Više neovisnih izvora bliskih HDZ-u Nacionalu je otkrilo da se unutar stranke sve više počinje propitivati ima li Tomislav Karamarko dostatne liderske kapacitete da HDZ, stranku koju vodi, odvede do pobjede na predstojećim parlamentarnim izborima. Isti izvori tvrde da se Karamarkove liderske kapacitete počelo podjednako propitivati iz dvaju ozbiljnih razloga.

Prvi razlog su njegove neadekvatne reakcije u prvim ozbiljnim kriznim situacijama s kojima se počeo sve češće suočavati. Drugi razlog su tendencije neprimjerenog ponašanja i pritisaka prema stranačkim neistomišljenicima, a odnedavno i prema predstavnicima medija, koje su u dijelu stranke ponovo probudile strah da bi HDZ pod njegovim vodstvom mogao “putinizirati” Hrvatsku, odnosno, značajno smanjiti u njoj razine demokratskih stečevina te slobode javnog i novinarskog izražavanja. Tendencije takvog ponašanja počele su se pripisivati Karamarkovu dugogodišnjem stažu u policiji i tajnim službama. Karamarku se unutar stranke počelo zamjerati i to što je propitivanja i napade na sebe osobno, počeo javno tumačiti kao napade na HDZ. Bilo je to dovoljno da se unutar stranke počnu javljati strahovi da bi to moglo dovesti do točke preokreta javnog raspoloženja uoči predstojećih parlamentarnih izbora te da bi se Karamarka i u široj javnosti, a ne samo među nekim stranačkim neistomišljenicima, moglo početi doživljavati kao hrvatsku inačicu Vladimira Putina.

[quote_box_center]

• Manolićeve optužbe Karamarko nije uvjerljivo demantirao, a tužbu još uvijek nije podigao

• Karamarku se zamjera da je povodljiv, da se brzo okreće od svojih suradnika, često mijenja mišljenje te da je napravio ključne kadrovske greške oko medijske strategije

• Između HDZ-a i koalicijskih partnera još uvijek nema suglasnosti o tome koje bi se točno mjere, ako HDZ osvoji vlast, trebale provesti, a sporne su i izjave stratega HSLS-a Josipa Budimira

[/quote_box_center]

Sve je započelo nakon nekoliko događaja koji su proteklih tjedana bili u središtu interesa hrvatske javnosti. Sporno korištenje skupocjenog terenskog vozila marke Mercedes koji je iznajmila tvrtka njegove tadašnje djevojke Ane Šarić, Karamarkova izjava da bi branitelji trebali biti iznad zakona, ali prvenstveno optužbe o suradnji s Udbom koje je na račun Tomislava Karamarka u Nacionalu iznio Josip Manolić, doveli su do toga da se prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci unutar HDZ-a počela ozbiljno dovoditi u pitanje šansa za pobjedu HDZ-a na sljedećim parlamentarnim izborima. Vrlo izvjesno osvajanje vlasti na skorašnjim parlamentarnim izborima, unutar HDZ-a ali i u dijelu javnosti do sada se percipiralo kao gotova stvar. Malo tko je, u tom smislu, sumnjao da će Tomislav Karamarko biti budući hrvatski premijer. No kako doznaje Nacional, u HDZ-u je zbog posljednjih događaja počela rasti zabrinutost. Strahuje se da bi ono što je trebalo izgledati kao unaprijed dobivena bitka, moglo završiti čak i raspadom nekih već formiranih koalicijskih dogovora.

