Nacional ekskluzivno otkriva sadržaj dvaju šokantnih i sasvim proturječnih dokumenata koji potvrđuju da je u prosincu 2018. tadašnji ministar gospodarstva Tomislav Ćorić u ime hrvatske vlade, predvođene premijerom Andrejem Plenkovićem, počinio akt izdaje strateških energetskih interesa hrvatske države. Dokumenti u posjedu Nacionala pružaju dubinski uvid u to kako se ta izdaja rađala, kada je nastala i kako ju je Tomislav Ćorić pismeno elaborirao. Ti dokumenti otkrivaju kako je Ćorić, koji je Plenkovićevu vladu nedavno napustio na vlastiti zahtjev da bi ga potom donedavni šef iz Banskih dvora, valjda po stečenim zaslugama, lukrativno uhljebio u Hrvatsku narodnu banku, proveo tu izdaju sakateći ključnu energetsku infrastrukturu Ine. Kao ministar od ključnog povjerenja premijera Andreja Plenkovića, u jednom trenutku izdao je jasnu pismenu naredbu za gašenje sisačke rafinerije nafte iako je ranije osobno potpisao da bi takva odluka bila suprotna ključnim hrvatskim interesima.

Ti dokumenti pokazuju kako je administracija Andreja Plenkovića, potpuno svjesna težine posljedica te prevrtljive i štetne odluke, iz zasad nepoznatih i potpuno neobjašnjivih razloga u biti odustala od hrvatskih interesa, promijenila svoju poziciju i počela se sluganski odnositi prema interesima mađarskog MOL-a na štetu hrvatske države i njenih građana. A ta se šteta također mjeri, u najmanju ruku, stotinama milijuna eura.

Dokumenti dostupni Nacionalu otkrivaju još nešto senzacionalno – radi se o toliko šokantnoj odluci da su joj se suprotstavili čak i predstavnici HDZ-a, odnosno Plenkovićeve vlade, unutar Nadzornog odbora Ine. S nestranačkim Damirom Vanđelićem suprotstavili su joj se aktualni predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović i Damir Mikuljan, ujedno i predsjednik Časnog suda HDZ-a.

Drugim riječima, ta izdaja podijelila je vladajući HDZ i pokazala da se ta politika kreirala u samom vrhu stranke, da o njoj nitko osim najužeg Plenkovićeva kruga nije bio informiran, a tako je ostalo i do današnjih dana, sve dok kriminal povezan s trgovinom plinom težak milijardu kuna nije počeo prijetiti Plenkovićevu opstanku na vrhu stranke i Vlade.

Nacional je dobio na uvid dva javnosti do sad potpuno nepoznata dokumenta koja potvrđuju da je Vlada Andreja Plenkovića odigrala aktivnu ulogu u gašenju Inine Rafinerije nafte Sisak, gdje se do 2018. prerađivala hrvatska nafta, i omogućavanju netransparentnog izvoza hrvatske nafte u Mađarsku. Plenkovićeva vlada je u prosincu 2018. de facto naredila hrvatskim članovima Nadzornog odbora Ine da prihvate Poslovni plan Ine u kojem su kao jedni od glavnih ciljeva bili navedeni prestanak prerade sirove nafte u Ininoj Rafineriji nafte Sisak i pretvaranje rafinerije u industrijski centar i logističko čvorište. Tu je naredbu u ime Vlade izdao tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.

Tomislav Ćorić bio je godinama Plenkovićev ključni čovjek za energetiku, najprije kao ministar zaštite okoliša i energetike, a potom kao ministar gospodarstva i održivog razvoja. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Ćorić je morao intervenirati jer su hrvatski članovi Nadzornog odbora Ine 12. prosinca 2018. godine napustili sjednicu Nadzornog odbora Ine na kojoj se od njih tražilo da daju suglasnost za Poslovni plan Ine za razdoblje 2019. – 2023. u kojem se kao cilj decidirano navodilo da prestaje prerada nafte u sisačkoj rafineriji i da se ta rafinerija pretvara u logistički centar. Toj su dramatičnoj sjednici nazočili tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Ine Damir Vanđelić i članovi Luka Burilović, inače predsjednik Hrvatske gospodarske komore, i Damir Mikuljan, ujedno i predsjednik Časnog suda HDZ-a. Od njih se tražilo da potvrde odluku koja je suprotna interesima Republike Hrvatske i koju su i oni bez ikakve sumnje tako doživjeli.

