Tijekom proteklog vikenda Nacionalu se javio Ante Barišić, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji je tijekom 80-ih bio zaposlenik Službe državne sigurnosti. U emisiji “Bujica” Velimira Bujaneca, njega su bez ikakvih ograda 10. lipnja optužili da je po narudžbi premijera Zorana Milanovića osmislio priču protiv Tomislava Karamarka, sugerirajući da je on naveo Josipa Manolića da u intervjuu Nacionalu, Karamarka nazove doušnikom Udbe.

[quote_box_center]

• ‘Oni koji su plasirali tvrdnje da ja stojim iza napada na Karamarka, boje se onoga što znam i o njemu i o njima. No s Manolićem nemam apsolutno nikakvih kontakata’, kaže Barišić

• ‘Manolić sigurno ima svoje dokaze i informacije koje je u trenutku kada je Karamarka zapošljavao i trebao imati. Nemojte misliti da se Manolić o Karamarku nije imao otkud informirati’

[/quote_box_center]

Pritom su ga nazvali kontroverznim udbašem i šefom ureda za obranu Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Potom je u intervjuu za Večernji list od subote, 13. lipnja, bivši šef SZUP-a Smiljan Reljić, braneći Tomislava Karamarka od tvrdnji Josipa Manolića da je bio doušnik Udbe, po svemu sudeći također neizravno govorio upravo o Anti Barišiću. Reljić je o Barišiću govorio ovako: „Koji su dosjei bili stvarni? Ja sam potpisao nalog da se radi vašeg kolegu Daskalovića koji je bio u analitičkoj grupi u CK-u sa Slavkom Malobabićem i Radenkom Radojčićem i to ću obrazložiti svakome tko me bude pitao. Njima je čovjek koji stoji iza podmetanja Karamarku u to vrijeme nosio originale snimki ozvučenja s Kaptola. Zato je lustracija bila potrebna. Ljudi koji su proganjali katoličko svećenstvo, danas upiru prstom u Karamarka.“ Potom je u nedjelju na portalu direktno.hr, čiji je osnivač glavni savjetnik Tomislava Karamarka za medije Miljenko Manjkas, objavljen tekst u kojem se navodi da je Reljić nedvojbeno mislio upravo na Barišića. U tom tekstu citiraju se i dijelovi teksta koji je o Barišiću još 2002. izašao u Nacionalu. I izvor blizak Tomislavu Karamarku izravno je Nacionalu potvrdio da Karamarko i HDZ sumnjaju da je Barišić u pozadini Manolićeva istupa kojim je Karamarka nazvao doušnikom Udbe. Karamarko je u izjavi za Dnevnik HTV-a u ponedjeljak navečer pak izjavio da su Manolićevi istupi u funkciji predizborne kampanje SDP-a.

Nacional je o Barišiću više puta kritički pisao. U listopadu 2002. objavljena je informacija da je Znanstveno-nastavno vijeće pri zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti ustvrdilo da je Barišić tijekom natjecanja za zvanje docenta, svojim objavljenim znanstvenim radovima pribrojao i one koji nikada nisu napisani. Nacional je otkrio i da je Barišić tijekom 90-ih surađivao s Vinkom Grubišićem, koji je tada bio zamjenik ministra informiranja, i pomogao mu da se izradi plan o HDZ-ovu ovladavanju hrvatskim medijskim prostorom koji je postao model za stvaranje tajnog ortačko-medijskog koncerna Grupo, u suvlasništvu Ivića Pašalića, Miroslava Kutle, Ninoslava Pavića i Vinka Grubišića. Nacional je pisao i o njegovim pokušajima da nekim novinarima Feral Tribunea nametne kakve tekstove da objavljuju. U predsjedničkoj kampanji 2000. pokušao je pomoći svom zemljaku Draženu Budiši da pobijedi Stipu Mesića, plasirajući u Slobodnoj Dalmaciji priču o Mesićevoj navodnoj suradnji s jugoslavenskim tajnim službama. Slične teze o Mesiću su prošlog tjedna ponovo objavljene, ovoga puta u emisiji Velimira Bujaneca. Pisao je Nacional kritički i o još nekim Barišićevim aktivnostima koje su se svodile na pokušaje da se približi nekim političarima i postane njihov neformalni savjetnik za sigurnosna pitanja. Barišić ništa od objavljenog nikada nije demantirao. Unatoč kritičkom pisanju Nacionala o njegovim aktivnostima, Barišić se javio Nacionalu potaknut željom da demantira prozivanja po kojima je upravo on osmislio Manolićev napad na Karamarka i praktički ga nagovorio da istupi u Nacionalu. U razgovoru za Nacional on je te optužbe demantirao, ali i izjavio da su Manolićeve tvrdnje o Karamarku točne. Nacional je odlučio objaviti taj intervju i Barišićeve tvrdnje, jer je činjenično točno i lako provjerljivo da je u sporno vrijeme Ante Barišić bio zaposlenik Službe državne sigurnosti koji se bavio Crkvom, pa je o interesu SDS-a za Tomislava Karamarka mogao imati neposredna saznanja.

