Nacional je tijekom proteklog tjedna došao do novih intrigantnih, a ujedno i bizarnih informacija koje bacaju novo svjetlo na aferu JANAF i otkrivaju njenu nepoznatu političku dimenziju. Te informacije iznova otvaraju bitno pitanje treba li državni vrh biti upoznat s tijekom neke tajne policijske operacije ako taj slučaj tajnih policijskih izvida slučajno obuhvati najistaknutije državne dužnosnike pa time potencijalno ugrozi i nacionalnu sigurnost.

Te nove informacije do kojih je došao Nacional, nepunih devet mjeseci nakon izbijanja afere JANAF, pomažu shvatiti zašto je predsjednik Zoran Milanović nakon izbijanja te afere javno na tome ustrajao, dok se premijer Andrej Plenković trudio ostaviti dojam da ga to uopće ne zanima.

Milanović je sumnjao da je premijer Plenković o tim tajnim izvidima bio informiran i ranije, ali Plenković je i same pomisli na takvo što oštro demantirao.

Taj naoko neočekivani, intrigantni sukob predsjednika i premijera proizveo je bivši ministar obrane Damir Krstičević optužbama da je Kovačević netransparentno financirao predsjedničku kampanju Zorana Milanovića.

Iako ih ničim nije potkrijepio, Krstičević je tijekom trajanja tajnih izvida u aferi JANAF pred Plenkovićem optužio Kovačevića da je Milanoviću dao milijun kuna.

Ta saznanja ponovo u središte pozornosti postavljaju i pitanje je li premijer Andrej Plenković bio informiran o tajnim policijskim izvidima protiv protagonista te afere i prije nego što je izbila.

Osim toga, te Krstičevićeve konstrukcije bude sumnju da su ključni inicijalni propusti Državnog odvjetništva tijekom tajnih izvida mogli biti i dodatno politički motivirani.

Nacional je odmah po izbijanju te afere otkrio da policija nije htjela ući u prostorije koje je koristila udruga Slavonska ravnica u Slovenskoj 9, gdje je poduzetnik Krešo Petek navodno predavao 1,9 milijuna kuna mita tadašnjem šefu JANAF-a Draganu Kovačeviću, zato što se ondje tada nalazio i Jakov Kitarović, suprug tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Sve se to događalo točno na prvi dan predizborne predsjedničke kampanje i da je policija ušla u lokal, smjesta bi propala predizborna kandidatura i kampanja Kolinde Grabar-Kitarović.

Umjesto da isprate trag novca i navodnu primopredaju mita te da uhite počinitelje na mjestu zbivanja, DORH i policijski istražitelji nastavili su tajno nadzirati protagoniste te afere.

Pa su tako tajnim policijskim izvidima obuhvatili i kompletni vojni vrh. Nacional je od izvora s neposrednim saznanjima o tim zbivanjima doznao da je Damir Krstičević u više navrata, kao ministar obrane, posjećivao prostorije koje je koristila udruga Slavonska ravnica u Slovenskoj ulici 9 u Zagrebu, a koje su mediji nakon izbijanja afere JANAF kolokvijalno prozvali Kovačevićevim klubom. U podrumskim prostorijama iznajmljenim i datim na korištenje udruzi Slavonska ravnica, u kojima je Kovačević okupljao brojne pripadnike društvene, medijske i političke scene, u više navrata susreo se i hrvatski vojni vrh.

Tim sastancima prisustvovali su predsjednik Zoran Milanović, tadašnji ministar obrane Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Robert Hranj, zatim general Boris Zdilar, liječnik, specijalist opće kirurgije i hitne medicine zaposlen u Ministarstvu obrane kao savjetnik načelnika Glavnog stožera za zdravstvo, poznat od ranije po svom prijateljstvu s generalom Antom Gotovinom, te bivši ministar obrane Ante Kotromanović. Tvrdi se da je Zdilar, koji se također godinama poznaje s Kovačevićem, bio neformalni inicijator tih sastanaka.

U tom sastavu oni su se u prostorijama koje je koristila udruga Slavonska ravnica sastali najmanje tri puta. Lako je moguće da su se ondje odvili i prvi neformalni razgovori vojnog vrha nakon imenovanja Hranja na funkciju načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske, koju je on službeno preuzeo 3. ožujka 2020.