Zbog svega toga u HDZ-u se počelo propitivati kakva je uistinu strategija Tomislava Karamarka. Ljudi iz samog vrha stranke, bliski Tomislavu Karamarku, nakon pobjede Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima, u neformalnom razgovoru za Nacional tvrdili su da će se HDZ sada maksimalno fokusirati na pobjedu na parlamentarnim izborima i odmaknuti od radikalne retorike čiji je glavni fokus bio na “jugofilima “, a glavna priča bit će isključivo o gospodarstvu. Umjesto toga, nekoliko mjeseci kasnije, predsjednik stranke i dalje se u svojoj retorici ne odmiče od komunista, jugofila i lustracije, koje javnosti pokušava nametnuti kao glavne teme, dok se o gospodarskom programu HDZ-a govori tek u natruhama. Ovog tjedna bi taj gospodarski program, koji su izradili stručnjaci iz njemačkog IFO Instituta, trebao biti predstavljen članovima predsjedništva HDZ-a, što daje naslutiti da će se glavne konture i dalje skrivati od javnosti. HDZ to pravda strategijom prema kojoj ne želi preuranjeno iznositi detalje jer nije stranka na vlasti, već u opoziciji. Karamarku neki suradnici zamjeraju komunikacijsku strategiju vezanu uz predstavljanje gospodarskog programa. Oni strahuju da bi javnost mogla posumnjati da HDZ nema dovoljno vlastitih kapaciteta za izradu svog gospodarskog programa, da višemjesečno čekanje da se taj program izradi u Njemačkoj može stvoriti dojam da u stranci još nitko i ne zna o čemu se radi pa se tako još ne zna i što bi se nakon osvajanja vlasti zapravo trebalo raditi kako bi se zemlju počelo bržim tempom izvlačiti iz krize.

No izgleda da ni unutar HDZ-a i njihovih koalicijskih partnera, nema dovoljno suglasnosti o tome koje bi se točno mjere, ako HDZ osvoji vlast, trebale provesti. Tom dojmu pridonose i česte izjave HSLS-ova ekonomskog stratega Josipa Budimira, koji je prije mjesec i pol dana u Dnevniku Nove TV otvoreno rekao da će u sklopu strukturnih reformi biti neophodno smanjivati troškove u zdravstvenom i mirovinskom sustavu, što bi značilo i “racionalizaciju dijela prava koja su široko emitirana”, kao i “takvu podjelu da se iz mirovinskog sustava isplaćuju zarađene mirovine, a one koje nisu zarađene, da se prebace u sustav socijalne skrbi”.

To je, primjerice, u direktnoj suprotnosti s onim što traže branitelji iz Savske 66, koji su upravo svrstavanje dijela braniteljskih mirovina u “socijalu” isticali kao jedan od razloga prosvjeda. Budimir je naglasio i da postoji prostor za smanjivanje broja ljudi u državnoj službi. Sada je, pak, u intervjuu za Jutarnji list, Budimir rekao da ne isključuje mogućnost velike koalicije HDZ-a i SDP-a, što je sasvim u suprotnosti s HDZ-ovom političkom retorikom u kojoj mu je glavni protivnik upravo SDP.

U nekim krugovima u HDZ-u već se mogu čuti predviđanja da je, zbog svega toga, koalicija HDZ-a s HSLS-om pred pucanjem te da Karamarko čeka prvu priliku da raskine suradnju s Darinkom Kosorom. No jedan od razloga nezadovoljstva pojedinih HDZ-ovaca koalicijom s HSLS-om, koji im ideološki nije blizak, možda bi mogao biti i taj što se Josip Budimir spominje kao budući ministar gospodarstva, dok u HDZ-u smatraju da je to najvažniji resor koji mora pripasti njima. Međutim, i tu postoji problem, jer unutar samog HDZ-ova tima postoje također različita mišljenja i naznake neslaganja te kompeticije oko toga tko će od njih biti budući ministar gospodarstva. S većim nezadovoljstvom unutar stranke Karamarko će se morati suočiti u onom trenutku kad počne slagati izborne liste, a pogotovo kad konačno proglasi tko su njegovi stručnjaci, kandidati za buduće ministre. Iako cijelo vrijeme plasira tezu da “neće biti podjele fotelja”, jasno je da se glavna priča u politici vodi upravo oko toga – podjele fotelja. A Karamarko će tu morati zadovoljiti jako puno apetita, od apetita mnogobrojnih koalicijskih partnera do onih stranačkih. Primjerice, u HDZ-u se može čuti da nema namjeru resor poljoprivrede dati HSS-u jer “oni o tome nemaju pojma”, dok HSS računa s time da je to resor koji mu prirodno pripada. A računa i najmanje na još jedan. To još uvijek nije razjašnjeno, već se u medijima, konkretno u Globusu, može pročitati kako predsjednik HSS-a Branko Hrg “koketira s Milanovićem jer želi Karamarka izluditi ljubomorom”. Kao još jedan od prigovora unutar HDZ-a na račun Karamarka, može se čuti i taj da je on izuzetno povodljiv, da se vrlo brzo okreće od svojih suradnika, da prečesto mijenja mišljenje, ovisno o tome s kime u tom trenutku razgovara, te da je napravio neke ključne kadrovske greške, ponajviše u dijelu koji se odnosi na medijsku strategiju.

