Objavljeno u Nacionalu br. 647, 2008-04-07

Nacional otkriva kako je premijer Sanader na zahtjev Carle Del Ponte naredio POA-i 2005. da uhodi Crkvu u okviru lova na Antu Gotovinu: u operaciji kodnog naziva Adria prisluškivano je tada niz franjevaca, a obrađivan je i dekan zbora prebendara Mijo Gabrić

Memoari bivše glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte, koji su pod naslovom ”Lov: Ja i ratni zločinci” nedavno objavljeni u Italiji, pomogli su otkriti dosad posve nepoznatu informaciju iz vremena kada je hrvatska vlada pokušavala uhititi tada odbjeglog generala Antu Gotovinu – premijer Ivo Sanader naložio je tijekom 2005. Protuobavještajnoj agenciji da uhodi, prisluškuje i nadzire Katoličku crkvu, njezine crkvene redove i njihove dužnosnike.

Sanader je to, po svemu sudeći, bio prisiljen učiniti zbog golemog pritiska međunarodne zajednice i haaških istražitelja, koji su Carlu Del Ponte uspjeli uvjeriti da se Gotovina skriva pod okriljem franjevaca u jednom od franjevačkih samostana.
Informacije o pojedinostima te akcije do Nacionala su dospjele prije nekoliko dana, nakon što je Nacional krenuo ispitivati neke navode iz memoara Carle Del Ponte. Ta se knjiga prošli tjedan našla u središtu pozornosti hrvatske javnosti, a dijelove tih memoara prošli tjedan preveo je i objavio tjednik Globus. Među ostalim, Carla Del Ponte je u memoarima opisivala sadržaj svojih službenih susreta s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, koji su se događali u razdoblju od prosinca 2004. do uhićenja Ante Gotovine.

Opisala je da je sredinom 2005. bila uvjerena da hrvatske vlasti otežu s uhićenjem Ante Gotovine, te da nastoje dobiti na vremenu kako bi ga nagovorili da se preda, jer bi to, prema njezinu mišljenju, spasilo Sanadera od političkog poraza. Napisala je da je Sanader preuzeo veliki politički rizik te se javno, u hrvatskim medijima obvezao da će uhititi Gotovinu. Pišući o memoarima Carle Del Ponte, tjednik Globus objavio je i sljedeće: ”Tužiteljica je tada shvatila da od Sanadera, u takvu stanju, može tražiti i gotovo nemoguće: premetačine niza franjevačkih samostana. Sanader je pristao…”
Dva dana nakon što je u tjedniku Globus objavljena ta informacija, Nacionalu su iz dobro upućenih izvora potvrdili da je u tim političkim okolnostima tijekom 2005., Vlada kontrolu Crkve izvršila u okviru operativne akcije Adria. Protuobavještajna agencija akciju je najviše usmjerila prema franjevcima, a obrađivali su i Miju Gabrića, dekana zbora prebendara, utjecajnog svećenika i nekoć glavnog crkvenog ekonoma koji je utjecajan u bankarskim i poslovnim krugovima, blizak vodećim crkvenim velikodostojnicima i upućen u mnoge tajne na Kaptolu. Istražujući sadržaj memoara Carle Del Ponte, Nacional je prošli tjedan dobio potvrdu informacije da je premijer Sanader naručio temeljitu obavještajnu obradu Crkve, njenih redova i dužnosnika. Dokument koji izravno dokazuje tu tvrdnju nastao je 25. svibnja 2005. a vodi se pod urudžbenim brojem PO/60-SS0002/539-20-01100-05/… U dokumentu se kao predmet navodi: ”Operativna akcija Adria, utvrđivanje boravka Ante Gotovine u Republici Hrvatskoj, postupanje traži se”.

Takvo postupanje Protuobavještajne agencije zatraženo je temeljem informacija MUP-a Repulike Hrvatske iz 2002. i uvažavajući međunarodne pritiske. Protuobavještajnoj službi tada je naloženo da svim raspoloživim sredstvima: ”izvrši identifikaciju svih franjevavčkih samostana, formira fotoelaborat objekata franjevačkih samostana, izvrši analizu osoblja s procjenom mogućnosti kontakata, obavi kontaktiranaje raspoloživih izvora, napravi provjere za osoblje franjevačkih samostana; ovisno o rezultatu poduzetih mjera slijede operativni dogovori i primjenjivanje drugih raspoloživih mjera.”

