Bila su dovoljna samo tri i pol tjedna da Luka Rajić, najuspješniji hrvatski tajkun nakon Ivice Todorića, okonča pregovore o prodaji svog mljekarskog carstva i prepusti Dukat jednoj od vodećih svjetskih mljekarskih industrija, francuskom Lactalisu, za oko 280 milijuna eura i izazove buru reakcija političara i gospodarstvenika. Točnije, Rajić je za 2,05 milijardi kuna prodao 92 posto svojih dionica u kompaniji koja se odnedavno ponovo zove Dukat, prema nekadašnjoj zagrebačkoj tvrtki koja je činila okosnicu Rajićeva poslovnog carstva. Dukat danas ima proizvodne pogone u Zagrebu, Bjelovaru i Somboru te povezane tvrtke u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Makedoniji.

Iako je prodao kompaniju koju je strpljivo, uz uspone i padove, gradio posljednjih 13 godina, 43-godišnji Luka Rajić neće se povući iz biznisa. Novac koji je dobio za Dukat iskoristit će za nove investicije i poslovne pothvate. Dobro upućen izvor blizak Luki Rajiću Nacionalu je otkrio da će donedavni vlasnik Dukata nastaviti ulagati u Hrvatskoj te da je otvoren za bilo koji projekt. Gdje će završiti pozamašna svota novca od Dukata zasad nije poznato. Projekt već priprema tim stručnjaka okupljen oko Rajićevih menadžera iz Dukata Ivana Kličeka i Gordana Radina. Rajić im je dao otvorene ruke uz uvjet da se zaobiđe prehrambena industrija, u koju Rajić više nikada ne želi ulagati.

Sudeći prema kratkom roku u kojem je Lactalis obavio dubinsko snimanje Dukata, dade se zaključiti da je transakcija dogovorena mnogo prije, samo je bilo pitanje cijene. A ona je nešto manja od prošlogodišnjih Dukatovih prihoda koji su iznosili 2,2 milijarde kuna. Cijena i način prodaje Dukata, kao i činjenica da je kompanija restrukturirana i bez velikih dugova, upućuju na zaključak da je Rajić za svoju tvrtku mogao dobiti više novca. Međutim, visokopozicionirani izvor iz Dukata Nacionalu je rekao da je Rajiću prije svega cilj bio dovesti najboljeg partnera, koji će Dukatu osigurati dalje uspješno poslovanje. Rajić se fokusirao na razvoj i socijalni plan pa je uz pomoć konzultanata odabrao Lactalis, za koji je uvjeren da će stvoriti osnove za ulazak Dukata u Europsku uniju. Mogao se odlučiti na otvoreni tip prodaje, gdje bi u konkurenciji više kompanija postigao i bolju cijenu. To je potvrdio i izvor iz Rajićeva okruženja: “Luki Rajiću jako je stalo do toga kako će se Dukat razvijati u budućnosti jer u psihološkom smislu Rajić se poistovjećuje s Dukatom. Stoga će još godinu dana ostati u kompaniji. Svjesno je reducirao cijenu koju je dobio za Dukat jer mu je bio važan razvojni aspekt. Jednostavno nije htio iznevjeriti kooperante i zaposlenike”, rekao je Nacionalov izvor.

Ako je to točno, proteklih dana iskazivana briga vladajućih političara za budućnost hrvatske mljekarske industrije sasvim je nepotrebna. Da je Rajić s Lactalisom pregovarao u strogoj tajnosti pokazuju istupi političara, osobito premijera Ive Sanadera i potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, ali i žestoka reakcija Ivice Todorića koji je poručio da prekida suradnju s Dukatom. Vlada se kod Rajića raspitivala o mogućnosti prodaje Dukata, ali im je Rajić odgovarao da nema takvih namjera. Shvatili su da Rajić ne govori istinu 27. veljače, kada je objavljeno da Lactalis u Dukatu provodi dubinsko snimanje poslovanja. Panika političara donekle je shvatljiva jer mliječna industrija je strateška grana o kojoj ovisi na stotine uzgajivača stoke, koji žive od toga da Dukat od njih kupuje mlijeko. Rajić je kao jedini vlasnik Dukata tvrtku mogao prodati bilo kome i pod bilo kakvim uvjetima ako bi bio zadovoljan ponuđenom cijenom. To praktički znači da je Dukat mogla preuzeti kompanija koja ne bi sačuvala proizvodnju a uzgajivači krava ostali bi na cjedilu. S obzirom na to da je veliki broj takvih poljoprivrednika baš iz Slavonije, gdje HDZ prema posljednjim istraživanjima sve više gubi potporu birača, Sanaderu bi takav rasplet događaja donio nove glavobolje uoči parlamentarnih izbora.

