Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izdašno plaća članove obitelji dvoje hrvatskih sudaca koji su tijekom 2019. sudjelovali ili snagom svoje funkcije mogli utjecati na donošenje presuda kojima je Bandić oslobođen plaćanja 18 milijuna kuna poreza povezanih sa svojom predsjedničkom kampanjom iz 2009. godine.

Na tu su činjenicu Nacional koncem proteklog tjedna upozorili visoki pravosudni izvori upoznati s krajnje napetim ozračjem koje zbog te teme vlada između DORH-a i Vrhovnog suda, a situacija se odnedavno dodatno zaoštrava.

Tih 18 milijuna kuna poreza s kamatama odnosilo se na donacije koje je Bandić tri godine nakon izbora nastavio primati na svoj žiro-račun otvoren za potrebe predsjedničke izborne kampanje 2009. Ukupno je nakon završetka izbora za predsjednika Republike na taj račun primio čak 25 milijuna kuna (konkretno 24,7 milijuna kuna).

DORH je zbog toga još 2014. pokrenuo istragu, a i poreznim nadzorom Ministarstva financija iz 2016. utvrđeno je da je Bandić na te prihode trebao platiti porez i prirez u iznosu 12 milijuna kuna, koji je s kamatama narastao na 18 milijuna.

Isti visoki pravosudni izvori ističu da s Gradom Zagrebom i Zagrebačkim holdingom godinama posluje javni bilježnik Mladen Ježek te da od njih godišnje ostvaruje između dva i tri milijuna kuna prihoda. Riječ je o jednom od najuspješnijih javnobilježničkih ureda u Hrvatskoj, čiji je promet počeo naglo rasti 2010. Kako je objavio portal Poslovni.hr, Ježek je u 2011. i 2012. povećao dobit sedam puta, sa 700.000 kuna u 2010. na dva milijuna 2011., odnosno na 4,8 milijuna kuna 2012. Kad je u svibnju 2016. tadašnji zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Andrija Mikulić postavio gradonačelniku Bandiću pitanje o odvjetničkim i javnobilježničkim uredima koji posluju s Gradom Zagrebom i Zagrebačkim holdingom, ured Mladena Ježeka bio je pri vrhu tog popisa.

Prema podacima Poslovne Hrvatske i Financijske agencije, Ježek je 2017. drugu godinu uzastopno bio najuspješniji javni bilježnik, s prihodom od 9,84 milijuna kuna (rast od 1,4 posto u odnosu na 2016.) i neto dobiti od gotovo četiri milijuna kuna.

Mladen Ježek je suprug sutkinje Željke Zrilić Ježek. Ona je 7. veljače 2019. kao sutkinja Upravnog suda presudila u korist Bandića i poništila dva rješenja Ministarstva financija i Porezne uprave kojima je bilo određeno da Bandić mora platiti porez s kamatama.

U svojoj odluci sud se pozvao na tada važeći Zakon o financiranju izborne promidžbe za izbor Predsjednika Republike (NN 105/04) koji radi podmirenja obveza nastalih za vrijeme izborne promidžbe nije vremenski ograničio pravo na primanje donacija.

“Važno je istaknuti da Zakon nije priječio pravo kandidatima da primaju sredstva za izbornu promidžbu nakon završetka izbora, naravno, u mjeri u kojoj je to potrebno za podmirenje obveza preuzetih tijekom izborne promidžbe”, stoji u presudi koju je donijela sutkinja Željka Zrilić Ježek.

Isti visoki pravosudni izvori smatraju da je, u najmanju ruku, tu riječ o eklatantnom sukobu interesa te da se sutkinja Željka Zrilić Ježek trebala izuzeti iz tog predmeta kako se njezina odluka ne bi ni na koji način mogla dovoditi u kontekst interesnih sfera njezina supruga.

Mladen Ježek je na upite Nacionala odgovorio samo da je on jedan od javnih bilježnika koji rade za Grad Zagreb, a upitan je li točno da je sutkinja Željka Zrilić Ježek njegova supruga, najprije se zbunio, a potom rekao: “Zašto me ispitujete te privatne podatke, zašto bih vam trebao odgovoriti?” Na konstataciju da provjeravamo točnost podataka, rekao je: “Neću se uopće izjasniti po tom pitanju, možete sa mnom razgovarati o Ovršnom zakonu.” A na konkretno pitanje “Znači li to da nećete demantirati da je sutkinja Zrilić Ježek vaša supruga?” odgovorio je: “Uopće nemam što demantirati, smatram ovaj razgovor apsolutno završenim.”

