Čak i u povjerljivom dopisivanju s Marinom Vlahovićem kojem otkriva koliko je korumpiran, Lovrinčević traži brisanje prepiske koja otkriva da su Filipović i Lovrinčević u dosluhu s organiziranom kriminalnom skupinom zloupotrebljavali svoje položaje i ogroman utjecaj da svjesno proizvedu viškove plina na tržištu i drugu veliku aferu Plin za cent
“Evo malo štiva zanimljivog.
‘To friško? S kim to Škugor komunicira?’
‘Sa Husićem. Od danas. Meni Husić šalje. Izbriši molim te da se vidi da ja šaljem.’’’
Kratki je to segment šokantnog transkripta poruka koje je Jurica Lovrinčević, kao savjetnik ministra gospodarstva Davora Filipovića, preko WhatsApp aplikacije za mobitele slao Marinu Vlahoviću.
U tim porukama Lovrinčević praktički priznaje da je na izravnoj vezi s Goranom Husićem, jednim od protagonista mega-plinske afere tijekom koje je Ina na trgovini plinom oštećena za milijardu kuna. Polovica od te milijarde kuna uplaćena je natrag Dani Škugoru, umirovljenom ocu Damira Škugora, tada čelnog čovjeka Ine za plinsko poslovanje. Izgleda po identičnom scenariju po kojem je Lovrinčević htio za sebe natrag polovicu novca od oglašivačkih budžeta državnih tvrtki i institucija za medije.
Tih nekoliko poruka u kojima Lovrinčević priznaje da je na izravnoj vezi s Husićem pokazuje da je kriminalna skupina predvođena živopisnim i dotad malo poznatim sitnim poduzetnikom Goranom Husićem i Damirom Škugorom, kojeg je ministar Filipović snažno nastojao instalirati na čelo HEP-a, intenzivno komunicirala i s Lovrinčevićem i s Filipovićem.
U prvoj plinskoj mega-aferi tvrtka Gorana Husića i Josipa Šurjaka OMS Upravljanje kupovala je Inin plin najprije preko tvrtke Plinara Istočne Slavonije, a potom i izravno, po fiksnoj cijeni od 19,46 eura po megavatsatu, preprodavajući potom megavatsat i za 210 eura tvrtki DXT u Luksemburgu, pa je Ina potom od iste te tvrtke jednake količine plina kupovala nazad po tržišnim cijenama. Takvi unosni aranžmani lansirali su tvrtku OMS Upravljanje na vrh Finine ljestvice 100 najuspješnijih kompanija po ostvarenoj dobiti u 2022. godini pa je ta tvrtka postala druga po dobiti u cijeloj Hrvatskoj, preskočivši brojne banke i velike trgovačke lance.
Škugor je iskoristio svoj položaj direktora sektora trgovine plinom u Ini kako bi po privilegiranim uvjetima dodijelio ugovor tvrtki OMS Upravljanje i onda s njom dijelio dobit i izvlačio je na račun svog oca Dane Škugora, koji je čak imao punomoć na računu Josipa Šurjaka.
Poruke koje je napisao Jurica Lovrinčević Marinu Vlahoviću priznajući da je na vezi s Husićem otkrivaju još nešto – da postoji u najmanju ruku iznimno osnovana sumnja da su Filipović i Lovrinčević sistemski i organizirano, ali i u dosluhu s tom organiziranom kriminalnom skupinom zloupotrebljavali svoje položaje, ovlasti i ogroman utjecaj kako bi svjesno proizveli viškove plina na tržištu i drugu veliku aferu nazvanu Plin za cent. U kojoj je državni proračun oštećen za najmanje deset milijuna eura. Ali se sada nazire da je ta financijska šteta daleko najminorniji aspekt spomenute afere.
To se može tvrditi zbog vremena u kojem je Lovrinčević priznao Vlahoviću da je na izravnoj vezi s Husićem.
Netom prije nego što je Vlahovića zamolio da izbriše tragove koji otkrivaju da je Lovrinčević na izravnoj vezi s Husićem, putem WhatsApp aplikacije poslao mu je presliku poruka koje su preko te aplikacije razmjenjivali Husić i Škugor.
