Visoki pravosudni izvor blizak vrhu SDP-a te još dva izvora bliska HDZ-u ispričali su za Nacional da su u tijeku žestoka lobiranja i pritisci prema Ustavnom sudu, a cilj je da se pokuša osigurati amnestija za bivšeg premijera Ivu Sanadera. U Sanaderovu slučaju pod amnestijom bi se mogla podrazumijevati odluka Ustavnog suda kojom bi mu seosiguralo ponovno suđenje. Može se stoga tvrditi da zbog Sanadera ponovo raste napetost u političkim krugovima bliskim i SDP-u i HDZ-u.

Tu su napetost dodatno pojačali i navodi njemačkog magazina Bild, koje su prenijeli i neki hrvatski mediji. Prema pisanju tog utjecajnog njemačkog magazina, odluka Ustavnog suda o žalbi na pravomoćnu presudu Sanaderu, za koju navode da se očekuje do 15. lipnja, trebala bi biti test na kojem će se pokazati vladavina prava u Hrvatskoj.

[quote_box_center]

• Sanaderu bliski izvori tvrde da on nema snage lobirati pri Ustavnom sudu, da Ustavni sud odlučuje neovisno te da je Vrhovni sud prekršio proceduralna i njegova ljudska prava

• Obrat u Sanaderovu slučaju otvorio bi pitanje o kakvoći bitke koju je Hrvatska uoči ulaska u EU nominalno otvorila protiv korupcijske hobotnice predvođene Ivom Sanaderom

[/quote_box_center]

“Nakon ponovljenih apela iz Europske komisije, Hrvatska sada mora pokazati da država konačno ozbiljno shvaća vladavinu prava. Sanader je osuđen 2012. na deset godina zatvora zbog korupcije, ali mnoga pitanja ostaju neodgovorena. Tako je najvažniji svjedok tužiteljstva i sȃm sjedio u zatvoru a nakon suđenja završio navodno sa švicarskom putovnicom’, navodi se u Bildu, gdje se po svemu sudeći aludira na svjedoka Roberta Ježića, za kojeg se vjeruje da se nalazi u Švicarskoj i koji još nije ispunio obećanje dato Županijskom sudu da će vratiti državi 5 milijuna eura koje je mađarski Mol navodno isplatio na račun njegove švicarske tvrtke kao mito za Sanadera. Bild citira i njemačkog zastupnika Petera Ramsauera, koji je izjavio da je vladavina prava “važna za hrvatsku ekonomiju, Europu i za sve one koji žele investirati u Hrvatskoj, a slučaj Sanader može biti prilika da se to dokaže”.

Izvor koji je nekoć surađivao sa Sanaderom ispričao je za Nacional da su te izjave pritisak na Ustavni sud i da one potvrđuju da u krugovima njemačkih konzervativnih političara i dalje ima onih koji Sanaderu nisu okrenuli leđa. Isti izvor te izjave i pritiske doživljava kao dio šire koordinirane akcije, s ciljem da se Sanadera pokuša amnestirati.

Nema nikakve sumnje da bi obrat u Sanaderovoj pravnoj situaciji mogao izazvati dalekosežne posljedice na političkoj i pravosudnoj sceni. Odluka Ustavnog suda koja bi Sanaderu išla na ruku produbila bi sumnje u način rada nekih sudaca Ustavnog suda. Obrat u tom slučaju otvorio bi pitanje o kakvoći bitke koju je Hrvatska uoči pristupa EU nominalno otvorila protiv korupcijske hobotnice, koju je prema sada nekim već pravomoćnim presudama predvodio bivši premijer Sanader. Trebalo je u to vrijeme kreirati percepciju odlučnosti u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, što se dobrim dijelom gradilo i preko uspješnog pravosudnog obračuna s bivšim premijerom. Izvori bliski Sanaderu sada polažu nade kako će Ustavni sud zaključiti da se sve to radilo i na način koji je prekršio neka proceduralna i temeljna ljudska prava.

Izvori bliski bivšem premijeru izjave koje je prenio njemački Bild doživjeli su kao pozitivnu naznaku da se i u krugovima nekih europskih političara očekuje da se u Sanaderovu slučaju napokon počne primjenjivati nepristrano odlučivanje, bez dramatičnih medijskih, pravosudnih i političkih pritisaka. Sanader je i dalje uvjeren da je žrtva kombinacije tih pritisaka i nada se da će Ustavni sud u njegovu slučaju napokon odlučivati nepristrano. A to bi dakako značilo donošenje odluke u njegovu korist.

