Nacional je koncem proteklog tjedna ekskluzivno doznao da je ravnateljica Uskoka Vanja Marušić opstruirala procesuiranje korupcijskog kriminala bivše HDZ-ove ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijele Žalac. Prema navodima izvora s neposrednim saznanjima o sumnjivim zbivanjima unutar sustava DORH-a, Vanja Marušić, odnosno Uskok, potpuno se neprimjereno odnosila prema aktivnostima „poreznog Uskoka“, koji je bio izravno angažiran na tom predmetu. Formalno govoreći, u istragu o tom predmetu bio je uključen Samostalni sektor za otkrivanje poreznih prijevara unutar Ministarstva financija. To tijelo je vrlo brzo posumnjalo da je tvrtka Ampelos, koja je u središtu te afere, prala novac. Pa je predložilo da se napravi financijsko vještačenje spornog softvera zbog kojeg je afera nedavno i izbila. Ali Uskok na taj prijedlog nije odgovorio. Javnost do danas nije upoznata s time je li to vještačenje uopće provedeno.

Prema navodima istog izvora unutar DORH-a, Vanja Marušić bila je pravodobno i potpuno informirana o radu svojih podređenih na tom predmetu. Ali je njeno ponašanje izazvalo snažnu sumnju među njenim kolegama da je ona tim slučajem manipulirala zato što je to odgovaralo administraciji premijera Andreja Plenkovića. Drugim riječima, uvjereni su kako je to radila da zaštiti Gabrijelu Žalac i spriječi reputacijsku štetu za Vladu Andreja Plenkovića.

Ravnateljica USKOK-a Vanja marušić, prema navodima izvora unutar dorh-a, bila je pravodobno i potpuno informirana o radu svojih podređenih na istrazi o spornoj nabavi u resoru gabrijele žalac. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Uz to, izvor Nacionala otkriva da je Uskok prvo ignorirao, a potom tek polovično i s priličnim kašnjenjem Uredu europskog tužitelja dostavio dokumentaciju o tom predmetu. Ta saznanja Nacionala bacaju sasvim novo svjetlo na prošlotjednu kontroverznu press konferenciju koju su zajednički održale glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek i ravnateljica Uskoka Vanja Marušić.

Na toj presici pokušale su neistinito informirati javnost da su u istrazi korupcijskog skandala povezanog s bivšom HDZ-ovom ministricom regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijelom Žalac, Uskok i Državno odvjetništvo tijesno surađivali s Uredom europskog tužitelja (EPPO), koji je na koncu pokrenuo istragu i doveo do uhićenja. Kako je Nacional rekonstruirao iz razgovora s više upućenih izvora u različitim institucijama, slijed događaja zapravo je bio potpuno suprotan i postoje značajni detalji koju upućuju na zaključak da DORH i USKOK nisu samo izbjegavali voditi proces protiv Žalac, nego su ga i aktivno opstruirali.

Hrvoj-Šipek i Marušić na toj su konferenciji za novinare, održanoj prošloga tjedna, pokušale sanirati štetu nastalu iznenadnim uhićenjem bivše ministrice, ravnatelja agencije SAFU Tomislava Petrica i dvojice poduzetnika, Marka Jukića i Mladena Šimunca, zbog sumnji na namještanje nabave softvera vrijednog oko dva milijuna kuna koji je na koncu plaćen 12,9 milijuna kuna, i to bez PDV-a. Između ostalog i kako bi pojasnile u najmanju ruku neobičnu raniju izjavu ravnateljice USKOK-a, objavljenu u još neobičnijoj snimljenoj video izjavi na YouTubeu, da su europski delegirani tužitelji formacijski i hijerarhijski dio sustava DORH-a i USKOK-a, što je potpuna neistina.

Premijer Andrej Plenković žestoko je branio Gabrijelu Žalac od svih afera još dok je bila ministrica u njegovoj vladi, a i sada je hvali. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Također, dvije glavne tužiteljice u državi pokušavale su, poprilično nemušto, objasniti i da predmet Gabrijele Žalac nakon pune dvije godine rada na njemu, kolokvijalno govoreći, nije ni „živ“ ni „mrtav“. Nakon što je europska tužiteljica Tamara Laptoš konkretno demantirala njihove ranije tvrdnje da su europski tužitelji preuzeli slučaj Žalac od hrvatskih kolega i decidirano izjavila da je on iznova pokrenut, zbunjenost i nelagoda Zlate Hrvoj-Šipek i Vanje Marušić dodatno su pobudile sumnje da su Državno odvjetništvo i USKOK pod političkim utjecajem i da su namjerno blokirali istragu protiv donedavne ministrice u vladi Andreja Plenkovića.