Sutkinja Željka Zrilić Ježek, kojoj je Nacional poslao službeni upit, također nije željela odgovarati na konkretna pitanja je li joj Mladen Ježek suprug te smatra li da se zbog mogućeg sukoba interesa trebala izuzeti iz suđenja Milanu Bandiću. Umjesto toga, glasnogovornica Upravnog suda u Zagrebu sutkinja Tamara Bogdanović odgovorila je sljedeće: “Na vaš upit sutkinja Zrilić Ježek se očitovala da se radi o pravomoćnoj presudi koju ne želi komentirati.”

Međutim, odluku sutkinje Zrilić Ježek potvrdio je u srpnju 2019. i Visoki upravni sud, koji je također stao na stranu Bandića i odbio žalbu DORH-a.

Na Visokom upravnom sudu takvu odluku donijelo je Vijeće sastavljeno od sutkinja tog suda Sanje Štefan kao predsjednice Vijeća, članica Vijeća Sanje Otočan i Ljiljane Karlovčan-Đurović te sudskog savjetnika Tomislava Jukića. Predsjednik tog suda je Ante Galić. Njegova supruga Radojka Galić također ima javnobilježnički ured koji unosno posluje s Gradom Zagrebom, doduše, s nešto manjim iznosima od ureda Mladena Ježeka.

Nacional je neformalno doznao da predsjednik Suda Ante Galić uopće ne razgovara sa Sanjom Štefan, glavnom sutkinjom koja je donosila odluku u predmetu Bandić.

“Ne postoji teoretska šansa da je on nju mogao nazvati i bilo što joj sugerirati”, tvrdi izvor blizak predsjedniku Visokog upravnog suda. Ante Galić je na upit Nacionala odgovorio sljedeće: “Točno je da moja supruga Radojka Galić ima javnobilježnički ured, ali ja nisam ni na koji način involviran u njezino poslovanje i nemam saznanja o strankama na čiji su zahtjev obavljane usluge u njezinu javnobilježničkom uredu. Posebno bih napomenuo kako je moguće da su njezine stranke – i one koje navodite u svom upitu, kao i niz drugih stranaka – moguće bile stranke u postupcima na Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, ali ono što mogu kategorički potvrditi jest da te činjenice ni na kakav način ne utječu na moje postupanje u funkciji koju obavljam.

Nastavno, mogu potvrditi da ni na koji način nisam utjecao, a ni mogao utjecati na donošenje konkretne odluke (Usž-1763/19-2 od 25. srpnja 2019.) jer je iz evidencije ovoga Suda razvidno da je navedenu presudu Usž-1763/19-2 od 25. srpnja 2019. – kojom se odbija žalba tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: 18 UsI-625/17-26 od 7. veljače 2019. te potvrđuje navedena prvostupanjska presuda – donijelo sudsko vijeće čiji ja nisam bio član. Dakle, slijedom navedenoga ja nisam sudjelovao u donošenju odluke niti sam na bilo koji način utjecao na njeno donošenje.

Razlozi na temelju kojih je donesena presuda ovog Suda, kao i presuda prvostupanjskog Upravnog suda u Zagrebu, sadržani su u obrazloženjima tih presuda, a ne bi bilo profesionalno niti korektno da kao predsjednik Suda komentiram ratio navedenih odluka. Napominjem da stranke nezadovoljne odlukama sudova mogu protiv takvih odluka podnositi zakonom propisane, redovne i izvanredne pravne lijekove, povodom kojih nadležne više sudske instance po propisanoj proceduri preispituju zakonitost takvih odluka.

Prema podacima iz evidencije ovoga Suda, protiv navedene presude ovog Suda (usž-1763/19-2 od 25. srpnja 2019.) nije podnesen zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (koji se podnosi putem DORH-a Vrhovnom sudu Republike Hrvatske) slijedom čega se nameće zaključak da stranke u konkretnom slučaju nisu imale primjedbe koje bi dovodile u pitanje zakonitost navedene odluke.”

Predsjednik Visokog upravnog suda očito nije imao informaciju da je DORH još u veljači ove godine podnio Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti sporne presude te da itekako na nju ima primjedbe.

Nacional je koncem proteklog tjedna od visokih pravosudnih izvora upoznatih sa zbivanjima na Vrhovnom sudu doznao da je Vrhovni sud od DORH-a zaprimio Zahtjev za zaštitu zakonitosti kojim se od njih traži poništenje odluka Upravnog i Visokog upravnog suda kojima je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić oslobođen plaćanja 18 milijuna kuna poreza.