Sanaderovi odvjetnici podnijeli su ustavnu tužbu u srpnju 2014., u propisanom jednomjesečnom roku nakon izricanja presude Vrhovnog suda, koji je Sanadera osudio na jedinstvenu zatvorsku kaznu od osam i pol godina. Pravomoćno je proglašen krivim za primanje mita od prvog čovjeka mađarskog MOL-a Zsolta Tamasa Hernadija u aferi “Ina-MOL”, kao i za primanje provizije od Hypo banke sredinom 90-ih kao zamjenik ministra vanjskih poslova, čime je postao prva pravomoćno osuđena osoba u Hrvatskoj za kaznena djela ratnog profiterstva.

Sudsko vijeće prvostupanjskog suda pod predsjedanjem suca Ivana Turudića izreklo je Sanaderu sedam i pol godina zatvora za slučaj “Ina-MOL”, a tri i pol za aferu Hypo. Vrhovni sud je obje kazne smanjio, prvu na šest i pol, a drugu na tri godine zatvora. U obrazloženju se navelo da je to napravljeno zbog dvije olakotne okolnosti koje Županijski sud uopće nije ili nije na pravi način cijenio. To su ranija Sanaderova neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu.

Ubrzo potom Sanaderovi odvjetnici podigli su ustavnu tužbu. U njoj se problematiziraju neki ključni dokazi i okolnosti koje su dovele do te pravomoćne presude. Izvori bliski Sanaderu tvrde da je u aferi “Ina-MOL” on zapravo postao žrtva arbitražnog postupka između Vlade i mađarskog MOL-a. Ti izvori smatraju da je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak napravio ogroman pritisak na Vrhovni sud, kada je već nakon donošenja nepravomoćne presude u tom slučaju javno izjavio da je ona dokaz kako je MOL zahvaljujući mitu i kriminalu stekao dominantna upravljačka prava u Ini. Sanaderu bliski izvori smatraju da je pod takvim pritiscima bilo teško donijeti bilo kakvu odluku koja bi išla u prilog Sanaderu, jer bi to posredno stavilo Vrhovni sud u poziciju u kojoj bi ga se moglo smatrati odgovornim za izdaju nacionalnih interesa. U tužbi Ustavnom sudu upozorilo se na još nekoliko okolnosti koje bi mu trebale ići u prilog. Među njima se nalaze različite verzije izjava Roberta Ježića, kao i činjenica da on još uvijek državi nije vratio 5 milijuna eura za koje tvrdi da predstavljaju mito koje je dobio od Sanadera. Sanaderu bliski izvori tvrde i da je u tom slučaju napravljen opasan presedan, jer je zapravo kriminalizirana odluka Vlade, a ne osobna Sanaderova odluka. Isti izvori upozoravaju i na to da je Damir Polančec, bliski premijerov suradnik koji s njime nije u dobrim odnosima, izjavio da bi taj ugovor još jednom potpisao, jer u njemu ne vidi ništa sporno.

Ustavni sud može odbiti ili usvojiti Sanaderovu ustavnu tužbu. Usvoji li je, mogao bi ukinuti presude za jedan ili oba predmeta koji su presudom Vrhovnog suda obuhvaćeni. Mogao bi ukinuti ili drugostupanjsku odluku, ili pak presude županijskog i Vrhovnog suda. U scenariju koji bi odgovarao Sanaderu, suđenje bi se vratilo na početak. To bi mu znatno popravilo situaciju, ali ni u kom slučaju ne može se očekivati da on nakon odluke Ustavnog suda bude pušten na slobodu. To je zato što je u aferi “Fimi media” zasad nepravomoćno osuđen na više od pet godina zatvora, ukupno devet godina samo u toj aferi, pa se zbog visine te zatvorske kazne ne može braniti sa slobode. Sud je nepravomoćno odlučio da je Sanader u toj aferi kriv jer je organizirao kriminalnu skupinu koja je pod njegovim vodstvom izvukla novac iz državnih i javnih tvrtki s ciljem osobnog bogaćenja te pribavljanja novca za HDZ. Stoga je odlučeno da će mu se oduzeti protupravno stečena imovina, ali i imovina njegovih kćeri, supruge i punca. Ukupno mu se planira oduzeti imovina vrijedna 15 milijuna kuna.

