Dva neovisna izvora iz vrha HDZ-a upozorila su koncem proteklog tjedna Nacional na po njima najveći, dosad pomno prešućen i zataškan skandal aktualnog ministra obrane Marija Banožića, povezan s njegovim mandatom na funkciji ministra državne imovine.

Oni su Nacionalu otkrili da je aktualni ministar obrane u vrijeme dok je bio ministar državne imovine jednim ogromnim, lako moguće namjernim propustom proizveo skandal koji bi državu mogao stajati najmanje milijardu kuna, a što Vlada nastoji prikriti od javnosti.

Banožić je imao rok od 60 dana da donese ključnu uredbu kojom se trebala početi naplaćivati nova zakupnina turističkim tvrtkama koje koriste državna zemljišta za kampove, a riječ je o površini od čak 14 milijuna četvornih metara, velikim dijelom uz samu morsku obalu. Zakup se također odnosi i na 10 milijuna četvornih metara zemljišta oko hotela.

Država je zbog toga već ostala bez spomenute milijarde, a ako se uredba hitno ne donese, država je ni retroaktivno neće moći naplatiti, što ide na ruku hotelskim i turističkim tvrtkama koje u zakupu imaju kampove, kao i vlasnicima hotela. Oni sada plaćaju zakupninu po znatno manjoj cijeni, a država na razlici gubi stotine milijuna kuna godišnje. Odgovornost za tu rupu od milijardu kuna u proračunu, dva visoka izvora iz HDZ-a pripisuju upravo Banožiću.

Nacional su na taj problem upozorili izvori bliski vrhu HDZ-a ogorčeni činjenicom da je Banožić, kojeg nazivaju dokazano nesposobnim, nakon svih afera koje je proizveo i kao ministar državne imovine i kao ministar obrane, i dalje u vrhu Vlade i uživa zaštitu premijera Andreja Plenkovića. Banožić je počeo iritirati sve veći broj članova HDZ-a, pa čak i kolege ministre u Vladi i visokopozicionirane članove stranke, među kojima raste nezadovoljstvo zbog spoznaje da Plenković planira dodatno učvrstiti Banožićev položaj u HDZ-u, i to tako što ga u zadnjem krugu unutarstranačkih izbora planira instalirati u vodstvo HDZ-a to jest u Nacionalni odbor stranke.

Smatraju da Plenković time pokazuje da mu ne smetaju brojne afere kojima je Banožić naštetio i stranci i Vladi, kao i da zapravo Plenković zbog svojih osobnih političkih interesa Banožiću uopće ne zamjera čak ni taj njegov dosad najveći otkriveni propust – a to je upravo pitanje naplate zakupnine za kampove koji se nalaze na državnom zemljištu, kao i na zemljištu oko hotela.

Izvor dubinski upoznat s tom problematikom tvrdi da trenutno turističke tvrtke za zemljišta u kampovima plaćaju zakupninu od najviše četiri kune po četvornom metru – što znači da država od toga dobiva jedva nekih 50-ak milijuna kuna godišnje. Kao i da bi nova cijena trebala iznositi najmanje 12 kuna po četvornom metru – čak tri puta više ili oko 160 milijuna kuna, a po najboljoj procjeni i oko 22 kune po četvornom metru – što znači da bi država po toj osnovi mogla uprihoditi i oko 300 milijuna kuna godišnje. Tu računicu koristio je kod procjene da je Banožić tim skandaloznim propustom oštetio državni proračun za milijardu kuna.

Osim kampova, nije riješeno ni pitanje drugog državnog zemljišta uz velike hotelske komplekse za koje hotelske kuće mogu ili plaćati zakup ili ta zemljišta otkupiti od države.

Kad se zbroji površina kampova i zemljišta oko hotela i pomnoži s cijenom zakupnine, a još tome obračuna naknada unazad zadnje dvije i pol godine, dolazi se do iznosa većeg od milijardu kuna koji je država propustila naplatiti.

