Nacional je početkom prošlog tjedna, u utorak, 8. rujna, u poslijepodnevnim satima svjedočio jednom znakovitom sastanku koji bi se mogao okarakterizirati i kao svojevrsni početak predizborne kampanje aktualnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića uoči nadolazećih lokalnih izbora u proljeće iduće godine. Sastanak se održao na terasi diskretnog zagrebačkog hotela As, smještenog na Zelengaju. U mirnom ozračju, okružen sa svega nekoliko ljudi koji su se ondje nalazili, Bandić je imao sastanak s nekoliko svojih dugogodišnjih bliskih suradnika, ali bio je tamo još netko čija je prisutnost sadržaj tog sastanka uvela u predizbornu tematiku.

Točno nasuprot Bandića, s druge strane istog stola, sjedio je Boris Malešević, uspješni kreativni direktor i dizajner koji je osmislio Zoranu Milanoviću slogan “Predsjednik s karakterom” i bio jedan od glavnih ljudi iza njegove pobjedničke kampanje. Njegova agencija radila je brojne kampanje za izbore. Među ostalim, radio je i za Ivicu Račana, Stjepana Mesića, Milana Bandića, ali i za Andreja Plenkovića kada je HDZ s njim na čelu 2016. osvojio parlamentarne izbore sa sloganom “Vjerodostojno”. Za HDZ je njegova agencija Designsystem radila i na posljednjim europarlamentarnim izborima. Malešević je autor i zapažene predizborne kampanje manjinske Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) koju je obilježio plakat i spot s nazivom “Pupi je kriv za sve” – u kojem glavnu ulogu ima čelnik te stranke Milorad Pupovac. Riječ je bila o inovativnoj i hrabroj kampanji koja je ironizirala desničarske napade na Milorada Pupovca. Pupovca se u spotu prikazivalo kao osnivača yugozomboidnog pokreta, potom kao starog suradnika Udbe izravno odgovornog za iseljavanje Hrvata iz Hrvatske i BiH, etnobiznismena koji je Billu Gatesu prodao ideju za 5G mrežu i za čipiranja koja će uslijediti nakon otkrića cjepiva protiv korone.

Glavni urednik Nacionala Berislav Jelinić svjedočio je sastanku Milana Bandića s najbližim suradnicima za označenim stolom na terasi Hotela As. PHOTO: NFOTO

Zanimljiva je informacija koju je Nacionalu tijekom kampanje za nedavno održane parlamentarne izbore otkrio visoki politički izvor da je Malešević zanimljiva i inovativna rješenja za kampanje nudio i HDZ-u i SDP-u, ali su oni odbili takav nekonvencionalni pristup. HDZ je išao sa sloganom “Sigurna Hrvatska” i na kraju uvjerljivo pobijedio. A SDP je doživio brutalni poraz.

Maleševića je ranije pretprošlog utorka nazvao Duško Ljuština, s kim je surađivao na projektu kazališta Ulysses i zamolio ga da s njime ode u zagrebački restoran As na ručak. Duško Ljuština, producent i dugogodišnji uspješni menadžer u kulturi te ravnatelj zagrebačkog kazališta Kerempuh, s te pozicije otišao je u mirovinu 2018., ali je i dalje aktivan u kazalištu Ulysses. On se smatra jednim od najpovjerljivijih Bandićevih suradnika.

Nakon što su ručali, pridružio im se Bandić koji je stigao u društvu s Patrikom Šegotom, direktorom zagrebačkih Gradskih groblja.

Malešević je za Nacional ovako prokomentirao o čemu se na tom sastanku diskutiralo:

‘’Naravno da smo pričali o izborima. Sportskim rječnikom rečeno, rekao sam mu da ne ovisi više sam o sebi i da sad mora gledati i na druge, inače će ispasti iz igre. Iznio sam mu svoje uvjerenje da će se u drugi krug ulaziti s malom razlikom u glasovima. Ali i da ima šanse ući u drugi krug. Kao i da treba na vrijeme analizirati i pripremati tko će koga eventualno podržati u drugom krugu.’’

