EKSKLUZIVNO: Hrvatski članovi Uprave Ine koji kontinuirano odobravaju pogodovanje Mađarskoj u ključnim odlukama naftnog biznisa, od Ine imaju fantastične prihode
Niko Dalić pored godišnje bruto plaće od 936.000 kn primio je 425.880 kn bonusa, a Barbara Dorić i Darko Markotić pored jednako tolike plaće primili su po 319.992 kune bonusa. Interni dokument Ine otkriva sumnju u tešku sistemsku korupciju zbog posla koji istražuje Europska komisija
Nacional je ekskluzivno došao u posjed senzacionalnog internog dokumenta Ine koji otkriva kako su hrvatski članovi Uprave Ine Niko Dalić, Barbara Dorić i Darko Markotić prošle 2021. primili ogromne nagradne bonuse, svaki od njih u iznosu većem od 300 tisuća kuna.
Radi se o krajnje kontroverznim stimulacijama koje bude sumnju u još jednu tešku sistemsku korupciju jer su im ti bonusi nominalno isplaćeni za njihov angažman u 2020. Nejasno je na temelju čega su ti bonusi isplaćeni ako je Ina u 2020. ostvarila povijesno visoki gubitak od 1,138 milijardi kuna.
Dokument u posjedu Nacionala otkriva da su im, pored osnovne godišnje plaće od čak 936 tisuća kuna bruto, što je u neto iznosu otprilike 600 tisuća kuna s raznim dodacima na plaću, kontroverzne stimulacije isplaćene 2021.
Isplaćene su im iste godine kad je Uprava Ine donijela spornu i za hrvatske energetske interese po svemu sudeći štetnu odluku o kupnji dionica OMV-a Slovenija zajedno s MOL-om, što sada dubinski istražuje Europska komisija.
Uprava Ine 2021. izglasala je odluku o prepuštanju prava prvokupa dionica OMV-a Slovenija mađarskom MOL-u, a potom su izglasali da Ina u de facto mađarskom preuzimanju OMV-a Slovenija iskešira vlastitih 100 milijuna eura, čime je Ina zapravo s jednom trećinom iznosa sufinancirala MOL-ovo kompletno preuzimanje OMV-a Slovenija. Ina je time sudjelovala u operaciji kojom je MOL stekao 120 OMV-ovih benzinskih postaja u Sloveniji koje bi trebale poslovati pod brendom MOL-a. To je izravno kršenje dioničarskog ugovora između Vlade i MOL-a koji pojednostavljeno govoreći, predviđa da u zemljama u okruženju Ina ima prvenstvo u poslovnom širenju.
Da je ta transakcija bila strukturirana tako da bude u suglasju s dioničarskim ugovorom Vlade i MOL-a oko Ine, lako je moguće da ne bi bilo ni potrebe za istragom Europske komisije. Naime, zbog te sumnjive transakcije u kojoj je MOL zapravo iskoristio činjenicu da je Ina s oko 7 posto dionica bila manjinski suvlasnik OMV-a Slovenija te je time imala pravo prvokupa 120 OMV-ovih postaja, prije desetak dana Europska komisija otvorila je službenu istragu protiv MOL-a. Europska komisija, naime, istražuje kako je provedena transakcija jer sumnjaju da je ona suprotna odredbama EU-a o spajanju i tržišnom natjecanju budući da bi mogla smanjiti konkurentnost na tržištu maloprodaje motornih goriva u Sloveniji.
Nacionalov izvor detaljno upućen u poslovanje Ine smatra da je isplata bonusa hrvatskim članovima zapravo bila nagrada za prljavi posao koji su odradili za MOL i to uz pokroviteljstvo hrvatske vlade te da taj posao MOL dodatno pozicionira kao najvažniju naftu kompaniju u regiji, dok Ini strateški oduzima potencijal tržišta Slovenije te je ostavlja u granicama RH i Bosne i Hercegovine.
Prema dokumentu koji nosi naziv Izvješće o primicima Uprave i Nadzornog odbora za 2021. godinu, Niko Dalić, suprug Martine Dalić, pored osnovne plaće od 936 tisuća kuna bruto, što mjesečno neto iznosi oko 50 tisuća kuna, dobio je i 425.880 kuna bruto bonusa. Što znači da mu je u neto iznosu kao nagrada jednokratno isplaćeno oko 272 tisuće kuna.