Banožić je za sve to odgovoran jer je imao zakonom striktno propisan rok od 60 dana u kojem je trebao donijeti tu uredbu. Ali on to nije učinio.

Naime, Vlada je 2020. donijela Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (NN br. 50/20), koji je stupio na snagu 2. svibnja 2020. dok je ministar državne imovine bio Mario Banožić. Prema članku 16. Zakona određeno je da je neprocijenjeno zemljište u postupku pretvorbe i privatizacije u kampovima – vlasništvo Republike Hrvatske, a člankom 21. određeno je da na dan stupanja Zakona na snagu “trgovačko društvo ima pravni položaj zakupnika dijelova kampa u vlasništvu Republike Hrvatske”.

Kad je premijer Plenković u srpnju 2020., nakon parlamentarnih izbora, Maria Banožića postavio za ministra obrane, pitanje kampova ostalo je na rješavanje Darku Horvatu koji je preuzeo tada novo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. No Banožiću je već tada bio iscurio rok za donošenje uredbe. FOTO: Patrik Macek, Zeljko Hladika/PIXSELL

U Zakonu je izričito pisalo da je tada Ministarstvo državne imovine bilo dužno u roku od 60 dana od dana donošenja rješenja iz članka 17. tog Zakona, pozvati trgovačko društvo na sklapanje ugovora o zakupu dijelova kampa u vlasništvu Republike Hrvatske u pisanom obliku te da je trgovačko društvo dužno plaćati zakupninu.

No početni iznos jedinične cijene zakupnine za nekretnine, kao i način i rokove plaćanja te ostale orijentacijske kriterije za utvrđivanje i obračun zakupnine trebala je, kako i piše u Zakonu, propisati Vlada posebnom uredbom. Taj početni iznos jedinične cijene zakupnine korigirao bi se onda koeficijentom ekonomske isplativosti koji je određen za svaku županiju posebno.

Tim Zakonom bilo je predviđeno i da se turističkim tvrtkama koje su uložile u uređenje infrastrukture kampa tako što su kampove podigli na razinu četiri ili pet zvjezdica, zakupnina umanjuje pet posto za kampove s četiri zvjezdice, odnosno 10 posto za kampove s pet zvjezdica.

Isto tako, navedeno je da Republika Hrvatska može dijelove kampa u svom vlasništvu prodati trgovačkom društvu bez provođenja postupka javnog nadmetanja i/ili postupka javnog prikupljanja ponuda, po procijenjenoj tržišnoj vrijednosti utvrđenoj od ovlaštenog procjenitelja izabranog u skladu s posebnim zakonom kojim je uređeno područje procjene vrijednosti nekretnina.

Određeno je i da se prihodi od zakupnine ili prodaje dijele tako da 30 posto pripada Republici Hrvatskoj to jest državnom proračunu, 20 posto jedinici lokalne samouprave, 10 posto jedinici područne to jest regionalne samouprave, a 40 posto trebalo je ići u Fond za turizam kojim upravlja tijelo državne uprave nadležno za turizam.

U članku 48. Zakona bilo je jasno navedeno:

“Vlada će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti uredbu iz članka 10. stavka 2. i članka 22. stavka 2. ovoga Zakona.”

Drugim riječima, uredba je trebala biti donesena do 2. srpnja 2020. godine. Međutim, 5. srpnja 2020. održavali su se parlamentarni izbori, i to nakon prvog vala epidemije koronavirusa, pa su se Vlada i tadašnji ministar Mario Banožić očito bavili sasvim drugim stvarima tako da ni u trenutku kad je Mario Banožić odlazio iz Ministarstva državne imovine u Ministarstvo obrane, 24. srpnja 2020., ni sve do danas ta Uredba nije donesena.

