Zbog klijentelizma, silovanja procedure, ignoriranja struke i lažiranja službene dokumentacije, HDZ se počeo značajno ograđivati od bliske Bandićeve suradnice Natalije Price Oreški. Zbog svoje bliskosti s nedavno preminulim zagrebačkim gradonačelnikom i zbog nekih svojih dosad nerazjašnjenih saznanja iz vremena neposredno prije njegove smrti, ona je i dalje u središtu pozornosti hrvatske javnosti. Ali sada se taj javni interes iz znakovitih političkih razloga počinje dodatno širiti.

Nataliju Pricu Oreški, blisku suradnicu nedavno preminulog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i predsjednicu mladeži njegove stranke BM 365, koja je lako moguće s njim provela i zadnje sate njegova života, HDZ počinje koristiti kao pokazni primjer ograđivanja od Bandićeve politike u Zagrebu, koju je zbog političkog interesa i sam godinama podržavao.

Da je to tako pokazuje jedan znakoviti slučaj u čijem je središtu Natalija Prica Oreški. Riječ je o pokušaju političkog kadroviranja tipičnog za Bandićevo vladanje Zagrebom – baziranog na klijentelizmu, silovanju procedure, ignoriranju struke i lažiranju službene dokumentacije. Ali i na skrivenoj koaliciji s marginalnom desničarskom strankom Zlatka Hasanbegovića, s kojom u klijentelističkom suglasju gura zajedničkog kandidata za šefa jedne zagrebačke ustanove. Manirizmom od kojega se politikantstvu sklon Hasanbegović nominalno u svojim istupima distancira. A u središtu svih tih skandaloznih aktivnosti upravo je Natalija Prica Oreški.

Ta atraktivna Zagrepčanka, stomatologinja po struci, zbog bliskosti s Milanom Bandićem dospjela je na čelo Upravnog vijeća Centra mladih Ribnjak. S te pozicije bila je u središtu procedure u kojoj se odlučivalo o ravnateljici Centra mladih Ribnjak. Bilo je to tek jedno od nekoliko sličnih imenovanja, ali ipak je privuklo najviše pozornosti, i to zato što ga je Natalija Prica Oreški pretvorila u prvorazredni politički skandal.

Na natječaj za tu funkciju prijavilo se četvero kandidata. Tri kandidatkinje dobile su pozitivnu ocjenu stručnog vijeća Centra mladih Ribnjak, a jedna nije – knjižničarka Višnja Gašparin. Ali je Natalija Prica Oreški upravo nju predložila ispred Bandićeve stranke za tu funkciju, a u tom prijedlogu podržala ju je i izvjesna Dijana Machala, članica marginalne stranke Blok za Hrvatsku, bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

To je navelo Kseniju Rožman, jednu od članica stručnog vijeća Centra mladih Ribnjak, da o tome napiše izdvojeno mišljenje. Ali potom se kompletno stručno vijeće jednoglasno negativno odredilo prema toj kandidatkinji. Razlog, među ostalim – sumnja na lažiranje životopisa. Unatoč tomu, Natalija Prica Oreški poslala je Gradskoj skupštini dopis u kojem je lažno ustvrdila da je negativno ocijenjena kandidatkinja dobila pozitivnu ocjenu. Pa se potom 9. ožujka na 36. sjednici Odbora za kulturu Gradske skupštine povela intenzivna rasprava u kojoj su na te nepravilnosti ukazali Rada Borić iz Nove ljevice i nezavisni Tihomir Milovac.

Svega šest dana nakon što je Milan Bandić sahranjen, predsjednica tog odbora Dubravka Brezak Stamać, iz HDZ-a, na koncu je zbog tih nepravilnosti pridonijela tomu da odbor da negativno mišljenje o prijedlogu koji je režirala Bandićeva suradnica Natalija Prica Oreški. Dubravka Brezak Stamać sa svojom stranačkom kolegicom Ivanom Mamić ostala je prema tom prijedlogu suzdržana.