Te dvije institucije su prije dvije godine raspolagale gotovo navlaš jednakom prijavom zbog sumnji na namještanje nabave spornog softvera kao i Ured europskog tužitelja prije nekoliko mjeseci. Dapače, DORH i USKOK proveli su i neke izvide iz kojih su proizišli konkretni dokazi, što znači da su raspolagale sasvim ozbiljnim indicijama koje su u ovom, relativno jednostavnom, predmetu naprosto morale dovesti do nastavka postupka. Između ostalog, zatražile su asistenciju Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara unutar Ministarstva financija, tijela koje je u drugom obliku do Plenkovićeve ere bilo potpuno samostalno i kolokvijalno se nazivalo „porezni USKOK“.

„U fokusu je bila tvrtka Ampelos iz Podstrane pokraj Splita, iza koje stoje Šimunac i njegov kasniji partner Jukić. Čak i letimičnom provjerom postalo je jasno da se radi gotovo o paravanu samo za posao nabave softvera: prihod te tvrtke u ranijim godinama kretao se u pravilu oko 200 do 300 tisuća kuna, potom je u 2018. godini imala 16.238.750 kuna s PDV-om, a nakon toga ponovo se radikalno smanjio. Zabilježene su milijunske gotovinske isplate, što je također jasno ukazivalo na mogućnost „pranja“ nelegalno stečenog novca. O svemu tome vrlo brzo obaviješteni su DORH i USKOK“, rekao je za Nacional izvor jako dobro upućen u funkcioniranje Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara. On dodaje da je upravo to tijelo istražiteljima predložilo vještačenje vrijednosti spornog softvera, na što nikada nije dobilo odgovor niti je javnosti predočeno je li vještačenje doista provedeno.

Dio medija je još prije nekoliko godina, usporedbom sličnih javnih nabava i razgovorima s osobama i tvrtkama specijaliziranima upravo za takve poslove, utvrdio da ta vrsta softvera u stvarnosti ne bi trebala stajati više od dva do dva i pol milijuna kuna.

To je tek jedan u nizu spornih detalja postupanja ovih institucija, i to još iz doba kada je na njihovu čelu bio kasnije smijenjeni glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić. Znakovit je detalj sa spomenute prošlotjedne konferencije glavne državne odvjetnice i ravnateljice USKOK-a, kada su ih novinari upitali za izvide u ovom slučaju i kada je šefica DORH-a Hrvoj-Šipek decidirano odgovorila da za njih nije ni znala. U tom trenutku ona i Vanja Marušić nelagodno su pogledavale jedna prema drugoj, da bi glavna državna odvjetnica potom ponovila da je bila informirana o izvidima protiv Gabrijele Žalac u dva druga predmeta poput „afere vjetroelektrane“, ali ne i u konkretnom slučaju nabave spornog softvera.

U ovom slučaju USKOK je doista formalno nadležno tijelo, a sugovornici Nacionala upozoravaju na to da je njegova ravnateljica Vanja Marušić naprosto morala biti upoznata sa svakim korakom u postupku. Tužitelji kojima je predmet zadužen o svemu su, po pravilima i običajima, upravo nju izvještavali. No sve do prije nekoliko mjeseci taj predmet Gabrijele Žalac bio je ni „živ“ ni „mrtav“, što je Vanja Marušić nemušto pokušala objasniti na prošlotjednoj konferenciji za novinare.

„Činjenica je da se u javnosti piše o tome i razgovara koji je predmet živ, a koji mrtav. Mrtvi predmeti su oni koji su okončani pravnim postupkom. Svi ostali, uključujući i ovaj, oni su u kojima se mogu uzimati u obzir bilo kakve nove informacije. Na temelju svih informacija, izjava, dokumentacije, nije se moglo prikupiti dovoljno dokaza da bi se došlo do osnovane sumnje. Želim naglasiti da nikakvih pritisaka i zataškavanja nije bilo.

