Objavljeno u Nacionalu br. 522, 2005-11-14

Vrhovni suda u Ateni odgodio je raspravu o izručenju Hrvoja Petrača na tjedan dana: njegovi su se odvjetnici za odgodu borili jer je prevoditeljica dokumenta ključnog za njegovu obranu pod tajnovitim okolnostima nestala i dokument nije preveden na vrijeme

“Moj jezik je hrvatski”, rekao je Hrvoje Petrač 8. studenoga 2005. oko 11.30 sati u vijećnici grčkog Vrhovnog suda u Ateni, nakon što ga je šef sudskog vijeća pitao kojim jezikom govori. Nekoliko trenutaka nakon toga, peteročlano sudsko vijeće odgodilo je za tjedan dana raspravu o Petračevom izručenju Hrvatskoj. Georg i Spiros Alfantakis, Petračevi odvjetnici iz Atene, na prošlotjednom ročištu zatražili su i dobili odgodu glavne rasprave o Petračevu slučaju. Prigovorili su sudskom vijeću da nije osiguralo adekvatnog sudskog tumača.
Osoba koja je Petraču, njegovim odvjetnicima, tužitelju i sudskom vijeću trebala biti prevoditelj bila je žena srpske nacionalnosti podrijetlom iz BiH. Rekla je Petračevim odvjetnicima da govori srpsko-hrvatski jezik. Kada je Petrač izjavio da je njegov jezik hrvatski, suci su uvažili prigovor njegovih odvjetnika i za tjedan dana odgodili raspravu u njegovu predmetu. Petračev slučaj tako je trajao svega nekoliko minuta.
Nakon što je odgodilo raspravu oko izručenja pritvorenog tajkuna Hrvoja Petrača Hrvatskoj, konačni stav peteročlanog sudskog vijeća grčkog Vrhovnog suda o Petračevu statusu neće biti poznat najmanje do 22. studenoga. Najranije tada će grčki Vrhovni sud javno pročitati svoju odluku o Petračevu predmetu. Odluči li Vrhovni sud da nema uvjeta za njegovo izručenje Hrvatskoj, Petrač će ostati u Grčkoj na slobodi. Odluči li suprotno, konačnu odluku o tomu donijet će grčki ministar pravosuđa, koji u pravilu poštuje stav Vrhovnog suda.
Hrvatsko pravosuđe Petrača nominalno traži zbog navodne organizacije otmice Tomislava Zagorca početkom prošle godine. Protiv njega je određen pritvor u tom slučaju koncem ožujka prošle godine. Petrač je odlučio napustiti Hrvatsku i biti nedostupan hrvatskom pravosuđu, jer smatra da se radi o politički motiviranoj pravosudnoj namještaljci. Nedugo pošto je napustio Hrvatsku, EU ga je nakon sugestija dijela domaćih i britanskih špijuna označila kao glavnog pomagača odbjeglog Ante Gotovine. U proljeće ove godine Petrač je zbog organizacije otmice Tomislava Zagorca nepravomoćno u odsutnosti osuđen na 6 godina zatvora.

Hrvoje Petrač uhićen je koncem ljeta u Grčkoj i otad je u grčkom pritvoru. Netom po uhićenju Petrač je tvrdio kako se zapravo vraćao u Hrvatsku zatražiti ponovno suđenje u predmetu otmice Tomislava Zagorca. Međutim, kako su hrvatske vlasti odmah po njegovu uhićenju u više navrata njegovo uhićenje nazvale velikim uspjehom u provođenju akcijskog plana radi hvatanja odbjeglog Ante Gotovine, Petrač je odlučio zatražiti politički azil u Grčkoj, jer smatra da hrvatske vlasti rade pritisak u tom predmetu, kako bi EU pokazale da čine sve da uhite Gotovinu. Prvostupanjski sud u Krfu odbio je njegov zahtjev. Petrač je potom promijenio odvjetnike i žalio se na odluku, pa o njoj sada odlučuje Vrhovni sud u Ateni.
Petračevi grčki odvjetnici vjeruju da u nepristranom sudskom postupku Petrač ne bio smio biti izručen Hrvatskoj. Oni misle da su Vrhovnom sudu predočili i više no dovoljno dokaza da je Petrač u Hrvatskoj žrtva političkog progona, da po evenutalnom izručenju u Hrvatsku ne bi imao pravedno suđenje u slučaju otmice Tomislava Zagorca, pa čak i da bi mu u slučaju izručenja Hrvatskoj život bio u opasnosti.