Glasnogovornica DORH-a Martina Mihordin potvrdila je da je zahtjev poslan:

“Državno odvjetništvo Republike Hrvatske uložilo je 5. veljače 2020. Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Usž-1763/2019 od 25. srpnja 2019. zbog povrede Zakona o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske (NN 105/04) i Zakona o porezu na dohodak (NN 107/04 i 73/08).”

Nacional je sve to doznao svega par dana prije nego što se Bandić u nedjelju pojavio na premijeri dokumentarnog filma „Kumek“ redatelja Darija Juričana, čime je praktički neslužbeno započeo kampanju za svoj sedmi mandat na čelu Grada Zagreba.

DORH se pobunio i protiv jedne i protiv druge presude, a izvor blizak Vrhovnom sudu tvrdi da se pritom poziva na to da su obje donesene “bez ikakve kritičke analize”.

Naime, prema stajalištu DORH-a, ako bi se zauzeo stav kakav je zauzeo Sud, to bi značilo da bi Bandić i dan-danas mogao prikupljati sredstva na svom žiro-računu za predsjedničke izbore koji su se održavali krajem 2009. godine i plaćati izmišljene fakture, ali bez oporezivanja. Zato DORH od Vrhovnog suda traži da poništi prvostupanjsku presudu Upravnog suda te shodno tome preinači presudu Visokog upravnog suda te odbije Bandićevu žalbu i potvrdi oba rješenja Ministarstva financija kojima je Bandiću određeno plaćanje 18 milijuna kuna poreza.

“U predmetnom slučaju bilo je sporno podliježu li iznosi koje je predsjednički kandidat Milan Bandić zaprimio na račun za predsjedničku promidžbu nakon završetka izbora, poreznom tretmanu kao donacije ili se te uplate trebaju smatrati drugim dohotkom koji podliježe drugom poreznom tretmanu. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske smatra da su upravni sudovi pogrešno primijenili navedene Zakone te da se svi primici koji su zaprimljeni nakon završetka izbora trebaju smatrati drugim dohotkom te na te iznose treba zaračunati porez kao na druge dohotke, a ne porez koji se odnosi na donacije”, stoji u odgovoru DORH-a na Nacionalov upit. Ujedno su konstatirali da Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije donio odluku po zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude.

Međutim, Nacionalovi izvori iz visokih pravosudnih krugova tvrde kako se trenutno lobira da se taj predmet i na Vrhovnom sudu dodijeli osobi koja bi, ako se to dogodi, bila u sličnom sukobu interesa jer je član njezine obitelji također jedno vrijeme bio interesno povezan s Bandićem. Ali ta odluka na Vrhovnom sudu još uvijek nije donesena te se ne može unaprijed tvrditi da će i na toj razini doći do te vrste sukoba interesa.

Sve to moglo bi već na samom početku dodatno zakomplicirati kampanju za gradonačelnika Zagreba, poziciju na koju Bandić juriša sedmi put. I to zato što se s visokih pravosudnih pozicija iznova u središte pozornosti smješta pitanje financiranja Bandićeve predsjedničke kampanje iz 2009. godine.

“To će srediti moj stožer!” tako je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u prosincu 2009., u jeku kampanje za predsjedničke izbore, odgovarao na pitanja novinara o tome koliko ga je koštao najam 19-metarske jahte kojom je tijekom svoje turneje po Dalmaciji obilazio otoke te je, između ostalog, bio na Braču i Hvaru. Samo gorivo do Hvara i Brača za takvo luksuzno vozilo moralo je koštati oko tisuću eura, dok se tjedna cijena najma takve jahte kretala oko 30 tisuća eura. Bandićeva kampanja bila je ujedno najskuplja predsjednička kampanja te godine, gotovo dvostruko skuplja od one Ive Josipovića i više no dvostruko skuplja od kampanje Nadana Vidoševića i HDZ-ova Andrije Hebranga. Bandić nije štedio na plakatima, reklamama, koncertima i turneji kojom je prošao skoro cijelu Hrvatsku, dijeleći usput kobasice i promotivne materijale. No problem je nastao jer Bandićev stožer “nije sredio” troškove. Naime, prema izvješću Državnog izbornog povjerenstva od 1. veljače 2010. Bandić je na izbornu promidžbu potrošio 15,27 milijuna kuna, a ukupna vrijednost donacija koje je primio bila je dvostruko manja, odnosno oko 8,61 milijun kuna. To znači da mu je za pokrivanje troškova kampanje nedostajalo oko 6,66 milijuna kuna.