Karamarka se sada i unutar stranke dodatno propituje zbog nove radikalizacije poruka koje iznosi u javnost, kao i zbog pritisaka na novinare koji se izravno pripisuju HDZ-u. Umjesto da ublaži retoriku, Karamarko otvoreno u svojim govorima proziva medije koji se usude izvještavati onako kako to njemu ne odgovara.

Kod dijela članova stranke ta je zabrinutost prerasla čak u paniku i to ponajviše zbog načina na koji se Karamarko postavio u za njega osobno dosad prvim velikim kriznim medijskim situacijama koje su zaredale jedna za drugom.

Sve je zapravo krenulo s, po mnogima, nesretnom Karamarkovom izjavom o tome kako Hrvatsku, kad HDZ dođe na vlast, najprije čeka “dolina suza”. Bilo je to 27. travnja u emisiji “Oporbeni zarez” Hrvatskog radija. Samo dva tjedna nakon toga, portal Index.hr objavio je vijest da je Tomislav Karamarko, vozeći 92-godišnjeg oca na Rebro, protupropisno parkirao svoj automobil.

Miljenko Manjkas, glavni savjetnik Karamarka za medije, tada je za Index.hr najprije izjavio da je riječ o privatnom automobilu Tomislava Karamarka. Ispostavilo se da je riječ o skupocjenom Mercedesu ML 350 BlueTec 4MATIC koji ipak nije u Karamarkovu vlasništvu, ali se postavilo pitanje zašto šef oporbe priča o dolini suza dok vozi automobil vrijedan 600 tisuća kuna. Potom se otkrilo da je Mercedes službeno vozilo u najmu tvrtke Ane Šarić, Karamarkove nevjenčane supruge, te da ga ona vozi i privatno bez ograničenja.

“Kada moj partner koristi ovo vozilo, tada ga na korištenje uzima od mene, ne od moje tvrtke koja nema baš nikakve veze s posudbom automobila”, izjavila je Ana Šarić za Večernji list, nakon čega se propitivalo je li Karamarko zbog toga u sukobu interesa, odnosno, je li u imovinskoj kartici pod imovinom izvanbračnog druga trebao navesti da njegova partnerica koristi taj automobil i po kojoj cijeni. No uslijedio je novi šok. Miljenko Manjkas poslao je priopćenje u Karamarkovo ime, gdje kaže: “Budući da Tomislav Karamarko i njegova partnerica ne ispunjavaju sve zakonske kriterije života u izvanbračnoj zajednici, on nije bio obvezan u svoju imovinsku karticu unijeti imovinu svoje partnerice.” Drugim riječima, prikazao je Anu Šarić kao Karamarkovu “djevojku”, a ne partnericu.

Samo tri dana nakon toga, u nedjelju, 24. svibnja, Karamarko se s Anom Šarić tajno oženio i potom to dva dana kasnije, u utorak, 26. svibnja, podijelio s Mislavom Bagom gostujući u Dnevniku Nove TV. Sljedećeg četvrtka ekskluzivne fotografije s crkvenog vjenčanja objavljuje tjednik Gloria, a potom u javnost izlazi i podatak da je svećenik koji je oženio Karamarka i Anu Šarić, koji su oboje prethodno već bili u civilnom braku, poznati – egzorcist. Još se čeka korekcija Karamarkove imovinske kartice.