Ali to nije spriječilo Nataliju Pricu Oreški u tome da sazove dodatnu sjednicu Upravnog vijeća Centra mladih Ribnjak te da na toj sjednici dodatno korigiraju dokument na temelju kojega je Odbor za kulturu Skupštine Grada Zagreba dao negativno mišljenje na njen prijedlog. Samo što je tada umjesto falsificiranja odlučila nešto nijansiranije sročiti svoj dopis Gradskoj skupštini. U tom dopisu više nije pisalo da je stručno vijeće dalo pozitivno mišljenje, nego samo da je mišljenje pribavljeno. Ali nije napisala da to mišljenje nije bilo pozitivno.

Sve to skupa uvod je u nadolazeću sjednicu Gradske skupštine na kojoj bi se trebalo glasati i o tom prijedlogu. Ali već ovaj uvod pokazuje kako se mijenjaju tendencije ponašanja u HDZ-u. A ništa od toga vjerojatno se ne bi dogodilo da je Milan Bandić ostao živ. Tako se Natalija Prica Oreški nakon Bandićeve smrti opet našla u središtu pozornosti, ali ne u kontekstu kakav je očekivala. Iako su okolnosti zbog kojih se tamo našla tipične za Bandićev politički rukopis, ova situacija baca i sasvim novo svjetlo i mijenja okolnosti uoči donošenja odluke o Zagrepčanki godine, s obzirom na to da se ta Bandićeva suradnica našla među ovogodišnjim kandidatkinjama za tu nagradu.

Dosad je ostalo relativno slabo zapaženo da je njene zasluge za jednu takvu nominaciju za prošlu 2020. prepoznalo opskurno Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava i nominiralo je kao jednu od 12 kandidatkinja za Zagrepčanku godine.

Riječ je o nagradi koju je, primjerice, prošle godine dobila dramska umjetnica, glumica, redateljica i humanitarka Marija Sekelez, a uručuje se na Dan grada Zagreba 31. svibnja.

Udruga koja sebe naziva Hrvatsko društvo za promicanje i zaštitu ljudskih prava u proljeće 2019. poslala je Nikoli Baketi s Instituta za društvena istraživanja bizarno pismo u kojem ga poziva da se “iz protivnika dodjele počasnog doktorata gradonačelniku Grada Zagreba gospodinu Milanu Bandiću, prometne u njenog zagovaratelja i da, štoviše, na to potakne i cijeli svoj institut”.

U bizarnom pismenom podnesku napisali su i sljedeće: “Nitko objektivan, dobronamjeran i demokratski opredijeljen ne može, naime, osporiti neizmjerni doprinos gospodina Milana Bandića iznimnom napretku Sveučilišta u Zagrebu, a time i nacionalne znanosti i kulture – štoviše, njegov neizmjerni doprinos u razvitku Grada Zagreba, od znanosti, obrazovanja, kulture, umjetnosti i sporta do socijalne skrbi, zdravstva, zaštite prava pacijenata i ostalih ljudskih prava, prvenstveno manjinskih, što je sve pridonijelo i pridonosi kvaliteti života i rada svih profesora i studenata Sveučilišta u Zagrebu, a, naravno, i svih Vas, vrijednih zdravstvenih istraživača”.

U dopisu koji je potpisala predsjednica udruge Nada Balen, Bandića se opisuje kao “osobu iznimnog ugleda”, a prijedlog da mu se dodijeli počasni doktorat kao “nedvojbeno čvrsto utemeljen”. U dopisu stoji i da Bandić “može predavati političke znanosti i management i na Oxfordu, i na Cambridgeu, i na Yaleu, i na Stanfordu… ali on je vrijeme koje bi morao uložiti u stjecanje doktorata na zagrebačkom sveučilištu posvetio dobrobiti građana kojima bespoštedno služi već šest mandata za redom”.