U kontekstu te afere Sanaderu bliski izvori smatraju da mu je povrijeđeno konfrontacijsko pravo, što pojednostavljeno govoreći znači da obrana nije imala mogućnost da ispita suokrivljenike koji su teretili Sanadera. Izvori bliski bivšem premijeru tvrde da je to razlog za ukidanje te presude, kako sukladno stajalištima suda u Strasbourgu, tako i sukladno stajalištima Vrhovnog suda. Sanadera su u tom slučaju teretili Mladen Barišić i Branka Pavošević i oboje su se koristili pravom da tijekom suđenja ne odgovaraju na pitanja Sanaderovih odvjetnika. Predstavnici Sanaderove obrane nisu mogli prisustvovati njihovom ispitivanju tijekom istrage. Sanaderova obrana smatra da se iskaz suokrivljenika u postupku kojim oni terete Sanadera ne smije koristiti protiv njega, jer se u proceduralnom smislu njih treba smatrati svjedocima u postupku, koji moraju odgovarati na pitanja. Kako to nisu učinili, Sanaderova obrana smatra da zbog tog proceduralnog propusta tu presudu treba ukinuti. Smatraju da bi do toga moglo doći već na instanci Vrhovnog suda, ali da to ne mora nužno značiti da bi presuda mogla biti korigirana i u korist HDZ-a, jer stranku tereti veći broj svjedoka. Predmet “Fimi media” ima drugu dinamiku, ali su Sanaderu bliski izvori optimistični i u tom slučaju.

Izvori bliski Sanaderu nadaju se da bi Ustavni sud mogao odlučiti u njegovu korist i vjeruju da šanse za to rastu ako se odluka ne bude donosila pod velikim pritiskom javnosti.

Dva su neovisna izvora ispričala za Nacional da je Ustavni sud već donio odluku u Sanaderovu predmetu te da se trenutno izrađuje njen pismeni otpravak, odnosno da su u tijeku završna glancanja već donesene odluke. Sanaderu bliski izvori boje se da bi pod različitim pritiscima to završno glancanje moglo potrajati najmanje do vremena nakon nadolazećih parlamentarnih izbora.

“Ljudi su dosta prevrtljivi”, kratko je neodređeno i dvosmisleno odgovorio pravosudni izvor blizak vrhu SDP-a, na pitanje smatra li da bi Ustavni sud mogao pozitivno odgovoriti na zahtjev Sanaderovih odvjetnika. I iz tako postavljenog odgovora mogla se jasno nazrijeti velika sumnja u ponašanje Ustavnog suda, čije su se odluke nedavno više puta nalazile u središtu pozornosti. U pravnim krugovima na neke odluke Ustavnog suda u zadnje se vrijeme također gleda suspektno. Prvenstveno se te sumnje odnose na odluke donesene u slučajevima zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, kao i ranije pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša. U oba slučaja odluke Ustavnog suda prouzročile su velike obrate i išle na ruku metama kaznenog progona. U nekim se krugovima čak ide toliko daleko da se otvoreno sumnja da su donesene pod utjecajima raznih interesnih skupina te da bi se to moglo dogoditi i u Sanaderovu slučaju.

Prije nekoliko dana Čedo Prodanović, jedan od Sanaderovih odvjetnika sastao se sa sucem Ustavnog suda Miroslavom Šeparovićem. Njih su se dvojica sastali u jednom lokalu u neposrednoj blizini Sabora. Bio je to po svemu javni sastanak, dijelom i zato jer se njih dvojica poznaju dugi niz godina. Izvori bliski obojici tvrde da Sanaderov slučaj uopće nije bio tema njihovog razgovora.

Šeparović slovi kao jedan od sudaca Ustavnog suda koga se može smatrati bliskim HDZ-u. Za vrijeme prvog premijerskog mandata Ive Sanadera Šeparovića se doživljavalo kao glavnog neformalnog pravosudnog kadrovika u HDZ-u. Smatralo se da je on bio jedan od onih koji su početkom 2006. utjecali i na smjenu tadašnje ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt. Poznavatelji prilika u HDZ-u tvrde da su njeni prvi ozbiljni problemi u odnosima s HDZ-om počeli u ljeto 2005., kada je odlučila poništiti natječaj za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Ona je tada naljutila tadašnjeg premijera Sanadera, predsjednika Sabora Vladimira Šeksa i Šeparovića, tada glavnog pravosudnog kadrovika HDZ-a, koji su neformalno u kandidaturi za tu funkciju podržavali suca tog suda Ivana Turudića. Pretpostavljalo se tada da je Turudić dobio podršku HDZ-a nakon što je na zatvorsku kaznu osudio Hrvoja Petrača. Petrač je bio jedan od osumnjičenih za otmicu malodobnog sina umirovljenoga generala Vladimira Zagorca. Turudić je u tom slučaju sudio, a Šeparović je bio Zagorčev odvjetnik. Za Šeparovića je cijeli slučaj bio neugodan, jer je on kao zainteresirana strana sudjelovao u tom slučaju, pa se moglo nagađati da je on za Turudića lobirao i iz nekih drugih razloga. Iako Sanader, Šeks i Šeparović nisu imali nikakve formalne veze s izborom predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, u HDZ-u se računalo da je njihovo neformalno lobiranje trebalo biti presudno, jer je Turudić ispunio sve formalne pretpostavke za obnašanje te funkcije, a dobio je i većinsku potporu kolega sudaca iz deveteročlanog sudačkog vijeća. Upravo je Šeparović odveo Turudića na tajni sastanak sa Sanaderom i Šeksom u Banske dvore, gdje mu je obećana podrška u kandidaturi za šefa Županijskog suda u Zagrebu. Međutim, Vesna Škare Ožbolt tu je inicijativu poremetila, pa je dijelom i zbog toga nakon nekoliko mjeseci smijenjena. U to je vrijeme Šeparović sa Sanaderom bio u bliskim i povjerljivim odnosima, ali se slično moglo tvrditi i za Turudića, pa ga je ovaj nekoliko godina kasnije u promijenjenim političkim okolnostima svejedno osudio na zatvorsku kaznu.