Da je ta odluka suprotna interesima Republike Hrvatske, potvrdio im je godinu dana prije toga osobno ministar Tomislav Ćorić. Naime, on im je 11. prosinca 2017. odgovorio na dopis, čiji sadržaj sada otkriva Nacional. U tom dopisu oni od njega traže mišljenje o tome je li odluka o prestanku rafiniranja nafte u Rafineriji nafte Sisak u skladu sa Zakonom o energiji i Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske. Ćorić im odgovara:

“Budući da je riječ o objektu i o djelatnosti koji su od interesa za Republiku Hrvatsku te uzimajući u obzir trenutnu zakonsku regulativu, Strategiju energetskog razvoja Republike Hrvatske i preuzete ugovorne obveze kao i suglasnost volja obiju strana, donošenje odluke o prestanku rafiniranja nafte u Rafineriji nafte Sisak predstavlja postupanje protivno interesu Republike Hrvatske i preuzetim ugovornim obvezama od strane strateškog partnera.”

Međutim, na sjednici Nadzornog odbora Ine 12. prosinca 2018. pred članove Nadzornog odbora Ine stavljen je na potpis dokument kojim bi oni morali odobriti gašenje Rafinerije Sisak. Nacionalovi izvori koji su o tome imali konkretna saznanja tvrde da su se sva trojica hrvatskih članova Nadzornog odbora tome usprotivila.

“Čak je i uspavani Luka Burilović skočio sa stolice kad je čuo što Mađari smjeraju. Naši su Mađarima jasno poručili da im to neće proći i da se to ne može provesti. Ali Mađari su praktički rekli da oni imaju sve dogovoreno. Zato su naši nakratko prekinuli sjednicu i odlučili se obratiti ministru Ćoriću kao predstavniku Vlade”, rekao je Nacionalov izvor iz Ine koji je kasnije čuo kako članovi Nadzornog odbora u jednom društvu prepričavaju što se dogodilo.

O tome što se tada događalo saznanja ima više svjedoka iz Ine jer su Damir Vanđelić, Luka Burilović i Damir Mikuljan uzrujano izjurili iz prostorije u kojoj se odvijao sastanak Nadzornog odbora te su otišli u drugu prostoriju, zapravo neku vrstu predvorja, gdje je bila prisutna i tajnica, ali i još nekoliko ljudi. Vanđelić, Burilović i Mikuljan sjeli su za stolić i s jednog od mobitela nazvali Tomislava Ćorića. Razgovor su stavili na speakerphone kako bi sva trojica mogla čuti razgovor. Međutim, osim njih, taj su razgovor zato mogli čuti i ljudi sa strane. Razgovor između članova Nadzornog odbora i Ćorića, kako je rekao Nacionalov izvor, tekao je otprilike ovako:

“Vanđelić, Burilović i Mikuljan rekli su Ćoriću da su bili na Nadzornom odboru i da je situacija dramatična jer su Mađari promijenili poslovni plan i uvrstili zatvaranje Rafinerije Sisak. No on im je na to rekao ‘OK, OK’. Netko od njih trojice u nevjerici je pitao: ‘Što OK?’ A veli Ćorić: ‘OK je to, možete to odobriti.’ Oni su ostali zatečeni, ali su inzistirali na tome da im Ćorić to da napismeno. Čak je i Mikuljan rekao: ‘Ovo bez papira ne ide. Ili ćemo prekinuti sjednicu.’ A Ćorić im na to odgovara: ‘Ne, ne, napisat ću vam ja.’ Nakon toga dogovorili su se da će Mikuljan sa svoje adrese Gmaila ministru poslati službeni e-mail.”

