Koncem proteklog tjedna, na vrhuncu interesa javnosti za okolnosti pod kojima je državna tvrtka Državne nekretnine ekspresno obnovila stan u kojem živi Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda premijera Andreja Plenkovića, aferu koju je upravo Nacional otkrio u prošlom broju, Nacionalu je intervju dala Maja Đerek.

Ona je diplomirana pravnica s položenim pravosudnim ispitom i više od 12 godina radnog iskustva na raznim poslovima u struci. Do 19. listopada 2020. bila je zaposlenica tvrtke Državne nekretnine, a 29. rujna 2020. uručena joj je Odluka o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Istoga tog 29. rujna grubo je istjerana iz svog radnog prostora u Državnim nekretninama te su joj oduzeti službeni mobitel i mogućnost korištenja službenog e-maila, iako je zaposlenica Državnih nekretnina ostala do 19. listopada 2020.

Maja Đerek je od 3. prosinca 2018. obavljala poslove direktorice Sektora za poslovne prostore, a prije toga od 24. svibnja 2018. poslove voditeljice Službe za pravnu potporu poslovanju. Dubinski poznaje funkcioniranje Državnih nekretnina i bila je involvirana u dio procedure obnove zgrade u kojoj stanuje Zvonimir Frka-Petešić. Također ima neposredna saznanja o načinu na koji je kontroverzno stambeno zbrinut aktualni ministar obrane Mario Banožić, s kojim je imala izuzetno neugodne izravne kontakte. Za Banožića je navela da je bio jedan od više istaknutih dužnosnika HDZ-a koji su na nju vršili pritiske kako bi na štetu države radila usluge pojedinim zakupoprimcima koji su koristili poslovne prostore u vlasništvu Državnih nekretnina. Vjerojatno se s najvećim pritiscima suočila kada je počela insistirati na tome da Jozo Brkić, brat nekoć moćnog bivšeg zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, počne plaćati zakupninu za desetke poslovnih prostora koje je putem svojih tvrtki od Državnih nekretnina uzeo u najam, dijelom i kako bi ih unosno preprodavao.

U ekskluzivnom razgovoru za Nacional, svom prvom intervjuu uopće, Maja Đerek progovorila je o funkcioniranju Državnih nekretnina pod stranačkom stegom HDZ-a i objasnila što drži spornim u obnovi stana Zvonimira Frke-Petešića, a što u stambenom zbrinjavanju Maria Banožića. Opisala je kako su je pritiskali zbog Joze Brkića te kako je glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić od nje tražio da ne naplaćuje dugove pojedinaca za koje je intervenirao predsjednik Sabora Gordan Jandroković. Govorila je i o svome otkazu, kako su joj to obrazložili i zašto je kazneno prijavila direktoricu Državnih nekretnina Renatu Sabo pa se potom prijavila na natječaj za njenu funkciju samo kako bi razotkrila da je Sabo lažirala svoju biografiju, što njeni nadređeni zataškavaju.

‘Pretpostavljam da je Renatu Sabo za obnovu stana Frka-Petešića zvao netko s više razine, osobito jer znam da često kontaktira s Krunoslavom Katičićem, pa čak i da joj je on dolazio u ured’, kaže Maja Đerek. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako komentirate ekspresnu obnovu stana Zvonimira Frke-Petešića?

Kolege koji rade u Državnim nekretninama čuli su za taj slučaj. Pogotovo kolege koji se bave poslovima stanova za službene potrebe. Svi su upoznati s time da on živi u stanu na navedenoj lokaciji još od 2017. Sporno je u tom slučaju bilo to što je provedena jednostavna javna nabava u kojoj se izričito tražilo da se obnovi samo taj stan, i to od strane i na teret Državnih nekretnina. Posebno je sporno što se u stanu u kojem stanuje Frka-Petešić obnavljao taj zabatni zid. Zabatni zid zajedničko je vlasništvo svih suvlasnika i jedan od suvlasnika ne smije ga sam obnavljati. Tu su već nastali problemi.

NACIONAL: Kakvi problemi?