Koncem 2017. počeli su pisati televiziji N1 i drugim medijima da prestanu napadati, prema svom viđenju, visokoobrazovanog, marljivog, pristojnog i moralno neukaljanog tadašnjeg predsjednika SDP-a Davora Bernardića te su prijetili da će protiv njih podnijeti prijavu DORH-u. Nada Balen je Tihomiru Ladišiću s N1 televizije napisala i sljedeće:

„Društvo je dojma da N1 televizija otvoreno navija za povratak politike ‘Mi ili oni!’ neradnika i sijača mržnje Zorana Milanovića i njegove ‘desne ruke’ Ranka Ostojića. Ne prekinete li odmah s takvom svojom (promilanovićevskom) uređivačkom politikom, Društvo će se, poštovani gospodine Ladišiću, biti prisiljeno obratiti Hrvatskom novinarskom društvu, Vijeću za elektroničke medije, a možda i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.”

Kada je Novi list upitao Nadu Balen zašto se upustila u takvu akciju, ona im je odgovorila sljedeće: „Nemamo mi tu nikakvih posebnih motiva. Nismo ni lijevi, ni desni, ni srednji. Ne zastupamo nijednu političku opciju. Isključivo pohvalimo ljude koji su ispravni, bez obzira na njihovu političku orijentaciju, jesu li crveni, žuti ili možda plavi. Sve mi štitimo, Srbe, Rome i komuniste također. Mi smo politički potpuno neutralni, nismo svrstani. Što se konkretno Bernardića tiče, poznajem ga i komuniciram s njim. On je u redu, kulturan je, pametan, napredan. Završio je ozbiljan fakultet, fiziku, a ne neki od ovih komunističkih, pravo, ekonomija i slično. Nažalost, ovi stari ortodoksni komunisti u Bernardićevom okruženju, Zlatko Komadina i ostali, ne daju mu naprijed. Nisu njegova razina, mali je iznad njih.”

Ta je udruga u veljači 2017. Novinarskom vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva prijavila novinare Aleksandra Stankovića i Tomislava Čadeža, i to zbog jedne Stankovićeve televizijske emisije i Čadežova teksta u kojima je u negativnom kontekstu spomenut danas politički marginalni Zlatko Hasanbegović. Njima sporna emisija “Nedjeljom u 2” bila je emitirana 19. veljače 2017., a gost je bio Hrvoje Hribar, bivši ravnatelj HAVC-a.

Udruga koja Nataliju Pricu Oreški gura za Zagrepčanku godine tada je tvrdila da Stanković gostu nije postavio nijedno potpitanje nakon što je Hribar u emisiji “javno ustvrdio da mu je bivši ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović, komentirajući popis osoba kojima je HAVC odobrio snimanje filmova, rekao: ‘Pa to su sve Srbi’”. Ista udruga zatražila je pokretanje postupka protiv novinara Tomislava Čadeža zbog teksta “Hribar broji bolesnike, Hasanbegović broji Srbe”, objavljenog u Jutarnjem listu 24. veljače 2017. godine. Taj tekst je TV-kritika koja se bavila ranije spomenutim izdanjem “Nedjeljom u 2” i u kojoj je Čadež iznio svoje autorske stavove i prosudbe o emisiji i sadržaju koji je u njoj emitiran. Vijeće je zaključilo da ni Čadež ni Stanković ni na kakav način nisu povrijedili Kodeks časti novinarske profesije, odnosno univerzalna novinarska pravila.

Tijekom 2017. Hrvatsko društvo za promicanje i zaštitu ljudskih prava prijavilo je Novinarskom vijeću časti i kolumnisticu Nacionala Jelenu Lovrić, jer se u svojoj kolumni kritički osvrnula na jedno bizarno pismo rigidno desnog biskupa Vlade Košića. U zaključku koji je po svojoj suludosti nadmašio zahtjev spomenute udruge, Vijeće (u sastavu Aleksej Gotthardi-Pavlovsky, Tomislav Držić, Davor Hrvoj, Marinko Jurasić, Verica Mađer, Damir Pijaca, Marko Podrug, Vlado Premuž i Slobodan Vlašić) je većinom glasova – s pet za i četiri protiv – izreklo opomenu kolumnistici Nacionala jer je Košićevo pismo „prokomentirala ‘košićevski’ – netolerantno i svađalački, umjesto otvoreno, demokratski“.