Članovi Nadzornog odbora Ine – Damir Vanđelić, predsjednik Časnog suda HDZ-a Damir Mikuljan i Luka Burilović, inače predsjednik HGK-a – nisu željeli podržati štetnu odluku MOL-a o zatvaranju rafinerije Sisak pa su u panici zvali ministra Ćorića, no on im je poručio da je u redu da glasaju za zatvaranje. FOTO: NFOTO, Robert Anic/PIXSELL

U ime sve trojice hrvatskih članova Nadzornog odbora Ine, odvjetnik Damir Mikuljan uputio je Ćoriću točno u 15 sati e-mail sljedećeg sadržaja:

“Poštovani gospodine Ministre,

U poslovnom planu INA d.d. za 2019-2023. godinu predviđeno je na lokaciji Rijeka postrojenje za obradu teških ostataka od cca. 550.000.000,00 dolara.

Na lokaciji u Sisku se predviđaju industrijski centar i logističko čvorište s drugim raznim poslovnim aktivnostima, uz investiciju od 320.000.000,00 kuna za proizvodnju bitumena i maziva.

Uz navedeno se u Sisku tijekom 2019. godine predviđa prestanak prerade sirove nafte.

U raspravi na NO na temu predloženog poslovnog plana predložena je i dopuna istog s novom poslovnom aktivnošću – bio i petrokemijska proizvodnja.

Prednje navedeno ima potporu predstavnika radnika u NO.

Molim vas za mišljenje da li bi takav dopunjeni poslovni plan bio u skladu s interesima RH.

S poštovanjem,

Damir Vanđelić,

Luka Burilović,

Damir Mikuljan.”

Samo šest minuta kasnije Ćorić im je izdao jasno naređenje. On je Mikuljanu 12. prosinca 2018. točno u 15.06 sati poslao e-mail sljedećeg sadržaja:

“Poštovani gospodine Mikuljan, poštovani članovi Nadzornog odbora,

Nastavno na Vaš upit, kao i na potporu koju iskazujete poslovnom planu za 2019., držim da bi takav poslovni plan bio u skladu s interesima Republike Hrvatske.

Srdačan pozdrav,

Tomislav Ćorić.”

Ispod Ćorićeva potpisa može se vidjeti i podatak da je on na taj e-mail odgovorio sa svog mobilnog telefona, to jest sa svog iPhonea, što dodatno potvrđuje hitnost njegove intervencije.

Sadržaj e-maila koji je bivši ministar Tomislav Ćorić poslao na Gmail adresu člana Nadzornog odbora Ine Damira Mikuljana, a u kojem hrvatskim članovima NO-a daje uputi kako da glasuju. FOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL, Nacional

Nacionalov izvor koji ima saznanja o tim događajima, kao i o načinu funkcioniranja Ine, rekao je da su se članovi Nadzornog odbora nakon toga vratili na sjednicu i potvrdili Poslovni plan koji je omogućio gašenje Rafinerije Sisak. Mađari su ih, kako je jedan od njih kasnije u društvu prepričao, podrugljivo gledali. Kao da su znali s kakvim će se odgovorom vratiti.

Na pitanje zašto se, unatoč naputku ministra, protiv toga nisu pobunili, Nacionalov sugovornik je rekao:

“A što su mogli napraviti ako im ministar kao predstavnik dioničara praktički naređuje ‘to je sukladno mojim interesima’? Vlada je suvlasnik.”

Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, ministar Ćorić u tako nečemu nije odlučivao u vlastito ime.

“On je Plenkoviću na uzici”, kratko je i jasno rekao izvor blizak Upravi Ine.

Vlada je tako progurala zatvaranje sisačke rafinerije iako se nije mijenjao Zakon o energiji, nije se mijenjala energetska strategija, a ni međudioničarski ugovor u kojem je stajalo da će MOL kao strateški partner investirati u obje hrvatske rafinerije.

Kakva je panika zavladala i što je sve rečeno na toj sjednici Nadzornog odbora, moglo bi se vrlo precizno rekonstruirati jer se, naime, sve sjednice Nadzornog odbora Ine snimaju, i to i audio i video, potom se transkribiraju te se o sadržaju sjednica vodi i zapisnik.