Međutim, nije posve jasna reakcija Ivice Todorića koji se uzbudio jer nitko iz Lactalisa nije s njim kontaktirao. Francuzi su ga takvim ponašanjem, kako se dade iščitati iz Agrokorova priopćenja, uvrijedili, a njemu navodno nije preostalo drugo nego izbaciti većinu Dukatova asortimana sa svojih polica. “Postupke francuske kompanije koja je kupila Dukat, a nije ni na koji način kontaktirala niti se javila najvećim partnerima toga istoga poduzeća, smatramo u najmanju ruku neprofesionalnima i podcjenjivačkima prema tržištu na koje dolazi. Ako se prema poduzeću s kojim ostvari stotine milijuna kuna prometa ponaša na takav način, doista je pitanje kako će se ponašati prema malim partnerima”, priopćeno je iz Todorićeva Agrokora. Iz priopćenja nije jasno ni zašto privatni poduzetnik Todorić spočitava privatnom poduzetniku Rajiću da je “potpredsjedniku svoje vlade Damiru Polančecu rekao jedno a napravio drugo”.

Teško je zamislivo da se Konzum rješava Dukata s kojim ostvaruje nekoliko stotina milijuna kuna prometa zbog nepristojnog ponašanja njihova partnera, kako je kazala potpredsjednica Agrokora Ljerka Puljić. Vjerojatnije je da je Todorić, u koordinaciji s Vladom i udružen u konzorcij hrvatskih tvrtki, želio kupiti Dukat. S druge strane, Todorićevo iskazivanje bunta može se protumačiti i kao pritisak na nove vlasnike Dukata s ciljem dobivanja povoljnijih trgovačkih rabata. Kako bilo, Vladina i Todorićeva reakcija na prodaju Dukata Francuzima sigurno će negativno odjeknuti među investicijskim krugovima u Europi i svijetu. Iz krugova bliskih Luki Rajiću može se čuti da ga je iscrpila borba s trgovcima, čiji previsoki rabati usporavaju širenje mljekarske industrije. Rajić sam jednostavno nije imao dovoljno snage i moći da zaobiđe velike trgovačke lance, o kojima ovisi plasman roba svih proizvođača u Hrvatskoj. Nategnuti odnosi Luke Rajića s trgovcima nisu novost. Rajić i Todorić sklopili su poslovni aranžman tek od 2004., nakon što punih sedam godina na Konzumovim policama nije bilo Dukatovih proizvoda. Razlog je bila osobna svađa između Ivice Todorića i Luke Rajića zbog visine marži i rokova plaćanja. Rajić nije htio pristati na Todorićeve uvjete, a vlasnik Agrokora se udobrovoljio tek kada se Rajić osobno povukao iz pregovora. Slično Rajiću postupio je i Đuro Gavrilović, koji je nedostatak polica u Konzumu kompenzirao kupnjom maloprodajnog lanca Diona.