Iako je Nacional razgovarao s izvorima iz HDZ-a koji pokušavajući pravdati svog ministra ističu da je Banožić tada naslijedio ogroman problem koji su sve prethodne vlade pokušavale riješiti te da je moguće da je naišao na veliki otpor turističkih tvrtki koje su tražile da se priznaju i valoriziraju njihova ulaganja, drugi izvori iz turističkog sektora pak ističu da je država tu na gubitku i da je netko za cijelu tu situaciju odgovoran jer je uredbu trebalo donijeti u točno određenom roku – u vrijeme Banožićeva mandata.

“Izgubljen je ogroman novac jer Vlada nije donijela Uredbu o cijeni zakupnine za neprocijenjeno zemljište u kampovima. Ministar državne imovine, tada Banožić, nije obračunao zakupninu po koncesijskoj naknadi, što je bio dužan sukladno čl. 40., očito ni za jedan kamp. Nakon Banožića Horvat nikada nije sklopio ugovore o zakupu sukladno čl. 21 i, konačno, Vlada nikada nije prodala to zemljište turističkim društvima sukladno čl. 25. Ako uzmemo u obzir broj kampova i ako uzmemo u obzir da se radi o milijunima četvornih metara te da se ništa nije dogodilo dvije godine – šteta se vjerojatno broji u milijardama, a ne u milijunima. Ili nesposobni Banožić nije ni shvatio da treba obračunati naknadu ili sve to nije napravljeno zbog pogodovanja velikim turističkim kućama. A zakupnina zastarijeva u roku od tri godine pa imaju manje od jedne godine za bilo što naplatiti”, upozorava Nacionalov izvor blizak sektoru državne imovine.

Nacional je o tom pitanju poslao upit Vladi, Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i Ministarstvu turizma i sporta, a oni su na pitanja zašto Uredba još nije donesena i tko je za to odgovoran, odgovorili:

“Predmetna uredba je u završnoj fazi izrade te se na tu temu održavaju redoviti sastanci s predstavnicima turističkog sektora. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine nadležno je za njeno donošenje, no s obzirom na sadržaj same uredbe, održavaju se i redovite međuresorne koordinacije s predstavnicima Ministarstva turizma. Ministar Ivan Paladina u protekla je dva mjeseca održao već nekoliko sastanaka s predstavnicima turističkih udruga i drugih uključenih dionika te se radi sve kako bi se predmetna uredba donijela u što skorijem roku.”

Posebno su naglasili kako Ministarstvo vodi računa o svim okolnostima, posebno uzimajući u obzir specifične uvjete poslovanja turističkog sektora tijekom pandemijske 2020. i 2021. godine. Tvrde da vode računa i o nužnosti donošenja uredbe u primjerenom roku kako ne bi došlo do zastare, koja bi nastupila početkom sljedeće godine, te da samim time ne bude prouzročena nikakva šteta za državni proračun.

Na pitanje o kojoj je točno površini zemljišta pod kampovima riječ, naveli su da, prema njihovim informacijama, “površina zemljišta u vlasništvu RH koja se nalazi u kampovima iznosi cca 14 milijuna m2”.

No dostavili su i dodatno pojašnjenje:

“Pojašnjavamo kako se površina od navedenih 14 milijuna m2 odnosi na ukupnu površinu svih kampova na području Republike Hrvatske, dok će se konkretnija i točna površina onoga što otpada na vlasništvo Republike Hrvatske znati nakon što se dovrše upravni postupci kojima će se jasno utvrditi što je vlasništvo Republike Hrvatske, a što trgovačkih društava.”

Nacionalovi izvori iz turističkog sektora naveli su da u mnogim kampovima postoje situacije da je dio zemljišta unutar kampova, a često se radi o nekoliko stotina kvadrata, u privatnom vlasništvu ili u postupku traženja povrata vlasništva. Što dodatno otežava posao turističkim tvrtkama.