Nacionalovi izvori bliski Upravi Ine smatraju da ti događaji daju potpuno drugačiju sliku politike Vlade prema Ini, to jest da do kraja razobličuju lažnu brigu Plenkovićeve vlade za Inu, a moguće otvaraju i pitanje puno dublje povezanosti glavnih aktera s vrhom MOL-a. Ti izvori smatraju da je, zapravo, od početka postojao plan da Vlada naredi zatvaranje sisačke rafinerije i izvoz hrvatske nafte u Mađarsku. Što Ćorićev e-mail od 12. prosinca 2018. zapravo jasno pokazuje.

‘Čak je i uspavani Burilović skočio sa stolice kad je čuo što Mađari smjeraju. Naši su Mađarima poručili da im to neće proći, a Mađari da praktički imaju sve dogovoreno’

Samo četiri mjeseca prije toga, u kolovozu 2018., upravo je Ćorić potpisao sporni Memorandum o razumijevanju između Ine i JANAF-a (Jadranski naftovod d.d.), dokument ključan za omogućavanje transporta hrvatske nafte u Mađarsku. Naime, tim je Memorandumom, čiji je sadržaj ekskluzivno otkrio Nacional u svibnju 2020. godine, omogućeno da se hrvatska nafta s polja u Slavoniji i Moslavini, koja do tada tehnički nije mogla ići nigdje osim na preradu u Rafineriju Sisak, može iz spremnika u Rafineriji Sisak prebaciti najprije u spremnike JANAF-a, a potom se može transportirati prema Mađarskoj.

U tom Memorandumu, naime, stoji: “Ina, kao članica MOL Grupe, uložit će maksimalne napore da poveća količinu transportirane sirove nafte od JANAF-ova Terminala Omišalj prema Mađarskoj i Slovačkoj Republici, posebice za rafinerije MOL Grupe.”

Međutim, u stvarnosti nije bila riječ o transportiranju nafte iz JANAF-ovih spremnika u Omišlju, već su ključni bili spremnici JANAF-a u Sisku gdje se trebala krcati hrvatska nafta kako bi se mogla poslati dalje za Mađarsku.

U trenutku potpisivanja spornog Memoranduma, 21. kolovoza 2018., nije se još znalo da se sprema konačno zatvaranje Rafinerije Sisak iako su Mađari u Upravi Ine cijelo vrijeme to nastojali progurati, ali se Vlada sve do tada tome odlučno protivila. To potvrđuje i gore spomenuti Ćorićev dopis Nadzornom odboru Ine, a u kojem on izričito navodi da bi zatvaranje Rafinerije Sisak, odnosno prestanak prerade nafte u Rafineriji nafte Sisak, bilo protivno interesima Republike Hrvatske, kao i obvezama koje je MOL kao strateški partner preuzeo kupovinom dionica Ine.

Riječ je o dokumentu koji je označen kao KLASA 01 1-04/17-01/393 i URBROJ: 547-04-17-2, od 11. prosinca 2017. godine, koji je Ćorić, kao tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike, uputio Nadzornom odboru Ine.

Dopis bivšeg ministra Tomislava Ćorića iz prosinca 2017. u kojem izričito navodi da bi prestanak prerade nafte u Ininoj rafineriji nafte Sisak bio protivan interesima RH i protivan Strategiji energetskog ratvoja RH, Zakonu o energiji, kao i međudioničarskom ugovoru između Vlade i MOL-a. FOTO: Nacional

U tom dokumentu detaljno se objašnjava zašto bi zatvaranje Rafinerije nafte Sisak bilo u suprotnosti s nacionalnim interesima Republike Hrvatske.

“Jedna od temeljnih djelatnosti INA – Industrija nafte d.d. i njezinih ovisnih društava je prerada i proizvodnja derivata u rafinerijama u Rijeci i Sisku (proizvodnja goriva) te u Zagrebu (proizvodnja maziva). Djelatnost prerade nafte i proizvodnje derivata regulirana je Zakonom o energiji (Narodne novine, br. 120712, 14/14, 95/15, 102/15) te Zakonom o tržištu nafte i naftnih derivata (Narodne novine, br. 19/14, 73/17).