Održavanje, odnosno obnova zajedničkih dijelova zgrade, pada na zajednički teret svih suvlasnika zgrade. A taj dio zabatnog zida u stanu u kojem živi Frka-Petešić obnovila je država bez ostalih suvlasnika. Sve se to dogodilo puno prije nego što su se ostali stanari te zgrade išta dogovorili i složili o obnovi ostalih dijelova zgrade. To znam jer sam u Državnim nekretninama bila direktorica Sektora za poslovne prostore, a u toj se zgradi nalazi više državnih poslovnih prostora. Stanari nisu mogli čekati da se izglasa Zakon o obnovi. I sam ministar Horvat je, komentirajući taj slučaj, izjavio da se zgrada samoobnovila. Naime, tzv. samoobnova se događa tako da suvlasnici dignu kredit za obnovu zgrade na teret sredstava pričuve pa se kredit vraća kroz povećanu pričuvu svim suvlasnicima. Iznos za obnovu stana Frke Petešića nije plaćen iz sredstava pričuve, nego direktno iz Državnih nekretnina. Stoga su kontradiktorni navodi Državnih nekretnina da su se samo pridružili obnovi ostalih suvlasnika. Štoviše, ispada da je iznos kredita iz sredstava pričuve smanjen za iznos koji su platile Državne nekretnine za stan Frke-Petešića. Nama su rekli da nikome ne smijemo odobravati sredstva za obnovu, to jest sredstva koja bi išla direktno od Državnih nekretnina ili iz proračuna, nego da čekamo da se izglasa Zakon o obnovi.

NACIONAL: Na koga su to mislili i tko je to rekao?

Mislili su na stanare i na korisnike državnih poslovnih prostora. Utoliko se taj naputak odnosio i na stan Frke-Petešića. S njime se, dakle, trebalo postupati kao i sa svim drugim korisnicima državnih stanova ili poslovnih prostora. Taj je naputak dao tadašnji ministar, a to je krajem ožujka i početkom travnja 2020. još uvijek bio Mario Banožić. Međutim, nisu svi stanari mogli to čekati. Nekim je ljudima propao krov, neki su imali druge slične značajne štete i morali su se snalaziti. Nekima je obavljanje djelatnosti u tako oštećenim poslovnim prostorima bilo jedini izvor prihoda. Takve su stranke svakodnevno kontaktirale mene, a ne moju šeficu. Nama je u Državnim nekretninama već postajalo jako neugodno zbog te situacije. I onda smo se neslužbeno pokušali snalaziti. Pa smo davali naputke da se pokušaju snaći sredstvima iz pričuve ili da pokušaju podići kredit za pričuvu pa da se iz tih sredstava obnove zgrade. Međutim, za sve to su bili potrebni vrijeme i organizacija i sigurno da obnova cijele zgrade nije počela u isto vrijeme kada i obnova stana Frke-Petešića, jer je sama predstavnica suvlasnika izjavila da stanari nisu složni, a potrebne su bile suglasnosti svih suvlasnika. Isto tako, predstavnica suvlasnika Viktorija Ćurić je u više intervjua iz 2021. izjavila da država nije sudjelovala u obnovi. A u međuvremenu se stan Frke-Petešića ekspresno obnovio. U svibnju 2020. javna nabava za izvođenje radova u njegovom stanu već je bila gotova.

NACIONAL: Kako je to tada izgledalo iz vaše interne perspektive zaposlenice Državnih nekretnina? Što se u firmi o tomu pričalo?

Za obnovu stana Frke-Petešića sve naloge izravno je davala direktorica Državnih nekretnina Renata Sabo. Te naloge davala je Sektoru za tehničke poslove koji se time bavi.

NACIONAL: Pa je li to bila normalna procedura?

Rekla bih da to nije bila normalna procedura, jer postoji sektor unutar tvrtke koji se time bavi, a koji se mora ponašati jednako u svim slučajevima. Na čelo tog sektora postavljena je osoba po stranačkoj liniji pa je vjerojatno tu bilo i postupanja po stranačkoj stezi. Na koncu je ispalo da Frka-Petešić za korištenje tog stana mjesečno plaća manje od 500 kuna, što je i javno rekao. Međutim, bilo je kašnjenja s tim uplatama.

NACIONAL: Hoćete reći da Frka-Petešić nije uredno podmirivao ni taj iznos? Otkud to znate?

Da, i u njegovom slučaju bilo je kašnjenja s uplatama. O tomu su me informirali kolege iz Državnih nekretnina još dok sam tamo radila. To se lako može vidjeti u internoj bazi podataka Državnih nekretnina.