Međutim, Georg i Spiros Alfantakis, Petračevi odvjetnici iz Atene, strahuju od pritisaka grčkih tajnih službi i pojedinih dijelova grčke policije na suce Vrhovnog suda, jer su prošlih nekoliko dana otkrili neka neobična događanja vezana uz Petračev slučaj. No hrvatska strana uvjerena je da će Petrač biti izručen Hrvatskoj, doznao je Nacional iz dobro upućenih pravosudnih krugova. Službe angažirane na Petračevu slučaju pritom priželjkuju što manji medijski interes za Petračev slučaj, možda baš zbog pritisaka na grčko pravosuđe na koje sumnjaju Petračevi grčki odvjetnici.
Rasprave na grčkom Vrhovnom sudu u Ateni su otvorene za javnost. Na ulasku u sud nominalno postoji služba osiguranja i detektor kroz koji bi trebalo proći, ali potpisnika ovog teksta na ulasku u sud nitko nije zaustavio, niti pretresao. Bez ikakve kontrole na sud su ušli i Petračevi odvjetnici, te članovi obitelji. Za cijelo vrijeme zasjedanja sudska vijećnica na prvom katu bila je otvorenih vrata. U njoj su toga jutra sjedili brojni odvjetnici koji su sudjelovali u drugim zakazanim raspravama pred istim sudskim vijećem. Kako nitko točno ne zna koliko će koji predmet trajati, najmanje tri odvjetnička tima uvijek su u sudnici, zajedno s optuženima.

O onome što odvjetnici govore sudskom vijeću ne sastavlja se zapisnik, jer odvjetnici sve o čemu će govoriti unaprijed sucima dostave u spis u pismenoj formi. Suci potom postavljaju pitanja odvjetnicima, a po potrebi ispituju i optuženike, ovisno o prirodi slučaja. U pravilu postupci usmenog izlaganja ne traju dugo, kao niti naknadno odlučivanje suda.
Hrvoje Petrač prošlog je utorka sjedio u predzadnjem redu, odjeven u sivo odijelo, crne cipele, bijelu košulju i bijelu kravatu, a desna mu je ruka bila lisicama vezana za lijevu ruku grčkog mladića, čije izručenje Velika Britanija traži od Grčke radi navodnog sudjelovanja u nekoj otmici. Uz njih dvojicu bila su dvojica grčkih policajaca, a do njih bili su roditelji grčkog mladića, Petračeva supruga Alica, odvjetnik Marijan Pedišić, te Oren Mann i Yoram Sheftel, Petračevi izraelski odvjetnici. Svi su bili iznenađeni kad su vidjeli što su u sudnici izveli otac i sin Alfantakis, Petračevi grčki odvjetnici. Međutim, naknadno su saznali da su zapravo zatražili odgodu rasprave iz drugih razloga. Petračevi grčki odvjetnici su svega par dana prije zakazane rasprave prikupili dodatnu dokumentaciju za koju vjeruju da može presudno utjecati na to da suci odluče da je Petrač zapravo žrtva političkog progona, te da u Hrvatskoj kao optuženik za organiziranje otmice Tomislava Zagorca neće imati pravedno suđenje. Među tom dokumentacijom nalazi se i izjava Žarka Puhovskog, predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora (HHO), koju je on sastavio na zahtjev Petračevih odvjetnika.

Puhovski je u njoj napisao: “Na osnovu zahtjeva obrane gospodina Hrvoja Petrača, možemo, polazeći od svoje temeljne funkcije, utvrditi sljedeće: Javno mnijenje u Hrvatskoj uglavnom je prožeto izrazito negativnim stajalištima o g. Petraču, a ponajprije interpretacijama ishoda prvoga stupnja sudskoga procesa protiv njega kao neupitnoga i neizmjenjivoga. U nekoliko navrata ime je gospodina Petrača bilo spominjano među osobama kojima se bavi akcijski plan kojim su se hrvatske vlasti obvezale na aktivnije nastojanje da uhite Antu Gotovinu i općenito na uspješniju suradnju s Haaškim sudištem. Kako je u javnosti prevladavajuće uvjerenje da je nedavni početak pregovora o priključenju Hrvatske EU neposredno vezan uz uspješnu prezentaciju akcijskoga plana u Haagu i Bruxellesu, javna je pozicija g. Petrača i ovime dodatno otežana.”