Bandić je taj problem prevladao tako što je, mrtav-hladan, čak tri godine nakon izbora nastavio primati novac na žiro-račun otvoren za potrebe kampanje koja je završila 10. siječnja 2010., kad je u drugom krugu izbora pobijedio Bandićev protukandidat Ivo Josipović. No to Bandića nije omelo u tome da tijekom cijele 2010., 2011. i 2012. nastavi primati novac za davno završenu kampanju. Tako je u 2010. godini primio oko 5,3 milijuna kuna, u 2011. oko 14,1 milijun kuna, a u 2012. oko 5,2 milijuna kuna. Ukupno 24,7 milijuna kuna.

Budući da je Bandić prijavio ukupne troškove izborne promidžbe u visini 15,27 milijuna kuna, a da je ukupno primio čak 33,31 milijun kuna, od toga 8,61 tijekom kampanje, a 24,7 milijuna u sljedeće tri godine, ispostavilo se da je primio 18 milijuna kuna više od cifre koju je DIP-u sam prijavio kao službeni trošak kampanje. To bi značilo da čak i da se objašnjenje Suda prema kojem je Bandić imao pravo primati novac na svoj račun i nakon završetka kampanje kako bi mogao podmiriti troškove nastale tijekom kampanje, uzme kao ispravno, to ne objašnjava na što je onda utrošio 18 milijuna kuna razlike. Prema podacima iz presude Upravnog suda, porezno tijelo, u ovom slučaju Ministarstvo financija, nije utvrđivalo na što je utrošen iznos od 24,7 milijuna kuna, koliko je Bandiću uplaćeno na račun od 2010. do 2012. godine.

USKOK je, međutim, na Nacionalov upit pojasnio da su oni u tom slučaju proveli istragu tijekom koje su, između ostalog, prikupljeni dokazi o uplatama i isplatama s računa Milana Bandića otvorenog radi financiranja izborne promidžbe na izborima za predsjednika Republike Hrvatske 2009./2010. USKOK je u vezi s time proveo i financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

“Na temelju tako prikupljenih dokaza utvrđeno je da je na predmetni račun Milana Bandića uplaćeno ukupno 33.926.653,03 kuna, od kojeg iznosa je na ime podmirenja troškova kampanje isplaćeno ukupno 33.210.573,70 kuna, dok je sam trošak kampanje stvarno iznosio 35.809.363,12 kuna, a koji dokazi se nalaze u spisu predmeta koji se povodom žalbe ovog Ureda nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske”, rekao je Sergej Abramov, glasnogovornik USKOK-a.

Tijekom postupka isplivala je i činjenica da je Bandić primio brojne donacije građana od kojih su neki čak bili i anonimni, odnosno nije bio utvrđen njihov identitet. Mnoge od tih uplata, i prema izvješću Državnog izbornog povjerenstva, bile su izrazito visoke jer je tek novi zakon iz 2011. ograničio uplate privatnih osoba na 30 tisuća kuna. A Bandić je dobivao pozamašne donacije nepoznatih osoba na iznose od 50 do 90 tisuća kuna. Nevjerojatno je kako su nepoznate privatne osobe bile voljne u predsjedničku kampanju zagrebačkog gradonačelnika uložiti tako velike iznose. Naime, broj pojedinaca koji su uplatili tako visoke iznose za njegovu kampanju iz 2009. je znatan, pogotovo u usporedbi s drugim kandidatima. Od 287 privatnih osoba koje su tijekom kampanje donirale Bandiću, njih 11 uplatilo je iznose između 70 i 75 tisuća kuna, 16 ih je uplatilo iznose između 80 i 85 tisuća kuna, a njih čak 23 uplatilo je iznose od 90 tisuća kuna, od toga dvije potpuno anonimne osobe.

Ostali su također plaćali pozamašne svote u iznosima od 10, 15, 20, 25, 30 i 40 tisuća kuna, dok je bilo i onih koji su uplaćivali po 9,99 kuna. Podatke o strukturi uplata koje su stizale na Bandićev račun nakon završetka izbora, imaju nadležna tijela odnosno DORH, ali koliko je poznato, nitko nije ulazio u ispitivanje porijekla tog novca.

Stav suda, a i DORH-a, identičan je oko toga da je Bandić mogao primati taj novac, ali se njihovo tumačenje oko statusa tog novca razlikuje. Sud je smatrao da je Bandić i tri godine nakon izbora mogao dobivati novac na ime donacija koje nisu oporezive, dok DORH smatra da je Bandić novac mogao primati, ali je taj novac trebalo tretirati kao osobni dohodak i na njega državi platiti sva propisana davanja – te da je time Bandić oštetio državni proračun.

