Objavljeno u Nacionalu br. 524, 2005-11-28

Nacionalovi reporteri posjetili su nedaleko od Stuttgarta ekskluzivnu restauratorsku radionicu Mercedesovih automobila, čiji vlasnik Klaus Kienle svaki mjesec obnovi petnaestak skupocjenih oldtimera

U njemačkom mjestašcu Heimerdingenu nedaleko od Stuttgarta smjestio se Kienle Automobiltechnik, jedna od najvećih i najpoznatijih specijaliziranih radionica za obnavljanje oldtimera. Kroz ruke njezina vlasnika, pedesetsedmogodišnjeg Klausa Kienlea, prošli su neki od najskupocjenijih oldtimera na svijetu. Sa svojim sinovima Alexanderom i Marcom te sedamdesetak zaposlenih stručnjaka, Kienle svaki mjesec obnovi petnaestak automobila. Neki su proizvedeni prije Drugog svjetskog rata, neki ranih sedamdesetih, a gotovo su svi Mercedesovi modeli.
Naime, Kienle je svoj zanat izučio radeći u odjelu za održavanje sportskih i ostalih luksuznih Mercedesovih vozila od 1962. do 1984. Tada su u Mercedesu odlučili ukinuti održavanje tridesetak godina starih modela. “Imao sam stručnost i, što je jako važno, kontakte s vlasnicima Mercedesovih oldtimera. Shvatio sam da je najbolje da samostalno preuzmem brigu o tim ljudima i 1984. počeo sam s poslom: obnovio sam dva automobila u svojoj garaži. Oba su bili modeli 300 SL, jedan coupe i jedan gullwing”, kaže Kienle.

To je odgovaralo i Mercedesu, pa mu i danas stoje na raspolaganju sa svim tehničkim podacima, konstrukcijskim specifikacijama i nacrtima svojih starih modela. Budući da je broj Mercedesovih modela u ukupnom broju oldtimera na svijetu dosta velik, gradić Heimerdingen postao je centar svijeta za elitu, biznismene, aristokraciju… dakle za svakoga tko si može priuštiti luksuzne Mercedesove modele, nerijetko stare i više od pola stoljeća. Svake godine Kienle najviše obnovi mercedesa 300 SL iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a upravo njih i danas mnogi smatraju najljepše dizajniranim automobilima na svijetu.
Zadovoljni klijenti sami su mu se vraćali, pa mnogima održava cijele kolekcije oldtimera: “Uspjeh dolazi iz kvalitete posla. Još se sjećam što mi je kao mladom šegrtu govorio moj nadređeni majstor. Rekao mi je: Jedini način da ostaneš dobar mehaničar je da vježbaš i učiš cijeli život.” Kienle je učio restaurirajući svaki novi model, a vrhunac poslovnog uspjeha doživio je popravljajući predratni automobil – mercedes benz 540 K special roadster, jedan od najpoželjnijih oldtimera na svijetu, vrijedan 3,6 milijuna eura.   ” Možda se nekome njegova cijena čini pretjeranom, ali ne treba zaboraviti da je taj automobil kada je proizveden 1939. vrijedio koliko i pet kuća”, kaže Klausov sin Marc, koji s ocem obilazi cijeli svijet u potrazi za savršenim oldtimerima ili za onima koje tek treba učiniti takvima.
“Upravo zbog tako visoke cijene i luksuza što su ga predstavljali, proizvedeno ih je samo pet. Ovaj koji je restaurirao Kienle, jedan je od dvaju koji su preostali na cijelome svijetu”, istaknuo je Marc te počeo zanimljivu priču o povijesti tog automobila.
Prema njegovim riječima, na početku Drugog svjetskog rata, 1939. godine, naručio ga je rumunjski kralj Karol II. Taj kontroverzni vladar bio je prvi pravi rumunjski diktator, a o njegovim skandalima brujala je Europa. No Karol II. nije dugo uživao vozeći ga. Ubrzo je bio prisiljen abdicirati, a potkraj rata ruske okupacijske snage zaplijenile su automobil. Ruski komesari ostavili su ga na raspolaganju Crvenoj armiji sljedećih 20 godina. Godine 1965. otkupio ga je nepoznati kolekcionar iz Rusije, a deset godina poslije od njega ga je kupio neki Francuz koji se oženio Ruskinjom i ondje nastanio.