Bandić i Malešević ranije su u više navrata surađivali. Malešević mu je već vodio više predizbornih kampanja. Ali mu je Bandić zamjerio kada je u jednom svom javnom istupu Malešević ustvrdio kako misli da mu je ovo zadnji mandat. Malešević mu je na tom sastanku iznio svoje viđenje gdje je Bandić posljednjih godina griješio. Rekao mu je da se ponašao kao politički trgovac i prodao Trg maršala Tita. Rekao mu je da je to bio početak njegova kraja. Potom mu je rekao da je katastrofalno reagirao na potres i poplavu koji su tijekom tekuće godine pogodili Zagreb. Rekao mu je da je zakasnio s reakcijom, da bi neki stari Milan Bandić, a ne pripadnici BBB-a, istog jutra selio trudnice iz bolnice u Klaićevoj. Ali on to nije napravio, nego ga danima nije bilo nigdje. Potom mu je rekao da je, kada ga je Dario Juričan pozvao na janjetinu u šator ispred Zagrebačkog holdinga, ondje trebao povesti tamburaše te da bi neki stari Bandić to sigurno napravio. Rekao mu je i da je izgubio instinkt, ali da se i to s godinama može razumjeti. Ali da su ga na potrebu da brže reagira nakon potresa i poplave trebali upozoriti suradnici. Ali nitko ga nije nazvao da mu to kaže. To mu je Malešević istaknuo kao treći veliki problem uoči izbora.

Duško Ljuština, donedavni ravnatelj Kazališta Kerempuh i dugogodišnji prijatelj Milana Bandića, nazvao je Borisa Maleševića i zamolio ga da s njim ode u zagrebački restoran As na ručak. PHOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Bandić je to naoko sportski prihvatio. Ali Malešević nadalje kaže:

‘’Nije to bila neka velika mudrost. Mislim da i dalje ima dobre šanse. Unatoč svemu što je napravio. Više se ne vlada preko ideologije. Sad se to radi preko pojedinaca. Plenković je dobio zadnje parlamentarne izbore jer su ljudi vjerovali njemu, a ne HDZ-u. Milan Bandić je bio rodonačelnik takvog pristupa, ali je problem što mu, čini se, ljudi više ne vjeruju.’’

Malešević smatra da Bandić ima šanse na nadolazećim izborima dijelom i zato što smatra da Bandićeva oporba, ponajprije iz stranke Možemo!, ali ne samo oni, također previše forsira ideologiju, agresivno ga proziva i kritizira, ali ne nudi jasnu sliku kako bi to izgledalo da oni preuzmu vlast. Malešević je nedavno u predizbornoj kampanji u Crnoj Gori pomagao čelniku platforme Crno na bijelo Dritanu Abazoviću. On je osvoji četiri mandata u tamošnjem parlamentu i drži ključne adute u nastojanjima da se ondje formira vlast. Malešević je Abazoviću odmah na početku kampanje rekao:

‘’Kampanja protiv nekog poput Mila Đukanovića, tko je bio 30 godina na vlasti, ne smije se temeljiti na sloganu Milo lopove. To bi bila velika greška. Slično mi je Ivica Račan rekao u kampanji 2000. – da ništa ne govorimo protiv Franje Tuđmana, da bi to bila velika greška.’’

Malešević smatra da bi rad za Bandića za bilo koga u poslu političkog marketinga i strateškog savjetovanja bio prvorazredni izazov. Kao i da Bandić još uvijek ima niz mogućnosti pridobiti naklonost zagrebačkih birača uoči lokalnih izbora, iako je ušao u spiralu pogrešaka koje je teško ispravljati. Bandić drži poluge moći u Zagrebu i može donijeti odluku da Zagrebački holding neće provoditi ovrhe i vući slične druge poteze. Ali stranka mu je slaba, a pitanje je koliko je Bandić toga svjestan.

Spomenuti sastanak intrigantan je i znakovit i zato što dodatno ilustrira koliko su duboko prijateljski povezani Bandić i neki njegovi ondje prisutni dugogodišnji suradnici.

Primjerice, pokazuje da je Ljuštini itekako stalo pomoći Bandiću, iako je nominalno htio preskočiti odgovor na pitanje Nacionala o njihovim odnosima u velikom intervjuu koji je Nacionalu dao sredinom kolovoza. Suočen s pitanjem kako bi danas opisao svoj odnos s Bandićem, tri godine nakon što je tvrdio da Bandić neće promijeniti ime Trga maršala Tita bez da provede referendum, a ipak ga je promijenio, Ljuština je rekao:

‘’Tu bih temu preskočio. To možemo elaborirati nekom drugom prilikom. Ja sam bio na čelu kazališta Kerempuh 37 godina. Cijeli život sam proveo u kulturi grada Zagreba i imao sam sreću da se sve što sam htio uspjelo posložiti. Bio sam direktor Sektora za kulturu za vrijeme Univerzijade, kada su izgrađeni Klovićevi dvori, Omladinski kulturni centar, Radio 101, Mimara, ZKM, SKUC. Napravio sam od Kerempuha ozbiljno kazalište, naravno, zahvaljujući ljudima koji tamo radili. Moram priznati da devedesetih nisam baš bio omiljen od nove vlasti koja je htjela učiniti sve da me smijeni s mjesta ravnatelja Kerempuha. Odbio sam podnijeti ostavku i tada sam preživio, prije svega zahvaljujući Stipi Mesiću i pismima potpore glumaca. Nakon tog teškog perioda, kada su me mnogi kojima sam pomogao u životu zaobilazili, Milan Bandić mi je 2001. dao priliku da budem zamjenik pročelnika za kulturu Grada Zagreba, a onda sam 2005. postao gradski ministar, odnosno član Poglavarstva za obrazovanje, kulturu, sport i mlade. U toj sam funkciji često koristio riječi Vece Holjevca, kada bi se trebalo kresati budžet uredima. U Vecino vrijeme Milka Planinc bila je na čelu kulture Zagreba, a on je rekao – krešite sve, samo ne Milki. Tako sam i ja govorio Bandiću – ne diraj kulturu. Kultura je tada bila na oko 8,5% u proračunu Grada Zagreba sa skoro 100 milijuna eura. Danas je, naravno, taj proračun bitno manji. Smatram da ne postoji čovjek kojem takvo povjerenje ne bi vratilo volju za život.

Kako sam ja iz Like, ja nikada ne zaboravljam kada mi netko da šansu u životu. Bandić sigurno ima svojih pozitivnih i svojih negativnih strana. Ali ja nisam pozvan da govorim o lošijim stranama jer ja njemu nikada neću zaboraviti da mi je dao drugu priliku u životu i bez obzira na to što se dogodilo, ja neću sutra biti taj koji će početi pljuvati po njemu. A iskreno mislim da se strašno omalovažava njegov doprinos razvoju našeg grada.’’

Spomenuti sastanak intrigantan je i znakovit i zato što dodatno ilustrira koliko su duboko prijateljski povezani Bandić i neki njegovi ondje prisutni dugogodišnji suradnici, među kojima je jedan od najvažnijih svakako bivši šef Zagrebačkog Holdinga Slobodan Ljubičić Kikaš. PHOTO: Marko Lukunic/PIXSELL, Sanjin Strukic/PIXSELL

Za stolom na skrovitom natkrivenom dijelu terase, odmah uz obližnju šumu, uz Milana Bandića još je uz spomenute osobe sjedio i Slobodan Ljubičić zvani Kikaš. Sjedio je preko puta Bandića, točno nasuprot Ljuštine. Ljubičić je također jedan od Bandićevih dugogodišnjih najpovjerljivijih suradnika, nekoć i direktor Zagrebačkog holdinga.

U siječnju ove godine, kada se nastavilo suđenje Bandiću za aferu Agram, on se kao i ostalih četrnaest optuženika izjasnio da nije kriv. Sudi im se zbog zloupotrebe položaja i ovlasti sa zbrinjavanjem gradskog otpada. Među njima tada nije bio Ljubičić. Tada se na sudu raspravljalo o njegovu zdravstvenom stanju i javnost je za to vrijeme poslana iz sudnice. Nakon pregleda nalaza vještaka odlučeno je da je Ljubičić trajno nesposoban za suđenje te se postupak nadalje razdvojio. Ljubičić je do tog trenutka u tom postupku bio drugooptuženi.

Tada se na tom ročištu oglasio odvjetnik Petra Pripuza Anto Nobilo i rekao da Ljubičića, ako bude zdravstveno sposoban, želi pozvati u svojstvu svjedoka. U tom bi slučaju Ljubičić pred sudom morao govoriti istinu. Ljubičić je bio dobre volje, iako je bilo vidljivo da ima zdravstvenih poteškoća. Nekoliko stolova pokraj njih sjedio je bivši čelnik HSLS-a Darinko Kosor, Bandićev oponent u zagrebačkoj gradskoj skupštini. Razmijenili su nekoliko kurtoaznih rečenica, a potom se Bandić sa Šegotom udaljio. Kosor smatra da se taj sastanak može okarakterizirati početkom osmišljavanja Bandićeve predizborne strategije uoči nadolazećih lokalnih izbora.