Iako je, barem po mišljenju Ministarstva financija i DORH-a, potpuno nelogično i neodrživo da netko tri godine nakon završetka izbora prima novac za kampanju koja je odavno završila, ni Upravni ni Visoki upravni sud nisu u tome našli apsolutno ništa sporno i prošle godine priznali su tužbu koju je Bandić podnio protiv rješenja Ministarstva financija kojim je određeno da mora platiti porez jer se novac koji je primio nakon završetka kampanje više ne može smatrati neoporezivim primitkom, već se tretira prema Zakonu o osobnom dohotku. Ali sada se pojavljuju sumnje da su te odluke možda donesene pod teškim sukobom interesa, što može biti uvod u preokret u tom predmetu na Vrhovnom sudu. A može Bandiću i politički naštetiti – iako se o tome, barem kad je Bandić u pitanju, uvijek treba diskutirati s rezervom.

Dijelom i zato što su Nacionalu iz upućenih političkih izvora plasirane tvrdnje da je Bandić prijetnjama „crnom bilježnicom“ u kojoj je navodno zapisano koliko je zapravo stajalo održavanje većine u bivšem mandatu vlade Andreja Plenkovića, iskamčio prešutnu zaštitu i samog državnog vrha odnosno vrha HDZ-a. I to u ime starog koalicijskog dogovora koji bi se, kako se tvrdi, trebao neformalno nastaviti i na predstojećim lokalnim izborima, na kojima HDZ, kako je sve izglednije, zapravo opet neće imati kandidata koji može pobijediti Bandića.

Sumnja se da “crna bilježnica” sadrži podatke o isplatama i raznim uslugama koje je zagrebački gradonačelnik radio osobama koje su u Saboru u ime njegova kluba podržavale Plenkovićevu vladu, ali i one usluge koje je činio HDZ-ovcima na gradskoj razini. Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, Bandić je prijetnju „crnom bilježnicom“ prvi put izrekao još na sastanku s HDZ-ovcima u Vladi, odnosno u Banskim dvorima, uoči prošlih parlamentarnih izbora.

Izvor koji je to saznao od zagrebačkog HDZ-a čiji su predstavnici također bili na tom sastanku, tvrdi: “Bandić je s HDZ-om htio dogovoriti čvršću suradnju na parlamentarnim izborima, ali vrhu HDZ-a to nije odgovaralo zbog percepcije koja se stvorila o Bandićevim ‘žetončićima’ i aferama koje se uz njega vuku. Kad su mu rekli da takva suradnja ne dolazi u obzir, on je počeo urlati i tada je zaprijetio riječima: ‘Nećete vi meni raskidati suradnju, nemojte da vam otvorim crnu bilježnicu.’

A poznato je da sve glavne HDZ-ovce na razini Grada Zagreba ima kupljene, odnosno na platnoj listi. Od Stanka Gačića u Zagrebačkim tržnicama do novoizabranog šefa zagrebačkog HDZ-a Mislava Hermana, čiji je otac u drugom braku s bivšom pročelnicom Gradskog ureda za zdravstvo Mirnom Šitum, koja je bila jedna od Bandićevih najbližih suradnica. Uostalom, o čemu pričamo, pa skoro svake nedjelje u restoranu Joze Brkića Bandić sjedi s Gradskim odborom HDZ-a. Većina njih podržava Bandića i dogovor je da će Bandić nekoga od njih uzeti za zamjenika, a nakon dvije godine se povući.”

Podatak da je Bandić s vrhom HDZ-a održao sastanak potvrdio je i izvor iz zagrebačkog HDZ-a koji, štoviše, tvrdi da su održana dva takva sastanka. Taj neformalni pakt HDZ-a i Bandića, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, uključuje i pravosudnu zaštitu koja bi se mogla očitovati u tome da se tijekom predizborne kampanje u njegovim predmetima neće događati ništa značajno. Drugi Nacionalovi izvori iz političkih i pravosudnih krugova upozoravaju na mogućnost drugih vrsta pritisaka na sud, i to u kontekstu neformalne zaštite iz samog državnog vrha – na račun spomenute “crne bilježnice”. Kako bi se to operativno trebalo provesti, nije precizirano. Ali već je i ta razina političkog kombiniranja dovela do toga da pravosudni milje vrlo jasno upozori kakvi su teški sukobi interesa mogli utjecati na to da Bandić bude oslobođen plaćanja 18 milijuna kuna poreza.