je morala platiti i dodatnih 4.059.687,50 kuna jer je SAFU nakon takozvane ex post kontrole, to jest kontrole nakon dovršetka natječaja, utvrdio nepravilnosti, pa je tako napravljena financijska korekcija u iznosu 25 posto, i to prema Odluci o utvrđenoj nepravilnosti (IRR23) od 5. listopada 2020., a to je plaćeno iz proračuna za 2018. godinu, kako je navedeno, “s aktivnosti K680034/4262 Ulaganja u računalne programe da se izvrši preknjiženje s aktivnosti K680034 OP Konkurentnost i kohezija s izvora 12 (15%) i izvora 563 (85%) na aktivnost A828001 – Administracija i upravljanje na izvor 11 po dokumentu 2018-UR-1988 Ampelos d.o.o. K680034/4262 Ulaganja u računalne programe”.

U tom dijelu optužnice navodi se i Odluka Vlade Republike Hrvatske o preraspodjeli sredstava planiranih u državnom proračunu Republike Hrvatske na teret konta 426 – Nematerijalna proizvedena imovina na izvoru 12 i 563 nakon provedene ex post kontrole SAFU za program K680034. Međutim, u optužnici dalje stoji kako je dostavljeno očitovanje Gabrijele Serdar, voditeljice Odjela za planiranje i praćenje izvršenja proračuna, u Službi za proračun, ovjeravanje troškova i kontrolu pri Sektoru za financijsko planiranje, upravljanje troškovima i kontrolu u Upravi za financije i informacijsko-telekomunikacijske sustave u MRRFEU-u, u kojem se navodi: „Preknjiženje je bilo moguće izvršiti samo za tekuću 2021. godinu iz razloga što Ministarstvo financija ne dozvoljava preknjiženja iz prethodnih godina.“

‘Gabrijela Žalac nakon uhićenja je bila duboko uvjerena da će je netko nazvati i informirati da je puštaju iz pritvora, nakon što istražitelji pogledaju njen kompjutor i mobitel pun komunikacije sa šefom Andrejem’

Drugim riječima, osim što je radi preplaćenog softvera mijenjala proračun Ministarstva i državni proračun, s čim je premijer morao biti upoznat, zbog afere Softver država je morala platiti i financijsku korekciju u iznosu od čak četiri milijuna kuna i o tome također postoji Odluka Vlade, to jest premijera Andreja Plenkovića. Međutim, u samoj optužnici ne ulazi se u detalje oko toga je li Gabrijela Žalac o tome komunicirala osobno s premijerom. Je li to zato što će to biti dio nekog drugog postupka, može se tek naslućivati, pogotovo nakon javnog istupa europske tužiteljice Tamare Laptoš koja je otvoreno rekla da bi se iz afere s bivšom ministricom Žalac mogle izroditi nove afere.

Ali ako se to ne dogodi, izvjesno je da će se o tomu diskutirati na sudu i da će tu temu otvoriti protagonistica te afere – Gabrijela Žalac.

Premijera Plenkovića s aferom Softver povezuje čak pet različitih okolnosti, događaja i dokumenata koji se eksplicitno navode u optužnici koju je protiv Gabrijele Žalac, poduzetnika Mladena Šimunca i ostalih osumnjičenih podigao Ured europskog javnog tužitelja u Zagrebu. Do sada je u javnosti najviše odjeknulo otkriće da su bivša ministrica Gabrijela Žalac i bivša državna tajnica Josipa Rimac putem WhatsAppa razmjenjivale poruke u kojima se spominje osoba s inicijalima AP i otkriće da je premijeru Plenkoviću osobno održana prezentacija softvera koji je Gabrijela Žalac planirala kupiti.

Još tri ključna faktora guraju premijera u samu srž afere Softver.

Prvo, premijer Andrej Plenković morao je i osobno biti obaviješten o značajnom povećanju iznosa i odobriti ga, za nabavu softvera SPUR koji je Gabrijela Žalac preplatila kako bi pogodovala poduzetniku Mladenu Šimuncu i s njim povezanim tvrtkama Ampelos i MICRO projekt.