Na pitanje što je s naplatom zakupnine za kampove temeljem novog Zakona, iz Ministarstva odgovaraju:

“S obzirom na činjenicu da predmetna uredba dosad nije donesena, nije bilo moguće ostvariti naplatu zakupnine ni realizirati prodaju zemljišta.”

Izvori iz hdz-a koji brane Banožića tvrde da je aktualni predsjednik Hrvatske udruge turizma Veljko Ostojić mogao pitanje zakupnine za kampove i hotelska zemljišta riješiti dok je bio ministar u vladi SDP-a. FOTO: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Nacional se obratio i Kamping udruženju Hrvatske (KUH) čije članstvo, kako se tvrdi i na njihovim web stranicama, pokriva preko 90 posto hrvatske kamping ponude. Ta udruga inače djeluje u sklopu Hrvatske udruge turizma kojoj je na čelu bivši ministar turizma iz vremena Milanovićeve vlade Veljko Ostojić, dok je na čelu samog kamping udruženja Adriano Palman.

On je u svojim odgovorima na Nacionalov upit bio prilično suzdržan i dao je tek minimalne informacije. Potvrdio je da nije još donesena uredba to jest uredbe koje bi trebale regulirati pitanje visine zakupa zemljišta pod kampovima.

Na pitanje je li Kamping udruženje Hrvatske tražilo od Vlade i/ili nadležnog ministarstva da se taj problem riješi i koji su bili njihovi prijedlozi u tom kontekstu, budući da je Zakon donesen još prije dvije godine, Adriano Palman kaže:

“KUH je putem Hrvatske udruge turizma, čiji je član, razgovarao o tom pitanju s nadležnim ministarstvom u nekoliko navrata tijekom protekle dvije godine. Visina zakupnine treba biti takva da prije svega omogući nužne investicije, a prema HUT-u one su u srednjem roku procijenjene na 35 milijardi kuna. Značajan dio tog iznosa vezan je uz rješavanje pitanja tzv. turističkog zemljišta.”

Na dodatno pitanje je li točno da će država ostati bez mogućnosti naplate za period od 2020. do 2023. ako se to pitanje pod hitno ne riješi – jer se zakupnina ne može naplaćivati retroaktivno za period duži od tri godine, samo je šturo odgovorio:

“Turističke kompanije su uredno platile sve svoje obveze temeljem korištenja turističkog zemljišta od 2010. godine te će tako činiti i ubuduće.”

O tome koliko je turističkih/hotelskih tvrtki zainteresirano za mogućnost otkupa zemljišta, što je mogućnost također regulirana zakonom, rekao je da će to ovisiti o procjeni vrijednosti zemljišta te da je za to potrebna suglasnost vlasnika zemljišta i potencijalnog kupca.

O kojem godišnjem iznosu zakupnine je riječ, kaže da nemaju procjenu, ali da postoji zakonska regulativa koja definira metodologiju procjene vrijednosti nekretnina u vlasništvu države te vjeruju da će odabirom najbolje, zakonom predviđene metodologije procjene, visina zakupnine omogućiti značajne prihode državi, jedinicama lokalne samouprave i županijama s jedne strane te biti investicijski poticajna za zakupoprimca odnosno turističke kompanije s druge strane.

U međuvremenu je Banožić napustio Ministarstvo državne imovine i “preselio se” u Ministarstvo obrane, a problem je ostavio svom nasljedniku Darku Horvatu koji je krajem srpnja 2020., nakon izbora, došao na čelo novoformiranog Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ni on taj problem nije riješio. Dijelom se mogao opravdavati da je bio “zatrpan problemima” zbog potresa u Zagrebu i na području Banije.

U tom smislu odgovornost s Banožićem dijele i Darko Horvat i sam premijer Andrej Plenković koji taj problem nije smatrao hitnim te pitanje zakupnine za 14 milijuna kvadrata vrijednog državnog zemljišta uz obalu ni do danas nije riješeno – iako je Banožić prestao biti ministar državne imovine još 24. srpnja 2020., dakle, prije dvije godine, kad je postao ministar obrane.