Iako Kovačević tim sastancima nije prisustvovao, doznao je da su se navedeni sudionici ubrzo posvađali. Tvrdi se da je svađa izbila između Krstičevića i Kotromanovića, zbog razilaženja oko toga treba li i kakvu ulogu Hrvatska vojska preuzeti nakon razornog potresa u Zagrebu. Krstičević tu svađu nije dobro primio.

Ali već u to vrijeme Krstičević je bio neposredni svjedok dobrih odnosa predsjednika Zorana Milanovića i Dragana Kovačevića i činjenice da se, baš kao i on sam, predsjednik bez problema pristaje sastajati s njime u neformalnom ozračju.

Nedugo potom, početkom svibnja 2020., nakon pada vojnog aviona u kojem su poginula dvojica pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kod mjesta Biljane Donje pokraj Zadra, Krstičević je neočekivano podnio neopozivu ostavku na dužnost ministra obrane.

Nije to bila prva takva neočekivana Krstičevićeva reakcija, ali nakon toga za njega povratka u visoku politiku više nije bilo. Međutim, nekoliko dana nakon svoje neopozive ostavke Krstičević je tražio od Kovačevića da ga zaposli u JANAF-u. Krstičević je na tomu ustrajao do te mjere da je došao u hotel International, smješten praktički na istoj adresi kao i sjedište JANAF-a, i tražio susret s Kovačevićem. Čak mu je na taj sastanak donio i svoju diplomu s Vojne akademije.

Kovačević mu je prvo rekao da to ne bi bilo zgodno zato što su Krstičeviću već pripisivali da je žestoko lobirao za svog bivšeg poslodavca Stipu Matića kako bi dobio jedan veliki posao u JANAF-u. Naime, kompanija King ICT u kojoj je važne funkcije direktora, prokurista i člana nadzornog odbora svojedobno obnašao Krstičević, dobila je u ožujku 2018. od tvrtke JANAF posao izgradnje spremnika za naftu na terminalu Omišalj, vrijednog oko 240 milijuna kuna. Natječaj za taj posao objavljen je u ožujku 2017., a na njega su se informatičari iz King ICT-ja javili u zajednici ponuditelja s tvrtkom KFK iz Rugvice pokraj Zagreba, koja se – kao ni King ICT – ne bavi izgradnjom spremnika za naftu, nego joj je glavni posao izrada staklenih fasada. Na taj natječaj javili su se i Đuro Đaković i Zagreb Montaža, koji imaju dugogodišnje iskustvo na takvim poslovima te su već ranije radili na rekonstrukcijama i izgradnjama spremnika za JANAF, no informatičari iz Kinga pobijedili su zbog niže ponude.

Uglavnom, Kovačevićev odgovor Krstičeviću nije baš najbolje legao. Kovačević je također rekao Krstičeviću da to neposredno nakon što je podnio ostavku naprosto nije prikladno, a usput je i teško izvodivo iz čisto tehničkih razloga. Izvor s neposrednim saznanjima o tom događaju ovako je prepričao razgovore između Kovačevića i Krstičevića:

„Kovačević je bio zatečen, a Krstičević se jadao da praktički nema sredstava za život. Doslovno mu je rekao da su mu djeca gladna iako je u tom periodu imao pravo primati šest punih i potom šest smanjenih dužnosničkih plaća. Ali on je insistirao na angažmanu u JANAF -u. Potom mu je Kovačević rekao da vidi što o tomu misli HDZ, odnosno podržavaju li ga u tim ambicijama kolege iz vrha stranke, pa i sam premijer. Krstičević mu je donio i diplomu Vojne akademije u Beogradu iz 1991. Istu tu diplomu donio je i Stjepanu Adaniću, tada članu Uprave JANAF-a. Problem je nastao kada se vidjelo da diploma nema ni pečata ni potpisa. Pritisci, međutim, nisu prestajali, a Krstičević je o svemu također informirao i premijera Plenkovića.“