Barbara Dorić, čija bruto godišnja plaća također iznosi 936 tisuća kuna, primila je 319.992 kune bonusa u bruto iznosu, što u netu iznosi oko 204 tisuće kuna. Isto toliku plaću i jednaki bonus primio je i treći hrvatski član Uprave Ine Darko Markotić. Odluka o zajedničkoj kupnji dionica OMV-a Slovenija s MOL-om, kojom Ina ne dobiva ništa, a MOL dobiva sve, donesena prošle godine, najprije je morala biti izglasana na Upravi Ine u kojoj, pored predsjednika Uprave Sándora Fasimona i još dva mađarska člana Uprave, sjede i navedenih troje hrvatskih članova Uprave – Niko Dalić, Barbara Dorić i Darko Markotić.
Nacionalov izvor iz naftaških krugova, izvrsno upućen u poslovanje Ine, kaže:
“Niko Dalić, Barbara Dorić i Darko Markotić su članovi Uprave Ine koji su izglasali, odnosno propustili spriječiti prepuštanje prvokupa OMV-a Slovenije MOL-u i time načinili izravnu štetu Ini jer su ‘kastrirali’ potencijal Ine na regionalnim tržištima. Time su ujedno počinili štetu jednom dioničaru Ine. I onda su ti isti također izglasali da Ina plati 100 milijuna eura za kupnju 33,33 posto dionica OMV-a Slovenije, a mađarska većina u Ini, kao pravim mađaronima iz hrvatske povijesti, odobrila im je bonuse za takve prljave rabote.”
Niko Dalić, suprug bivše potpredsjednice Vlade, a sadašnje predsjednice Uprave Podravke Martine Dalić, član je Uprave Ine od 2011. i jedini je od starih hrvatskih članova Ine ostao na toj poziciji. Barbara Dorić i Darko Markotić imenovani su 1. travnja 2020., nakon što je “operetni” intervju s njima odradio osobno bivši ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić. No ti su intervjui, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora detaljno upoznatih s odnosom snaga u Ini, bili samo “paravan” za već unaprijed donesenu odluku da se bivšim članovima Uprave Davoru Mayeru i Ivanu Krešiću, svjedocima u arbitražnom sporu Republike Hrvatske protiv MOL-a koji su se žestoko zalagali za očuvanje hrvatskih interesa u Ini, u kojoj bi Republika Hrvatska putem svojih članova Uprave i Nadzornog odbora trebala imati minimalno ista prava kao i MOL, neće produljiti mandat.
Od kad su prije više od dvije godine imenovani u Upravu, o radu novih hrvatskih članova Uprave ne zna se gotovo apsolutno ništa, ali Nacionalovi izvori iz naftaških krugova bliskih Ini tvrde da su oni tamo i postavljeni da bi u potpunoj tišini provodili strateške i operativne zamisli MOL-a, a onda nažalost i države Mađarske, sve uz prešutnu suglasnost premijera Andreja Plenkovića i bivšeg ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića kojeg je nakon nedavnog odlaska iz Vlade premijer Plenković nagradio novom lukrativnom funkcijom viceguvernera HNB-a, a na njegovo mjesto u Vladi je došao neiskusni Davor Filipović.
Spornu odluku o izdvajanju 100 milijuna eura za kupnju dionica s kojima Ina nije dobila niti pravo upravljanja, potvrdili su upravo hrvatski članovi Uprave Ine. Znakovito je i to što je taj potez lani Vlada pozdravila, što najizravnije pokazuje da su oni za svoj glas na Upravi imali potporu Vlade.
Iste godine samo je hrvatskim članovima Uprave i mađarskom predsjedniku Uprave Sándoru Fasimonu isplaćen obiman bonus. Taj se bonus formalno odnosi na njihov rad u 2020., kad su Barbara Dorić i Darko Markotić, koji su imenovani tek u travnju 2020., zapravo radili svega devet mjeseci pa su i dobili nešto manji iznos bonusa.
Predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon, Mađar čiji glas predsjednika u Upravi vrijedi dvostruko prema koruptivnom ugovoru o prijenosu upravljačkih prava iz 2009. zbog kojeg su osuđeni bivši hrvatski premijer Ivo Sanader i moćni šef MOL-a Zsolt Hernádi, prima istu plaću kao i ostali članovi Uprave, što znači 936 tisuća kuna godišnje bruto i dobio je isti bonus kao i Niko Dalić, to jest 425.880 kuna bruto. Međutim, on pravo na taj iznos ostvaruje zato što je formalno zaposlen samo na pola radnog vremena. Što znači da bi, da je zaposlen na puno vrijeme, imao dvostruko veću plaću jer trenutno prima istu plaću kao i ostali članovi Uprave, ali nominalno za dvostruko manji rad.
Druga dvojica mađarskih članova Uprave Ine, József Simola i Ferenc Horváth, nisu od Ine primili nikakav bonus prošle godine jer se bonus formalno odnosio na 2020., a oni su na svoje funkcije imenovani tek 1. veljače 2021. Međutim, bonuse od Ine za 2020. nisu dobili ni prethodni mađarski članovi Uprave Ine Ákos Székely i Zsolt Pethő koji su bili na pozicijama prije Simole i Horvátha.
Nacionalov izvor upoznat s poslovanjem Ine kaže da oni sigurno nisu bili zakinuti, već da su zasigurno svoje bonuse za “izvrsno obavljen posao” dobili izravno od MOL-a.
Inače, u dokumentu u posjedu Nacionala objašnjeno je da članovi Uprave Ine za svoj rad imaju pravo na naknadu koja se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela te na dodatne primitke u naravi temeljem internih akata i odluka Društva.
“U skladu s Politikom primitaka, članovi Uprave ostvaruju navedeno pravo na naknadu za obavljanje funkcije/poslova člana Uprave samo ako isti nije zaposlen na puno radno vrijeme ni u jednom društvu unutar INA/MOL Grupe. Budući da članovi Uprave Ine koji postupaju i donose odluke zajedno kao tijelo imaju isti opseg odgovornosti kako bi djelovali u najboljem interesu Ine, fiksna mjesečna naknada/plaća za članstvo u Upravi Društva definirana je u jedinstvenom iznosu za sve članove i iznosi bruto 78.000 kn. Iznimno, predsjednik Uprave je zaposlen na pola radnog vremena (20 sati tjedno) i za svoj rad ostvaruje poviše navedenu fiksnu mjesečnu naknadu/plaću”, piše u Pravilniku.
Nadalje, ondje je objašnjeno i kako se računaju bonusi:
“Kao i u slučaju fiksne mjesečne naknade/plaće, definiranje varijabilnog dijela plaće/bonusa za članove Uprave Ine, postavljanje ciljeva i njihova evaluacija jedinstveni su za sve članove Uprave. Varijabilni dio plaće/bonus definiran je kao postotak (%) godišnjeg fiksnog primanja i iznosi 65 % za 100 % ostvarenja postavljenih godišnjih ciljeva.”
U posebnoj tablici naveden je i usporedni prikaz kretanja prihoda/dobiti društva i primanja članova Uprave. Prema toj tablici može se vidjeti da su prihodi Ine u 2021. znatno skočili i to s oko 14 milijardi kuna u 2020. na 22,3 milijarde kuna u 2021. godini, što je bolje čak i u odnosu na 2019. kad je prihod Ine iznosio 21,6 milijardi kuna. Iz te se tablice vidi da je u 2021. značajno skočila i dobit društva, pa je tako dobit u 2019. iznosila 656 milijuna kuna, u 2020. Ina je bila 933 milijuna kuna u minusu, a u 2021. dobit je iznosila čak 1,27 milijardi kuna.
‘Hrvatski članovi Uprave Ine nagradu nisu dobili zbog svog angažmana u boljim poslovnim rezultatima Ine, već zato što, uz prešutni blagoslov Vlade, rade isključivo za jednog dioničara, a to je MOL‘
S obzirom na to da je u 2020. Ina zapravo bila u minusu, nije jasno na temelju čega su hrvatski članovi Uprave Ine dobili bonus upravo za 2020. koji im je isplaćen u 2021. – u godini kad su podržali odluku o tome da Ina plati 100 milijuna eura za dionice OMV-a Slovenija, kako bi MOL mogao ondje samostalno poslovati pod svojim logom i upravljati OMV-om Slovenija bez mogućnosti Ine da štiti i svoj interes u toj kombinaciji. I to iako je iz poslovnih podataka vidljivo da se tijekom 2020. smanjio i prosječni bruto godišnji primitak članova Uprave Ine.