Drugo, Gabrijela Žalac nije optužena samo za preplaćivanje softvera, već se u optužnici eksplicitno navodi da je ona, kako bi osigurala nabavu informatičkog sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem, koju je prilagodila interesima Mladena Šimunca, intervenirala i u sadržaj Nacrta zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem i nacrte podzakonskih akata kojima se trebalo definirati tehničke i funkcionalne karakteristike tog informatičkog sustava za potrebe Ministarstva. To je učinila tako što je tražila da se u Nacrt zakona unese registar projekata, kako bi prilagodio programskom rješenju koje nudi Mladen Šimunac. To ponovno vodi prema zoni odlučivanja premijera Andreja Plenkovića, ali zasad nije dovoljno razrađeno u samoj optužnici da bi se moglo tvrditi kako je on o detaljima tih izmjena bio obaviješten. No u dokaznim materijalima navedeni su brojni dopisi prema Vladi tijekom izrade tog nacrta zakona, kao i dopis Vlade prema Saboru s Konačnim prijedlogom zakona. Zbog sličnih pokušaja izmjena jedne uredbe, u aferi Pašnjaci optužena je prijateljica i bivša kolegica Gabrijele Žalac, Josipa Rimac. Treća stavka odnosi se na eksplicitni zahtjev Gabrijele Žalac koja je, kad je povećala cijenu nabave softvera iznad 10 milijuna kuna, tražila od službenica u Ministarstvu da pripreme nacrt Odluke kojom bi se ta nabava poslala na odobrenje Vladi. Na tome je više puta inzistirala, i to unatoč tome što su joj stručne službe rekle da odluka Vlade nije potrebna jer je riječ o nabavi koja se financira sredstvima europskih fondova. Nacrt u konačnici nije poslan Vladi, ali je napisan i jedan je od brojnih dokaza u spisu optužnice. Kao dokaz pod rednim brojem 837. navodi se “e-mail od 27. prosinca 2017. u 2,17 PM do 28. prosinca 2017. u 11,31 sati između Lorete Tej, Ivane Nagy, Marije Rajaković, Dubravka Muzura, predmet: FW: Odluka Vlade za nabavu veću od deset mln kuna, s prilogom”.

S Josipom Rimac, bivšom državnom tajnicom u Ministarstvu uprave, Gabrijela Žalac razmjenjivala je poruke u kojima spominju AP-a. FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Nacionalovi izvori bliski Vladi u ožujku su detaljno opisali kako se odvija usvajanje takvih proračunskih izmjena na razini Vlade u praksi. I ti opisi uvode u odlučivanje hrvatskog premijera. Taj su proces pojasnili ovako:

“Izmjene i dopune proračuna imaju sva ministarstva jer to sve čini državni proračun, a te su izmjene na dnevnom redu dvaput godišnje. Usklađivanja s osiguranim sredstvima svakog ministarstva obrazlažu se Ministarstvu financija. Oni su zaduženi za proračun, daju smjernice ministarstvima i limite, a ministarstva to onda raspoređuju po potrebama pojedinih resora, programa i ostalo. No ako se izlazi izvan limita i prethodno planiranog ili otvaraju novi programi, tada nije dovoljno poslati Ministarstvu financija obrazloženje, već to mora odobriti i premijer. Dakle, pravilo je da se svaka stavka proračuna, kao i izmjene, mora obrazložiti i detaljno se mora pojasniti za što se planiraju koristiti kako prihodi tako i rashodi.”

Da se takve stvari bez znanja premijera ne mogu provesti, izjavio je i sam Mladen Šimunac, čovjek s kojim je, prema optužnici europskog tužitelja, Gabrijela Žalac bila u tajnom dogovoru. Šimunac je u svojoj obrani pred tužiteljima, između ostalog, rekao i sljedeće:

“Ne postoji u Hrvatskoj ništa što se događa na razini 10 milijuna kuna, dva milijuna kuna ili 100 milijuna kuna, a da ured Vlade nije o tome obaviješten ili premijer ne zna da netko želi potrošiti 10 milijuna kuna ili pet milijuna kuna. To je nemoguće i evo, gledajte, ja sigurno, sto posto, na postupak javne nabave na kojem će biti 10 milijuna kuna… ja ne idem sto posto, možete me ubiti, ja ne idem bez da mi je netko rekao da je to to. Dobro, i što sad? A velim, gledajte, situacija je vrlo jednostavna, netko tko upravlja državom mora vidjeti da mu je to dovoljno dobar softver i netko tko upravlja sa sigurnošću mora zaključiti da li je to dovoljno sigurno.”