Kako je njegova supruga imala dobro političko zaleđe, dobio je povlasticu kupiti i voziti mercedes 540 K special roadster. Da bi njegov luksuzni automobil bio politički prihvatljiviji, čak ga je iz originalne maslinaste boje prebojio u crveno.
Kada se raspao Sovjetski Savez, sakrio ga je u neku radionicu u Kijevu kako mu ga netko ne bi oteo. No ondje su ga majstori praktički razmontirali i prodali sve kromirane dijelove. Na mjestu metar dugačkog Mercedesova motora s osam cilindara i turbopunjačem, vlasnik je zatekao motor ruskog terenca marke ZIL. Vidjevši da od njegova automobila nema ništa, otišao je u Francusku i od tamošnjeg zastupnika Daimler-Benza tražio da mu nađe kupca za ostatke. Zastupnik je odmah nazvao Klausa Kienlea i nakon silnih zavrzlama s dozvolama, ostaci automobila prevezeni su iz Kijeva u Heimerdingen. Bilo je to 1996.
U sljedećih šest godina taj je mercedes doveden u savršeno stanje: na njemu su osvanule originalne probne tablice s kojima je isporučen Karolu II.  Kienle je čak uspio pronaći i otkupiti ukradeni motor. Latvijskom “poslovnom čovjeku” u Rigi za motor od 5401 ccm i 180 KS koje je razvijao uz pomoć turbopunjača platio je preko posrednika 75.000 eura. U radionici je potrošeno 12.000 radnih sati kako bi automobil bio potpuno prepravljen. Sve je troškove, oko milijun eura, platio novi vlasnik, njemački industrijalac Bernard Kessel.
Zanimljivo je da Kienle nikad ne restaurira automobile kako bi ih prodao, premda bi mu to bilo isplativo. “Nikada ne nađemo automobil kako bismo ga sami popravili i zaradili prodajom. Mi smo majstori a ne trgovci”, kaže Marc Kienle. “Obično nas pozovu da pogledamo neki automobil ili nam  predaju nam oldtimere u različitim stupnjevima istrošenosti. Ako i uočimo sami kakav vrijedan primjerak i kupimo ga, prvo ga prodamo klijentu a zatim mu naplatimo samo troškove popravka”, govoreći to Marc Kienle pokazuje testni primjerak modela 380 kao primjer te dodaje: “Napravljena su samo dva komada tih 380-ica za testiranje, a zatim su napravili izmjene pa su kasniji serijski modeli drukčiji. Zato je jako vrijedan. Kupljen je i popravljen za ukupno 900.000 eura, ali vlasnik ga na tržištu bez problema može prodati približno za milijun i pol eura”.
Iako je to isplativo ulaganje, uobičajeni Kienleovi klijenti su zaljubljenici  u automobile koji si to mogu priuštiti. Među njima su Claude Picasso, sin Pabla Picassa, i automobilistički as David Coultard, ali i mnogi industrijalci, slavne osobe čija imena Kienle ne želi odavati bez njihove suglasnosti. Dosad su imali dva klijenta iz Hrvatske, ali i njihova imena smatraju poslovnom tajnom.
Kienleovi su se specijalizirali za oldtimere koncerna Mercedes Benz, no katkad naprave iznimku ako je riječ o starom klijentu ili prijatelju pa restauriraju i druge modele automobila, poput jaguara. “Nekima čak iz usluge prodajemo i youngtimere, poput SLR-a iz 2005., koji se inače isporučuje godinu i pol nakon narudžbe”, napominje Marc Kienle.
“Klijenti dolaze iz svih regija svijeta, iz istočne i zapadne Europe, s Bliskog istoka, iz Amerike, Japana i, naravno, iz Njemačke. Vlasnici su gotovo uvijek muškarci, a koliko se sjećam, samo je jedanput restauraciju oldtimera, i to modela 300 SL gullwing, naručila žena”, kaže Marc Kienle.
Ovisno o tome u kakvu je stanju, popularni gullwing može koštati i više od 400.000 eura, a neki iznimno očuvani i vrhunski reparirani automobili tog tipa dostižu i cijenu od 500.000 eura. Kad je o njegovoj restauraciji riječ, ona traje od nekoliko mjeseci do godinu dana: “Samo bojenje ne radimo ovdje, a sve ostalo izvodimo u našoj radionici”, ističe Klaus Kienle pokazujući radionicu, zapravo golemu halu na nekoliko etaža.