NACIONAL: Kako komentirate tvrdnje po kojima ste upravo vi čovjek u pozadini navodnih podmetanja Tomislavu Karamarku, odnosno, da ste vi čovjek koji je praktički instruirao Josipa Manolića da Karamarka optuži da je bio doušnik Udbe?

Te tvrdnje nemaju nikakvog uporišta u realnosti. Oni koji su ih plasirali, boje se onoga što znam o Karamarku i nekima od njih. To ni u kom slučaju ne ide u prilog Tomislavu Karamarku. Ja s Josipom Manolićem nemam apsolutno nikakvih kontakata, ni izravnih ni neizravnih. Već 26 godina radim kao profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te više od deset godina djelujem kao utemeljitelj i predavač zapovjedno stožerne škole Hrvatske vojske. Može se provjeriti i uvidjeti da sam dragovoljac Domovinskog rata, koji sam proveo u borbenoj postrojbi. Suautor sam knjige Hrvatska vojska u eri globalizacije politike i više od 12 godina aktivan sam kao nacionalni konzultant UN-a u programu Inovacije u javnoj upravi u području Sredozemlja. Neka svatko za sebe procijeni tko u ovoj situaciji manipulira i zašto.

FOTO: Nacional

NACIONAL: Jesu li točne tvrdnje Josipa Manolića da je Tomislav Karamarko bio doušnik Udbe?

Te tvrdnje su točne. Manolić o tome zasigurno ima svoje informacije i dokaze koje je, u trenutku kada je zapošljavao Karamarka, i trebao imati. Nemojte misliti da se Manolić o Karamarku nije imao otkud informirati.

NACIONAL: Što vi znate o Karamarkovu odnosu s Udbom?

O tome imam neposredna saznanja, jer sam se u to vrijeme unutar zagrebačkog centra SDS-a izravno bavio upravo Crkvom. U to vrijeme sam unutar SDS-a imao gotovo ključnu ulogu u takvim postupanjima službe. Bio sam šef Odsjeka 1/3, koji je pokrivao neprijateljske djelatnosti iz redova vjerskih zajednica. Tu sam funkciju preuzeo od Bože Kovačevića, koji je neposredno uoči toga napredovao do načelnika odjela. Mi smo kroz operativne akcije detektirali gdje su bila žarišta onoga što se tada nazivalo neprijateljskom djelatnošću po tadašnji politički sustav. Među ostalim, pratili smo kako se razvijaju stvari unutar laičke organizacije Mi. Kako je tamo bilo puno studenata, aktivnosti smo koordinirali s petim odsjekom SDS-a koji je pokrivao Sveučilište. Oni su vodili svoju operativnu akciju Trs, koju je Karamarko spomenuo. Točno je da je Karamarku oduzeta putovnica, ali on nije bio progonjen. Putovnica mu je oduzeta sukladno tadašnjim zakonskim propisima, ali je to oduzimanje imalo sasvim drugu svrhu. O tome ću više govoriti na sudu, budu li me pozvali za svjedoka u postupku koji Karamarko najavljuje protiv Manolića. Priča je puno kompleksnija nego što se naoko čini; te veze nisu bile jednostavne, a suradnici se nisu stvarali preko noći. Postojalo je više razina suradnje. Pored suradnika, postojale su i operativne veze. Riječ je o ljudima s kojima se namjeravalo surađivati, ali s njima još nije bio zasnovan nikakav formalni odnos. Ti ljudi su već davali vrlo konkretne informacije, koje su se jedno vrijeme testirale i provjeravala im se vjerodostojnost.

NACIONAL: Kakav oblik suradnje ste imali s Karamarkom?