Nakon tih naputaka centri Protuobavještajne agencije u Hrvatskoj fotografirali su i napravili skice franjevačkih samostana na području Hrvatske, napravili su provjere za franjevce i drugo osoblje franjevačkih samostana kako bi identificirali potencijalne pomagače Ante Gotovine. Ako su obrađivali franjevačku zajednicu, bio je to prilično opsežan posao. Prema podacima Hrvatske biskupske konferencije franjevci su u Hrvatskoj najbrojniji redovnici, koji su svoje samostane u Hrvatskoj počeli osnivati još za života svetog Franje Asiškog, početkom 13. stoljeća. Franjevci u Hrvatskoj djeluju u četiri ogranka: mala braća, konventualci, kapucini i samostanski franjevci trećoreci. Mala braća u Hrvatskoj imaju tri provincije sa sjedištem u Zagrebu, Splitu i Zadru. U Zagrebu imaju 15, Splitu 13, te u Zadru 5 samostana. Franjevci konventualci u Hrvatskoj imaju jednu provinciju sa sjedištem u Zagrebu i 12 samostana širom Hrvatske. Franjevci kapucini imaju jednu provinciju sa 10 samostana, franjevci trećoreci također jednu sa sjedištem u Zagrebu, s 14 samostana. Prema statističkim podacima Hrvatske biskupske konferencije dostupnim na njihovoj internet stranici koncem 2001. u Hrvatskoj je postojalo 775 franjevačkih svećenika i braće laika, 82 novaka, 93 bogoslova-klerika te 101 sjemeništarac. Te su se informacije do 2005. vjerojatno tek neznatno promijenile, što znači da su agenti Protuobavještajne agencije bili prilično zauzeti tih dana kada su ih morali obrađivati.

Prema Nacionalu dostupnim informacijama, nakon tih početnih provjera, služba je stavila pod nadzor i prisluškivanje više franjevaca i crkvenih velikodostojanstvenika. Među njima su bili Mijo Gabrić, fra Joakim Gregov s Hvara, Toma Lučić, generalni vikar Dubrovačke biskupije, fra Stanko Milanović, gvardijan samostana u Makarskoj, fra Serafin Sabol iz Rijeke, fra Anđelko Marić i fra Alojzije Špehar iz Vukovara. Jesu li te mjere donijele ikakve koristi tijekom lova na Antu Gotovinu zasad nije poznato. Tijekom 2005. Carla Del Ponte u više navrata javno je tvrdila da se Ante Gotovina krije u nekom od franjevačkih samostana. U javnosti je najeksponiranija bila priča o tomu da se Gotovina skrivao pod okriljem franjevaca iz Masne Luke. O tomu se pisalo još 2001. Tvrdilo se da se Gotovina neko vrijeme bio sklonio u Norwallu, u Kanadi, gdje se o njegovoj sigurnosti brinula tzv. norwallska skupina. Tvrdilo se i da je Gotovina u Kanadu dospio uz pomoć fra Petra Krasića, širokobriješkog franjevca koji je osnivač samostana Masna Luka Centar, smještenog između Vran planine i Čvrsnice.

Franjevci su tijekom 2005. reagirali na tvrdnje Carle Del Ponte da se Gotovina skriva pod njihovim okriljem. Provincijali pet franjevačkih provincija iz Hrvatske i BiH zatražili su da se javno ispriča zbog svoje izjave, ocjenjujući da ta izjava difamira franjevce. Uputili su joj i pismo koje su sastavili tijekom svefranjevačkog susreta Južnoslavenske franjevačke konferencije koji se održao 7. i 8. listopada 2005. na Trsatu. Napisali su joj da ih ta izjava žalosti i vrijeđa, te ”odgovorno izjavljuju da ona nema nikakvog opravdanog temelja”. U pismu su joj napisali i sljedeće: ”Povrijeđeni smo i činjenicom da ste u izjavi dotaknuli i sam vrh Katoličke crkve optuživši ga za nekakvu nesuradnju u traženju generala Gotovine. Kao sljedbenici mirotvorca i pravednika – svetog Franje Asiškoga, opraštamo vam zbog difamacije nas franjevaca, ali pravda zahtijeva i zadovoljštinu. Istinoljubivost i pravednost zahtijevaju javnu ispriku i mi je s pravom od vas očekujemo.”