Prema tvrdnjama više Nacionalovih izvora iz turističkog sektora upoznatih s tom problematikom, najveći je spor nastao oko cijene zakupa jer hotelijeri smatraju da bi im trebalo više vrednovati ulaganja u infrastrukturu kampova – s obzirom na to da su upravo njihova ulaganja podigla vrijednost tog inače uglavnom državnog zemljišta. Turističke i hotelske tvrtke nastavile su plaćati znatno manju zakupninu, koja prema tvrdnjama Nacionalovih izvora iznosi oko tri do četiri kune po četvornom metru, a sve po starim ugovorima iz 2010. godine.

Turističke tvrtke kao svoju početnu pregovaračku cijenu sada nude oko osam kuna po četvornom metru, no bile bi spremne ići i do 12 kuna. Ali moguće je da će stvarna cijena biti i znatno veća, jer se predstavnici turističkih tvrtki i nadležnog ministarstva, koje je u međuvremenu preuzeo novi ministar Ivan Paladina, još uvijek ne mogu dogovoriti oko konačne cijene. Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, bivši ministar Darko Horvat, prije no što je bio prisiljen otići s funkcije zbog uhićenja, naručio je procjenu vrijednosti zemljišta prema kojoj bi država trebala naplaćivati čak oko 22 kune po četvornom metru, ali turističke tvrtke, kako neslužbeno doznajemo, smatraju da je to apsolutno previsoka cijena koju one ne bi mogle podnijeti i koja bi ugrozila njihovo poslovanje, a osim toga ističu i da se upravo njihovim ulaganjima povećala cijena zemljišta na kojem se nalaze kampovi.

Neformalni izvori iz turističkog sektora rekli su pak da se pitanje naplate zakupnine za kampove rješavalo godinama, da se time bavilo više ministarstava te da se prema Zakonu iz 2010. za koji se izborio bivši ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, zakupnina koju trenutno plaćaju turističke i hotelske tvrtke dijeli na dva dijela. Pedeset posto iznosa tvrtke plaćaju u proračun, a pedeset posto su dužne uplaćivati na poseban račun na ime budućeg iznosa zakupa.

“Poanta je u tome da kad su turističke i hotelske tvrtke preuzele te kampove, ti su kampovi uglavnom bili ravnice to jest krš bez ičega, a oni su to oplemenjivali i digli vrijednost tog zemljišta. Zato su turističke tvrtke postavile pitanje ministru: Vi nama želite podići zakupninu na 20 kuna, ali to zemljište ne bi vrijedilo 20 kuna da ga mi nismo oplemenili. Kako nam možete nabiti tako veliki najam za nešto u što smo samo mi ulagali? Sad ispada da to vrijedi puno više, ali ne bi vrijedilo puno više bez nas”, tvrdi jedan od sugovornika dobro upoznatih s tom problematikom.

Isti izvor tvrdi da je hotelijerima svaka cijena veća od 12 kuna po četvornom metru naprosto neodrživa i neisplativa.

“Horvat je napravio tu procjenu na preko 20 kuna, ali kad se nije mogao dogovoriti s hotelijerima, očito je sve stavio sa strane. No stvar je u tome da se to sve trebalo riješiti još u mandatu ministra Banožića, jer je u Zakonu koji je donesen 2020. pisalo da se u roku od dva mjeseca treba donijeti uredba koja će regulirati visinu četvornog metra. A ta uredba očito iz tih razloga, zbog nemogućnosti dogovora oko određivanja cijene, nije donesena. Banožić je tu odradio tek dio posla, onda su bili izbori i to je ostalo nedovršeno, ali ni u Horvatovo vrijeme nije riješeno jer je njega pak zapao potres. Pa sada i dalje imamo situaciju da svi kampovi rade, ali bez ugovora, odnosno rade na temelju starih ugovora”, objašnjava taj izvor.