“Ovaj vikend, jučer…. 0.01 Eur/MWh. I koga boli k.”, piše Škugor Husiću.
“Da li INA kupuje?” pita ga Husić.
“Da”, odgovorio mu je Škugor.
“Znači, kupuje nazad svoj plin”, nastavlja postavljati pitanja Husić.
“Da, tj. iz sustava. Ali zna se da je višak od HEP-a”, odgovara Škugor.
Husić potom komentira:
“Pa top… to nije nikakav problem niti porezni, niti za uskok, niti za državu… A HEP gubi novce. Vele iz HEP-a: Hvala na dokapitalizaciji.”
“Mogu izvesti u SLO. Samo bi ih netko ubio jer je domaći plin. 90 posto pokupi znaš tko”, kaže Škugor.
“Znam”, odgovara Husić.
“Pa on izveze. Sve po zakonu, 22 milijuna Eur/mjesečno. I koga boli k.”, nastavlja Škugor.
Ta je komunikacija vođena tijekom lipnja. Ali ona tada nije započela, nego su Filipović, Lovrinčević i ta kriminalna skupina komunicirali kroz duži vremenski period. Filipović je s Husićem bio na vezi prije, tijekom i nakon izbijanja prve plinske afere, a Lovrinčević je s njima na vezi također u razdoblju kada je cijela hrvatska javnost već bila upoznata da su protagonisti korupcijske afere teške milijardu kuna.
Poruke pokazuju da je kriminalna skupina predvođena živopisnim i dotad malo poznatim sitnim poduzetnikom Goranom Husićem i Damirom Škugorom, intenzivno komunicirala i s Lovrinčevićem i s Filipovićem
Početkom lipnja 2023. kada Lovrinčević priznaje da je na vezi s Husićem, činilo se kako se radi o prepisci koja je iskorištena kako bi Lovrinčević uz pomoć Husića upozorio na aferu Plin za cent.
Ali je puno preciznije reći da je protagonist prve plinske mega-afere Damir Škugor, razmjenjujući 25. lipnja privilegirane tajne informacije s tržišta plina s drugim protagonistom te afere Goranom Husićem, upozorio na ono što su Filipović i Lovrinčević svjesno proizveli na tržištu, zato što su imali ozbiljne političke i privatne razloge zbog kojih im se to činilo korisnim.
Afera Plin za cent izbila je nakon što je Davor Filipović kroz nekoliko mjeseci svjesno ignorirao više pismenih dopisa u kojima ga je predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić informirao da će se na tržištu pojaviti viškovi plina.
Barbarić je u više navrata na službenom memorandumu HEP-a poslanim u siječnju, veljači i ožujku ove godine, Filipovića upozorio na izrazito negativne posljedice za poslovanje HEP-a koje je počela proizvoditi Odluka Vlade o osiguranju zaliha plina na teritoriju RH iz lipnja 2022. kojom je naložila HEP-u punjenje Podzemnog skladišta plina Okoli.
Filipović je Barbariću u HEP-u čak bio i izravno nadređen kao jedini član Skupštine HEP-a. Na dnu svakog od tih dopisa Barbarić je naznačio kako kopiju šalje i Plenkoviću. Filipović se na upozorenja oglušio čak i pred svim prisutnima na jednom kriznom sastanku na tu temu, kada je izričito rekao da za nju nema vremena.
Potom je Barbarić na hitnoj sjednici sazvanoj netom nakon što je do javnosti dospjela informacija o bagatelnoj prodaji viška plina s katastrofalnim posljedicama po HEP, pokazao premijeru Plenkoviću pismene primjerke dopisa koje je s povratnicom poštom preporučeno poslao njemu osobno te ministru gospodarstva Filipoviću.
Lovrinčević je u to vrijeme već praktički figurirao kao osoba od najvećeg Filipovićeva povjerenja koja de facto vodi Ministarstvo, iako to izlazi iz njegovih savjetničkih ovlasti. Osim toga, obojica su po prirodi svog posla bili dužni poduzimati apsolutno sve u njihovoj moći da se takve situacije na plinskom tržištu izbjegnu. Lovrinčević naročito jer ga je Plenković imenovao na neke vrlo utjecajne pozicije upravo u plinskom sektoru.