U njoj bez žurbe rade stručnjaci za elektriku, limariju, mehaniku, kožu… Održavanje tih automobila nije lagan posao, uostalom sami proizvode i rezervne dijelove. “Budući da blisko surađujem s tvornicom Mercedes, imam sve originalne specifikacije”, kaže Klaus Kienle.
Automobili koji dođu u Kienlovu radionicu u različitom su stanju: nekima je lakše obnoviti motor a nekima šasiju. “Predratni modeli imaju dosta drvenih dijelova koji su pokriveni slojem lima. Pravi je izazov sređivati takav automobil, a sve radimo kako je bilo u originalu”, kaže Klaus Kienle, koji inače ne voli stavljati “moderne spravice” u stare automobile. Ipak, neke smatra nužnima: “Primjerice, na gullwinga često stavljamo disk-kočnice umjesto originalnih s bubnjem zbog sigurnosti vozača. Stavimo i sigurnosne pojaseve koje ti automobili inače nemaju. Ponekad ugradimo moderniji audiosustav, klima-uređaj vlastite proizvodnje ili alarmni sustav.
Ipak, zahvate kao što su dorade motora radimo samo za klijente koji automobil koriste za utrke oldtimera. Takve automobile olakšavamo, a i bez dorada oni razvijaju brzinu od 250 kilometara na sat”.
Nisu isključeni ni manji “kozmetički” zahvati. Kao primjer Marc Kienle pokazuje nam obnovljeni motor jednog 300 SL-a koji je izvana sav blještav i u usporedbi s ostalima izgleda moćno ali ne tako uglađeno i sjajno: Ovaj je klijent želio niklovanje ispuha i sjajni finiš na motoru, pa smo to i napravili”.
Pri restauraciji jako pazi na detalje. Umjesto da se za obnavljanje sjedala koristi pjenom kao podlogom, što neki restauratori redovito rade, on ih kao i kod originala ispunjava – konjskom dlakom: “Znam da je to komplicirano, ali jednostavno želim da svi ti automobili ostanu točno kakvi su i bili kada su napravljeni”.
Ti automobili nisu samo za gledanje, dakle nije dobro ako ih se uopće ne vozi. Neki vlasnici čak sudjeluju u utrkama, a Kienle im za svaki nastup osigurava “momčad” mehaničara koja održava automobile. O izboru vlastitog automobila nema dvojbe: Klaus, Marc i Alexander voze mercedese, ali novije modele. Marc kaže da bi iako su svi zaljubljeni u klasične modele, bilo pomalo glupo voziti ih privatno s obzirom na to da ih ionako svaki dan moraju testirati i voziti zbog posla.
Klaus Kienle dosad je restaurirao gotovo sve modele koje je proizveo Mercedes. Ipak, jedan model još nije bio u njegovoj radionici i čeka ga već godinama: “Želja mi je još restaurirati ultrasportski model SLR 300, koji je nekoć harao svjetskim trkalištima. Dva preostala primjerka su u Mercedesovoj tvornici u Stuttgartu i znam da kada dođe dan i odluče ih dotjerati, da će to biti u mojoj radionici”.

Okvir
Broj Kienleovih klijenata na Bliskom istoku udeseterostručio se u posljednjih deset godina. Klaus je ljetos na poziv krunskog princa Tunkua Mudzaffara bin bin Tunku Mustaphe posjetio malu državu Johor. Ta država ima 2,1 milijun stanovnika i smještena je uz Singapur, a dio je Malezijske federacije. Prinčeva kolekcija klasičnih automobila jedva stane u nekoliko hala.
“Trebalo nam je deset minuta samo da se prošetamo uza sve automobile u kolekciji. Svi su odlično održavani i redovito voženi, ali vrijeme je uzelo danak pa ćemo ih nekoliko morati odvesti u Heimerdingen na doradu. No nisu me u Johoru impresionirali samo automobili princa Tunkua Mudzaffara nego sam se začudio koliko ljudi u toj zemlji koje sam nasumice susreo poznaje povijest Mercedesa. Prinčevi mehaničari bez problema znaju rastaviti predratni karburator i znaju funkciju svakog dijela. Drago mi je da je ta marka automobila i ovdje postala kult.”