Ista udruga žestoko je 2010. napala film Rajka Grlića “Neka ostane među nama” i tražila da ga se povuče iz distribucije zbog scena seksa, za koje je Nada Balen ustvrdila da “najgrublje vrijeđaju javni moral i teško diskriminiraju žene”. Zatražila je i od Ureda pučkog pravobranitelja da hitno intervenira. Prije toga tražila je i zabranu filma “Kino Lika” Dalibora Matanića.

Ove godine za Zagrepčanku godine nominirali su Bandićevu suradnicu koja se u tjednima prije Bandićeve smrti više puta našla u središtu pozornosti i zbog svog atraktivnog odjevnog stila, koji je otvorio pitanja kako ona financira kupovinu tako skupe dizajnerske odjeće i obuće samo od primanja zaposlenice zagrebačke Gradske uprave. Među ostalim, viđena je kako u javnosti nosi Diorovu torbu Lady Dior Bag (crvena, medium) čija cijena doseže oko 3900 eura, Chanelovu torbu Classique Bag vrijednu 5500 eura, torbu Valentino Rockstud large vrijednu oko 1900 eura, Louis Vuitton torbu modela čija vrijednost doseže oko 1000 eura, veliku Speedy Bag iste marke koja je među jeftinijima tog proizvođača, ali i jednu također marke Louis Vuitton (sa zlatnim lancem) čija vrijednost znatno premašuje 1500 eura, Dolce & Gabbana Sicily Bag vrijednu oko 1300 eura, kao i bež / zlatnu torbu Burberry vrijednu oko 1200 eura, plavu veliku torbu Burberry vrijednu oko 1800 eura, bijelu malu preštepanu torbicu Gucci Marmont s logotipom, vrijednu oko 1400 eura, bijelu Chanel torbicu vjerojatno model Rabat Bag koja košta oko 3500 eura i tako dalje.

Osim torbi čija vrijednost doseže barem 25 tisuća eura, Natalija Prica Oreški na jednoj fotografiji snimljena je u zmijskoj haljini, na drugoj nosi svilenu haljinu Burberry koja košta najmanje 1400 eura, a često je u javnosti nosila bijele i crvene štikle, vjerojatno marke Jimmy Choo, koje prosječno ne koštaju manje od 600 eura. Natalija Prica Oreški jako voli brendove odjeće Burberry, Elisabetta Franchi i Seventy by Sergio Tagon, a posebno voli i Burberry dodatke. Primjerice, samo njihov vuneni šal sa srcima, s kojim je snimljena prošle godine, koštao je oko 350 eura, a to nije jedini šal tog proizvođača s kojim je viđena. Očito voli skup i decentan nakit. Najčešće nosi briljantne naušnice, narukvice, a voli i elegantne satove. Izuzetno je to ozbiljan i skup modni izričaj za osobu zaposlenu na njenoj poziciji. Sve navedeno mogla si je priuštiti jedino ako uz nominalna primanja zarađuje i negdje drugdje ili joj je sve to kupovao netko drugi. Prošle jeseni snimljena je s Milanom Bandićem u jednoj zagrebačkoj krznariji, a taj je posjet opisala kao uobičajeni obilazak obrtnika u centru Zagreba. Koncem veljače u ranim večernjim satima ona i Bandić snimljeni su u elitnoj zagrebačkoj zlatarnici u najužem centru grada, činilo se da nešto kupuju. Vrlo je vjerojatno da spomenute aktivnosti nemaju veze s njenom nominacijom za Zagrepčanku godine. Ali još manje bi to trebale imati one aktivnosti zbog kojih se od nje tijekom proteklog tjedna HDZ počeo distancirati, a koje se svode na manipulacije i lažiranja u dosluhu s političkim marginalcima Zlatka Hasanbegovića.