NACIONAL: Kakva je bila dinamika obnove poslovnih prostora u vlasništvu Državnih nekretnina u zgradi u kojoj živi Frka-Petešić i tko ih je koristio?

Ti su zakupoprimci bili izravno u mojoj nadležnosti i sve sam ih uputila da čekaju Zakon o obnovi, odnosno zajedničku obnovu cijele zgrade. Zgrada je cijela bila u dosta lošem stanju. Državne nekretnine rekle su da su poslovni prostori u dosta dobrom stanju, a da je stan Frke-Petešića ponajviše stradao. Ali to ne može biti razlog da se obnavlja preko reda. Kada je kredit odobren, teret otplate ide na sve suvlasnike. Neki od zakupnika u toj zgradi žalili su mi se da su kasnije dobili velike račune za pričuvu, jer su Državne nekretnine prebacile obvezu plaćanja pričuve na njih, dok Frka-Petešić kao stanar u tom stanu nije dužan plaćati pričuvu. Imamo apsurdnu situaciju da zakupnici snose teret kredita i dobivaju veće račune za pričuvu nego Frka-Petešić za najam.

NACIONAL: Imate li ikakvih spoznaja o tome je li itko s više razine intervenirao kod Renate Sabo kako bi se stan Frke-Petešića tako brzo obnovio?

Pretpostavljam da je Renatu Sabo vezano uz obnovu stana Frke-Petešića zvao netko s više razine, osobito jer znam da često kontaktira s Krunoslavom Katičićem, pa čak i da joj je on dolazio u ured.

‘Posebno je sporno što se u stanu u kojem stanuje Frka-Petešić obnavljao zabatni zid koji je zajedničko vlasništvo svih suvlasnika i jedan od suvlasnika ne smije ga sam obnavljati. Tu su već nastali problemi’, rekla je u razgovoru s glavnim urednikom Nacionala Berislavom Jelinićem Maja Đerek. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Postoje li neke druge situacije kojih se eventualno možete sjetiti, a koje bi po brzini reakcije Državnih nekretnina bile usporedive s provođenjem i realizacijom jednostavnih javnih nabava u slučaju Frke-Petešića?

U njegovu slučaju sve se odvilo ekstremno brzo. Kao i u slučaju uređenja stana u kojem živi Mario Banožić.

NACIONAL: Vi ste u taj slučaj bili izravno involvirani?

Nisam bila izravno involvirana, ali sam bila s njime upoznata jer mi se Renata Sabo povjerila vezano za taj stan. Pohvalila mi se da je bila na sastanku s Banožićem netom nakon što je postao ministar državne imovine, mislim negdje u srpnju 2019. Rekla je da su odmah otišli pogledati taj stan. Potom je kolegicama iz Sektora za tehničke poslove dala nalog da se taj stan u što kraćem roku obnovi. Stan je bio u gotovo derutnom stanju, čega se sjećam po fotografijama iz naše interne baze i po očevidima koje su djelatnici proveli. Trebalo je u njega uložiti znatan novac. Nije istina da je stan bio polunamješten, u njemu nije bilo ničega. Kolegice su mi pričale kako su neke od njih žurno išle kupovati jastučiće, peglu, ukrasne biljke i slično. Ni ta procedura nije bila uobičajena za bilo koga tko se služi takvim stanovima.

NACIONAL: Je li Banožić imao pravo na taj stan, naročito u svjetlu tvrdnji da mu obitelj cijelo vrijeme živi u Vinkovcima?

Renata Sabo rekla mi je da će mu djeca ponekad dolaziti u posjet. Iz toga bi se dalo zaključiti da Banožiću obitelj nije stanovala u tom stanu. A kasnije se ispostavilo i da prima naknadu za odvojeni život, što sugerira da mu obitelj nije tu. Po toj uredbi, koju su vladajući mogli promijeniti ako im ne odgovara, a ne je kršiti, detaljno je opisano tko ima pravo na koliku kvadraturu. Još nisam vidjela da bilo koji dužnosnik bira za sebe stan tako kako je to učinio Banožić. Ni po pitanju lokacije ni po pitanju kvadrature. Bilo je ministara koji su živjeli u znatno manjim stanovima.

NACIONAL: Kako uopće inače izgleda ta procedura?