Petračevi odvjetnici prikupili su još neke izjave u kojima razne osobe iznose detalje koji bi mogli ići u Petračevu korist. Nisu htjeli otkriti tko ih je sastavio, niti njihov sadržaj. Pravna procedura pri grčkom Vrhovnom sudu traži da grčki prijevod svakog dokumenta koji se prilaže u spis nostrificira i njihov službeni sudski tumač. Budući da su neke izjave uključujući i onu Žarka Puhovskog, prikupljene par dana prije rasprave prošlog utorka, nije bilo vremena za njihovu nostrifikaciju na grčkom Vrhovnom sudu, te ih suci nisu mogli sagledati i uzeti u obzir pri odlučivanju. Petračevi odvjetnici vjeruju da će suci nakon odgode rasprave imati priliku proučiti prikupljene dokumente te da će njihov klijent imati više šanse za ostanak u Grčkoj.
Zasad je neizvjesno hoće li se to i dogoditi. Petračevi odvjetnici su po preuzimanju slučaja sudskom tumaču Vrhovnog suda priložili dio dokumentacije za koju vjeruju da će pomoći Petraču, te su naznačili kojim bi redoslijedom te dokumente trebalo prevoditi. Kao prioritetni dokument odvjetnici su naveli dokument POA-e s prijedlozima britanske obavještajne službe za poboljšanje suradnje s Haaškim sudom, u cilju otvaranja pregovora Hrvatske o priključenju EU. Dokument je sastavljen u veljači ove godine. Riječ je zapravo o devet točaka kojima su Britanci ucijenili Hrvatsku, a koje je Nacional objavio u proljeće ove godine.

Među tim točkama MI6 je naveo da je Petrač potkupio suca Ivana Turudića, koji je Petraču sudio zbog navodne organizacije otmice Tomislava Zagorca, te je predložio da se Turudića također progoni zbog zastrašivanja. Ti su prijedlozi POA-i dostavljeni prije izricanja nepravomoćne presude u tom predmetu. Turudić je kasnije nepravomoćno osudio Petrača na 6 godina zatvora. Taj dokument POA-e Petračevi su odvjetnici u Grčkoj priložili kao ključni dokaz da Petrač u Hrvatskoj nije imao pošteno suđenje.

Međutim, dan prije zakazane rasprave gospođa Sakellariou, sudski tumač grčkog Vrhovnog suda, rekla je Petračevim odvjetnicima da nije stigla prevesti taj dokument. Budući da su posebno naglasili da prvo prevede baš taj dokument, posumnjali su da na nju netko vrši pritisak. “Pokušali smo stupiti u kontakt s gospođom Sakellariou i dodatno joj naglasiti koje dokumente treba prvo prevesti, kao i da smo mi preveli dio dokumentacije, što bi njezin posao trebalo olakšati i ubrzati. Međutim, ona je nestala. Na posao se nije javljala cijeli tjedan, a nije bila ni kod kuće. Ukratko, nitko nije znao gdje se nalazi. Zato smo o tome u pismenoj formi informirali sudsko vijeće i zatražili da hitno narede županijskom državnom odvjetništvu istragu o njezinu nestanku, kao i kažnjavanje odgovornih”, izjavio je za Nacional Spiros Alfantakis.

On i njegov otac u Grčkoj su poznati kao odvjetnici koji su bili angažirani u svim tamošnjim najpoznatijim ekstradicijskim slučajevima, a često su bili angažirani i pred Europskim sudom za ljudska prava u Strassbourgu. Ako grčki Vrhovni sud odluči da postoje uvjeti za Petračevo izručenje Hrvatskoj, oni će istog trenutka pokrenuti postupak za zaštitu Petračevih prava u Strassbourgu. Zanimljivo je da su oni zastupali i Constantina Dafermosa, kontraverznog Grka i suradnika Vladimira Zagorca, kojeg se više puta sumnjičilo za međunarodno krijumčarenje oružja. U više navrata Spiros i George Alfantakis uspjeli su spriječiti njegovo izručenje kad su to od Grčke tražile talijanske vlasti. Dafermos danas boravi u Ateni, a ured mu je u blizini Alfantakisova ureda, koji se nalazi u ulici Skoufa u elitnoj atenskoj četvrti Kolonaki.

Petračevi odvjetnici u spis su uvrstili i više novinskih tekstova objavljenih u Hrvatskoj, za koje vjeruju da dokazuju da je Petrač zapravo na meti hrvatskog pravosuđa i vlasti samo zato jer je označen kao jedan od glavnih pomagača odbjeglog Ante Gotovine. Suce Vrhovnog suda informirali su i kako su hrvatske vlasti neobično brzo nakon njegova uhićenja u Grčkoj tražile Petračevo izručenje, što također sugerira da ga hrvatske vlasti zapravo traže zbog nečeg drugog, a ne zbog otmice Tomislava Zagorca. Petrač je u više navrata rekao novinarki Reutersa da su ga u grčkom pritvoru posjetili haaški istražitelji i obećali mu slobodu ako otkrije gdje se nalazi Ante Gotovina. Ponovio je i da je Gotovinu zadnji puta vidio 1999. u hotelu Sheraton u Zagrebu, kada on nije bio optuženik pred Haaškim sudom, niti u bijegu.