Predsjednik Kamping udruženja Hrvatske Adriano Palman kaže da visina zakupnine kampova i zemljišta za turističke tvrtke treba biti takva da prije svega omogući nužne investicije. FOTO: Adriano-Palma

Prema njegovim tvrdnjama, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković donio je 2010. Zakon o turističkom zemljištu kojim je bila definirana neka minimalna cijena, ali je ipak kakav-takav zakon postojao i provodio se. Izvor tvrdi da je bila riječ o tri do pet kuna po četvornom metru.

“Mislim da turističke tvrtke i dalje plaćaju po toj cijeni, po starom zakonu koji je zapravo izvan snage, da im ne bi netko prigovorio da ne plaćaju ništa”, tvrdi taj izvor, dok su iz kamping udruženja samo šturo bili odgovorili da plaćaju još od 2010. godine.

Taj izvor tvrdi da su svi ministri uključeni u tu problematiku bili u problemu:

“S jedne strane imali ste zahtjeve turističkih tvrtki koje niste mogli baš samo tako lupiti po džepu, a s druge je postojala ekonomska procjena vrijednosti zemljišta, pa tako ako biste i pristali na nižu cijenu – netko vas je mogao prozvati da ste lopov i da radite u nečijem interesu. Ako mene pitate, tu nitko nije kriv jer i jedni i drugi imaju želju riješiti tu situaciju. I korisnici kampova željeli bi dalje ulagati i podizati razinu kampova na četiri ili pet zvjezdica, ali moraju znati na čemu su s državom. Tako da ja tu ne vidim neku posebnu krivnju bilo koga, ali činjenica jest da smo svi u pat poziciji.”

Dodatno će se trebati definirati i neke druge stavke, recimo, što je obuhvat kampa u geodetskom smislu.

“U sektoru državne imovine imate jedno tumačenje, onda ćete doći u geodetsku upravu koja će vam reći što sve treba ući u obračun zakupa. Da je to bilo jednostavno riješiti, sve vlade bi to već napravile. No jedina koja se uhvatila toga bila je vlada Jadranke Kosor, u čijem je mandatu Bošnjaković bio ministar. On se zbilja ulovio toga i riješio, svi su imali ugovore i plaćali barem 50 posto zakupnine. Uostalom, zašto Veljko Ostojić nije riješio taj problem dok je bio ministar turizma?” komentirao je jedan od izvora iz HDZ-a.

Po istom Zakonu trebat će se raditi i procjena vrijednosti državnog zemljišta koje sada koriste hoteli koji to zemljište žele otkupiti. Kad se nadležno ministarstvo toga uhvati, državni proračun bit će bogatiji za milijarde kuna. Ili, bolje rečeno, eura, koji uskoro postaje i službena valuta u Hrvatskoj.

Jedan od izvora plastično je situaciju opisao ovako: “Te hotelske kuće imale su kampove i prije 50 godina. Onda je došla hrvatska država i rekla im da će im to naplaćivati. A imate i slučajeve da su zemljišta koja je država stavila u pretvorbu postala vlasništva hotelskih kuća. Neki kampovi sami su uredili i kanalizaciju, vodu, tamo ničega nije bilo osim poljane na koju su ljudi stavljali šatore i pritom su imali jedan zajednički sanitarni čvor. Sada imate kampove u kojima svaka kućica ima svoju vodu i kanalizaciju, rasvjetu, klimu, putovi su asfaltirani ili popločani, a s druge strane oni na neki način ulažu u tuđu imovinu. Isto tako imate situaciju da su svi objekti koje su hotelske kuće gradile unutar kampa u njihovom vlasništvu, ali je zemljište u državnom. Drugim riječima, ako imate WC u kampu, taj je WC u vlasništvu hotela, a čim iziđete iz tog WC-a, to je državno zemljište. Dakle, situacija je vrlo kompleksna.”