Sve je više indicija kako je Luka Rajić odlučio unovčiti poslovno carstvo potaknut privatnim razlozima. Veliku medijsku pozornost privukao je prošle godine kada je objavio da se razvodi od supruge Borne Rajić s kojom ima tri sina. Naizgled skladan brak raspao se u Ženevi, kamo su se Rajići preselili samo dvije godine prije, navodno zbog pokušaja otmice jednog od njegovih sinova. Rajić je u Švicarskoj 2003. kupio malu tvornicu čokolade Favarger i to je trenutačno njegov jedini biznis. Rajići su i dalje građani Ženeve – Luka ima manju zgradu u središtu grada a bivša supruga sa sinovima živi u kući na Ženevskom jezeru. Nije poznato kako su bivši supružnici podijelili nekretnine koje posjeduju u Zagrebu i okolici – vilu Okrugljak vrijednu 5 milijuna eura, samoborsku kuriju vrijednu 7 milijuna eura i 250 četvornih metara stana u Bakačevoj ulici u središtu grada. Procjenjuje se da je Rajića razvod stajao oko 40 milijuna eura.

Koliko god Rajiću pripadale zasluge za pretvaranje Dukata u jednu od najsnažnijih hrvatskih kompanija, njemu bliski izvori kažu da je postao svjestan kako je počeo biti kočnica razvoju kompanije. Isti izvori otkrivaju da postoje dva ključna razloga zbog kojih je Luka Rajić odlučio prodati Dukat. “Na prvome mjestu su Rajićeva osobnost i nervoza u poslovnom okruženju. Kao pojedinac, apsolutni gospodar u Dukatu, nije mogao provesti neke operativne planove, što je posebno dolazilo do izražaja prilikom pokušaja širenja na regiju. Obeshrabrio ga je i neuspjeh u pokušaju da od Lure stvori regionalnog prehrambenog igrača, koji je provodio tim na čelu s bivšim direktorom Željkom Perićem. Drugi je razlog prodaje veliki investicijski ciklus koji je pred Dukatom. Zbog pripreme za tržište Europske unije, u planu su akvizicije i modernizacija triju tvornica. Uskoro počinje veliko ulaganje u Sirelu a i gotovi su projekti za Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju”, rekao je Nacionalov izvor. Iako su se obvezali da do daljnjeg u javnost neće izlaziti s detaljima ugovora, očito je kako je provedba ovih investicija bio jedan od Rajićevih uvjeta prilikom prodaje Dukata Lactalisu.

U proteklih sedam godina nekoliko puta se u medijima pojavila vijest da Rajić prodaje Dukat, nekadašnju Luru. Ozbiljno je pregovarao s talijanskim Parmalatom, francuskim Danoneom te Tvornicom duhana Rovinj, ali Rajić je uvijek mijenjao odluke u posljednji trenutak. Anegdota kaže da su pregovori s rovinjskom kompanijom bili gotovi, ugovor na stolu a šampanjac spreman za otvaranje. Nekoliko minuta prije potpisivanja ugovora Rajić je nazvao i obavijestio okupljene da odustaje od transakcije vrijedne 180 milijuna eura. Dogodilo se samo to da je tadašnji direktor Lure Želimir Vukina prešao u TDR a Rajića otada bije glas najhirovitijeg hrvatskog biznismena. Reputaciju nepredvidljive osobe potvrdio je i dvije godine kasnije, kada je bez ikakvih najava otkazao suradnju Vukininu nasljedniku na čelu Lure, Željku Periću, koji je pokušavao, navodno prema zamisli Luke Rajića, restrukturirati Luru i od mljekarske kompanije napraviti veliku prehrambenu industriju u regionalnim okvirima.

Ovoga puta Rajić nije odustao. Da se sprema na prodaju Dukata bilo je jasno još prošle godine, kada je počeo čistiti sve dijelove kompanije koji nisu mljekarski biznis. Prodao je tvornicu keksa Sloboda koju je kupio samo dvije godine prije a punionicu sokova s ekskluzivnim pravom na proizvodnju i distribuciju pića Pepsi izdvojio u zasebnu tvrtku, koju je kupio Badel 1862. Tako je Dukat ostao samo mljekarski biznis, koji obuhvaća i kompaniju Somboled u Srbiji.