Sukladno Zakonu o energiji, izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetske djelatnosti od interesa su za Republiku Hrvatsku. U svrhu zaštite interesa i sigurnosti infrastrukture za opskrbu Republike Hrvatske energijom, objekti i infrastruktura u kojima se obavlja prerada nafte i proizvodnja nafte i naftnih derivata te obavljaju ostale slične djelatnosti, proglašeni su objektima od interesa za Republiku Hrvatsku. Temeljem odredbe članka 4. Zakona o energiji vlasnici objekata od interesa za Republiku Hrvatsku dužni su objekte održavati, tehnološki unapređivati odnosno modernizirati sukladno odrednicama Strategije energetskog razvoja i interesima Republike Hrvatske propisanim pozitivnim propisima”, stoji u Ćorićevom dopisu iz prosinca 2017.

U nastavku istog dopisa opisuje se da je u Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske modernizacija rafinerija prepoznata kao nužnost u učinkovitoj uporabi energije te kao jedna od razvojnih smjernica i ciljeva Republike Hrvatske.

Potom se dalje navodi:

“Nadalje, smatramo potrebnim navesti i da iz Ugovora o međusobnim odnosima koji se odnosi na INA – Industrija nafte d.d. od 17. srpnja 2003. proizlazi kako su se ugovorne strane Republika Hrvatska i MOL Hungarian Oil and Gas PLC (strateški partner) usuglasili kako će poslovanje INA – Industrija nafte d.d. biti nastavak i razvoj njezinih aktivnosti u sferi istraživanja, proizvodnje, rafiniranja te veleprodaja i maloprodaja nafte i plina te proizvoda od nafte i plina.

Isto tako, predmetnim ugovorom Strateški partner se obvezuje sljedeće:

– da neće prestati obavljati naftne djelatnosti kao svoju osnovnu djelatnost,

– da će se pobrinuti da članovi Nadzornog odbora i Uprave koje predlaže neće koristiti svoja glasačka prava ili poduzimati bilo koju drugu radnju da bi raspolagali bilo rafinerijom u Rijeci ili u Sisku,

– da članovi Nadzornog odbora i Uprave koje je on predložio koriste svoja glasačka prava da bi osigurali da INA zadrži i razvija rafineriju u Sisku i rafineriju u Rijeci.”

‘Donošenje odluke o prestanku rafiniranja nafte u Rafineriji nafte Sisak predstavlja postupanje protivno interesu RH‘, stoji u dokumentu koji je 2017. potpisao Ćorić

Na kraju dopisa je zaključna rečenica u kojoj ministar Ćorić, kao potpisnik, sam tvrdi da bi prestanak rafiniranja nafte u Rafineriji Sisak bio protivan interesima Republike Hrvatske.

Dokumenti u posjedu Nacionala, kao i svjedočanstvo izvora koji o izvozu hrvatske nafte u Mađarsku ima neposredna saznanja, otkrivaju da se prijelomni trenutak preokreta zapravo dogodio u kolovozu 2018. godine, kad je Plenkovićeva vlada odjednom odustala od interesa Republike Hrvatske i Strategije energetskog razvoja te je, suprotno tim interesima i suprotno Zakonu o energiji i Međudioničarskom ugovoru između Vlade i MOL-a, dopustila potpisivanje spornog Memoranduma o razumijevanju između Ine i JANAF-a, koji je potpisao osobno ministar Ćorić.

Isti taj Ćorić praktički je naredio hrvatskim članovima Nadzornog odbora Ine da potpišu Poslovni plan koji će rezultirati izvozom hrvatske nafte u Mađarsku.

Riječ je o jednom od najvećih skandala vezanih uz stratešku hrvatsku kompaniju Inu, koji razotkriva da se Plenkovićeva vlada itekako petljala u poslovanje Ine, ali umjesto da štiti njene interese, otvoreno je podržala odluke MOL-a štetne i za Inu i za Republiku Hrvatsku.