Tijelo u kojem je zaposlen pojedini dužnosnik – znači, Ministarstvo državne imovine u njegovom slučaju – upućuje dopis Državnim nekretninama i u tom dopisu navodi kolika je potrebna kvadratura i tko će sve boraviti u tom stanu, a onda Državne nekretnine gledaju imaju li raspoloživih stanova. To se izričito mora navesti, kao i da u krugu od 50 kilometara nema drugu nekretninu u svom vlasništvu.

NACIONAL: Znači, u bazi podataka Državnih nekretnina trebao bi se naći dopis u kojemu je Banožić naveo koliko će ljudi živjeti u tom stanu? Je li to poslano u njegovom slučaju?

To bi trebala biti procedura, ali ne znam je li taj dopis stigao. Što se tu sve radilo mimo propisa, to sve ne mogu reći jer ne znam.

NACIONAL: Mislite li da je i u tom slučaju bilo intervencija s više političke razine kako bi se Banožiću tako riješilo stambeno pitanje?

Pretpostavljam da su, vezano uz dodjelu stana Mariju Banožiću, također znali i na višoj razini.

NACIONAL: Zašto ste koncem 2020. dobili otkaz?

Prvo sam radila u sektoru za pravne poslove, izrađivala sistematizacije i pravne akte te radila brojne druge stvari. Moji problemi počeli su kada se unutar Državnih nekretnina nisu mogli dogovoriti koga će postaviti za direktora Sektora za poslovne prostore. Renata Sabo tada je gurala nekog svog šefa iz Hypo banke. Pa su mi na koncu ponudili da budem v.d. direktorice tog sektora. Odmah nakon što sam počela raditi na toj poziciji, ustanovila sam da ondje vlada potpuni nered. Nije mi bilo jasno kako je moguće da postoje ugovori solemnizirani kod javnog bilježnika koji se uopće ne fakturiraju – naprosto se nisu slali računi nekim korisnicima poslovnih prostora. Bilo je ugovoreno da se zakupnina fakturira od dana solemnizacije ugovora, odnosno primopredaje prostora, kao i da se prostori predaju u viđenom stanju. Kasnije mi je postalo jasno zašto je tako. Iza svakog od tih ugovora bila je osoba koja je imala neku vezu s HDZ-om – ili osobnu vezu s ljudima iz Ministarstva državne imovine ili s direktoricom Renatom Sabo. Jedan od najvećih dužnika bio je Jozo Brkić. Problemi su počeli kada sam nered počela rješavati, davati naloge za ispostavljanje računa te otkazivati ugovore neplatišama.

NACIONAL: Što se potom dogodilo?

Jozo Brkić na to je jako loše reagirao. Počeo mi je slati e-mailove da storniram ta potraživanja i počeo se na mene žaliti nadređenima. Vjerojatno jer je imao dogovorene prodaje tvrtki koje su kod nas imale zakupe državnih prostora. U jednom slučaju u pitanju je bio poslovni prostor u Savskoj 23, reagirala sam dva do tri dana nakon što je prodao tvrtku preko koje je bio u zakupu tog poslovnog prostora. Kupac me je nazvao i rekao mi da ga je Jozo Brkić prevario prodavši mu tvrtku s dugovima za zakupninu. Potom je poništio ugovor o kupoprodaji. Brkić je tako, po svemu sudeći, ostao bez novca od te prodaje. Vjerojatno mene smatra odgovornom jer sam mu razbila poslovni model preprodaje takvih tvrtki.

NACIONAL: Kome se sve Brkić žalio?

Redovito se žalio Renati Sabo, ali se žalio i Ministarstvu državne imovine. Otkrila sam i da je bio povezan s jednim zaposlenikom iz mog sektora. Kada sam to otkrila, tražila sam da Renata Sabo tog čovjeka prebaci u drugi sektor. To je i napravila. Ali godinu i pol nakon što sam dobila otkaz, prema Jozi Brkiću opet se počelo drugačije postupati.

NACIONAL: Kako?

Kada smo promijenili ponašanje, Brkić se na naše natječaje počeo prijavljivati preko tvrtki koje su za njega držali njegovi tajni ortaci. I to sam otkrila i tomu posvetila dužnu pozornost. Prije no što sam dobila otkaz, upozorila sam Renatu Sabo da te tvrtke također imaju povelika dugovanja te da ću im otkazati ugovore. Međutim, nakon mog odlaska ti ugovori nisu bili otkazani.