Međutim, Lovrinčević i Filipović ignorirali su upozorenja poslana s ciljem da se izbjegne pojava viškova plina, a potom i njegova prodaja po bagatelnim cijenama. Postoji niz razloga koji upućuju na to da se radilo o namjernom manevru, koji je proizveo najmanje 10 milijuna eura štete na razlici u prodajnoj cijeni plina.
Na to prvenstveno ukazuje činjenica da su i Lovrinčević, ali i Davor Filipović intenzivno komunicirali s organiziranom kriminalnom skupinom. Nacional je još u jesen 2022. otkrio da sadržaj tajnih izvida, koji uključuju i tajni nadzor telefonskih razgovora Damira Škugora i njegove kriminalne hobotnice, pokazuje da je Filipović tajnim mjerama uhvaćen u razgovorima sa Škugorom i da su komunicirali oko HEP-a.
U lipnju ove godine, neposredno nakon izbijanja afere Plin za cent, Nacional je objavio poruke koje je Filipović razmjenjivao s Goranom Husićem, čovjekom koji je, prema sumnjama Uskoka, u plinskoj mega-aferi osobno profitirao 92 milijuna kuna.
Suočen s tim otkrićem, Filipović je isprva čak organizirao konferenciju za novinare i to agresivno pokušao demantirati, a ušutio je tek nakon što je u prvom sljedećem izdanju Nacional objavio transkripte poruka koji su dokumentirano pokazali da je Filipović lagao. Plenković se po običaju ponašao kao da ga se to ne tiče i ujedno pokazivao vidljive znakove da ga iritiraju medijska otkrića o tom neviđenom skandalu.
Sada se pokazuje da je na izravnoj vezi s istom kriminalnom skupinom bio i Lovrinčević. Škugor i Husić u to su vrijeme pokušali relativizirati svoju krivnju i svojom komunikacijom upozoriti na to da nisu jedini koji su profitirali u plinskom biznisu zbog posljedica ruske agresije na Ukrajinu.
Lovrinčević je u to vrijeme već bio u vrtlogu osobnog vlasničkog sukoba s bivšim partnerima u Pevexu, pa mu je izuzetno odgovaralo da u fokus javnosti, kao jedan od onih koji su profitirali na kupnji i preprodaji jeftinog plina dospije i Pavo Vujnovac, najsnažniji hrvatski poduzetnik koji se obogatio upravo na plinskom biznisu, pa uložio dio zarade u Pevex, gdje se nakon par godina dobre suradnje vlasnički sukobio s Lovrinčevićem. A onda ga je Lovrinčević krenuo ucjenjivati otprilike po modelu koji je Marin Vlahović snimio u aferi Mreža.
Filipoviću je izbijanje te afere odgovaralo zbog njegova internog političkog sukoba s Franom Barbarićem, čelnim čovjekom HEP-a, kojeg je optuživao da mu nije pomogao u kampanji za zagrebačkog gradonačelnika, iako je to po njegovu mišljenju trebao aktivnije raditi kao osoba koja mu je nadređena u zagrebačkom HDZ-u.
Umjesto da kao osoba od Plenkovićeva velikog povjerenja upravo u pitanjima energetike pokuša žurno u tišini sanirati aferu koju je Filipović svojim ignoriranjem Barbarićevih dopisa proizveo, Lovrinčević je poruke protagonista kriminalne grupe iz prve plinske mega-afere žurno preko Marina Vlahovića trasirao prema Mostu.
Most je, sasvim politički legitimno, upozorio na tu aferu putem zastupničkog pitanja svog saborskog zastupnika Zvonimira Troskota. I potom su u dijelu svojih javnih istupa apostrofirali činjenicu da je od preprodaje viškova plina najviše profitirala tvrtka Pave Vujnovca, a tek potom i svi ostali sudionici na plinskom tržištu. Vjerojatno kako bi pokušali upozoriti na moguće privilegiranu tržišnu poziciju Pave Vujnovca, koji je u Pevexu poslovni partner ne samo s Lovrinčevićem, nego i s Marijom Radićem, jednim od ključnih ljudi Domovinskog pokreta, na desnoj političkoj sceni inače ljutog političkog suparnika Mosta.