Da se odvija tajna i potpuno netransparentna trgovina hrvatskom naftom, Nacional je otkrio u svibnju 2020. godine kad je objavio sadržaj tajnog Memoranduma, koji je šokirao javnost jer do tada nitko nije znao da se hrvatska nafta odnosno hrvatsko rudno bogatstvo po tajnoj cijeni prodaje MOL-u i transportira u njegove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj.

Premijer Andrej Plenković mandat je započeo velikim obećanjima o otkupu dionica Ine od MOL-a, a onda dopustio da njegova Vlada provede jedan od glavnih ciljeva MOL-a – zatvaranje rafinerije Sisak. FOTO: Nikola Cutuk/PIXSELL

Potpisi na spornom memorandumu omogućili su MOL-u da samo u prvih nekoliko mjeseci 2020. godine čak 247 tisuća tona domaće nafte s hrvatskih naftnih polja u Slavoniji i Moslavini, putem JANAF-ova naftovoda transportira izravno prema MOL-ovoj rafineriji u mjestu Százhalombatta nedaleko od Budimpešte. To znači da je u prva četiri i pol mjeseca u Mađarsku izvezena trećina nekadašnje godišnje proizvodnje u Sisku. To je bila izravna posljedica Vladine odluke da, kao suvlasnik u Ini, dopusti zatvaranje rafinerije nafte u Sisku gdje se do tada hrvatska nafta prerađivala, a prije toga potpiše Memorandum o razumijevanju u kojem se decidirano navodi da će se nafta iz Siska slati na preradu u MOL-ove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj, čime su stvoreni preduvjeti da se to počne događati.

Nacional je prvi put u prosincu 2018. otkrio da Memorandum o razumijevanju postoji i da je potpisan u lipnju 2018. između Ine i JANAF-a i uz nazočnost i supotpis Ministarstva zaštite okoliša i energetike – ali tada je ostao nedostupan njegov sadržaj i smatralo se da je Memorandumom, nakon što je Plenković pod ucjenom MOL-a morao izabrati hoće li spasiti Rafineriju Sisak ili Rijeka, omogućeno da nafta JANAF-ovim naftovodom ide prema Rijeci.

Međutim, sadržaj Memoranduma sugerira da je napravljeno upravo suprotno, nisu u njega unijeli niti su na bilo koji način ispunili preduvjete da nafta ide prema Rijeci, već je od početka, dakle, još od lipnja 2018., cilj bio da nafta ide – PRAVAC MAĐARSKA.

I Ina, i Vlada, i JANAF odbili su otkriti sadržaj navedena memoranduma i nakon što je Nacional u svibnju i lipnju 2019. pisao o željezničkim kompozicijama koje su tada probno vozile naftu u Mađarsku. Nacionalovo otkriće sadržaja Memoranduma pokazalo je i zašto. Jer sadržaj Memoranduma otkriva da se Hrvatska odriče velikog dijela energetske neovisnosti i predaje hrvatsko sirovinsko blago, i to bez da se uopće zna pod kojim se to uvjetima čini.

Taj memorandum stvorio je pretpostavke da se počne ostvarivati davno postavljeni cilj MOL-a koji je otpočetka, umjesto da kao strateški partner razvija Inu, želio Inu pretvoriti u svoju podružnicu.

‘On je Plenkoviću na uzici’, tako je Nacionalov izvor odgovorio na pitanje je li moguće da je Ćorić od članova Nadzornog odbora u svoje ime tražio da podrže poslovni plan Ine koji uključuje zatvaranje Rafinerije