Oba događaja pala su u drugi plan nakon što su se istog tjedna, u petak, 28. svibnja, branitelji iz Savske 66 pojavili na Markovom trgu i ondje izveli ono što je većina medija opisala kao pokušaj državnog udara, da bi Tomislav Karamarko na pitanje novinara zašto prosvjednici nisu prijavili prosvjed, dao jednu krajnje nespretnu, ali nikako slučajnu izjavu iz koje proizlazi kako on misli da se, kada su branitelji u pitanju, zakona ne bi nužno trebalo pridržavati. Ta njegova izjava naišla je na brojne osude pa mu je kontrirala čak i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović koja je, gostujući u Dnevniku Nove TV, direktno poručila da “nitko, pa ni hrvatski branitelji, ne može biti iznad zakona”.

Još gore po HDZ i Karamarka bilo je kada je rasplet situacije s prosvjedničkim udarom na Markovom trgu, doveo do toga da dio javnosti premijera Zorana Milanovića počne doživljavati kao faktor stabilnosti koji u kriznim situacijama počinje pokazivati državničko ponašanje. Nedugo potom, u vrijeme kada su se javnosti prezentirali prvi konkretni podaci da je hrvatska ekonomija počela pokazivati blage znakove oporavka, Karamarko je u razgovoru za tjednik Globus odlučio afirmirati tezu o potrebi provođenja lustracije. Najava lustracije i tekst u kojem je najavio napad na “crvene vragove”, na naslovnici Globusa bila je opremljena apelom “Moj antikomunistički manifest”.

Na to je, predstavljajući ekskluzivno u tjedniku Nacional svoje političke memoare koji uskoro izlaze iz tiska, reagirao Karamarkov bivši šef Josip Manolić, koji je na pitanje o lustraciji ustvrdio da bi onda najprije trebalo lustrirati Karamarka jer je on bio doušnik Udbe. Bio je to novi šok za Karamarka i situacija u kojoj je pokazao da se ne zna nositi s ozbiljnim izazovima koje nameće djelovanje u javnom političkom prostoru. Ili, kako je rekao jedan njegov dobar poznanik: “Karamarko je pokazao da zna davati udarce, ali ih ne zna primati.”

Karamarko ili netko u njegovu timu pogrešno je procijenio da bi ta vijest mogla biti zaboravljena ako na nju Karamarko ili HDZ ne budu službeno reagirali. Usporedo s time glavni Karamarkov savjetnik za medije Miljenko Manjkas pokušao je utjecati na veći broj novinara, nagovarajući ih da tu temu ignoriraju dok se Karamarko službeno ne oglasi. Zapravo se radilo o nastavku neprimjerenih pritisaka koji su polučili kontraefekt i potvrdili Nacionalovo otkriće da je u tijeku HDZ-ov puč u medijima, koji bi trebao olakšati proces njihova preuzimanja vlasti. Prvi koji je pokušao prenijeti vijest o izjavi Josipa Manolića za Nacional, bio je novinar Novog lista Boris Pavelić koji je, nakon što je neuspješno pokušao dobiti reakciju iz HDZ-a, tu vijest objavio u internetskom izdanju Novog lista. Vijest je u ekspresnom roku povučena, a Pavelić je najprije od Miljenka Manjkasa dobio poruku sadržaja “Evo, sjedim u kafiću i konobar me zalio kavom. Pišite o tome”, da bi potom, nekoliko dana kasnije, bilo objavljeno da mu je uručen izvanredni otkaz pa je onda to zamijenjeno opomenom pred otkaz. To sve dogodilo se samo mjesec dana nakon što je još jedan poznati novinar Novog lista, Dražen Ciglenečki, nakon više od 20 godina “skinut” s praćenja HDZ-a, i to nakon što je Tomislavu Karamarku na konferenciji za novinare postavio nezgodno pitanje o načinu izračuna deficita.