Petračevi odvjetnici će suce grčkog Vrhovnog suda informirati i o nekim događajima od prošlog tjedna. Informirat će ih da je smijenjen Tihomir Ladišić, donedavni urednik emisije “Otvoreno” na Hrvatskoj televiziji, dijelom i zbog navodnih propusta u emisiji o statusu Hrvoja Petrača. Petračevi odvjetnici informirat će suce o odjecima koje je Ladišićeva smjena imala u Hrvatskoj, te priložiti u spis transkript sporne emisije o Petraču preveden na grčki. Emisija je emitirana na prvom programu HTV-a 5. listopada u 23 sata i trajala je 60 minuta (cjelokupan transkript sporne emisije dostupan je na internet stranici Nacionala op.a.). U Grčku je prošli tjedan stigao još jedan ekstradicijski zahtjev za Hrvoja Petrača, koga Petračevi odvjetnici drže pravno posve neutemeljenim. Prema njihovu tumačenju, taj zahtjev dodatno sugerira da hrvatske vlasti na Petrača vrše maksimalni pritisak, najvjerojatnije iz političkih razloga. Nacional posjeduje dokumente koji pokazuju da hrvatske vlasti Petrača traže zbog posve minornog spora oko vlasništva nad malim zagorskim vinogradom u Krapinskim Toplicama.
Petračevi odvjetnici nadaju se da bi taj zahtjev mogao biti povučen, jer drže nedvojbenim da se radi o nezakonitom zahtjevu za ekstradiciju. S druge strane, o ovom bizarnom slučaju odvjetnici Alfantakis vjerojatno će također informirati suce Vrhovnog suda u Ateni čime će potkrijepiti tezu da Petrač u Hrvatskoj ne može očekivati nepristrano suđenje niti u banalnom sporu oko upisa vlasništva nad vinogradom koji je platio, a slijedom toga još manje u slučaju otmice Tomislava Zagorca.

Ekstradicija zbog vinograda u Krapinskim Toplicama

Hrvoje Petrač je prije 8 godina usmeno dogovorio s Brankom Petračem kupnju malog vinograda u Krapinskim Toplicama koji se nalazi točno između većih vinograda Hrvoja Petrača.
Petrač se sa Brankom Petračem usmeno dogovorio da će mu za taj vinograd platiti 30 tisuća maraka, a da će za klijet u blizini, Branku Petraču kupiti stan u Zagrebu od pedesetak kvadrata, i to u dijelu grada po izboru Branka Petrača. Hrvoje Petrač usto se obvezao i da će neko vrijeme Branku Petraču davati dio vina koje proizvede. Zauzvrat je Branko Petrač trebao Hrvoju Petraču omogućiti da se upiše kao vlasnik te parcele. Odvjetnici Hrvoja Petrača tvrde da je on ispoštovao usmeni dogovor sa Brankom Petračem, no Branko Petrač nije učinio ono što je potrebno kako bi se Hrvoje Petrač mogao uknjižiti kao vlasnik. Zato ga je Hrvoje Petrač tužio sudu, i Općinski sud u Zaboku presudio je u njegovu korist, budući da je više svjedoka potvrdilo je Petrač ispunio svoj dio usmene nagodbe s Brankom Petračem.
Međutim, kad je shvatio da su premijer Sanader i predsjednik Mesić Petrača označili jednim od nositelja organiziranog kriminala u Hrvatskoj, Branko Petrač je u dogovoru s tadašnjim šefom Uskoka Željkom Žganjerom Hrvoja Petrača tužio, tvrdeći da je potplatio svoje prijatelje i rođake Maria Petrača, Stjepana Jurička i Martina Lovreka da svjedoče u njegovu korist. Branko Herceg, sudac Općinskog suda u Zaboku, odredio je Hrvoju Petraču pritvor, jer se nije pojavljivao na raspravama u tom predmetu.
Petračevi odvjetnici napominju da se radi o protupravnoj mjeri, jer se protiv jedne osobe ne može istodobno dvaput odrediti pritvor, koji je protiv Hrvoja Petrača na snazi još od konca ožujka 2004. zbog slučaja otmice Tomislava Zagorca. Da sve to liči na farsu, koja se nipošto ne događa slučajno, vidi se iz Hercegova rješenja o određivanju pritvora. U njemu Herceg konstatira da ga je Ministarstvo pravosuđa, prije no što je on donio rješenje o Petračevu pritvaranju, informiralo da je Petrač uhićen u Grčkoj i da se ondje nalazi u pritvoru. Iako je Herceg to znao, on je u obrazloženju svoje odluke o pritvoru za Petrača naveo kako postoji opasnost da će on pobjeći i biti nedostupan sudu u Zaboku.
Petračevi odvjetnici dostavili su sucu Hercegu mišljenje Zlate Đurđević, profesorice na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koje se odnosi na situacije kada je protiv okrivljenika u postupku već otprije određen pritvor, gdje jasno proizlazi da se pritvor protiv okrivljenika ne može određivati dva puta.
Hercegovo rješenje o pritvoru za Petrača, a zbog spora oko vinograda u Krapinskim Toplicama, poslužilo je naknadno Ministarstvu pravosuđa da pošalje Grčkoj novi zahtjev za Petračevo izručenje. Vjerojatno je to u svijetu prvi slučaj u kojemu neka država traži izručenje svojeg državljanina od treće zemlje zbog spora oko vinograda.
O tomu se predmetu na nižestupanjskom sudu na Krfu trebalo odlučivati u ponedjeljak, ali su Petračevi odvjetnici to uspjeli odgoditi zbog rasprave koja je zakazana dan kasnije pred Vrhovnim sudom u Ateni.