Prodavši Dukat Lactalisu, Luka Rajić postao je prvi hrvatski tajkun koji je unovčio biznis stvoren 90-ih godina. Osim toga, uz Ivicu Todorića i Dragutina Biondića, jedini je tajkun proizišao iz pretvorbe i privatizacije uz čije se ime nikada nisu vezali skandali. Dok su mnogi politički podobnici u pretvorbi i privatizaciji dobivali tvrtke budzašto i iz njih isisavali novac kako bi ih uništili i zaradili na prodaji zemljišta, Rajić je strpljivo gradio svoje poslovno carstvo koje je stvorio praktički ni iz čega.
Luka Rajić rođen je 1964. u Konjicu u Bosni i Hercegovini a odrastao je u zagrebačkom naselju Sesvete, u kvartu popularno zvanom Mala Bosna, s roditeljima i šestero braće. Zbog siromaštva otac ga je upisao u policijsku školu u Zagrebu, ali s obzirom na to da se već tada počeo baviti raznim poslovima, nakon prve godine prebacio se u srednjoškolski centar Nikola Tesla. Kako je ispričao u intervjuu Nacionalu 1996., u to je vrijeme kupovao voće na veletržnici i prodavao ga na Dolcu. Do kraja srednje škole imao je sedam štandova, na kojima je zaposlio školske kolege. “Na kraju srednje škole, 1984., imao sam 60 tisuća njemačkih maraka”, ispričao je tada Rajić.

U Dukatu je počeo raditi kao vozač kamiona 1985., nakon povratka iz vojske gdje je položio vozački ispit za C kategoriju. Paralelno se bavio preprodajom robe široke potrošnje. “Znao sam kupiti po 50 tona cementa pa ga dalje prodati. U to doba nije bilo građevinskog materijala”, kazao je Rajić u intervjuu prije 11 godina. Otvorio je samoposluživanje u Sesvetama a nakon dvije godine i kafić s igrama na sreću. “Zaradio sam 250 tisuća DEM i kupio rabljeni kamion”, kazao je Rajić. Val promjena potaknut Markovićevim reformama s kraja 80-ih iskoristio je i Rajić te osnovao prijevozničku tvrtku Ralu koja je vozila i za Dukat. Kako je ispričao Nacionalu, začetak Rajićeva budućeg poslovnog carstva zbio se u Čehoslovačkoj. “Vidio sam da postoji velika razlika u cijeni pa sam odgovorne u Dukatu pitao mogu li im ponuditi sireve. Otišao sam u Bratislavu gdje sam s vanjskotrgovinskom kućom Impex dogovorio kupnju sira. Krenuo sam s 20 tona i to se iz dana u dan povećavalo te sam nakon kratkog vremena morao otvoriti vanjskotrgovinsku tvrtku koju smo nazvali Lura.” Prema Rajićevim riječima već 1991. ta je tvrtka imala promet od 20 milijuna DEM. Godine 1992. za 20 tisuća njemačkih maraka upisao je u pretvorbi dionice Dukata. Kasnije je dionice nastavio kupovati od Hrvatskog fonda za privatizaciju i od malih dioničara a većinski vlasnik postao je već 1994., uloživši u dionice Dukata ukupno 10 milijuna njemačkih maraka. Toliko je zaradio samo prošle godine na Dukatovoj dividendi. Pričalo se da je Rajić veliki novac zaradio prevozeći u svojim kamionima jugoslavenske dinare koje je Hrvatska početkom 90-ih mijenjala za devize u Bosni i Hercegovini. Za razliku od Hrvoja Petrača, Rajić nikada nije potvrdio istinitost te priče. Nakon Dukata, Rajić je kupio Sirelu iz Bjelovara i Mljekaru Zadar i formirao Lura grupu, nazvanu prema prvim dvama slovima svog imena i prezimena, koja je uz varaždinsku Vindiju postala najrespektabilnija mljekarska industrija u regiji.