U HDZ-U SE PLAŠE DA BI SE KARAMARKA I U ŠIROJ JAVNOSTI, A NE SAMO MEĐU STRANAČKIM NEISTOMIŠLJENICIMA, ZBOG AUTOKRATSKIH TENDENCIJA MOGLO POČETI DOŽIVLJAVATI KAO HRVATSKU INAČICU VLADIMIRA PUTINA
FOTO: Robert Cianflone/Getty Images

U međuvremenu, nakon tri dana medijske šutnje, drugi mediji počinju se pitati zašto HDZ i Karamarko šute o ozbiljnim optužbama da je Karamarko bio doušnik Udbe, a prvi se to zapitao portal Index.hr. No televizije, izuzev N1, i dalje o tome ne izvještavaju. Cijelo to vrijeme, punih tjedan dana, Tomislav Karamarko nije se uopće oglasio o slučaju. Njegova prva reakcija izašla je tjedan dana kasnije upravo u Nacionalu i Večernjem listu, a glasila je: “Tužit ću Manolića.” Ispada da je tjedan dana smišljao jednu rečenicu, što se protumačilo nedostatkom argumenata za obranu. Tužbu protiv Manolića još uvijek nije podnio. U međuvremenu ga je nazvao starim i uplašenim čovjekom. Antu Barišića, bivšeg udbaša koji ima neposredna saznanja o kontaktima Udbe i Karamarka i koji je u Nacionalu najavio da će svjedočiti na sudu o tome kako je Udba vrbovala Karamarka, nazvao je bolesnim.

U međuvremenu je Karamarko nekoliko dana proveo u Kanadi te prigodno u javnost plasirao još neke neprimjerenosti. Izjavio je da “u Hrvatskoj domoljube zovu seljačinama i primitivcima”, da nam”prijeti opasnost od jugofila koji ne vole Hrvatsku”, da je “Hrvatska ugrožena” te da “ljevica i socijaldemokracija u Hrvatskoj ne postoje, već postoje samo jugofilija i jugonostalgija”.

Takve retrogradne poruke šokirale su čak i one hadezeovce koji su već bili naviknuti na tu razinu Karamarkove retorike. Počelo se postavljati pitanje koja je uopće bila svrha ‘izleta’ u Norval. Čim je 15. lipnja navečer sletio u Zagreb, Karamarko je dao intervju za Dnevnik HTV-a u kojem je, govoreći o Manolićevoj izjavi tjedniku Nacional da je bio doušnik Udbe, rekao da je riječ o “kleveti i konstrukciji u funkciji predizborne kampanje SDP-a”.

Konstrukcije o tome da iza cijele “operacije” s Manolićem i Udbom stoji SDP, prvotno su objavljene na portalu direktno.hr čiji je osnivač bio Miljenko Manjkas, danas glavni Karamarkov savjetnik za medije. Taj tekst objavljen je pod naslovom “Krizni štab u SDP-u: Manolić na Iblerovom dogovorio napade na HDZ “. Te konstrukcije objavljene su u tekstu uz koji je priložena tajno snimljena fotografija zamjenice glavnog urednika Nacionala i Josipa Manolića. Zbog pokušaja zastrašivanja i sumnji u tajno praćenje, zamjenica glavnog urednika Nacionala cijeli slučaj odmah je prijavila policiji, a Hrvatsko novinarsko društvo izdalo je službeno priopćenje u kojem osuđuje takav neistinit način pisanja o “sastanku kriznog stožera”.