Podatak o 247 tisuća tona izvezene nafte od početka do svibnja 2020. godine potvrdilo je Nacionalu više izvora, a čekao se i službeni odgovor na upit koji je Nacional tada poslao Vladi, Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, Ini i JANAF-u, ali su oni na vrlo konkretna pitanja dali tek šture odgovore i zatajili informacije. Na pitanja o tome koliko je domaće hrvatske nafte od siječnja do svibnja 2020. putem JANAF-a izvezeno u Mađarsku, kada su se točno stekli tehnički uvjeti za to, je li Ministarstvo za to trebalo izdati dozvolu, je li Vlada sada dozvolila takvu praksu te znači li to da će se sva nafta koja se donedavno prerađivala u Ininoj rafineriji nafte u Sisku prerađivati u Mađarskoj, odnosno u rafinerijama MOL-a, Vlada i Ministarstvo zaštite okoliša odgovorili su samo jednom rečenicom:

“Zahvaljujemo na upitu. Zakonska regulativa poznaje dozvolu za obavljanje energetskih djelatnosti u dijelu tržišta nafte i naftnih derivata, ali ne i ‘dozvolu za izvoz’ koju navodite u upitu.” Na ostala pitanja potpuno su se oglušili. Iz JANAF-a su odgovorili da pitanja vezana uz odnose s poslovnim subjektima predstavljaju poslovnu tajnu, a da je za pravnu regulativu nadležno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Iz Ine su tada također zatajili podatke o stvarno izvezenim količinama te su odgovorili tek da je izvoz sirove nafte od 1. siječnja 2016. do svibnja 2020. malen te iznosi oko desetinu ukupnih količina proizvedene domaće nafte. Naveli su da se hrvatska nafta prerađuje u Rijeci, ali nisu naveli da je riječ tek o minornim količinama nafte lošije kvalitete niti kako se ta nafta transportira, a također su zatajili i podatak da se glavnina hrvatske nafte sada zapravo prerađuje u rafinerijama MOL-a u Mađarskoj. Ti odgovori pokazali su da i Vlada, i Ministarstvo zaštite okoliša, i Ina, i JANAF, svjesno manipuliraju podacima i skrivaju ih od hrvatske javnosti – jer su ti podaci za Vladu poražavajući.

Nacionalov izvor detaljno upućen u odnose Vlade, Ine i MOL-a rekao je tada da je premijer Plenković najprije “prodao” Rafineriju Sisak u zamjenu za spas kutinske Petrokemije, a potom je pristao na daljnju mađarsku ucjenu da se mora omogućiti da se hrvatska nafta šalje u Mađarsku, kako bi se prije prošlih predsjedničkih izbora, na kojima je kandidatkinja HDZ-a bila Kolinda Grabar-Kitarović, ugovorila modernizacija riječke rafinerije iako bez ikakvih garancija o provedbi. Pritom je Nacionalov izvor istaknuo da je godišnja vrijednost nafte koja se prerađivala u Sisku više od 150 milijuna dolara, dok su Ina i PPD svaki u kutinsku Petrokemiju uložili 150 milijuna kuna. K tomu, dodatno je naglasio da novac nije dao MOL već Ina.

Vlada je tada, zapravo, pristala na ucjenu MOL-a koji je obećao modernizirati riječku rafineriju, ali pod uvjetom da se ugasi Sisak. Međutim, MOL se tada ipak bio obvezao urediti sisačku rafineriju to jest pretvoriti je u logistički centar. Iako je to bilo navedeno u Poslovnom planu 2019. do 2023, a sada se bliži ta 2023. godina, ništa od toga još u Sisku nije napravljeno, dok je modernizacija riječke rafinerije, to jest izgradnja oko četiri milijarde kuna vrijednog postrojenja za obradu teških ostataka (Delayed Coker Unit) započela, ali tempom koji je sve samo ne užurban. Ina je još 2019. najavila izgradnju postrojenja Delayed Coker koje će omogućiti preradu teških ostataka nafte u benzin, dizel i petrol-koks, a s kojim će riječka rafinerija biti konkurentna najmodernijim rafinerijama u okruženju. To je postrojenje trebalo biti dovršeno u roku od tri godine, iako rok nigdje službeno nije definiran.

‘Kad je Ćorić rekao ‘OK je to, možete to odobriti’, oni su ostali zatečeni, ali su inzistirali da im Ćorić to da napismeno. Čak je i Mikuljan rekao: ‘Ovo bez papira ne ide”