Prosječni bruto godišnji primitak članova Uprave Ine iznosio je 1,1 milijun kuna 2019., oko 784 tisuće kuna 2020. i 1,68 milijuna kuna 2021.
Istovremeno, prosječni bruto godišnji primitak po radniku iznosio je između 181 i 186 tisuća kuna, to jest 181 tisuću kuna 2019., 179 tisuća kuna 2020. i 186 tisuća kuna za 2021. To znači da prosječna mjesečna neto plaća radnika u Ini iznosi oko 9500 kuna, dok je prosječna mjesečna neto plaća članova Uprave oko 50 tisuća kuna ili pet puta više od radničke i oko dva puta više od plaće hrvatskog premijera. Ne računajući unosne bonuse, naravno.
No za taj novac hrvatski i mađarski članovi Uprave Ine dužni su raditi u interesu društva Ina, kako je to navedeno čak i u spomenutom Pravilniku. Sve suprotno tome, prema Zakonu o trgovačkim društvima, podliježe čak i kaznenoj odgovornosti.
O spornoj odluci članova Uprave Ine da prepuštanjem prava prvokupa dionica OMV-a Slovenija mađarskom MOL-u i sudjelovanjem u plaćanju te akvizicije s čak 100 milijuna eura, Nacional je pisao još prošle godine, upozorivši upravo na potencijalno kriminalne elemente te odluke. Sada tu istu akviziciju istražuje Europska komisija jer ju smatra spornom i suprotnom propisima Europske unije.
Ako Europska komisija uistinu potvrdi da je ta akvizicija bila nedozvoljena, svi članovi Uprave Ine trebali bi snositi odgovornost, ali postupati bi trebao i hrvatski DORH.
Nacionalov izvor detaljno upoznat s poslovanjem Ine ovako je to komentirao:
“Hrvatski članovi Uprave Ine nagradu su dobili ne radi svog angažmana u boljim poslovnim rezultatima Ine, već zbog toga što, uz prešutni blagoslov Vlade, rade isključivo za jednog dioničara, a to je MOL.”
Europska komisija službeno je objavila da je započela dubinski istraživati je li najavljeno MOL-ovo preuzimanje OMV-a u Sloveniji sukladno propisima koji na razini EU-a tretiraju takva poslovna povezivanja. Europska komisija zabrinuta je jer sumnja da bi realizacija te poslovne transakcije mogla smanjiti konkurentnost na području prodaje motornih goriva u Sloveniji. Radi se o vijesti koju su prenijeli brojni respektabilni i čitani međunarodni mediji, uključujući i agenciju Reuters. U Hrvatskoj je ta vijest prošla gotovo nezapaženo. Tek u ponedjeljak poslijepodne prenio ju je portal energetika.net.
Margrethe Vestager, izvršna potpredsjednica EK zadužena za tržišno natjecanje, sredinom proteklog tjedna o tomu je izjavila:
„Kako bismo osigurali da cijene goriva na prodajnim mjestima umjetno ne rastu zbog manjka konkurencije, moramo pomno pratiti tržišne konsolidacije. OMV Slovenija i MOL su dva vodeća dobavljača goriva u Sloveniji koja se izravno nadmeću na brojnim lokalnim područjima. Moramo pažljivo pristupiti i procijeniti koliko bi promjene na tržišnom obzoru koje bi bile ubrzane realizacijom ove transakcije, zapravo utjecale na cijene i kvalitetu usluga.“
Europska komisija zapravo je preotvorila temu koja bi mogla posredno pomoći Ini. I to zato što je definitivno potvrdila otkriće i okolnosti koje je Nacional opisao još u travnju 2021.
Nacional je tada ekstenzivno pisao o tome kako namjerom kupnje 120 benzinskih postaja austrijskog OMV-a u Sloveniji, mađarski MOL krši dioničarski ugovor s hrvatskom vladom i ponižava i ismijava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.
Ali to hrvatskom premijeru tada očito nije bilo važno jer je Plenkovićeva vlada zbog nemara, nekompetencije ili možda nekog drugog zlokobnijeg, zasad nepoznatog razloga, prošle godine pozdravila taj potez kao nešto pozitivno.
To je sukus manipulativno strukturirane transakcije kojom se u hrvatskoj javnosti pokušao stvoriti privid zajedničkog istupanja Ine i MOL-a na slovensko tržište. Ali po dioničarskom ugovoru između Vlade i MOL-a u Ini, ono može biti zajedničko jedino ako se to zajedništvo manifestira pod robnom markom Ine, a ne podijeljenom kupnjom Ine i MOL-a.