Takav da se može tvrditi da Manolić govori istinu. Procijenilo se da je i Karamarko bio prikladan da ga se uvede u taj jedan suradnički proces, kao i njegov bratić Željko Škovrlj, tada student prava u Splitu.

NACIONAL: Kako objašnjavate činjenicu da je Karamarku oduzeta putovnica ako nije bio progonjen? Zašto se to dogodilo?

Njemu je oduzeta putovnica kako bi ga se prikazalo kao osobu koja je neprijatelj sustava i to kako bi zadobio povjerenje miljea iz kojeg je trebao dostavljati informacije.

I informativni razgovori koji su tada s njime vođeni, a koje su tada vodili D.S. i M. Š., zapravo su vođeni u istu svrhu.

NACIONAL: Je li se Karamarko ikada opirao suradnji i kako se on u cijeloj toj situaciji ponašao?

On oko toga nikada nije radio probleme. Sve se to tada radilo po zakonu i on je pristao čuvati nacionalnu sigurnost zemlje u kojoj je tada živio. U onim okvirima sve je to bilo regularno i ne razumijem zašto se danas netko oko takvih stvari uzbuđuje. Mi tada nismo funkcionirali kao kokošari. Problem je u tome gdje se tko nalazio u trenutku stjecanja hrvatske neovisnosti: je li netko bio na strani referendumske odluke hrvatskog naroda od 17. svibnja 1991. ili na agresorskoj strani koja nije bila spremna prihvatiti rezultate tog referenduma.

Zato je smiješno kada Karamarko danas govori o lustraciji. Manolić je u tom dijelu posve u pravu i na sudu će, dođe li uopće do tog postupka, sigurno vrlo lako moći dokazati istinitost svojih tvrdnji. Budem li predložen i od suda prihvaćen kao svjedok, ja ću o tome sigurno posvjedočiti.

NACIONAL: Gdje bi se, eventualno, mogli pronaći pismeni tragovi ili dokumentaristička građa koja bi mogla potvrditi vaše tvrdnje?

Arhivi civilne i vojne sigurnosne službe bivše Jugoslavije mogli bi puno toga otkriti ako će se ići i u kakvo kazneno gonjenje.

NACIONAL: Kako komentirate Karamarkovu verziju priče o kontaktima s Udbom?

Rekao je samo dio priče i to onaj koji bi mu trebao odgovarati. Na zahtjev zagrebačkog centra SDS-a, Karamarku je putovnicu oduzeo gradski SUP. On time maše u svojim izjavama. Pa što je u tome problem? To se u isto vrijeme dogodilo i Anji Šovagović pa je njen otac Fabijan Šovagović razgovarao s tadašnjim načelnikom zagrebačkog centra SDS-a Franjom Vugrincem i putovnica joj je vraćena. Ja sam joj osobno vratio putovnicu i s njom se ništa nije radilo. Međutim, kao što sam već rekao, u njegovu slučaju radi se o puno kompleksnijoj priči, čije detalje zasad neću javno iznositi.

NACIONAL: Zašto?

Sve u svoje vrijeme.

NACIONAL: Kako komentirate intervju koji je Smiljan Reljić dao u subotnjem izdanju Večernjeg lista, braneći u njemu Tomislava Karamarka od tvrdnji da je bio doušnik Udbe?

Za razliku od mene, on o zbivanjima iz tog vremena nema neposrednih saznanja. O tome je li se uopće i kakva sigurnosna provjera početkom 90-ih radila za čovjeka koji je iz premijerskog kabineta odlazio na čelo lokalne zagrebačke policije, doista se može diskutirati. Što se, pak, u to vrijeme nalazilo u arhivama tadašnje sigurnosne službe, o tome nemam neposrednih saznanja pa to ne bih komentirao. O vjerodostojnosti Reljićevih izjava možda bi se moglo drugačije prosuđivati i pokažu li se točnima tvrdnje da je kao umirovljeni ravnatelj SZUP-a, primao redovite mjesečne isplate od SOA-e kada joj je na čelu bio Tomislav Karamarko. Ako bi to bilo točno, moglo bi se tvrditi da mu time Reljić i vraća svojevrsnu uslugu. Prošlog tjedna ponovo je otvorena tema Karamarkova životopisa i ponovo je otvoreno pitanje kako je, ako je bio progonjen, kao student koji je studirao puno duže od prosjeka, mogao biti zaposlen u državnom arhivu.

NACIONAL: Kako komentirate Karamarkov politički angažman otkako je preuzeo HDZ?