Constantin Dafermos klijent Petračevih odvjetnika

Nacional je u lipnju ove godine otkrio da je Constantin Dafermos po svemu sudeći ključna osoba u međunarodnoj poslovnoj karijeri Vladimira Zagorca. Petrač je nepravomoćno osuđen za otmicu Zagorčeva malodobnog sina. I Dafermos i Zagorec su nominalno zaposlenici tvrtke Scorpion, na što upućuju dokumenti i posjetnice u posjedu Nacionala. Oni su neko vrijeme zajedno boravili u Austriji. Zagorec je u veljači 2002. u Beču sa 35 tisuća eura registrirao tvrtku MT LOC Consult. U to je vrijeme koristio luksuznu vilu u malom skijaškom mjestu St. Marein im Muertztal, 140 km udaljenom od Beča, za koju sam priznaje da pripada tvrtki Scorpion, kao i BMW X5 kojim se tada koristio. Tvrtku Scorpion austrijski i ruski mediji više su puta sumnjičili za krijumčarenje oružja. Nacional posjeduje dokumente koji upućuju na to da je Zagorčev angažman u Scorpionu proizašao iz prijašnjih poslova nabavke oružja za Hrvatsku, u kojima je on sudjelovao kao bivši šef RH Alana. Posjetnice u posjedu Nacionala otkrivaju da obojica rade za Scorpion; Zagorec je formalno zaposlen u odjelu za uvoz i izvoz, dok se Dafermos vodio kao predsjednik međunarodnih usluga u toj tvrtki. Iz tih je posjetnica razvidno i da su njih dvojica praktički dijelili istu sobu te broj telefona i telefaxa (0043 1 5233051 i 0043 1 523 3053) u Beču na adresi Schottenfeldgasse 23. Nacional posjeduje i spis talijanske kaznene prijave protiv Constantina Dafermosa od 6 travnja 2001. U njoj je Dafermos, s Alexandrom Zukhovom, Markom Garberom i Leonidom Lebedevom, prvooptuženi za krijumčarenje oružja prema zemljama bivše Jugoslavije. Do te se kaznene prijave došlo nakon osam godina opsežne istrage, koja je počela nakon što su 8 ožujka 1993. NATO snage zaustavile brod Jadran Express, koji je prevozio više od 30 tisuća kalašnjikova, više desetaka tisuća municije različitih kalibara, kao i neke granate prema zemljama bivše Jugoslavije. Talijanski istražitelji Dafermosa smatraju glavnim mozgom sofisticirane operacije, koja je uključivala i nabavku lažnih dokumenata koji su trebali poslužiti kao pokriće za krijumčareno oružje, odnosno koji su sugerirali da je oružje trebalo završiti u nekim afričkim zemljama. Odvjetnici Alfantakis uspješno su se pravno suprotstavili izručenju Dafermosa Italiji, iako su talijanske vlasti tražile njegovo izručenje s puno više ozbiljnih dokaza protiv Dafermosa, no što su hrvatske vlasti ponudile protiv Hrvoja Petrača.