I to zato što se sada definitivno pokazalo da OMV-ove benzinske postaje u susjednoj državi zapravo kupuje MOL, uz tek minorno i „manekensko“ sudjelovanje Ine koja u stvarnosti, sa svojih 33 posto udjela u novoj tvrtki, neće imati utjecaja na poslovanje. Iako se na Ininim korporativnim stranicama još od 8. lipnja 2021. mogla pročitati službena objava po kojoj će „Ina s MOL-om steći dodatnih 92,25 posto udjela u OMV-u Slovenija” te da su “Ina I MOL postigli dogovor o stjecanju OMV-ova udjela”, u isto vrijeme MOL je na svojim stranicama iznio sljedeće:
„MOL Grupa stječe dodatnih 92,25 posto udjela u OMV-u Slovenija, što podrazumijeva preuzimanje 120 benzinskih postaja i veletrgovinu u Sloveniji. Prema pisanju mađarskog lista Hungary Today, spomenuti paket dionica plaćen je 301 milijun dolara, od čega će Ina osigurati oko 100 milijuna dolara. Od sadašnja 53 benzinska servisa u Sloveniji, MOL Grupa povećava svoj udjel na 173 maloprodajne jedinice.”
Upravo ta posljednja rečenica otkrila je ključnu informaciju – budućih 120 postaja, ali i značajan udio veleprodaje goriva, trebali bi poslovati pod brendom MOL-a, što je direktno kršenje odredbi dioničarskog ugovora iz 2003. koje nalažu da se širenje zajedničke kompanije u zemljama regije treba vršiti isključivo pod imenom i brendom Ine.
Ina je i dotad imala udio od 7,75 posto dionica u tvrtki OMV Slovenija, pa bi podjelom novokupljenog paketa od 92,25 posto, u omjeru 70:30 posto s MOL-om, ubuduće imala oko 33 posto udjela, a MOL preostalih 67 posto, što je u svojoj objavi na LinkedInu prošle godine potvrdio i predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon.
On se u istoj objavi pohvalio da će „tako Ina postati glavni dobavljač goriva za sve – i postojeće i novostečene benzinske stanice Ine i MOL-a u Sloveniji”. Pritom je “zaboravio” napomenuti da Ina u ovom trenutku ima pet benzinskih postaja u Sloveniji, isto onoliko koliko ih je bilo i 2003. godine kada ju je preuzeo MOL.
MOL je, pak, u posljednjih 18 godina u Sloveniji otvarao benzinske postaje pod vlastitim brendom i logotipom MOL-a. Danas MOL ima 48 postaja koje posluju pod njegovim brendom, a preuzimanjem 120 OMV-ovih postaja imat će ih ukupno 168, uz značajan udio veleprodaje derivata. Ina će i dalje imati, kao i do sada, pet benzinskih postaja i minoran udio na tržištu.
Pitanja o tome je li i kako hrvatski suvlasnik bio obaviješten o kupovini OMV-ovih dionica u Sloveniji, odnosno jesu li Vlada i resorno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja bili obaviješteni o tome da dionice u većem dijelu kupuje MOL, a tek u manjem Ina, Nacional je u proljeće 2021. postavio Vladi i tada Ćorićevu Ministarstvu, ali i Ini. Svi su odlučili ostati nedostupni za odgovore. Iz Ministarstva je tek stigla kratka uputa da se “za sva pitanja koja se odnose na poslovanje Ine obratimo njima”, odnosno Ini, iz čega se može izvući zaključak da ni Ministarstvo ni Vlada, kao Inini suvlasnici, već odavno u svojim rukama ne drže konce njezina poslovanja.
Nacional je sada ponovno poslao upite i Vladi i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja i Ini, s konkretnim pitanjima.
Ini smo postavili pitanje je li Uprava Ine odluku o tome da Ina kupi dionice OMV-a Slovenija za iznos od 100 milijuna eura donijela jednoglasno i ako nisu, da preciziraju tko je bio za, a tko protiv, odnosno kako su glasali hrvatski članovi Uprave. Zatim smo ih pitali jesu li hrvatski članovi Uprave Ine također glasali o odluci o prepuštanju prvokupa OMV-a Slovenije MOL-u, to jest jesu li podržali tu odluku.