Potom je Šimunac prepričao kako je izgledao poziv na sastanak i prezentaciju u Uredu premijera:

“Poziv telefonski bok, bok… dobar dan, dobar dan. Kad možeš biti u predsjednika Vlade? Molim!? Kad možeš biti u premijera? Šta kad mogu bit, mogu bit kad premijer kaže… mislim, tko odbija poziv premijera? Kad kaže. Dobro. Pa kad možeš? Pa ne znam, oko 10 ujutro mogu ili popodne. Danas? Mogu! Evo, mogu i danas, zatvorena je cesta, vozit ću malo više okolo i doći ću gore, ne znam, u 3,4 popodne. Adje. I ja u auto, ne treba mi ništa, sve imam sa sobom, uzea odijelo, obuka se i u Vladu…”

Dok je boravila u pritvoru na Gabrijelu Žalac fizički je nasrnula jedna zatvorenica. Po jednoj verziji jer je nedugo prije odbila potpisati izjavu da svu krivnju preuzima na sebe. Po drugoj jer joj nije dala novac

To je bacilo i novo svjetlo na poruke u kojima su Gabrijela Žalac i Josipa Rimac spominjale osobu AP. Ta njihova prepiska odvijala se nakon što je poništen prvi natječaj na kojem je posao s nabavom softvera Gabrijela Žalac planirala dodijeliti Mladenu Šimuncu, to jest njegovoj tvrtki, jer je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) 23. listopada 2017. poništila taj natječaj.

U noći s 13. na 14. prosinca 2017. Gabrijela Žalac dopisivala se s tadašnjom državnom tajnicom u Ministarstvu uprave Josipom Rimac. Poništenje natječaja ovako je komentirala:

“Ali gle. Ovo će biti po mom… Što prije.”

Na to joj Josipa Rimac odgovara: “Neka oni samo misle da su moćni. Nema predaje!!!”

“Treba njima niz dlaku Gladiti… i radi kurvanjski posao”, uzvraća joj Gabrijela Žalac.

No potom Josipa Rimac piše značajnu rečenicu:

“Sutra dogovori s AP i složimo mi kontru.”

AP je nedvojbeno Andrej Plenković, iako to u samoj optužnici nije izrijekom precizirano, već tužitelji samo navode: “Gabrijela Žalac izražava nezadovoljstvo što je osoba inicijala AP dozvolila takvu odluku DKOM-a, te piše:

‘Već je on odmah rekao… Ali sam ja ljuta što je dozvolio ovo… Jebote Josipa… Bezveze.’”

Dalje se u optužnici ovako opisuje što to zapravo znači:

“Tim riječima I okr. Gabrijela Žalac izražavajući ljutnju na osobu inicijala AP koja bi trebala dozvoliti ili ne dozvoliti odluku DKOM-a, jasno pokazuje nimalo poštivanja pravnog poretka koji uređuje postupak javne nabave.”

Upravo spomenutu prepisku Josipe Rimac i Gabrijele Žalac Nacional je koncem travnja označio kao pravi razlog naprasne smjene ravnateljice Uskoka Vanje Marušić. Nije to bila zataškana prometna nesreća, nego transkript prepiske tog njihova razgovora dostavljen Uredu europskog tužitelja koji stavlja premijera u srce korupcijskog skandala.

Utoliko je afera s vozačem Vanje Marušić koja je dovela do njezine naprasne smjene, plasirana u javnost iz osvete što je kao šefica USKOK-a dopustila da njezin zamjenik, tužitelj Vjekoslav Tolnaj, Uredu europskog tužitelja u Zagrebu dostavi prepisku s WhatsAppa iz mobitela Josipe Rimac u kojoj se spominje AP, nakon čega je on iz Uskoka prešao izravno u Ured europskog tužitelja gdje danas radi.

Proizvodnju i tempiranje te afere s posljedicom smjene Vanje Marušić Nacional je pripisao direktnoj osveti AP-a, to jest premijera Andreja Plenkovića, zbog toga što je Vanja Marušić sve to dopustila. Naime, „anonimnu“ prijavu mogao je poslati samo netko iz sustava tko je bio upoznat s detaljima prometne nesreće, a to su mogle biti samo državne službe. Znakovito je i kako je ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica ekspresno prihvatio razrješenje Vanje Marušić.

Dostavljanje dokaza Uredu europskog javnog tužitelja u središtu je pozornosti i ključni okidač u ovom slučaju jer su te poruke prvi put eksplicitno stavile premijera Plenkovića u epicentar korupcijske afere kojom su proračun Europske unije, kao i državni proračun Republike Hrvatske, oštećeni za najmanje 10,3 milijuna kuna odnosno 1,36 milijuna eura bez PDV-a u nabavi softvera koji je osumnjičenik iz te afere Mladen Šimunac prezentirao i premijeru Andreju Plenkoviću osobno 27. travnja 2017. u njegovu uredu. Iako se premijer Plenković ne spominje eksplicitno u optužnici protiv Gabrijele Žalac, sada se počinje nazirati i najavljivati da će ga, ne uspije li se zaštititi ili nagoditi ranije, protagonistica te afere u nju uključiti tijekom suđenja, što bi moglo izazvati novi veliki potres na hrvatskoj političkoj sceni.