Kovačević se oko tog Krstičevićeva zahtjeva savjetovao s većim brojem osoba. Ali to nije bilo sve. Usred svih tih zbivanja Kovačević je iznenada doznao kako ga je Krstičević optužio da je s milijun kuna financirao predsjedničku kampanju Zorana Milanovića. Kovačeviću su to prenijeli njegovi kolege iz vrha HNS-a, tada još uvijek koalicijskog partnera HDZ-a u tom sastavu vlade. Izvor s neposrednim saznanjima o tim zbivanjima rekao je za Nacional da su Kovačevića telefonski kontaktirala dvojica visokih političkih dužnosnika koja su mu rekla da ih je telefonski kontaktirao premijer Plenković i ispričao im što Krstičević govori.

Plenković se nakon toga počeo distancirati od Kovačevića. Njih dvojica bili su dotad u relativno korektnim odnosima. U više navrata sretali su se na proslavama rođendana nekih zajedničkih prijatelja. Na jednom od tih rođendana Plenković je Kovačeviću pokazao da je osjetljiv na Zorana Milanovića. Izvor s neposrednim saznanjima o tom događaju tvrdi da ga je Plenković izravno na tom rođendanu upitao: „Gdje ti je Milanović?“

Kovačević se pitao zašto ga Plenković to pita, ali se ubrzo sjetio da se nedugo prije tog rođendana susreo na ručku sa Zoranom Milanovićem i još nekim osobama u konobi Ponistra na Remetinečkoj cesti u Zagrebu i da ih je ondje vidio Plenkovićev otac Mario Plenković. Bilo je to prije nego što je Milanović uopće odlučio hoće li se kandidirati na izborima za predsjednika države. Upravo zato, nakon što je doznao što Krstičević govori o njegovoj navodnoj milijunskoj donaciji za Milanovićevu predsjedničku kampanju, Kovačević se telefonski počeo raspitivati o svemu tomu, kao i zašto Krstičević plasira takve izmišljotine.

U to vrijeme Dragan Kovačević već je bio pod posebnom paskom istražitelja USKOK-a zbog sumnji da je od poduzetnika Kreše Peteka primio gotovo dva milijuna kuna mita, koje mu je on navodno donio upravo u Slovensku 9, zbog čega se taj prostor po izbijanju afere JANAF u rujnu 2020. i našao u središtu pozornosti javnosti. Pa su i ti Kovačevićevi telefonski razgovori morali biti snimljeni.

Gotovo usporedo s tim zbivanjima trajala je predizborna kampanja za parlamentarne izbore, a neposredno nakon što je HDZ pobijedio i formirao novu vladu, premijer Plenković zatražio je od svih šefova državnih tvrtki mandate na raspolaganje. S obzirom na Krstičevićeve zahtjeva da ga se angažira u JANAF-u, izvori bliski Kovačeviću idu čak toliko daleko da tvrde kako je Krstičević bio taj koji je ponajviše utjecao na premijera Plenkovića da tijekom ljeta 2020., nedugo nakon parlamentarnih izbora, zatraži mandate svih čelnika državnih tvrtki na raspolaganje.

Upravo Nacional je u kolovozu 2020. prvi objavio da je Andrej Plenković, nakon što je dobio povjerenje i mandat za nove četiri godine na čelu Vlade, svim svojim ministrima uputio pismo u kojem im sugerira da svaki od njih u uprave državnih i javnih tvrtki iz svog resora pošalje naputke da svi članovi nadzornih odbora i uprava tih tvrtki stave svoje mandate na raspolaganje.

Tu informaciju Nacionalu su, neovisno jedan o drugom, tada potvrdila dva visoka politička izvora bliska Vladi. Oni su tvrdili da će premijer, čim se vrati s godišnjeg odmora, napraviti temeljitu rekonstrukciju upravljanja državnim i javnim tvrtkama kako bi, kao prvo, pokušao od njih izvući maksimalan učinak u vremenu kad se država počne suočavati s posljedicama koronakrize, a kao drugo, kako bi nadzorne odbore i uprave tih tvrtki pročistio od ljudi koji su ondje bili postavljeni isključivo u okviru dogovora s koalicijskim partnerima koji su njegovu vladu podržavali u prošlom mandatu.