Na prošlotjednoj press konferenciji glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek i ravnateljica Uskoka Vanja Marušić pokušale su neistinito informirati javnost da su u istrazi korupcijskog skandala povezanog s Gabrijelom Žalac Uskok i Državno odvjetništvo tijesno surađivali s Uredom europskog tužitelja. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

Ono što se često razmatra kao blamaža USKOK-a, apsolutno poričem. Na temelju prikupljenih podataka nije bilo moguće donijeti odluku. Svaka nova činjenica ili informacija u takvoj vrsti predmeta se provjerava“, rekla je, između ostalog, ravnateljica USKOK-a. Tom prilikom ona je zapravo potvrdila i saznanja kojima danas raspolaže Nacional: DORH i USKOK dodatno su odugovlačili s dostavljanjem dokumentacije o tom predmetu na adresu Ureda europskog tužitelja. U drugim predmetima koji bi mogli biti u njihovoj nadležnosti to je učinjeno, no ne i u ovom.

„Na temelju rezultata izvida nije donesena državnoodvjetnička odluka. U tom pravcu je predmet bio zatvoren, međutim, to nisu mrtvi predmeti na kojima se ne može nastaviti s radom. USKOK je dostavljao podatke o predmetima koji bi mogli doći u nadležnost europskog tužitelja. Nakon što su oni zaprimili prijavu OLAF-a, od nas su tražili podatke. Tada smo ih dostavili“, rekla je Marušić.

Drugim riječima, nakon što je dobio sasvim konkretna saznanja o (još uvijek navodnom) teškom kriminalu u režiji Gabrijele Žalac, USKOK je prestao raditi na tom predmetu jer „nije bilo moguće donijeti odluku“, ali je, s druge strane, njega namjerno ostavio formalno „živim“ kako ga ne bi morao proslijediti europskim kolegama. Postoje dodatne, zasad nepotvrđene indicije da je čak i u tom procesu bilo kočenja od strane USKOK-a i da je dostavljen tek manji dio dokumentacije, zbog čega su europski tužitelji bili prisiljeni slati dodatne zahtjeve.

„Radi se o zapravo relativno jednostavnom predmetu za čije rješavanje nisu potrebni osobiti napori. Mediji – Slobodna Dalmacija i portal Telegram – još prije tri godine razotkrili su sve bitne detalje i trebalo je tek potvrditi objavljene informacije. USKOK je pokrenuo izvide na temelju medijskih napisa, no potom je stao. Kasnije je novinar Andrej Dimitrijević iste napise proslijedio Europskom uredu za borbu protiv prijevara OLAF-u, oni Uredu europskog tužitelja i u roku od samo nekoliko mjeseci utvrđene su sve bitne činjenice, otvorena je istraga i uhićeni su osumnjičeni. Ovaj razvoj događaja najbolje ilustrira stanje i kapacitiranost, ali prije svega samostalnost u radu hrvatskih tužitelja“, rekao je za Nacional izvor iznimno upućen u funkcioniranje DORH-a i USKOK-a.

Gabrijelu Žalac sumnjiči se da je intervenirala u sadržaj Nacrta zakona o sustavu za strateško planiranje i upravljanje razvojem i sustave podzakonskih akata koji su definirali karakteristike traženoga softvera nazvanog „Izgradnja IT sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem“. Sumnja se i da je mijenjala planove nabave za Ministarstvo europskih fondova i regionalnoga razvoja, pa i predmet same nabave, tako da se više nije tražila izrada softvera, nego samo pribavljanje licenci za postojeći softver. Navodno je i povećavala cijenu nabave koja je rasla s početnih 5,76 milijuna kuna na 9,86 milijuna kuna, a na kraju na 12,9 milijuna kuna, bez PDV-a. Kako bi osigurala taj iznos, novac je prebacila s pozicija drugih uprava u Ministarstvu. Navodno je od ravnatelja agencije SAFU Tomislava Petrica tražila da ta agencija u svemu navedenome ne pronađe ništa sporno. Ukratko, sve je činila kako bi posao dobio isključivo Šimunac, odnosno kasnije njegov poslovni partner Jukić: povećavala planiranu procijenjenu vrijednost nabave toga informatičkog sustava, mijenjala vrstu i način nabave, prilagođavala tražene tehničke specifikacije i slično, a pozivi za podnošenje ponuda poslani su tvrtkama povezanima s uhićenim poduzetnicima. Natječaj je, tvrdi se, nastavila namještati čak i nakon što je u listopadu 2017. godine Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave poništila prvi postupak. Gabrijeli Žalac i ostalima određen je jednomjesečni pritvor, a u samom procesu koji slijedi utvrdit će se jesu li doista hrvatski tužitelji neovisni tek u formalnom, a europski i u stvarnom smislu.