Teze o tome da iza Manolićeva istupa stoji SDP, plasirane su i u emisiji “Bujica ” Velimira Bujaneca. Prihvaćanjem takvih teza Karamarko se direktno svrstao uz krajnje desne medije, a cijeli slučaj kulminirao je u njegovu prošlotjednom gostovanju u emisiji “Bujica”, i to na dan 17. lipnja, kad je HDZ slavio 26. obljetnicu osnutka stranke u poznatoj “baraci” na Jarunu. Svega nekoliko sati nakon što je HDZ nazvao antifašističkom strankom, Karamarko je gostujući kod Velimira Bujaneca, ponovno pokušao prebaciti krivnju za aferu s Manolićem na SDP. Prije te emisije Karamarko se s Bujanecom fotografirao zagrljen, što je dio komentatora iskoristio da ga napadne, podsjećajući da se Bujanec u mladosti fotografirao s kukastim križem na ruci, zagovarao fašističke stavove te da je, ne tako davno, imao ozbiljnih problema sa zakonom. “SDP ne bira sredstva – upotrijebio je starog čovjeka punog strahova, frustracija i problema iz prošlosti. Upravo to koriste da bi ga usmjerili prema meni. To je jedna u nizu njihovih smicalica protiv mene. Pitanje je što će još biti. No jako je dobro razumljivo što se događa – SDP se više ne bavi državom, gospodarstvom… Ili da barem pokušaju nešto pozitivno napraviti. Jedino im preostaje pokušati nas diskreditirati. I tako poentirati, nešto postići na izborima. Trud im je uzaludan”, rekao je Karamarko.

Karamarkovo gostovanje kod Bujaneca nije dobro prihvaćeno ni među pojedinim umjerenim članovima HDZ-a. Karamarkovu retoriku mnogi unutar i izvan HDZ-a opisuju kao zastrašujuću i kao povratak u mračne devedesete. S tim se povezuju i neki slučajevi izbacivanja pojedinih “nepoćudnih” članova iz stranke na lokalnim razinama.

Neki HDZ-ovci zato su se sada prisjetili pisma koje je Krunislav Olujić, bivši visoki dužnosnik HDZ-a, napisao povodom svog istupanja iz HDZ-a zbog slučaja izbacivanja bivše premijerke Jadranke Kosor. Olujić je tada, još prije dvije godine, upozorio da “u HDZ-u vlada posvemašnja ideološka praznina, koju nadomještaju jeftini populizam i demagogija lišeni bilo kakvog konkretnog sadržaja”. Upozorio je Karamarka da njegov program “nove hrvatske suverenosti” i sve njegove izvedenice ne daju odgovor ni na jedno goruće gospodarsko ili socijalno pitanje hrvatskog društva i države. Istaknuo je da je stranka pod Karamarkovim vodstvom postala zarobljenikom prošlosti, umjesto da je okrenuta problemima današnjice i neposredne hrvatske budućnosti te da je umjesto modernog tuđmanizma, na djelu “najcrnja tuđmanovština”. Upozorio je i da je unutarstranačka demokracija posve nestala i zamijenjena autokratskim vođenjem stranke.

“Stranka je zahvaljujući vama i ljudima koji vas okružuju, pripadnicima hrvatskih obavještajnih i policijskih službi, pretvorena u sredstvo za osvajanje vlasti u Republici Hrvatskoj, zbog čega veliki dio hrvatskih građana s pravom izražava sumnje u mogućnost ‘putinizacije’ Hrvatske i opasnost od vašeg preuzimanja vlasti po daljnje demokratske procese u zemlji”, napisao je Olujić Karamarku.

Usporedbe s Putinom pratile su Karamarka još na početku njegove unutarstranačke kampanje za predsjednika HDZ-a prije nešto više od tri godine, kada su mnogi umjereni HDZ-ovci, pa i njegovi politički oponenti, izražavali strah da će stranku preuzeti čovjek koji je cijelog života radio uglavnom u policiji i tajnim službama. Karamarko je nakon preuzimanja HDZ-a, a zbog svojih dosadašnjih izbornih pobjeda, uspio otkloniti takve usporedbe, barem iz javne sfere. No najnoviji problemi i Karamarkov način njihova “rješavanja”, sada su ponovno aktualizirali pitanja o tome kako bi izgledala Hrvatska ako “bivši špijun”, odnosno, čovjek koji je vodio tajne službe, dođe na čelo zemlje. Međutim, za Karamarka su trenutno puno ozbiljnija unutarstranačka propitivanja ima li on, zbog svega toga, dostatne kapacitete da HDZ uopće odvede do pobjede na parlamentarnim izborima.