Škugor je u porukama s Husićem upozorio na ono što su Filipović i Lovrinčević svjesno proizveli na tržištu, zato što su imali ozbiljne političke i privatne razloge zbog kojih im se to činilo korisnim
Dužnosnici Mosta, prvenstveno saborski zastupnik Nikola Grmoja, usmjerili su po izbijanju te afere fokus svojih političkih kritika samo na premijera Plenkovića. To najizravnije pokazuju i neke poruke koje su razmijenili Nikola Grmoja i Marin Vlahović, a iz kojih proizlazi da je Grmoja isprva bio sklon i Filipovića prozvati za intenzivne veze s kriminalnom grupom iz prve plinske afere.
Pa je tako Grmoja Vlahoviću napisao:
‘’Filipovićev odnos sa Husićem i Škugorom kava svaki dan u Striboru u Maksimiru. Odnos Plenkovića, Katičića i Šurjaka je: Katičić kum od Šurjaka, a zajedno najbolji prijatelji s Jelse. Šurjak nikada ne bi napravio firmu s Husićem bez znanja Plenkovića Plenković kao i u svemu ovdje glavni pokrovitelj. Slično kao i Borg. Evo kakve ja info dobivam.’’
‘’To nije istina’’, odgovorio mu je Vlahović i potom mu poslao i tonski snimljenu poruku.
Grmoja mu je na nju odgovorio ovako:
‘’Usmjerit ću na Plenkija’’.
Sasvim je u političkom smislu legitimno ukazivati na kriminal i korupciju i političku odgovornost, a naročito one povezane s vladajućom strankom. Utoliko su deplasirana i neumjesna skandaliziranja vodstva HDZ-a s time što ih Most nastoji argumentirano politički diskreditirati. Pa makar to bilo i na temelju informacija jedno očito dobro umrežene kriminalne hobotnice, čiji su krakovi dijelom već procesuirani, a dijelom se to tek očekuje, kao u slučaju Filipovića i Lovrinčevića.
‘Usmjerit ću na Plenkija’, napisao je Nikola Grmoja Marinu Vlahoviću putem WhatsAppa, nakon što mu je on napisao da nije istina da se Filipović svaki dan sastaje sa Škugorom i Husićem u kafiću Stribor
Sasvim je druga dimenzija svih ovih zbivanja to što se otvara legitimno političko pitanje tko bi trebao snositi najveću političku odgovornost zbog toga što je HDZ-ov ministar gospodarstva sudjelovao u kolopletu zbivanja koji su praktički pridonosili aktivnom potkopavanju vlastite stranke.
Nesumnjivo je da je za sve to prvenstveno politički odgovoran premijer Andrej Plenković. Prvorazredna je ironija što doista djelomično stoji njegova teza da HDZ s ovom aferom nema nikakve veze. A djelomično stoji samo zato što je sve to prvenstveno politički omogućio Plenković osobno, snagom svoje stranačke pozicije kojom je nametnuo Filipovića kao ministra, kojeg i nakon smjene, osobnog i političkog fijaska, sada kompletno vodstvo stranke pokušava zaštititi tezama da on ni o čemu ništa nije znao. Dio javnosti u to bi čak i mogao povjerovati zbog kolosalno lošeg dojma o osobnim kapacitetima koje Filipović ostavlja u javnosti. Za Plenkovića i HDZ zasad je najporaznije to što u pokušaju sanacije političke štete neizravno moraju ukazivati na to koliko je nesposobnog čovjeka Plenković postavio za ministra – takvog da ni o čemu ništa nije znao. Istina je dakako drugačija.
Filipović je u svojim deluzijama kroz posljednjih nekoliko mjeseci čak počeo najavljivati i ambicije da će preuzeti HDZ i premijersku poziciju. Bile su to ambicije koje je pothranjivao ponajviše Jurica Lovrinčević, a dobro bi to vjerojatno došlo i kriminalnoj skupini s kojom su obojica bili u intenzivnom izravnom kontaktu.
Komentari