NACIONAL: Kako je zapravo konkretno došlo do toga da ste dobili otkaz?

Isprva sam imala sreću da sam sve te primjedbe iznijela na jednom velikom kolegiju upravo u vrijeme kada se Uskok počeo baviti radom na Brkićevu slučaju. Kolegij je u veljači 2019. bio u Ministarstvu državne imovine i tada su se svi uplašili da će slučaj dospjeti u novine. To je privremeno zaustavilo pritiske na mene i odgodilo moj otkaz. Ali Renata Sabo me ubrzo počela kontinuirano upozoravati da s tim informacijama ne izlazim u javnost. Tražila je da sve to zataškam. Potom su se počeli javljati i drugi zakupnici kojima sam slala opomene da počnu plaćati zaostatke. Naročito je indikativan slučaj zakupnika koji je koristio poslovni prostor u Teslinoj 5, u srcu Zagreba. Tvrtka se zvala Usluge Lira. Njima punih deset mjeseci nisu bili ispostavljeni računi za zakup. Kada sam to napravila, korisnik tog prostora počeo mi je prijetiti. Došao je na sastanak sa svojom suprugom odvjetnicom i počeo na mene vikati i govoriti mi da neće platiti. Preko supruge je potom slao dopise u kojima je prijetio da će me, pazite ovo, kazneno goniti. Utvrdili smo čak da je imao i nezakoniti podzakup dijela predmetnog poslovnog prostora. Potom sam skupila sve te papire, otkazala mu ugovor i poslala to Državnom odvjetništvu.

NACIONAL: I što se potom dogodilo?

Nakon toga telefonom me nazvao tadašnji državni tajnik, Krunoslav Katičić.

NACIONAL: Kako je izgledao taj razgovor? Što je tražio?

Bilo je više razgovora. Isprva su svi razgovori bili kulturni. Pitao bi me uvijek može li se što napraviti u tom predmetu. Ja bih, naravno, rekla da se ne može, jer uvijek je zvao za neke problematične odnosno dužnike.

NACIONAL: Pa za koliko je takvih ljudi Katičić intervenirao?

Mene je zvao za negdje između osam i deset ljudi. Renata Sabo rekla mi je da mu je ona dala broj mog mobitela i rekla mu da me zove. U početku on taj privilegirani status za korisnike pojedinih poslovnih prostora nije tražio izravno.

NACIONAL: Nego kako je to izgledalo?

Isprva to čak nije ni zvučalo kao neki pritisak jer je bio ljubazan. Međutim, kod slučaja Usluge Lira u našem zadnjem telefonskom razgovoru Katičić se na mene počeo derati. Povišenim tonom rekao mi je da ga je telefonski kontaktirao predsjednik Sabora Gordan Jandroković, raspitivao se zašto sam raskinula ugovor tvrtki Usluge Lira, ispostavila im račune te zašto sam im ovršila 200 tisuća kuna s računa.

NACIONAL: Znači, Katičić vam je izričito rekao da je Jandroković intervenirao i raspitivao se zašto je naplaćen dug za Usluge Lira?

Točno tako, izričito je spomenuo Jandrokovićevo ime. Kasnije su mi kolege djelatnici iz Državnih nekretnina rekli kako im se taj zakupnik hvalio da je on Jandrokovićev kum. Tada sam Katičiću na lijep način rekla da se sa svim tim obrati Državnom odvjetništvu te da se meni po tom pitanju više ne obraća. Katičić je te intervencije vršio s pozicije državnog tajnika u Ministarstvu državne imovine. Naknadno je postao glavni tajnik HDZ-a. Kada su vidjeli da ne popuštam pritiscima, tada su mi unutar Državnih nekretnina počeli lijepiti etiketu da se neprimjereno odnosim prema strankama.

Meni bi bilo normalno da su me pred takvim strankama uzeli u zaštitu, jer su te stranke izravno nanosile štetu državnom proračunu. Ali to se nije dogodilo. Zvali su me s raznih razina, primjerice, Ilijana Krešić Rajič, savjetnica ministra, prenosila bi mi pritužbe na moj račun. Uvijek sam na sve te pritiske reagirala mirno. Ali bi mi potom prigovarali da sam navodno prema tim strankama bila agresivna. Išli su na to da mi prišiju nekakvu agresiju. Naravno da je sve to bilo izmišljotina.

NACIONAL: Kada su pritisci kulminirali?