Treće pitanje glasilo je:
“S obzirom na istragu Europske komisije o tome je li najavljeno MOL-ovo preuzimanje OMV-a u Sloveniji sukladno propisima koji na razini EU-a tretiraju takva poslovna povezivanja, a sve zbog narušavanja tržišne konkurentnosti na području prodaje motornih goriva u Sloveniji, kako će se ta istraga odraziti na poslovanje Ine i MOL-a u Sloveniji?”.
Nadalje, pitali smo Inu i je li činjenicom da je predviđeno da OMV-ove postaje posluju pod brendom MOL-a, umjesto pod brendom Ine, narušen dioničarski ugovor između MOL-a i Vlade Republike Hrvatske, tko je to dopustio te hoće li MOL zbog toga povući takvu odluku i jesu li hrvatska vlada ili hrvatski članovi Uprave Ine to uopće tražili od MOL-a.
Na kraju, pitali smo i sljedeće: “Ako je točno da je MOL time prekršio dioničarski ugovor, kakve su konkretno sankcije zbog toga predviđene?”.
Ina do zaključenja broja nije odgovorila na pitanja.
U Vladi ne vide nikakav problem u odluci Ine i kažu: ‘Slovensko tržište nije predmet Međudioničarskog ugovora pa slijedom toga preuzimanje OMV-a Slovenija nije dioničarsko, već poslovno pitanje’
Slična pitanja postavili smo i Vladi i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, a iz njihova odgovora proizlazi da oni i dalje ne vide ništa sporno u navedenoj “transakciji”.
“U vezi s transakcijom za kupnju dionica OMV-a Slovenija, o kojoj su upravljačka tijela Ine (Uprava i Nadzorni odbor) donijela jednoglasnu odluku o zajedničkom nastupu s MOL-om, upućujemo Vas na odgovore koje smo Vam poslali 27. kolovoza i 30. listopada 2021.”
U odgovoru od 27. kolovoza prošle godine, iz Ministarstva su odgovorili: “U odnosu na stjecanje dodatnih udjela u OMV Slovenija d.o.o., Vlada je prethodno već priopćila da pozdravlja tu transakciju jer je kroz nju INA prepoznala poslovni interes i priliku za širenje na slovensko tržište. Vlada osobito pozdravlja dogovor INA-e i MOL-a da upravo INA bude glavni opskrbljivač goriva na slovenskom tržištu čime se jamči dugoročna stabilnost i uspješnost poslovanja INA-e, osobito imajući na umu projekt modernizacije Rafinerije nafte Rijeka.”
U odgovoru od 30. listopada 2021. iz Ministarstva su objašnjavali kako Vlada snažno podupire realizaciju više od 4 milijarde kuna vrijednog projekta izgradnje postrojenja za obradu teških ostataka koji se provodi u Rafineriji nafte Rijeka, kao jamca dugoročne stabilnosti i uspješnosti poslovanja Ine.
“U tom smislu, Vlada je i pozdravila dogovor INA-e i MOL-a, da upravo INA bude glavni opskrbljivač slovenskog tržišta s gorivima, koji je postignut u okviru transakcije stjecanja dodatnih udjela u OMV Slovenija d.o.o. u prvoj polovici ove godine”, istaknuli su tada, iako nitko nije spomenuo nikakve garancije da će u praksi slovensko tržište opskrbljivati upravo iz Rafinerije Rijeka, a ne iz MOL-ovih rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj.
O kršenju odredbi Međudioničarskog ugovora u novom odgovoru iz Ministarstvu su naveli sljedeće: “Što se tiče pitanja Međudioničarskog ugovora Vlade Republike Hrvatske i MOL-a, ističemo članak 9.2.3. Ugovora iz 2003., u kojem se regulira pitanje nastupanja i širenja u zemljama Jugoistočne Europe. Slovensko tržište nije predmet Međudioničarskog ugovora, pa slijedom navedenog, preuzimanje OMV Slovenije nije dioničarsko, već poslovno pitanje. Europska komisija pokrenula je postupak provjere je li koncentracija sukladna sa zajedničkim tržištem što je uobičajeni postupak kada tržišni položaj sudionika koncentracije jača na tržištu. Postupak nema trenutni utjecaj na postojeće poslovanje u Sloveniji.”
Komentari