Ispriku nisu dočekali. Tri godine kasnije Carla Del Ponte opisala je u svojim memoarima da je tijekom 2005. otišla pregovarati o Gotovini u Vatikan. Del Ponte se u svojoj knjizi opravdava kako nikad nije tražila od Vatikana da poduzme pretragu samostana: “Željela sam diskretnu istragu kako bi se ustanovilo pomaže li koji fratar optuženiku za ratne zločine”. U knjizi tvrdi da je u Vatikan otišla s njoj dostupnim informacijama, koje su uključivale i popis više od deset samostana na području Hrvatske. U Vatikanu su je dočekali vrlo hladno te su odbili njezin zahtjev da se vidi s Papom. Iz memoara Carle Del Ponte moglo bi se zaključiti da je ona zapravo manipulirala hrvatskim političarima. Optuživala je premijera Ivu Sanadera da je odgovoran što hrvatske vlasti ne čine ništa da uhite Gotovinu, a zatim je od njega tražila da prisluškuje Crkvu, njezine crkvene redove i njihove dužnosnike i to na temelju upitnih indicija po kojima Gotovinu štite franjevci. Kasnije je Carla Del Ponte pokušavala lobirati u Vatikanu da se napravi pritisak na Hrvatsku biskupsku konferenciju. Memoari Carle Del Ponte izazvali su prošli tjedan reakcije i u hrvatskom episkopatu, pa su biskupi na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije u Lužnici komentirali njezinu izjavu da je tražila od Vatikana da napravi pritisak na Hrvatsku biskupsku konferenciju zato što su neki njezini članovi navodno pomagali u bijegu i skrivanju Gotovine.

”Mi smo i u vrijeme kad se o tome šuškalo i kad je ona pokretala tu priču bili mirni, jer nije bilo temelja u njezinoj konstrukciji”, izjavio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Šibenski biskup Ante Ivas nazvao je njene tvrdnje zloćom. Prenđa je još rekao i da ono što je Carla Del Ponte napisala najbolje govori o njoj samoj, a Đuro Hranić, pomoćni biskup đakovački i srijemski, rekao je da ne treba proklinjati tamu i boriti se protiv vjetrenjača.

Veliko je pitanje otkud su do Carle Del Ponte došle indicije da franjevci štite odbjeglog Gotovinu i što su pokazale tajne mjere hrvatskih tajnih službi protiv Crkve. Čak i ako su te mjere pokazale da je akcija protiv franjevaca bila posve neutemeljena i nepotrebna, ostaje neugodna činjenica da je Vlada naredila obradu Crkve. Jedan dio crkvenih velikodostojnika i ranije je neizravno bio na meti Protuobavještajne agencije, koja je za vrijeme vlade koalicije lijevog centra u jednom od svojih dokumenata ustvrdila da neke osobe iz Katoličke crkve i visokopozicionirani pojedinci unutar njene hijerarhije podupiru političke opcije desnice, te su se tako na početku mandata te Vlade aktivno uključili u prosvjedne manifestacije i njihovu organizaciju.

Međutim, Crkvu je nadzirala i sljedeća Vlada zbog indicija da pomaže optuženiku za ratne zločine.

SVEĆENICI NA LINIJI

Nakon početnih provjera i sastavljanja popisa svih franjevačkih samostana u Hrvatskoj, POA je počela nadzirati i prisluškivati više franjevaca, ali i službenika iz drugih crkvenih redova. Među njima bili su dekan zbora prebendara Mijo Gabrić, fra Joakim Gregov s Hvara, inače poznati akademski kipar, zatim generalni vikar Dubrovačke biskupije Toma Lučić, gvardijan samostana u Makarskoj fra Stanko Milanović, zamjenik riječkog gvardijana fra Serafin Sabol te fra Špehar iz samostana župe Svetog Filipa i Jakova u Vukovaru.