Uskoro će ta kompanija postati dio međunarodne mljekarske grupacije sa sjedištem u francuskom Lavalu. Lactalis je osnovao André Besnier 1933. godine a tvrtka je do danas ostala u obiteljskom vlasništvu. Proizvodi Lactalisa, od kojih su najpoznatiji sirevi i mliječni proizvodi marki Président, Société, Bridel i Lepetit, prodaju se u 140 zemalja. Kompanija zapošljava 30.000 ljudi, od čega 13 izvan Francuske a u ovoj godini planira prihod od 9 milijardi eura. S obzirom na navedene brojke, Dukat nije veliki zalogaj za Lactalis. Za 280 milijana eura Francuzi su dobili stabilnu kompaniju s jakim brandovima, koja može biti dobra polazna točka za osvajanje regije istočne Europe. Osim toga Dukat je prodajom tvornica keksa i sokova otplatio većinu dugova. Rajića to isto sada čeka na privatnom planu. Kako je Nacionalu rekao jedan Rajićev prijatelj, Luka Rajić želi se odmoriti, vratiti dugove i započeti novi život.

OPOMENA ANTIMONOPOLNE AGENCIJE
TODORIĆU KAZNA OD MILIJARDU KUNA?

Javnost je zapanjila reakcija Ivice Todorića, koji je u ponedjeljak, 26. ožujka, sa svojih trgovačkih polica izbacio Dukatove proizvode. Todorića je navodno uvrijedilo Rajićevo skrivanje namjere o prodaji Dukata. Isti dan reagirala je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, ocijenivši Todorićev potez zloporabom položaja na tržištu. “Ako Agrokor u najkraćem roku ne povuče odluku o raskidu ugovora o poslovnoj suradnji, odnosno ako ne dostavi objektivne razloge za prekid suradnje s Dukatom, Agencija će protiv njega pokrenuti postupak utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja, jer se radi o ponašanju koje je zabranjeno propisom o zaštiti tržišnog natjecanja za što je predviđena novčana kazna u iznosu do 10 posto ukupnog prihoda poduzetnika.” U slučaju Agrokora radi se iznosu većem od milijarde kuna.

RAJIĆEVA KARIJERA

● 1964. rođen u Konjicu, u BiH
● 1985. nakon odsluženja vojnog roka počinje raditi u Dukatu kao vozač
● 1989. osniva prijevozničku tvrtku Ralu; vozi za Dukat, ali i samostalno kupuje i prodaje mliječne proizvode
● 1992. u pretvorbi upisuje dionice Dukata za 20.000 njemačkih maraka
● 1994. postaje većinski vlasnik Dukata ukupno uloživši 10 milijuna DEM; kupuje Sirelu iz Bjelovara i Mljekaru Zadar te formira Lura grupu
● 2000. nakon nekoliko propalih pregovora o prodaji Lure, Rajić kreće u stvaranje jake prehrambene industrije
● 2001. Lura kupuje ponionicu pića Badel Bap
● 2002. Rajić se povlači s čela kompanije i za predsjednika uprave dovodi Željka Perića iz Plive; Lura kupuje tvornicu keksa Sloboda iz Osijeka i mijenja joj ime u Lura keksi
● 2003. Lura za 9 milijuna eura postaje većinski vlasnik Somboleda iz Sombora; iste godine dionicama Lure počinje se trgovati na Zagrebačkoj burzi
● 2005. odustaje od regionalne ekspanzije, prekida suradnju sa Željkom Perićem i kreće u prodaju svih tvrtki koje nemaju veze s mliječnim biznisom
● 2007. mijenja naziv Lura u Dukat i prodaje kompaniju Lactalisu

RAJIĆEVI LJUDI ZA NOVE ULAGAČKE PROJEKTE

Izvori iz Rajićeva okruženja Nacionalu su potvrdili da će dosadašnji vlasnik Dukata dio novca dobiven od prodaje tvrtke ulagati u Hrvatskoj, što je Rajić potvrdio i prilikom posjeta predsjedniku Mesiću prošli tjedan. Za pronalaženje i razradu projekata u koje bi investirao zadužio je svoje najbliže suradnike u Dukatu, članove Nadzornog odbora Ivana Kličeka i Gordana Radina. Jedini Rajićev uvjet je da investicijski projekti nemaju veze s prehrambenom industrijom, u koju Rajić više nikada ne želi ulagati.