Kada je za ministra državne imovine došao Mario Banožić. Bilo je to par tjedana prije izbora 2020. Jedna stranka dugovala nam je tri do četiri milijuna kuna za dva prostora, i to već dulje. Pritom su manipulirali s odvođenjima tvrtki zakupnika u stečaj i slično. Nisu htjeli izići iz posjeda i državi su tako činili veliku štetu. To se odnosilo na lokale u Dežmanovoj 2, gdje se nalaze poznata parfumerija i kafić, te kafić Flores u Petrićevoj, u srcu Zagreba. Dva tjedna prije izbora 2020. godine dala sam nalog da se ti prostori zapečate, i to sukladno odluci ranijeg ministra. Ti su prostori bili prazni, a išli smo u pečaćenje kako bismo mogli ući u posjed. Dan kasnije Banožić me je s Renatom Sabo hitno pozvao na sastanak u svoj ured. Odmah se na mene počeo derati. Rekao je da dva tjedna prije izbora takve stvari neće trpjeti, kao ni moj kaubojski način ponašanja. Bezuspješno sam mu pokušala objasniti o čemu se radi. Glasnogovornici je naredio da piše zapisnik s tog sastanka, ali ja taj zapisnik nikada nisam dobila. Potom me je pitao jesam li normalna i najavio mi da će me tužiti jer mu se, navodno, sve stranke na mene žale.

NACIONAL: Jeste li mu rekli za dugove tih stranaka?

Jasno i glasno. On mi je na to rekao da stranke unutra imaju svoje stvari. Odgovorila sam mu da si oni mogu te stvari uzeti i izići. Ali bilo je jasno o čemu se tu radi. Nije htio čuti nikakve argumente. Poslao me je van i rekao Renati Sabo da ostane s njim nasamo na sastanku. Potom su počeli ozbiljniji pritisci. Ali ja sam sve otkrivene nezakonitosti svima nadređenima prijavljivala i nastavila to raditi. Na koncu mi je Renata Sabo rekla da su nezadovoljne stranke izravno kontaktirale Banožića. Ali on je slušao njih, a ne mene koja sam radila u interesu države. Tijekom posljednjih mjeseci na razne načine ukazivala sam na sve nezakonitosti, jer naprosto ih je bilo jako puno. Renata Sabo je za to vrijeme počela širiti laži o meni među mojim kolegama. Isprva je tražila da sama uzmem radnu knjižicu i da odem. Nisam to htjela učiniti. Mislila sam da samo razgovorom možemo riješiti prijepore, ali nije me htjela primiti. Čak je jednu kolegicu u mom sektoru nagovorila da me prijavi etičkom povjereniku. Na koncu je ta prijava neslavno propala i bila odbačena na temelju izjava desetak svjedoka koji su potvrdili da nikoga nisam maltretirala te da je sa mnom bilo ugodno surađivati. Naročito sam ponosna na to što sam prve godine na poziciji direktorice Sektora za poslovne prostore povećala prihod Državnih nekretnina čak 73 posto, od čega je moj sektor sudjelovao s više od 80 posto.

NACIONAL: Kako vam je na koncu uručen otkaz?

Dobila sam redovan otkaz zbog skrivljenog ponašanja. Tako da je bio garniran uobičajenim floskulama koje se koriste i u drugim sličnim situacijama kada se sustav obračunava sa zviždačem ili nekim drugim tko upozorava na nepravilnosti unutar sustava. Napisala je u obrazloženju da sam neprimjereno komunicirala s kolegama i prijetila im. Ali tijekom cijelog tog perioda koji je tomu prethodio nikada mi nije dostavila nijedan dokaz koji bi na to upućivao ili bi to potvrdio, iako sam to od nje i putem odvjetnika tražila. Čak je u otkazu napisala da sam prijavljivala kolege i nju te da zbog toga nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, priznala je da mi daje otkaz jer sam prijavljivala nepravilnosti. Prije toga nisam dobila nijednu opomenu pred otkaz, što je po zakonu trebala učiniti. Usto je s predsjednikom Nadzornog odbora Državnih nekretnina krivotvorila jedan dokument, nakon što sam sudskim putem krenula osporavati otkaz. Radi se o zapisniku s jednog sastanka u kojem su konstatirali da su mi dali opomenu pred otkaz. Taj krivotvoreni dokument datiran je samo dan prije nego što mi je Renata Sabo dala ugovor o zapošljavanju na neodređeno vrijeme na mjestu direktorice Sektora zbog mojih ostvarenih rezultata. Mislim da to sve govori. Taj dokument potpisao je i predsjednik Nadzornog odbora Hrvoje Ćosić, koji je bio u komisiji koja je izabrala Renatu Sabo bez propisanih uvjeta za to radno mjesto. Nakon što je počeo sudski postupak u kojem osporavam otkaz, Renata Sabo počela je potkupljivati ljude u tvrtki.