Drugim riječima, prvenstveno se trebalo raditi o „čišćenju“ ili barem reduciranju članova uprava iz redova HNS-a, koji je u prošlom mandatu imao puno veću kvotu, ali moguće i iz redova Stranke 365 Milana Bandića. Na red su trebale doći apsolutno sve državne tvrtke, a pretpostavljalo se da će se početi od onih najvećih, od tvrtki u sustavu HŽ-a poput HŽ Infrastrukture, HŽ Putničkog prijevoza i HŽ Carga, gdje su tada bili najavili niz otkaza zbog loših poslovnih rezultata, do tvrtki poput Croatia Airlinesa, HEP-a, ali i Podravke, JANAF-a, pa čak i Ine.

Međutim, Kovačević je odbio staviti mandat na raspolaganje, a kako bi to opravdao, tražio je stručno pravno mišljenje.

U tom mišljenju detaljno je obrazloženo zašto on kao predsjednik Uprave JANAF-a ne treba dati svoj mandat na raspolaganje. U zaključku tog stručnog pravnog mišljena napisano je da iz odredbi Zakona o postupku primopredaje vlasti ne proizlazi obveza za predsjednika i članove Uprave JANAF-a da, prilikom promjene vlasti, svoje članstvo u Upravi stave na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske. Izvori bliski premijeru Plenkoviću te su Kovačevićeve manevre predstavljali kao prvorazrednu provokaciju.

Vrijeme je pokazalo da na kraju nitko iz javnih i državnih tvrtki nije smijenjen. Osim Kovačevića, a i to se dogodilo nakon što je izbila afera JANAF.

Nakon što je Kovačević po izbijanju afere JANAF završio u pritvoru, na njegovo mjesto je kao vršitelj dužnosti izabran Stjepan Adanić, dok je u Upravi uz njega ostao i Vladislav Veselica. Međutim, svega par mjeseci kasnije, u veljači tekuće godine, u medijima su se pojavile špekulacije da Plenković na Adanićevu mjestu želi vidjeti Krstičevića. Krstičević je to demantirao.

Indikativno je da je Vlada i nakon isteka prvih šest mjeseci Adaniću dodatno produžila status vršitelja dužnosti šefa JANAF-a na novih šest mjeseci. Formalno je to uvijeno u protokolarno priopćenje da će biti izabran na javnom natječaju koji se tek treba raspisati. U međuvremenu je onemogućen pristup stranicama rijetkih internetskih portala koji su o tomu početkom godine pisali. Protek tog roka praktički se podudara s protekom godine dana od Krstičevićeve ostavke na funkciju ministra obrane u Plenkovićevu prvom mandatu.

Sve te političke intrige koje su prethodile i nastavile se nakon izbijanja afere JANAF, ponovo afirmiraju pitanje je li, što i tko od visokih državnih dužnosnika znao o tajnim izvidima istražitelja uoči izbijanja te afere. Ključni događaj zbio se kada su tajni istražitelji snimili kako se, na sam dan početka predizborne kampanje za predsjedničke izbore, u prostor u kojem je poduzetnik Krešo Petek navodno Kovačeviću predao dva milijuna kuna mita ušetao suprug tada aktualne predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović, koji je također bio pod posebnom policijskom zaštitom.

Kovačević u to vrijeme uopće nije bio u fokusu istražitelja, nego Krešo Petek. Afera je inicirana zbog sasvim drugih indicija o korupciji, posve nepovezanih s JANAF-om, a tek su nekoliko tjedana nakon navodne primopredaje mita u Slovenskoj 9 istražitelji počeli tajno nadzirati i Kovačevića. To se dogodilo uoči spomenutih sastanaka vojnog vrha u Slovenskoj 9, pa ne čudi što je predsjednik Zoran Milanović bio izuzetno ljut zato što ga premijer Plenković na taj slučaj nije odmah upozorio.

U kolopletu tih zbivanja, ali i još nekih okolnosti, Kovačević nije jedini koji je počeo sumnjati da je dio istražiteljskih aktivnosti bio i politički uvjetovan, odnosno usmjeren ambicijom Damira Krstičevića da se uhljebi u JANAF-u.