Više je pokazatelja koji sugeriraju da je Karamarko jedna kompleksna osoba i teško je odrediti za što se zapravo zalaže. Čini mi se da to ponekad nije jasno ni njegovu bivšem šefu Stipi Mesiću koji se, također, nekoliko puta javno zapitao koji je Karamarko pravi. Neki njegovi bliski suradnici iz stranke s njime tvore jednu interesnu skupinu koju ne povezuju samo politički ciljevi. Imam o tome vrlo kritičko mišljenje, ali bit će prilike o tome govoriti. Zbog posla koji sam prije Domovinskog rata obavljao, imam i neka vrlo specifična saznanja o članovima obitelji njegovih bliskih stranačkih suradnika, koja također zasad ne želim javno iznositi. Jer to danas naprosto nema smisla. I oni bi mogli imati problema počne li se provoditi lustracija kakvu Karamarko zaziva. Mislim da je danas ljudima dosta pumpanja tog otrovnog koktela paranoje, laži i podvala.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Tomislavom Karamarkom? Jesu li točne tvrdnje da ste se Karamarku pokušali približiti nakon što je preuzeo HDZ, da vas je on odbio te da zato možete imati motiv pripisati mu nešto u čemu nije sudjelovao?

Nas dvojica odavno nismo ni u kakvim kontaktima. Međutim, zbog onoga što znam o njemu još iz vremena kada je bio u Uredu za nacionalnu sigurnost, Karamarko mi je neizravno zaprijetio. Preko posrednika mi je poručio da pazim što javno govorim i to nakon što sam u jednom užem društvu iznio neka svoja stajališta o zbivanjima iz vremena o kojem smo netom razgovarali.

NACIONAL: Jeste li te prijetnje ikome prijavili?

Nisam, jer sam se zbog prirode posla koji sam ranije obavljao, s njima znao nositi. Suočavao sam se s raznim prijetnjama i podmetanjima i ranije, a naročito u vrijeme početka Domovinskog rata, kada sam jedno kratko vrijeme bio Tuđmanov savjetnik i predao mu model prema kojem se krenulo graditi hrvatski sigurnosni sustav. Zanimljivo je da je upravo Nacional o meni kritički pisao. Nisam se zbog toga nikada upuštao u javne polemike, jer se i mojim rijetkim javnim istupima često manipuliralo.

NACIONAL: Što se s vama događalo dok se bližio raspad Jugoslavije i što ste to s Tuđmanom tada radili?

Još od sredine 80-ih na više načina bio sam neposredno uključen u ono što je prethodilo stvaranju hrvatske neovisnosti. Tijekom 1990. između dva izborna kruga, dakle, još u vrijeme dok nije bio pobijedio na izborima, Franjo Tuđman pozvao me da mu pomognem postaviti temelje obavještajne službe. To je činjenica i nije taj poziv došao slučajno. Međutim, o tome bih radije govorio nekom drugom prilikom. Trebalo je puno vještine da se dođe do neovisnosti, a do nje se moglo doći samo mirnim putem, zahvaljujući referendumu, a nikako ne naglim zahtjevima za napadima na vojarne i slično. Da se išlo radikalnije, nikada svijet ne bi priznao hrvatski suverenitet. A bilo je puno onih koji su u to vrijeme bili radikalni. Neki od njih su taj radikalizam iskazivali zadacima koje su dobivali negdje drugdje. Njihov hrvatski radikalizam trebao je poslužiti kao povod da se stvaranje hrvatske države lakše uguši u početku. Neki od tih radikala Hrvatskoj su u to vrijeme činili medvjeđu uslugu.

NACIONAL: Kako komentirate izjave Darka Milinovića koji je Karamarka oštro napao u unutarstranačkoj predizbornoj kampanji, napadajući ga tvrdnjama da je istina za Karamarka prljava kampanja te da je prvo s Manolićem, a potom i s Mesićem izdao HDZ?

Milinović zna zašto je to rekao. Ako misli da je to tako, trebao je tako reći na saboru stranke. Međutim, nije bio jedini koji je vrlo brzo podvio rep. Ne želim se upuštati u procjene je li zašutio zato što je možda bio nečime ucijenjen ili je, nakon poraza na unutarstranačkim izborima, uspio ostati netaknut možda upravo zato što ima neka specifična saznanja o Karamarkovim aktivnostima iz vremena o kojima smo netom razgovarali.