NACIONAL: Kako to mislite?

Pa počela je ljudima povisivati plaće i plaćati im školovanja. Primjerice, osobi koju je zarotirala s radnog mjesta na drugo u arhivi zbog intenzivne komunikacije s Jozom Brkićem, sada je platila školovanje na Pravnom fakultetu u Splitu. U takvom ozračju ona predlaže tih nekih desetak ljudi kao svjedoke koji bi valjda trebali na sudu reći ono što joj odgovara kako bi moj otkaz bio obrazložen i prikazan kao opravdan.

NACIONAL: Zašto ste se u takvom ozračju uopće prijavili na nedavni natječaj za direktoricu Državnih nekretnina?

Nisam to učinila zato da bih dobila taj posao, jer svjesna sam kako se takvi poslovi dobivaju, nego sam se prijavila da bih mogla tražiti detalje iz prijave Renate Sabo. I to zato što se i ranije dovodilo u pitanje ima li ona uopće uvjete da bude izabrana na to radno mjesto. Htjela sam pokazati da se taj natječaj namješta za nju, kako bi bila ponovo izabrana iako nema uvjete. I iako su je na to radno mjesto već jednom bez tih uvjeta bili izabrali. Nakon mog upornog traženja ministar Horvat mi je morao dostaviti svu njenu dokumentaciju. Horvat mi je u dopisu doslovno napisao da su je 2017. godine izabrali Ćosić, Katičić i Ilijana Krešić Rajič nakon što su utvrdili da ima dokazano rukovodeće iskustvo u Hypo banci. Iz dokumenata koji su mi dostavljeni i koje je ona sada dostavila na ponovni natječaj, nigdje se ne vidi da ona ima to navedeno upravljačko iskustvo. A koliko mi je poznato, ona je 2017. bila jedini kandidat za tu funkciju. Unatoč svemu tomu, Renata Sabo zaboravila je dostaviti jedan dokument pa su zbog toga odlučili poništiti cijeli natječaj. Valjda da joj daju još jednu priliku da se javi, i to s tim dokumentom. To što je lažirala potvrde o ranijem upravljačkom iskustvu, a koje je Nacional u prošlom broju objavio, to nikoga ne zanima. Naprosto se na to ne obaziru. Kao što se ne obaziru ni na sve moje dopise u kojima sam upozoravala na njene nezakonitosti. Kako još nije raspisan ponovni natječaj, pretpostavljam da će po već uhodanom obrascu Plenkovićeve administracije, Renata Sabo nastaviti obnašati tu dužnost u statusu vršiteljice dužnosti dulje vrijeme. Moj slučaj samo je jedan u nizu koji pokazuje svu deplasiranost tvrdnji premijera Plenkovića u kojima upozorava na navodne pokušaje demontiranja ključnih državnih institucija. On je tu jasno mislio na kritičare i novinare koji upozoravaju na nepravilnosti. Ali je u krivu, jer taj su sustav njegovi ljudi već temeljito iznutra demontirali opisanim načinom ponašanja. Samo u tako demontiranom sustavu moguće je da državni inspektorat punih četrnaest mjeseci ne reagira na moju prijavu o teškim prekršajima poslodavca na moju štetu. Sličan scenarij očekujem i s kaznenom prijavom u kojoj sam na četrdesetak stranica doslovno dokumentirala sve nezakonitosti koje je Renata Sabo tijekom svog mandata počinila.

NACIONAL: Što planirate dalje?

Zaposlila sam se u privatnom sektoru i jako sam zadovoljna svojim poslodavcima, no neću prestati istupati i ukazivati na nezakonitosti i koruptivne radnje, osobito u državnom sektoru. Pogotovo stoga što imam podršku velikog broja bivših kolega iz Državnih nekretnina, a i mnogo šire.