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Odnedavno se počelo propitivati mijenjaju li se neke društvene, ali i političke okolnosti opet na način da bi to moglo ići u korist Sanaderu. Dva izvora bliska SDP-u tvrde kako bi obrat u Sanaderovu slučaju mogao politički koristiti aktualnom premijeru Zoranu Milanoviću. Jedan od tih izvora tvrdi kako je Milanović čak u jednom razgovoru izjavio da je bivši glavni odvjetnik Mladen Bajić “sfušao’’ neke predmete i odradio ih bez puno dokaza s maksimalnim pritiscima. Tvrdi se da je Milanović, kada je to govorio, među ostalim mislio i na Sanaderov predmet, te da je te tvrdnje iznio u jednom privatnom razgovoru u vrijeme uoči odlučivanja o profesionalnoj sudbini Mladena Bajića.

Isti izvor blizak SDP-u tvrdi da bi ta stranka mogla politički profitirati u slučaju obrata u Sanaderovu slučaju, jer bi to moglo izazvati pomutnju na desnoj političkoj sceni.

Izvori bliski HDZ-u primijetili su kako se Sanader na zanimljiv način počeo pripremati za mogući početak preokreta u vlastitoj teškoj pravnoj situaciji. Počeo je pisati pisma iz zatvora, ali u njima niti jednom riječju ne spominje Karamarka, već isključivo napada bivšu premijerku Jadranku Kosor. Nju je Sanader više puta optuživao da je zapovjedila bivšem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću da ga kazneno goni, a ona je isticala da se uporno prešućuje da je tom sastanku prisustvovao i Karamarko.

Jadranka Kosor je u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu posredno optužila Karamarka, koji je tada bio ministar policije, da u vrijeme pravosudnog lova na Sanadera nije surađivao s tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom Bajićem. “Bilo bi dobro da se analizira kako su i koliko policija i Državno odvjetništvo, koji su upućeni jedni na druge, u postupku otkrivanja i procesuiranja kaznenih djela, doista surađivali’’, izjavila je Jadranka Kosor. Neki izvori bliski HDZ-u tvrde da između Sanadera i Karamarka postoji nepisani pakt o nenapadanju, te da se čak uspjelo izlobirati da Sanader u nekim svojim ranijim javnim istupima uopće ne spominje Karamarka. Izvori bliski Sanaderu tvrde da on Karamarka ne spominje iz pragmatičnih razloga, jer je svjestan da bi mu Karamarko vrlo lako mogao stvoriti brojne dodatne probleme.

S druge strane, Karamarko je u svojim javnim istupima više puta govorio da kriminal i korupcija trebaju izići van iz HDZ-a, ali nikada u tom kontekstu nije izravno spomenuo Sanadera.

“Ivo Sanader još uvijek ima utjecaj na politički život, preko ljudi koji su mu ostali zauvijek vjerni’’, izjavila je nedavno Jadranka Kosor. Neki izvori bliski HDZ-u tvrde da je dio tih ljudi trenutno iznimno blizak Karamarku, te da to baca novo zanimljivo svjetlo na ozračje u HDZ-u uoči donošenja odluke Ustavnog suda o Sanaderovu slučaju.

Sanaderu bliski izvori trude se plasirati teze da je on u postojećem ozračju napušten od svih te da naprosto nema nikoga da za njega lobira pri Ustavnom sudu. To bi trebalo stvoriti preduvjete da javnost povjeruje da Ustavni sud odluku u njegovu slučaju donosi posve neopterećen bilo kakvim lobiranjima, što bi eventualnu odluku u Sanaderovu korist trebalo lišiti bilo kakvog kritičkog javnog propitivanja.